Podržite nas!

Agenda 21 za ispiranja mozga

04.12.2012 20:00

Zdravstveni odgoj – pranjem mozga do preodgoja djece?

 

I ove jeseni, kao i svake druge, roditelji su poslali svoju djecu u škole s uputama da slušaju profesore. Ipak, izgleda da od ove godine škola neće uzvratiti tu uslugu pa će se mnogi roditelji začuditi jer su izgubili djecu u potpuno novom sustavu vrijednosti.

Zdravstveni odgoj

Jasno je kako uvedeni program “zdravstvenog odgoja” prenosi vrijednosti koje (velik) dio roditelja ne prihvaća; a što je još gore, upravo je to i motiv nekima da potiču i podrže uvođenje takvog programa. Cilj je potkopati odnos djeteta s roditeljima i vrijednosti koje međusobno dijele (i zbog kojih je društvo moguće). Dok će poneki anonimni komentatori priznati da ih veseli činjenica da roditelji, primjerice katolici, neće moći svojoj djeci prenositi svoje vrijednosti, ministarstvo (i udruge koje stoje iza programa) ipak to moraju napraviti potiho. Prikrivene agende programa možemo podijeliti u dvije kategorije; one koje se tiču uloge obrazovanja i one koje se tiču šireg društva. “Samopouzdanje”, “različitost” i slični popularni pojmovi dominiraju programom, promovira se emocionalizirani način odgovaranja na izazove s kojima se susreću pojedinci i društvo. Prema takvom razmišljanju moralnost je tek nusproizvod toga što se osjećate “zadovoljni samim sobom”. Takav pristup je možda koristan u terapiji, ali nije mu mjesto u “zdravstvenom odgoju” – kao što nije niti vježbama osmišljenim da se istražuju opcije i osjećaji, oslobođene “točnih” i “pogrešnih” odgovora.

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!

“Zdravstveni odgoj” možda neće potpuno uspjeti u stvaranju atomiziranog društva ili moralno izoliranih pojedinaca, ali će sigurno uspjeti uvesti konfuziju kod djece koja primaju drugačije moralne i društvene vrijednosti kod kuće i u školi. Program “zdravstvenog odgoja” djece zapravo znači promjenu vrijednosti, ponašanja i vjerovanja koje su djeca naučila u svojim obiteljima. Kada pogledate malo detaljnije program shvatite kako se radi o društvenim eksperimentima preoblikovanja emocija i ponašanja mladih. (O uvođenju odgoja sam već pisao ovdje i ovdje, te ranije ovdje, pa neću ponavljati izrečeno.)

Krajnji cilj programa je (prisilna) radikalna promjena vrijednosti pojedinaca i društva, nešto što se obično naziva ispiranjem mozga. Taj pojam se često neopravdano koristi, ali u ovom slučaju oni koji ga koriste su u pravu. Naravno, škole nemaju potpunu kontrolu nad čovjekom kao što to imaju neke totalitarne države, ali škole se bave djecom pa takva potpuna kontrola nije niti potrebna, mogu mirno koristiti poznate tehnike ispiranja mozga;

  1. Emocionalni stres, šok, desenzibilizacija; kako bi srušili i intelektualni i emocionalni otpor
  2. Izolacija; fizička ili emocionalna od poznatih izvora emocionalne potpore
  3. “Preispitivanje” postojećih vrijednosti; često manipuliranjem pritiska vršnjaka
  4. Ogoljivanje pojedinca uobičajene obrane; poput rezerviranosti, digniteta, osjećaja privatnosti, ili mogućnosti da odbijete sudjelovati
  5. Nagrađivanje prihvaćanja novih vrijednosti, ponašanja i vjerovanja – nagrada koja može biti ili prestanak pritiska ili može imati neki drugi oblik

Svatko tko je vidio primjere vježbi (ovdjeovdjeovdje), i posebno preporučenu literaturu, (primjericeovdje), mogao je primijetiti sumnjive stvari koje se mogu objasniti tim tehnikama. U nastavku samo kratka objašnjenja (bez primjera):

1. Stres i desenzibilizacija: Iako se neke vježbe i “informacije” čine besmislenima, one imaju svoj smisao kao dio programa psihološkog uvjetovanja. Primjerice, slanje po razredu modela ženskih genitalija malim dječacima da vide kako stoji tampon i nema previše informativne vrijednosti od koje bi imali koristi, kao ni navikavanje najmlađih na “proste riječi”. Naravno, neće svima program i različite vježbe biti stresne ili šokantne, ali je jasna desenzibilizirajuća uloga koju imaju.

