Podržite nas!

Djeca trebaju mamu i tatu - to znaju i homoseksualci

01.04.2013 01:30

Mediji vole prikazivati pripadnike LGBT zajednice kao monolitnu grupu, koja o svim pitanjima ima jednak stav. Međutim, sve više je pripadnika ove zajednice koji otvoreno staju u obranu braka kao zajednice žene i muškarca. Prenosimo razmišljanja homoseksualca koji otvoreno govori o razlici između tradicionalnog braka i homoseksualne veze. To su prije svega razmišljanja oca koji shvaća da su aktivisti za prava lezbijki i homoseksualaca u svojoj ideološkoj i sebičnoj bitci potpuno zaboravili na dječja prava i upozorava kakve će to nesagledive komplikacije za djecu i odrasle u konačnici donijeti.

 

Djeca trebaju mamu i tatu, otvoreno govori homoseksualac roditelj posvojene djece

Autor: Andrew T. Walker

Četvrtak: 14 ožujak, 2013.

WASHINGTON, D.C., 14. ožujak, 2013. (Heritage Foundation) – Mediji vole prikazivati pripadnike LGBT zajednice kao monolitnu grupu, koja o svim pitanjima ima jednak stav. Međutim, sve više je pripadnika ove zajednice koji otvoreno staju u obranu braka kao zajednice žene i muškarca.

Doug Mainwaring je jedan od takvih pobornika tradicionalnog braka. Posvojio je djecu i izjašnjava se kao homoseksualac, po čemu bi trebao biti zadnji koji bi se protivio redefiniranju tradicionalnog braka. Međutim njegovo vlastito roditeljsko iskustvo uvjerilo ga je da djeca trebaju i mamu i tatu te da se brak u konačnici mora svoditi na to da se potrebe djece stavljaju ispred potreba odraslih.

članku koji je nedavno objavljen na portalu Public Discourse pod naslovom „Homoseksualac sam i protivnik sam istospolnog braka,” Mainwaring odvažno tvrdi:

Za potpun razvoj djeca trebaju slobodno i izdašno primati i izražavati ljubav prema roditeljima oba spola. Bezspolni brakovi takvu potpunost onemogućavaju.

Mainwaring se osvrnuo na svakodnevicu majčinstva i očinstva i donio zaključak da se djeci ne bi smjelo uskratiti jedinstvenost iskustva koje majke i očevi predstavljaju u odgoju djece. Pa tako Mainwaring kaže:

Vjerojatno postoje stotine različitih stvari, velikih i malih, oko kojih roditelji i djeca moraju pregovarati svaki tjedan. Mame i tate imaju različit odnos sa svojom djecom. Dati djetetu dvije mame ili dvije tate znači uskratiti mu nekog kog ono očajnički treba i zaslužuje imati kako bi se osjećalo potpuno i sretno.

Mainwaring je također jasan u pogledu onog što je utjecalo na njegove stavove o braku: „Niti vjera ni tradicija nisu igrali bitnu ulogu u oblikovanju mog stava. Ali razum i životno iskustvo svakako jesu.”

Vlastiti razum i životno iskustvo naveli su ga na zaključak da se brak svodi na to da djeca imaju i mamu i tatu. Budući da će se o pitanju braka odlučivati na Vrhovnom sudu krajem ožujka, vrijeme je da se fokusiramo na središnje pitanje u raspravi o braku . To se pitanje ugrožava ukoliko se institucija braka redefinira na način da više služi interesima odraslih umjesto interesima djece.

 

Doug Mainwaring još je u djetinjstvu sumnjao da ima homoseksualne sklonosti no ipak se oženio, mada je priznao sam sebi da je to učinio zbog straha od društvene izolacije. Ipak, nije se nikad pokajao budući da mu je brak bitno odredio životni put i obogatio životno iskustvo. Ispostavilo se da su on i supruga neplodni te su usvojili dvoje djece. Rekao je kako mu je upravo brak, odnosno intimna veza sa ženom, pomogao da postane puno bolja osoba. Međutim, brak mu se raspao i došlo je do razvoda nakon čega je po prvi puta u životu počeo istraživati svoju homoseksualnost, koja ipak nije uspjela zadovoljiti sve njegove ljudske potrebe. Doug se ponovno vratio ženi i obitelji. Prenosimo neka njegova razmišljanja a cijeli tekst na engleskom možete pročitati na sljedećem linku: http://www.thepublicdiscourse.com/2013/03/9432/

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.

