Podržite nas!

Uzroci homoseksualnosti – 2. dio

13.03.2017 21:25

U uvodnom tekstu „Uzroci homoseksualnosti“ upoznali smo vas s Davidom Mathesonom, kliničkim terapeutom i autorom knjige „Kako postati potpun muškarac: Arhetipi i načela“ te njegovim projektom postizanja rodne cjelovitosti kod muškaraca koji se bore s istospolnom privlačnosti. Naveli smo i osam predispozicijskih čimbenika koji se najčešće javljaju kod osoba s istospolnom privlačnosti. U nastavku pobliže objašnjavamo dva čimbenika koji mogu biti uzrokom nastanka homoseksualnosti. To su nezdravi odnosi sa ženskim osobama u djetinjstvu i iskrivljeni pogled na spol i rodne uloge.

Ženske osobe mogu raniti dječake na način da ih guše ljubavlju i pažnjom ili ih previše kritiziraju i kontroliraju, nepoštivajući postojanje zdravih granica. Neki od dječaka koji su doživjeli takvo ranjavanje od strane ženskih osoba razvijaju nezdrave odnose sa ženama u odrasloj dobi kada će ili gurati žene što dalje od sebe ili biti pretjerano ovisni o njima, što remeti razvoj njihove privlačnosti prema suprotnom spolu.

 

Nezdravi odnosi sa ženskim osobama u djetinjstvu

 

Da bi razumjeli probleme sa ženama koje imaju toliki muškarci koji osjećaju istospolnu privlačnost najprije moramo razmotriti same odnose koji su uzrok nastanka ovih problema. Ženske osobe—uključujući majke, sestre, članice šire obitelji, učiteljice, babysitterice i druge—mogu raniti dječaka na mnoge zastrašujuće načine. Mogu ga pretjerano obasuti pažnjom, ugušiti ga pretjeranom ljubavlju i brigom. Mogu ga nastojati kontrolirati, dominirati nad njime ili ga pretjerano štititi, što će sve učiniti da se dječak osjeća kastrirano i nesposobno... Mogu se pretjerano zbližiti s dječakom i koristiti ga kao osobu kojoj će se ženska osoba povjeravati te ih uvlačiti u svoje osobne probleme s muškarcima, bilo da se radi o konfliktu između majke i oca djeteta ili primjerice između majke i djeda ili brata.

Ženske osobe također mogu kritizirati dječaka zbog njegovih slabosti i tako mu prouzročiti trajan osjećaj stida, nesigurnosti i sumnje u sebe. Nekada ženske osobe mogu na konkretan način osramotiti dječaka zbog muških osobina koje one smatraju negativnim i time mu nametnuti krivnju radi svog spola. U protivnom slučaju, mogu ga neprestano obasipati komplimentima koji su pretjerani, nerealni ili neiskreni. Mogu ga feminizirati tako da ga iskorištavaju u svojim imaginarnim igricama i oblačiti ga kao djevojčicu i čak mu govoriti da je djevojčica. Ženske osobe, naročito majke, nekada se emocionalno ili u fizičkom smislu spletom okolnosti oslanjaju na malog dječaka, zahtjevajući od njega da se brine o njima, stvarajući kod dječaka osjećaj da ga ženska osoba proždire i iskorištava, a u njemu se rađa osjećaj krivice ukoliko želi biti samostalan.

Ne poštujući granice i norme ponašanja neke ženske osobe mogu također seksualizirati svoj odnos s dječakom. Primjerice, ostavljajući vrata spavaonice ili kupaonice otvorenima dok se presvlače, tuširaju ili idu na wc te šećući po stanu u donjem rublju ili čak potpuno gole. Zatim, mogu seksualizirati dječaka komentirajući njegovo tijelo ili pričajući mu o svom seksualnom životu. U ekstremnim slučajevima događa se pravo zlostavljanje dječaka kada ženske osobe unutar ili van obitelji seksualno iskorištavaju maloljetnika.

Takva iskustva djeluju na način da će neki dječaci u odrasloj dobi ulaziti u nezdrave odnose sa ženama. David i suradnici uočili su da postoje četiri osnovne kategorije u koje se mogu svrstati ovi nezdravi odnosi: opozicijski, izbjegavajući, zarobljujući i lagodni. Neke osobe kod kojih postoji istospolna privlačnost istovremeno prema ženama osjećaju emocije i impulse koji se mogu svrstati u više navedenih kategorija.

Muškarci koji se mogu svrstati u opozicijsku kategoriju odbacuju žene i tjeraju ih od sebe. Oni to čine jer su ljuti na žene, ne podnose ih, odvratne su im ili ih čak mrze. Ovo također može biti reakcija na osjećaj ugroženosti od strane žena, osjećaj da im od njih prijeti opasnost. Neki od muškaraca s istospolnom privlačnosti su potpuno svijesni i brutalno iskreni o tome koliko ne vole žene. Kod drugih se negativni osjećaji prema ženama pokazuju jedino kroz suptilne znakove u ponašanju te kroz misli i osjećaje za koje su jedva svijesni da postoje. Neki muškarci pak potpuno su nesvjesni opozicijskih osjećaja koje gaje prema ženama.