2. Izolacija i 3. Preispitivanje: Uspjeh ispiranja mozga ne ovisi samo o stresu nego i o mjeri u kojoj možete potkopati otpor djeteta. Izolaciju odnosno odvajanje od onih koji dijele njihove vrijednosti, kao i psihološku izolaciju, lagano je postići jer se radi o djeci. Naravno, to uvelike ovisi o osobi koja vodi radionicu – “seksualnom edukatoru”, ako netko inzistira na vrijednostima koje se ne sviđaju “voditelju” radionice dovoljno je promijeniti ton glasa u “raspravi” kako bi ostala djeca shvatila da je bolje poslušati “edukatora”. Recimo da se radi o raspravi o nekoj “kontroverznoj” seksualnoj praksi, netko se usprotivi politički korektnom ponašanju, “voditelj” proziva sve ostale, stvara pritisak i očekuje od tog učenika da se svima usprotivi. Osim toga, prisutna je i emocionalna izolacija od roditeljske potpore. Primjerice vježbe psihološkog uvjetovanja gdje djeca sjednu u “magični krug” u kojem je sve što kažu povjerljivo, a djecu se upućuju da ne govore ništa od izrečenoga roditeljima.

4. Ogoljivanje obrane: Program je primjerice pun zadataka koji “daju priliku” da preispitujete odnose i uloge u obitelji (kao i samu obitelj, spolove, rodove, društvo, norme…). Navodne prilike da se upoznate s drugačijim vrijednostima, i da javno objasnite i potvrdite vlastite, zapravo su tek dio pristupa promjena vrijednosti kako bi se u konačnici promijenilo ponašanje, a ovaj program ne nudi nikakvu priliku nego pritisak i obavezu. Vježbe u kojima desetogodišnjaci pričaju o osjetljivim privatnim obiteljskim odnosima ili svojim stavovima o različitim seksualnim praksama nemaju nikakvu edukacijsku vrijednost. (Osim toga, ako prigovorite takvom odgoju, “seksualni edukator” može iskoristiti sve što je saznao putem radionica i različitih upitnika od vašeg djeteta, i okriviti upravo psihološke probleme Vas kao roditelja i obitelji). Preporučena literatura po kojoj bi se nastavnici trebali spremati uključuje primjerice različite upitnike i zadatke o tome što učenik voli raditi sa svojim tijelom. Osim što dijete ne može odbiti sudjelovati, kroz razne vježbe i radionice gubi se osjećaj privatnosti i rezerviranosti.

5. Nagrađivanje prihvaćanja alternativnih stavova: Uz sve navedeno jasno je kako postoje razni oblici pritisaka na dijete da prihvati vrijednosti koje promovira “zdravstveni odgoj” tako da će biti sklono popuštanju kako bi došlo do “nagrade” različitog oblika.

Promjena osnovnih moralnih vrijednosti djeteta odnosno prihvaćanje alternativnih vrijednosti nije stvar racionalne rasprave nego psihološkog pritiska.

Agenda ispiranja mozga

Osnovni princip programa je da se odluke ne donose na temelju tradicionalnih vrijednosti koje prenose roditelji ili društvo. Sve vrijednosti je potrebno preispitati. Naravno, sve to na “neosuđujuć način” što znači da ne postoji “točno” i “pogrešno” nego samo ono što pojedinac osjeća u nekom trenutku. Promovira se koncept seksualnosti (obitelji, društva…) koji u sebi nema ništa “normalnog”, takva razmišljanja se odbacuju jer “svatko ima svoje legitimne osjećaje i ponašanja”. Vrijednosti su svedene na subjektivne preferencije pojedinaca ili slijepe tradicije našeg društva, a suprotstavljaju im se alternativne vrijednosti drugih pojedinaca i društava. (Jedna od upečatljivijih poruka odgoja ovdje.)

