Podržite nas!

„Konceptualni penis kao društveni konstrukt“: Akademska prijevara koja je razotkrila apsurdnost genderizma

22.06.2017 15:15

Objavljivanjem pseudoznanstvenog i potpuno lažnog članka s temom i naslovom „Konceptualni penis kao društvena konstrukcija“ u relevantnom znanstvenom časopisu sa stručnom recenzijom, kojim se između ostalog, lažno dokazao utjecaj penisa na globalne klimatske promjene, autori su, između ostalog, pokazali su i dokazali apsurdnost, prijevarnost i pseudoznanstvenost rodne teorije (genderizma) i rodnih studija kao 'znanstvenog' sveučilišnog usmjerenja, a postupak stručne recenzije ozbiljno doveli u pitanje. Svoju smislenu prijevaru nedavno su i javno priznali. 

Za one koji smatraju da su kritike konzervativaca prema suvremenom feminizmu i kurikulu rodnih studija pretjerane i preuveličane, nova akademska prijevara jednog filozofa i njegova suradnika, pokazuje koliko je polje rodnih studija postalo ekstremno, pa čak i potpuno besmisleno, te kako proces recenzije takvih radova može biti protupravan.

Filozof Peter Boghossian i njegov suradnik James Lindsay odlučili su isprobati mogu li sa svojim radom izvesti prijevaru, poput one u maniri Alan Sokalovog „Premašivanje granica: Prema transformativnoj hermeneutici kvantne gravitacije“, koji je 1996. satirično tvrdio da je kvantna gravitacija „društvena konstrukcija“, ali je ipak uspio objaviti svoj rad u časopisu za kulturna istraživanja Social Text.

Pišući kao „Peter Boyle“ i „Jamie Lindsay“, autori su recenziranom časopisu Cogent Social Sciences podnijeli zahtjev za objavljivanje apsurdnog rada od 3 000 riječi pod nazivom „Konceptualni penis kao društvena konstrukcija“.

Unatoč tome što su ga ispunili onim što su kasnije opisali kao „krajnje besmislice“, časopis je rad objavio u svojem svibanjskom izdanju.

Dva su autora ovu prijevaru nedavno otkrili u časopisu Skeptic Magazine pod nazivom 'Konceptualni penis kao društvena konstrukcija': Prijevara o rodnim studijama u stilu Sokala“.

Taj, pak, članak započinje ovim riječima iz Predgovora koji potpisuje urednik časopisa:

Svako malo potrebno je i poželjno razotkriti ekstremne ideologije na ono što zapravo jesu, iznoseći njihove argumente i retoriku na njihov logični i apsurdni zaključak, zbog čega smo ponosni što danas objavljujemo ovo razotkrivanje obmanjujućeg rada objavljenog u časopisu s recenzijskim procedurom. Njegove posljedice nisu poznate, no nadamo se da će ovo pomoći vladavini ekstremizma u ovom području i njemu srodnima.

Michael Shermer

Boghossian i Lindsay zatim su detaljno opisali svoj obmanjujući rad, raspravljajući o značaju takvog „nepromišljenog“ pisanja koje je objavio recenzijski časopis, a koji se predstavlja kao legitiman izvor akademskog istraživanja. Evo, kako su autori započeli izlaganje svojeg rada:

 „Androcentrični znanstveni i meta-znanstveni dokazi da je penis muški reproduktivni organ, smatraju se nadmoćnim i uglavnom neospornim.“

S time smo započeli članak. Koristili smo ovu apsurdnu rečenicu za početak „rada“ koji se sastoji od 3 000 potpuno besmislenih riječi koje predstavljaju akademsku znanstvenost. Akademski časopis društvenih znanosti, rad je, potom, prihvatio i objavio.