Muškarci koji spadaju u kategoriju izbjegavanja u odnosima sa ženama imaju osjećaje straha i anksioznosti prema ženama, zbog čega se drže na distanci. Ili jednostavno osjećaju ravnodušnost ili apatiju kada se radi o ženama te se prema njima odnose kao da ne postoje.

Distanciranje do kojeg dolazi kod izbjegavajućeg i opozicijskog načina ponašanja prema ženama može kod odraslog muškarca blokirati njegovu prirodnu privlačnost prema suprotnom spolu. Kada je u pozadini seksualno zlostavljanje dječaka, odbojnost ili gađenje koje najčešće nastaje zbog preranog susreta sa ženskom seksualnošću, i to na tako užasan način, svakako će doprinijeti takvom distanciranju.

Oni muškarci koji upadaju u zarobljujuće veze sa ženama pokazuju tendenciju prevelike potrebe za njihovim odobravanjem ili pretjeranu ovisnost o njima. Mogu postati podložni ženama i dozvoliti im da imaju kontrolu nad njima. Ovisnost se može pokazati i na suprotan način od ovoga – u slučaju kada starija majka ili druga potrebita ženska osoba ovisi o muškarčevoj pomoći na način koji mu ne dozvoljava da samostalno živi svoj život. Muškarac u tom slučaju može biti prisiljen da takvu ovisnost održava zbog strašnog osjećaja krivice. Ukoliko se pokuša osloboditi iz ove mreže, krivnja ga preplavljuje i on uvijek nanovo popušta tom osjećaju.

Muškarci s istospolnom privlačnosti koji imaju lagodne odnose sa ženama gledaju na žene i ženska okruženja kao na izvor sigurnosti, utočista i utjehe. U ovom slučaju „lagodno“ znači puno više od toga da se uz žene osjećaju lagodno. To podrazumjeva preveliku bliskost i poistovjećivanje s njima, dijeljenje istih interesa i pogleda na život i svijet ili osjećaj pripadnosti i prihvaćanja od strane cura, kao da su jedna od njih.

Zarobljujući i lagodni odnosi sa ženama su izrazi pretjerane ovisnosti o ženama i ženskom principu. Feminiziranje dječaka od strane djevojčica i žena tijekom djetinjstva dovodi ženski princip još bliže: unutar muškarca gdje uopće ne pripada. Čini se da je zdravo distanciranje od žena i ženskosti vitalno za razvoj rodne cjelovitosti te esencijalno za heteroseksualnost, što ćemo pobliže opisati u nastavku.


Iskrivljeni pogled na spol i rodne uloge

Nezdravi odnosi sa ženama mogu izobličiti muškarčev odnos prema ženskom spolu, utjecati na način na koji vidi sebe u odnosu sa ženama, naštetiti njegovu osjećaju muževnosti i spriječiti razvoj rodne cjelovitosti. Sve to može dovesti do toga da osoba nema osjećaj privlačnosti i komplementarnosti kada se radi o suprotnom spolu.

Osim što mogu biti uzrok kasnijih nezdravih odnosa sa ženama, nezdrava iskustva sa ženskim osobama u djetinjstvu mogu iskriviti muškarčevu sliku o ženskom rodu. Mnogi muškarci koji osjećaju istospolnu privlačnost razvijaju predodžbe i stavove o ženama koje je nemoguće primjeniti na žene u cjelini. Na primjer, skloni su tome da  sve žene smatraju jakima i dominantnima, kao one koje muškarce žele kontrolirati. Ili vide u njima one koje ih žele poniziti, kastrirati, osramotiti. S druge strane ih smatraju potrebitima, ali čije potrebe proždiru muškarce jer upravo radi tih potreba one manipuliraju njima i postavljaju im prevelike zahtjeve. Ili općenito smatraju žene glupim i slabim bićima ili jednostavno previše problematičnim bićima s kojima se nije vrijedno zamarati jer su promjenjiva raspoloženja, uvijek se nešto žale i kukaju.

S druge strane, neki od ovih muškaraca mogu žene previše idealizirati i smatrati ih inteligentnijim bićima od muškaraca, zatim mogu nerealistično doživljavati njihovu čistoću, do te mjere da ih smatraju sveticama. Na žene gledaju kao na zaštitnice ili na one koje im omogućavaju financijsku potporu. Ili s druge strane gledaju poželjno na ženske rodne uloge jer  život žena smatraju lagodnijim  te smatraju kako takav način života više odgovara njihovoj osobnosti.