Unatoč tomu što neki spominju pitanje “vjerskog” ili “sekularnog” morala, pravi problem je tko bi trebao odlučiti o tome? Tko može dati autoritet “seksualnim edukatorima” da se upletu u obiteljske odnose, potkopavaju roditeljski odgoj i koriste tehnike ispiranja mozga nad djecom? Promicatelji ovakvog programa nehotice priznaju nezakonitost toga što rade, vidljivo je to iz; (1) tajnosti kojom je uveden takav program u škole iza leđa roditelja, (2) neinformativnih i varljivih naziva i opisa uvedenih programa, (3) neinformiranja “izvođača” i ostalih sudionika ovakvih programa, (4) negativnog etiketiranja roditelja koji se bune protiv programa. Jesu li to taktike ljudi koji rade stvari na koje imaju pravo – ili se radi o ljudima koji pokušavaju sakriti svoje tragove? Uzvišeno pozivanje na “stručnost” koju roditelji nisu u stanju shvatiti je samo način na koji se izbjegava odgovoriti na prigovore.

Prevladavajući uzorak potkopavanja autoriteta roditelja i društva je ono zbog čega su programi ispiranja mozga opasniji od samih područja tema kojim se bave. Roditelji i obitelj nisu tek izvor iskustva iz vlastitog života nego su i kanal kojim se prenose iskustva ranijih generacija, iskustvo koje je oblikovano tradicijom i moralnim kodom razvijenim kao odgovor na opasnosti kojim je ispunjen ljudski život. Programi koji promoviraju “osjećaje” ne shvaćaju kako upravo osjećaji nekog trenutka dovode do mnogih opasnosti, a inhibicije prema nekim osjećajima su razvijene upravo iz tih razloga.

Pseudoracionalno je tvrditi kako bi dijete ili adolescent trebao slijediti samo one vrijednosti koje je u stanju obraniti od preispitivanja “stručne” osobe koja je uvježbana upravo s tim ciljem. Vrijednosti koje su preživjele zub vremena nisu stvorila djeca, nego su razvijene iskustvom odraslih osoba. Takve vrijednosti se često koriste upravo kako bi vodile ljude koji su premladi da bi imali dovoljno iskustva i koji ne shvaćaju posljedice njihova ne/slijeđenja. Daleko od toga da je znanstven, program je fundamentalno anti-intelektualan.

P.S.

Dovoljno je pročitati kurikulum, primjere vježbi i literaturu po kojoj se te vježbe spremaju da shvatite o čemu se radi. Jedan primjer vježbe iz literature po kojoj se sprema nastava;

Naziv vježbe: Gospodin i gospođa kondom

Opis: Za ovu igru potrebne su vam kartice za sve sudionike/ice. Na jednoj kartici mora pisati gospodin “nešto”, a na drugoj gospođa “nešto”. Kartice dolaze u paru i svaki par kartica se sastoji od gospodina i gospođe “nešto”. To mogu biti npr. gospodin i gospođa Kondom – parovi mogu uključivati bilo koji tip kontracepcije, reproduktivnih organa, emocija…itd. Neka svaki sudionik/ica izabere jednu kartu. Omogućite im vrijeme da nađu svoju “drugu” polovicu. Nakon što su to učinili možete im dati u zadatak npr. da nacrtaju likove, ili da zamisle i opišu osobnost likova gospodina i gospođe “nešto”.

Zašto bi itko pisao eseje o osobnosti gospodina kondoma, ili još bolje, gospodina ili gospođe spolnog organa? Iskreno, ne znam. Siguran sam da “stručnjaci” dobro znaju zašto. (Literatura je prepuna sličnih vježbi, razmišljanja i poruka.)

Članak je preuzet s bloga “Katolik s dna kace”