Ovaj rad nikada nije trebao biti objavljen. Naslovljen „Konceptualni penis kao društvena konstrukcija", naš rad 'argumentira' da je „penis u kontekstu muškosti nekoherentna konstrukcija. Smatramo da je konceptualni penis bolje razumljiv, ne kao anatomski organ, već kao kao rodno-performativna, vrlo fluidna društvena konstrukcija.“

Kao da se dokazuje tvrdnja filozofa Davida Humea da postoji duboki jaz između onoga što je i što bi trebalo biti, naš „nikada nije trebao biti objavljen“ rad objavljen je s javno otvorenim pristupom (što znači da su članci besplatno dostupni svima) u recenzijskom časopisu Cogent Social Sciences. (Ako je PDF uklonjen, arhivirali smo ga)

Nastavljajući dalje, autori objašnjavaju da su „besmisleni članak“ predali pod pseudonimima, potpuno izmišljenoj „Jugoistočnoj nezavisnoj društvenoj istraživačkoj grupi“ i da su ga napisali u „stilu nesuvisle poststrukturalističke rodne teorije“, teoretskom obliku kojeg nisu ni pokušali istražiti.

Ispravno su pretpostavili da bez obzira na potpuni nedostatak bilo kakvih činjenica ili relevantnih osnova od ijednog stručnjaka u tom polju, ako samo općenito ukažu na to da je muškost dubinski loša, članak će biti objavljen:

„Članak je namjerno bio besmislen, tvrdeći u osnovi da se penisi ne bi trebali smatrati muškim spolnim organima, nego štetnim društvenim konstrukcijama. Nismo namjeravali ni istražiti što „poststrukturalna diskurzivna rodna teorija“ zapravo znači. Pretpostavili smo da, ako smo imalo jasni u našoj moralnoj implikaciji da je muškost dubinski loša i da je penis na neki način korijen svega toga, da ćemo članak moći objaviti u uglednim novinama.“

„Već sama pogrdna karakterizacija ove naše prijevare, prema stupnju značaja, umanjuje nedostatak prikladnosti za znanstvenu objavu našeg rada. Članak smo nastojali učiniti nepovezanim; naprotiv, napunili smo ga žargonima (poput „diskurzivan“ i „izomorfizam“), besmislicama (poput dokazivanja da su hipermuževni muškarci istovremeno i unutar i izvan određenih rasprava); frazama upozorenja (poput pred-post-patrijarhalno društvo); nepristojnim uličnim izrazima za penis, uvrjedljivim nazivanjem muškaraca (uključujući obraćanje onim muškarcima koji odaberu ne imati djecu jer su „nesposobni obuzdati ga“), i aludiranjem na silovanje (ustanovili smo da je „muško sjedenje raširenih nogu“ prigovor drugom muškarcu za sjedenje raširenih nogu, poput silovanja praznog prostora oko njega.). Nakon završetka članka, pažljivo smo ga pročitali kako bismo se uvjerili da nije napisano ništa smisleno. S obzirom da nijedan od nas nije mogao odrediti o čemu se u članku zapravo radi, smatrali smo to uspjehom.“

Autori su predočili i neke ulomke kao primjer koliko je ovaj službeno objavljen članak uistinu apsurdan, uključujući i zaključak za koji kažu da su ga „oba recenzenta ocijenili s visokom ocjenom“:

„Zaključujemo da penisi nisu najbolje shvaćeni kao muški seksualni reproduktivni organ, nego kao društveni pojam koji je ujedno i štetan i problematičan za društvo i buduće naraštaje. Konceptualni penis predstavlja značajne probleme za rodni identitet i reproduktivni identitet unutar društvene i obiteljske dinamike; on je isključiv za obespravljene zajednice bazirane na rodnom i reproduktivnom identitetu; on je trajni izvor zlostavljanja za žene i druge rodno marginalizirane skupine ili pojedince, on je univerzalni izvršitelj silovanja i konceptualni upravljač većine klimatskih promjena.“

