Zdravstveniodgoj.com

Iako je očito da se MZOS odlučio provesti javnu raspravu jedino s namjerom da zadovolji formu, a bez stvarne namjere da bilo što mijenja u Kurikulumu, svejedno vas pozivamo da se što masovnije uključite u slanje primjedbi na sadržaj Kurikuluma. Posbice vas potičemo da se u svojim primjedbama osvrnete na nedopustivost promicanja neznanstvene rodne ideologije, dobnu neprilagođenost sadržaja te iznošenje iskrivljene slike o spolnosti, lišene općeljudskih vrijednosti.

Takav program nikako se ne smije nametati kao obavezan program svoj djeci, već Ministarstvo mora osigurati provođenje dva, znanstveno utemeljena programa, koji će biti usklađeni sa stavom Vrhovnog suda u kojem se ističe da treba osigurati "pravo roditelja da njihova djeca u školi budu odgajana u skladu s filozofskim i vjerskim uvjerenjima roditelja".

Stoga, u svojim osvrtima svakako istaknite i  zahtjev Ministarstvu da roditeljima ponudi izbor između dva programa, od kojih će jedan biti napravljen po uzoru na program udruge GROZD, a koji je dobio izvrsne ocjene od strane stručne javnosti i roditelja.

Ispovjest i "outanje" Josha Weeda u kojem on obznanjuje javnosti da je homoseksualac, ali da to ni na koji način ne utječe na njegovu sretnu vezu sa suprogom s kojom ima troje djece. U ovom odličnom tekstu uobličenom u vidu pitanja i odgovora, pročitajte odgovore na neka uobičajena pitanja o životu homoseksualnih osoba, ali odgovore koje daje gospodin Weed nećete naći u tzv. mainstreem medijima. Zašto? Zato jer oni ruše sliku o homoseksualnosti, a koju nam mediji uporno žele podvaliti. A to je da je svim homoseksualcima jedino stalo do homoseksualnog seksa, što uopće nije točno.

Gospodin Weed kaže: "Neki pretpostavljaju da zato što imam ženu da sam biseksualac. U mojem bi slučaju to bilo točno da je moja seksualna orijentacija određana seksualnim iskustvom, ali to nije tako. Seksualna orijentacija definirana je prema privlačnosti koju osjećamo prema drugima, a ne iskustvom kojeg imao sa drugima. Ja sam odlučio ne živjeti „gay život“ jer ono što bih izgubio tim načinom života nije vrijedno onog što bi dobio gay životom."

Pročitajte vrlo emocionalno pismo naše čitateljice, liječnice po struci i majke troje djece, upućeno tvorcima Kurikuluma zdravstvenog odgoja. U pismu, između ostalog, čitateljica se pita:

"Jednostavno ne razumijem kako možete toliko ignorirati nas roditelje? Kako ne shvaćate da mi NISMO protiv zdravstvenog odgoja u školama, ali jesmo protiv dijela zdravstvenog odgoja koji na jedan, velikom dijelu roditelja, neprihvatljiv način i u neprimjereno doba za djecu prikazuje seksualnost, pristup vezi, partnerstvu, odnosima, osjećajima u vezi.... Zašto vas toliko muči činjenica da je među europskim zemljama, Hrvatska među zemljama s najmanjim brojem maloljetničkih trudnoća i spolno prenosivih bolesti? Zašto niste ponosni na tu činjenicu nego to želite s tolikim žarom UNIŠTITI???? Zašto??"

Snage koje uporno promoviraju homoseksualnost kao alternativni stil života ne mogu zaustaviti ni poziv na tradiciju, ni prosvijetljeni društveni interes niti temeljne spoznaje psihoanalize. Upozorenja koja kažu što bi se kao posljedica takvog stava moglo dogoditi s društvom u cjelini, do sada nisu imali skoro nikakvog učinka. Nitko se ne smatra čuvarom društva ili kulture. Čovjek na ulici kaže da ne zna točno o kojim je društvenim interesima riječ, i da je u konačnici seks privatna stvar, zar ne? Za razliku od većinski prihvaćenog mišljenja, NE, seks nije privatna stvar.