Nezdravi odnosi sa ženskim osobama u djetinjstvu mogu također stvoriti iskrivljen pogled na doživljaj muškarca u odnosu na žene. Muškarac koji je razvio istospolnu privlačnost može samog sebe smatrati previše slabim i ranjivim u odnosu na žene ili se smatrati neprivlačnim i inferiornim u odnosu na žene. Može samog sebe doživljavati malenim i nesposobnim da bi udovoljavao zahtjevima intimne veze sa suprotnim spolom. Ova percepcija može otići i u drugu krajnost – muškarac se može smatrati superiornim u odnosu na žene, može samog sebe smatrati previše „dobrim“ da bi bio sa „slabijim“ spolom.

Ženske osobe su imale dominantan utjecaj na odrastanje mnogih muškaraca koji su razvili istospolnu privlačnost. Bez obzira da li su svoje odnose sa ženskim osobama doživjeli kao pune ljubavi ili ranjavajuće, one su bile itekako prisutne i uključene u njihov život. Često su ženske osobe bile glavni izvor njihovih životnih uzora i druženja, dok su muške osobe imale malo utjecaja.

Muškarci koji odrastaju u takvim okolnostima često se identificiraju sa ženama, doživljavajući ih kao nešto poznato, s čime se mogu poistovjetiti. Ukoliko na isti način počnu gledati na ženske uloge i njihov način života smatrati poželjnim, u njima se može roditi želja da postanu žene. Ovo je naročito točno u slučaju kada je sram zbog svog spola poremetio njihov odnos s muškim identitetom ili ih odvratio od želje da budu muškarci. Ukoliko je kombinacija ovih problema dovoljno snažno prisutna, muškarac može samog sebe doživljavati kao „ženu zarobljenu u muškom tijelu“. Još češći je slučaj da takav muškarac vjerojatno ima jasnu predodžbu o tome da je njegov biološki spol muški, ali osjeća puno snažniju identifikaciju sa suprotnim spolom.

Identifikacija i prevelika bliskost sa ženama može uvelike poremetiti razvoj dječakovog osjećaja pripadnosti vlastitom spolu. Pojam „spolne diferencijacije“ odnosi se na postojanje i raspoznavanje dva međusobno različita spola. Pored anatomskih razlika, muškarci i žene različiti su na mnoge druge načine. Primjerice, razlikujemo se u načinu kako doživljavamo i izražavamo emocije, razlikujemo se u percepciji, načinu razmišljanja i vrijednostima. Kako bi razvio osjećaj vlastite spolne diferencijacije dječak mora doživjeti svoju muškost na način koji se bitno razlikuje od ženskosti curica i žena. Ukoliko se pretjerano zbliži i počne identificirati sa ženama, spolna diferencijacija se na neki način poništava.

Iskrivljeni pogled na ženski spol,  u kombinaciji s iskrivljenom percepcijom samog sebe u odnosu na žene, može kod dječaka spriječiti razvoj osjećaja da su curice, a kasnije žene, komplementarne njegovoj muškosti. Može mu postati nemoguće priznati i shvatiti kako između dva suprotna spola može postojati korisna i skladna veza u kojoj se prirodne karakteristike jednog i drugog spola međusobno nadopunjuju, balansiraju i oplemenjuju. Neće moći gledati na žene kao na poželjna i privlačna stvorenja koja za njega imaju vrijednost. Isto tako neće samog sebe doživljavati kao osobu koja ima vrijednosti kojima može doprinijeti ženi. Iz takve perspektive žene mu definitivno neće biti privlačne.

Po svemu sudeći, čini se da heteroseksualnost počiva na spolnoj diferencijaciji i komplementarnosti. Muškarci moraju gledati na suprotni spol kao na nešto što se bitno razlikuje od njih samih, nešto što je uzbuđujuće različito, egzotično i tajanstveno, a istovremeno predstavlja priliku za uzajamno ispunjujuću i korisnu vezu. Većinu homoseksualnih muškaraca žene seksualno ne privlače najčešće zbog barem nekih od problema koje smo naveli. Nasuprot tome, David i suradnici primjetili su da homoseksualci koji nisu iskusili takve probleme tvrde da su ih u prošlosti ili sadašnjosti žene privlačile.

Važno je također ovdje navesti izjavu Daryla Bema, doktora znanosti i profesora psihologije sa Sveučilišta Cornell:

„Osnovna pretpostavka EBE teorije (Egzotično postaje erotično) je ta da nas erotski privlači ona kategorija ljudi od koje smo se u djetinjstvu osjećali bitno različito…”

Bem, Daryl, PhD. (2000.). „Egzotično postaje erotično: Tumačenje bioloških korelacija seksualne orijentacije“; Archives of Sexual Behavior, vol. 29, br. 6.

 

Nastavlja se....

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.