Homoseksualac sam i protivim se istospolnim brakovima

Autor: Doug Mainwaring
 

8. ožujak, 2013.

U potpunosti podržavam registrirana partnerstva kada se radi o homoseksualnim i lezbijskim parovima, ali se protivim istospolnim brakovima. Pošto su aktivisti za homoseksualna prava zacrtali kao krajnji cilj bračnu jednakost za svih, za mnoge od njih ja sam samomrzeći izdajnik homoseksualaca. Pa neka sam. Premda se više smatram razumnim ljudskim bićem koje cijeni intelektualnu otvorenost i poštenje.

Ideja o istospolnim brakovima nije uvjerljiva, međutim zbog političke korektnosti postalo je riskantno jasno reći ono što je samo po sebi očigledno. Bezspolni brak uopće nije brak. To je u potpunosti nešto drugo.

U medijima se protivljenje istospolnim brakovima prikazuje u najbolju ruku kao podržavanje 'staromodnih' vjerskih i tradicionalnih uvjerenja, a u najgoru ruku kao izraz homofobije ili mržnje.

Uvijek sam se trudio izbjegavati vjerske argumente i argumente koji stoje na strani tradicije kad god bih se dotakao ove teme. I to s razlogom: niti vjera ni tradicija nisu igrali bitnu ulogu u oblikovanju mog stava. Ali razum i životno iskustvo svakako jesu.

Intelektualna otvorenost i iznenađujući zaključci

Moj brak se, nažalost, raspao – bol koju su nažalost iskusili već mnogi. Razvod mi je, međutim, omogućio da istražim svoju homoseksualnost po prvi puta u životu.

Na početku sam osjetio oslobođenje. Upoznao sam neke jako dobre muškarce i s nekima sam bio u dužim vezama. Međutim, nakon nekoliko godina, zahvaljujući svojoj intelektualnoj otvorenosti,  došao sam do određenih neočekivanih zaključaka: (1) Stvaranje obitelji s još jednim muškarcem nije u potpunosti isto kao stvaranje obitelji sa ženom, i (2) uskratiti djeci da u svom domu rastu uz roditelje oba spola je objektivno rečeno zlo. Djeca trebaju i čeznu za roditeljima oba spola.

Zadnjih nekoliko godina, shvatio sam da naša odluka da ponovno izgradimo obitelj s vremenom postaje sve čvršća. Jednog dana, dok sam se penjao po stepenicama, ugledao sam svog 16-godišnjeg sina kako prolazi uz mamu dok je ona sjedila i čitala u dnevnoj sobi. Na trenutak je zastao, sagnuo se, poljubio ju i zagrlio, i nakon toga je nastavio dalje. Kada bi moj sin rastao s dva oca u kući, ovaj mali trenutak nježnosti i topline nikad ne bi bio moguć. Moj sin koji na faksu trenira nogomet i atletiku i ja možemo se muški zagrliti ili se potapšati po leđima, ali ovo s poljupcem se nikad neće dogoditi.

Vjerojatno postoje stotine različitih stvari, velikih i malih, oko kojih roditelji i djeca moraju pregovarati svaki tjedan. Mame i tate imaju različit odnos sa svojom djecom. Dati djetetu dvije mame ili dvije tate znači uskratiti mu nekog kog ono očajnički treba i zaslužuje imati kako bi se osjećalo potpuno i sretno. To znači trajno usaditi deprivaciju u njihova srca.