Psihoanaliza otkriva da seksualno ponašanje nije zbirka proizvoljnih pravila, pravila koja je netko stvorio u svrhu koju nitko ne razumije. Naša seksualna ponašanja su proizvod naše biološke prošlosti, rezultat cjelokupnog ljudskog iskustva na dugom putu biološke i društvene evolucije. Ona omogućuju našu društvenu koegzistenciju. Na razini pojedinca, ona stvaraju ravnotežu između zahtjeva seksualnog instinkta i izvanjske stvarnosti koja okružuje svakoga od nas. Ne preživljavaju sve kulture. A poznata je tvrdnja koja kaže da što su seksualne slobode veće, razina civilizacije je niža!

U Estoniji je nedavno pokrenuta inicijativa slična hrvatskoj inicijativi 'U ime obitelji'. Kako bi osujetili vladine namjere da istospolno partnerstvo izjednače s brakom, sukladno njihovim zakonima pokrenuta je peticija od strane novoosnovane Zaklade za obranu tradicije i obitelji i u tri dana skupljeno je skoro 40.000 potpisa koji su predani parlamentu. Zanimljivo je da su pokretači inicijative doživljavali slične neugodnosti kao i hrvatski organizatori i volonteri inicijative 'U ime obitelji' i to od strane moćnog LGBT lobija koji su zahtijevali da se inicijatori otpuste s posla ili na druge načine discipliniraju kako bi spriječili prikupljanje potpisa.

Danas će građanska inicijativa "U ime obitelji" predati kutije s više od 710.000 potpisa predsjedniku Hrvatskog sabora, Josipu Leki. Kutije će se u pratnji volontera, hrvatskih branitelja i simpatizera Inicijative u povorci nositi od Zrinjevca do Markovog trga. Povorka kreće sa Zrinjevca u 13 sati, a čin predaje potpisa obavit će se u 14 sati. Pozivamo sve zainteresirane ljude dobre volje da se pridruže ovom povijesnom događaju za hrvatsku demokraciju!

Ističemo još jednom: ovaj referendum nikoga ne diskriminira! Svatko, tko god želi, bez obzira na seksualno opredjeljenje, može sklopiti brak pod uvjetima koji vrijede za bračnu zajednicu: da su osobe punoljetne, da stupaju u brak svjesno i bez prisile, da već nisu u drugom braku i da ga sklapaju s JEDNOM osobom SUPROTNOG spola.

Naravno, isto pravilo nediskriminacije traba vrijediti i za registrirano istospolno partnerstvo. Svatko, tko god želi, bez obzira na seksualno opredjeljenje, može ući u registrirano istospolno partnerstvo pod uvjetima koji vrijede za takvu zajednicu: da su osobe punoljetne, da stupaju u partnerstvo svjesno i bez prisile, da već nisu u braku ili drugom partnerstvu i da ulaze u partnerstvo s JEDNOM osobom ISTOG spola.

Stoga, ne vidimo razlog zašto bi se netko protivio ovakvom referendumskom pitanju jer ono zaista ne diskriminira nikoga. Možemo pretpostaviti da se vladajući toliko silno trude spriječiti provođenje referenduma ne zbog razloga tobožnje diskriminacije ili ograničavanja ljudskih prava, nego zbog drugih ciljeva koje ne žele (još) javno izreći.

Znam da jedino što je dozvoljeno reći u vezi istospolnih brakova su uzvici odobravanja i da ako kažeš bilo što drugo automatski si čudak i zadrti mrzitelj i bogomoljac. Ali dozvolite mi da iznesem samo jednu opservaciju na tu temu koja se ne temelji na odobravanju. A sastoji se od sljedećeg: istospolni brakovi su u potpunosti promijenili značenje društvenog napretka, i to na gore.