Autori napominju da su, zapravo, dokazali da „konceptualni penis“ uzrokuje klimatske promjene. Ovo je isječak iz njihova poglavlja o klimi, kojim oni, naravno, optužuju „hipermaskulinističko mačističko hvalisajuće jednolično poistovjećenje s konceptualnim penisom“:

 „Nigdje posljedice hipermuževne mačističke hvalisajuće jednolično poistovjećenosti s konceptualnim penisom nisu problematičnije, nego kod pitanja klimatskih promjena. Klimatsku promjenu ne pokreće ništa više od pojedinih štetnih utjecaja nadmoći što se najbolje može razumjeti preko dominantnog grabežljivog pristupa ekologiji klime, što se može identificirati s konceptualnim penisom. Naš planet se ubrzano približava pragu klimatskih promjena na upozoravajuća 2°C. Zbog patrijarhalne dinamike moći koja održava postojeće kapitalističke strukture, osobito s obzirom na industriju fosilnih goriva, veza između nadmoćne dominacije znanstvenih, političkih i ekonomskih diskursa i nepopravljive štete našem ekosustavu, razjašnjena je.“

 „Destruktivni, neodrživi, hegemonijski muški pristup prema važnoj ekološkoj  politici i djelovanju, predvidljivi su rezultati silovanja prirode, a koji čine dominantni muški mentalni sklop. Takav način razmišljanja najbolje je iskazan prepoznavanjem uloge konceptualnog penisa u odnosu na mušku psihologiju. Kada se primjeni na naš prirodni okoliš, osobito djevičansko okruženje, kojega se može lako lišiti zbog svojih materijalnih resursa, i ostaviti oronulog i smanjenog kada naš patrijarhalni pristup gospodarskoj dobiti ukrade njihovu inherentnu vrijednost, tada ekstrapolacija kulture silovanja, koja je svojstvena konceptualnom penisu, postaje jasna. U najboljem slučaju, klimatske promjene su pravi primjer kako se nadmoćno patrijarhalno društvo metaforički širi u globalni ekosustav.“

U još jednom dijelu, autori naglašavaju potpunu besmislenost svojih obrazloženja i stvarnosti upotpunjene lažnim navodima stvarnih akademskih podataka.

„Budući da je muževnost u svojoj biti igranje uloge, to je također i konceptualni penis. Penis, riječima Judith Butler, „može jedino biti shvaćen kroz referencu na ono što je zabranjeno od označitelja unutar domene tjelesne čitljivosti'' (Butler, 1993). Penis se ne smije shvatiti kao valjan izraz vršiteljeve namjere, trebao bi biti prikazan kao izvedba muževnosti ili hipermuževnosti. Prema tome, istolikost između koncepcijskog penisa i „otrovne hipermuževnosti'', kako je označava diskurzivna feministička literatura, definirana je vektorom muškog kulturološkog oholog  mačizma,  s koncepcijskim penisom koji ovdje  igra ulogu subjekta, objekta i glagola radnje. Rezultat ove trihotomije uloga je smjestiti hipermuževnog muškarca unutar i izvan natjecateljskih rasprava čija dinamika, kao što se vidi kroz poststrukturalističku  diskurzivnu analizu, donosi uzajamno djelovanje moći gdje hipermuževni muškarci koriste koncepcijski penis kako bi premjestili svoju poziciju od nemoćnog subjekta do onog moćnoga (Foucault, 1972).“

Svakoga tko je pohađao Studije o spolovima, činjenica da je ova apsurdna prijevara prošla stručnu provjeru (s veoma visokim ocjenama) i dospjela u relevantne časopise, nažalost, ne iznenađuje.

Rad „Konceptualni penis kao društveni pojam“ nije trebao biti objavljen jer je aktivno bio pisan da bi izbjegao bilo kakvo postignuće. Rad je beznačajna akademska glupost.

Pitanje na koje sada treba odgovoriti jest: „Kako se postupku stručne rezencije može vratiti vjerodostojnost?“