Bogatstvo nasuprot osiromašenog života

Evo jedne tužne životne činjenice koja nikad neće biti prikazana u televizijskim serijama: Vidim kako je muškarcima koji su napustili svoje supruge radi toga da slobodno žive kao homoseksualci život često osiromašen, u nekim slučajevima čak i devastiran, u društvenom, obiteljskom, emocionalnom i intelektualnom smislu. Cijeli svoj pogled na svijet i svoju ulogu u njemu prilagođavaju onome što je postalo dominantan aspekt njihovih života: svojoj homoseksualnosti. I na taj način svoje nekad bogate živote mijenjaju za jednodimenzionalne živote. Međutim, upravo je to ono na što nas život u ovom postmodernom svijetu uči da radimo. Neko vrijeme sam i ja slijedio taj put, ali sam se malo pomalo vratio nazad kada sam uvidio da se moj život srozava umjesto da raste.

Kako dalje?

U današnje vrijeme od nekadašnjih predrasuda prema homoseksualcima ostala je samo blaga sjena u usporedbi s onim što je bilo nekad. Međutim, uklanjanje predrasuda prema homoseksualcima ne znači nužno prihvaćanje istospolnih brakova kao nešto neizbježno ili optimalno. Postoje drugi načini i nijedan od njih ne iziskuje ubrzane, sveobuhvatne zakone ili sudske presude koje iziskuju tako radikalne transformacije.

Nalazimo se usred žestoke bitke koja više nema veze s ljudskim pravima. Radi se o jednoj riječi, a to je „brak.”

Dva muškarca ili dvije žene zajedno u vezi uistinu nije nimalo slično vezi u kojoj žena i muškarac zajedno grade život i obitelj. Istospolne veze su svakako legitimne veze koje ispunjuju, za mnoge znače sreću, ali u svojoj prirodi one su u cijelosti iskustveno drukčije.

Aktivisti za prava lezbijki i homoseksualaca, i još više, progresivci koji ih na to potiču, nastoje redefinirati instituciju braka kako bi ostvarili ideološki plan čiji je konačni cilj ukinuti značenje obitelji i od nje stvoriti ništa više nego samo jednu u nizu jednako poželjnih 'društvenih jedinica' i time otvoriti vrata puno većoj ulozi države u našim životima.

I dok pobornici istospolnih brakova zagovaraju tezu da se država ne smije miješati u njihov privatan život, činjenica je da je sada kada se proizvode djeca za lezbijske i homoseksualne parove, što podrazumijeva proces koji uključuje mnogo više odraslih koji imaju potencijalna zakonska prava nad istom djecom, potencijal za uplitanje države u istospolne obitelji nevjerojatan.

Ni Solomon ne bi imao drugo rješenje osim da podijeli dijete na dva dijela. U budućnosti će suci morati odlučiti kako podijeliti dijete na tri, četiri ili pet jednakih dijelova. Na Floridi je sudac nedavno presudio da u rodnom listu djeteta moraju biti tri roditelja – lezbijski par i muškarac homoseksualac (frizer koji je donirao spermu jednoj od lezbijskih mama). Očekujte da će ovog biti sve više.

Statisti u ovom procesu izgleda da vide veliku vrijednost u tome što se temelji američke kulture, vjera i obiteljski život, polako komadaju. Što više zakonski oslabljujemo tradicionalne obitelji u svakodnevnom životu, tim više dozvoljavamo državi da slobodnije ulazi u naše živote, i to na autokratski način. I tako će se i dogoditi.

Mark Regnerus, sociolog sa Sveučilišta Texas u Austinu nedavno je izjavio, „Mislim da je društvena stabilnost moguća i bez da postoje mnoge potpune obitelji, ali tako nešto će biti vrlo skupo i biti će veoma nalik na Huxleyev Vrli novi svijet. Prema tome, potpune obitelji nisu samo optimalan scenarij…. već i najjeftiniji. Koliko često u životu imate priliku da istovremeno dobijete najbolju kvalitetu za najmanje novaca?”

Brak nije elastičan već nepromjenjiv pojam. Brak nudi ono najbolje i za djecu i za društvo. Ne smijemo krivotvoriti ili unakaziti njegovo značenje i time uskratiti bogatstvo koje donosi postojećim i budućim generacijama.

Doug Mainwaring sudjelovao je i bio jedan od govornika na March for Marriage maršu protiv istospolnih brakova koji se održao 26. ožujka u Washingtonu.