U Splitu smo 8. lipnja, na do sad najskupljem gay prideu održanom u Hrvatskoj, čuli da neki političari podržavaju one koji se „osjećaju ugroženima“ i žele zaštititi one koji se „osjećaju slabijima“. Što je „osjećaj ugroženosti“? Je li ta „ugroženost“ realna ili imaginarna? Poznato je da se paranoici, na primjer, osjećaju permanentno ugroženima… Povijest je pokazala da je politička manipulacija „osjećajem ugroženosti“ znala biti jako opasna, a psiholozi mogu objasniti dokle može dovesti manipuliranje „osjećajem slabosti“…

Pitanje novca sigurno će se postaviti kao ključni problem za raspisivanje referenduma. Samo za splitsku paradu na kojoj se okupilo manje od 500 sudionika, utrošeno je 12 milijuna kuna. Za zagrebačku će to biti sigurno i više. Stoga, nemojmo nasjedati na argumet nedostatka finanacija kao razlogu za odgađanje referenduma, jer 710.000 ljudi koji zahtijevaju referendum ne smiju imati manja prava od 1.000 pripadnika LGBT zajednice koji bez problema iz proračuna povlače milijunske iznose.

Hrvatska trenutačno pod vodstvom vladajuće koalicije predvođene SDP-om opasno klizi u totalitarizam. Prvi pokazatelji ovog zabrinjavajućeg trenda bili su uočljivi početkom školske godine u rujnu kada je ministar Jovanović mimo svih pravila struke i zakonske procedure nametnuo nakaradni program Zdravstvenog odgoja.

Na sve kritike koje su na račun tog programa i načina njegovog uvođenja pristizali na adresu njegovog ministarstva MZOS-a i agencije AZOO, visokopozicionirani državni činovnici poput ministra Jovanovića ili ravnatelja AZOO-a Filipovića pa čak i pravobraniteljice za djecu Jelavić, oni su odgovarali vrijeđanjem i bahatim omalovažavanjem svih koji su se usudili reći bilo što protiv.

Je li to zato jer je u cijelu priču direktno upletena i supruga premijera Milanovića, zato što takav program nameće EU, zato što je za takav ZO zainteresiran farmaceutski lobi s kojim surađuje Lepušić, također jedan od autora programa ili zato što ga guraju udruge obilato financirane iz stranih i domaćih izvora, to bi trebale istražiti nadležne institucije.

Agresivni aktivisti LGBT zajednice često se na FB stranicama i u javnim istupima okomljuju na Crkvu koja im je navodno najveći neprijatelj. Nama se čini da se radi o sukobu svjetonazora u kojem LGBT aktivisti napadaju sve institucije koje imaju bilo kakvu čtvrstu moralnu strukturu - od nacionalne pripadnosti preko religijskih uvjerenja i obitelji pa sve do samog biološkog određenja čovjeka - žene ili muškarca.

Stoga smo (za početak) odlučili istražiti kakav je stav Crkve prema homoseksualnosti, odnosno homoseksualcima i homoseksualnom odnosu. Na prvi pogled je jasno da Crkva prihvaća homoseksualce u ljubavi i poštovanju kao i svaku drugu osobu, bez obzira na spol, nacionalnost, rasu ili vjeru. Međutim, Crkva ne prihvaća homoseksualne čini (jednostavno rečeno - homoseksualni seks) te takva ponašanja osuđuje kao protuprirodne i u svojoj naravi neuredne (grešne). To je nauk Crkve, a možemo slobodno reći da taj stav ima snažno opravdanje i u znanstvenim istraživanjima koja pokazuju da homoseksualni seks nosi izuzetno velike i opasne zdravtvene rizike koji su često popraćeni psihičkim pa i duhovnim posljedicama.

Za početak, prenosimo govor patera Ike, studenstkog kapelana u kojoj poručuje: "Volim pedere!"