Podržite nas!

Dokidanje spola

22.03.2013 22:30

Određivanje rodnog identiteta preuzma primat nad spolom. U ZO-u se govori o spolno/rodnoj ravnopravnosti, u Zakonu o suzbijanju diskriminacije se govori o rodnoj diskriminaciji itd. Očekujemo da će se Pravobraniteljstvo za zaštitu ravnopravnosti spolova uskoro preimenovati u Pravobraniteljstvo za zaštitu ravnopravnosti rodova itd. Zašto je to problem? Pa upravo zato što proizvoljno uzimanje rodnog identiteta neovisno o spolnim obilježjima može dovesti do različitih apsurdnih situacija koje će trebati predvidjeti u zakonodavstvu, ali i u svakodnevnoj praksi.

Kamo to sve vodi, pročitajte u novom članku Lidije Paris.


Dokidanje spola i dekonstrukcija ženskosti i muškosti - posljedice na društvo i na pravni sustav

U ovom je tekstu riječ o motivima koji stoje iza zahtjeva da se spol odredi isključivo temeljem subjektivnih kriterija, o rodnoj perspektivi i zašto je ona svjetonazor, o dokidanju i dekonstrukciji tradicionalnog, objektivnog, biološkog gledanja na spol i o tome, kakve to ima posljedice. Postavlja se pitanje postoje li doista biološke razlike među spolovima i jesu li one od ikakve važnosti. Govori se konačno o dugoročnim posljedicama dokidanja spola, muškosti i ženskosti, i o tome, zašto bi se zakoni i zakonodavstvo trebali suzdržati od preuzimanja subjektivnih normi za definiranje spola.

Redefiniranje spola – ne više temeljem objektivne biologije nego subjektivnog „rodnog identiteta“ – moglo bi imati bremenite posljedice na društvo i na pravni sustav.

 

Autor teksta je David Lee Mundy, pravnik, nekadašnji glavni urednik „Regent University Law Review“, časopisa Pravnog fakulteta sveučilišta Regent u Virginia Beach, SAD. Tekst je iz 2007.

U zadnje se vrijeme žustro raspravlja o nečemu, što je dugo vremena bilo samo po sebi razumljivo: o definiciji spola. Nestrpljivi zbog dugotrajnih zakonodavnih postupaka, aktivisti su svoje zahtjeve iznosili pred sudove – i nailazili na otvorene uši. Rasprava o tome krenula je poput parnog valjka, i već postoje proturječne sudske odluke o pravnom spolu operiranih transseksualaca. Činjenica da više nije riječ o spolu nego o rodu predstavlja posvemašnju promjenu u pravnom krajoliku. Postoji li za čovjeka koji razmišlja – ako isključimo tradiciju, neznanje ili izričitu tvrdoglavost - razuman razlog zašto bi se u pravnu svrhu spol trebao definirati objektivno, a ne samo subjektivno? Odgovor na to pitanje ovisi o svjetonazoru. Svjetonazor je sveukupan pogled na svijet, „sustav vjerovanja“ kroz koji netko gleda na svijet. Pogled na svijet pojedinog čovjeka duboko utječe na njegovo shvaćanje prava i društva. Ako je spol samo biološki slučaj, i ako ne postoje nikakve prirođene biološke razlike između muškaraca i žena, onda shvaćanje spola doista mora biti društveni izum koji je samovoljno odnosno proizvoljno konstruiran. Ako pak razlike između muškog i ženskog odražavaju naravni red, koji je bar djelomično biološki, tada razlikovanje na temelju „tako-sam-stvoren“ nije iracionalno i nikoga ne ugnjetava. Tada je čak moguće da su muškarci i žene različiti i da se mogu međusobno dopunjavati, a da se pritom ne povrjeđuje temeljna postavka jednakosti. Definicija spola je odlučujuće pitanje, ne samo zbog osobnih stajališta koja su s time povezana, nego zbog pravnih posljedica.

 

Rodna perspektiva kao ideologija

Rodna perspektiva je sveobuhvatni svjetonazor koji kaže da je svako ljudsko djelovanje ili odnos čista društvena konstrukcija. Spol je slučajnost pri porođaju ili po mogućnosti nezgoda u svemiru. Zato se sve biološke razlike između spolova moraju moći svesti na društvenu konstrukciju ili na razlike samo na razini ponašanja. Rodna perspektiva ima velikog uspjeha napose u akademskom svijetu. Zato je stekla moć svakoga, tko je protiv njezine ideologije, etiketirati kao homofoba ili iracionalca. Taj tabu – naime da se u akademskom svijetu ne smije kritizirati rodnu perspektivu - naziva se „progresivnom hegemonijom“. Konstruktivan dijalog s pristalicama rodne perspektive je težak, jer je riječ o zatvorenom misaonom sustavu. Svaki protuargument shvaća se kao dokaz postojanja masivne patrijarhalne zavjere, a činjenicu da većina žena ne prihvaća rodnu perspektivu objašnjava se fenomenom samozavaravanja ili društvene prisile.

Svako razlikovanje spolova, kaže rodna perspektiva, je proizvoljno i ovisno o raspoloženju. Pravni je sustav pak uvijek priznavao razlike u spolovima, napose tamo, gdje su od odlučujućega značenja. Zakoni državi daju moć odrediti spol osobe. Zato rodna perspektiva hoće dokinuti pravni sustav. Sve strategije kojima su se do sada služili promicatelji rodne perspektive izgledaju kao uputa za uporabu u cilju dekonstrukcije prava.

 

Stvaranje spolne/rodne zabune i definiranje spola

Da bi se dokazala proizvoljnost dihotomije muškarac/žena, koriste se dvije strategije: a) stvoriti zabunu s obzirom na spol i b) definirati spolne faktore.

Stvaranje spolne/rodne zabune događa se tako, da se spolnim ulogama oduzima njihovo naravno podrijetlo tvrdeći da su one samo konstrukcija i proizvod čiste slučajnosti. Nije riječ o tome, da se nađe perspektiva iz koje spolni identitet ukazuje na nešto što ga nadilazi. Toga nema, budući da su ga stvorili pravni sustav i druge institucije. Strategija je u ukazivanju na neprirodnost spolnih uloga. Pristalice rodne perspektive žurno ukazuju na to, da spol tek treba zakonski definirati, i hitno nude svoje prijedloge. Najprije tvrde da se određivanje spola kod rođenja događa tek površnim pregledavanjem genitalija. Tvrde da bi spol umjesto toga trebao biti određen temeljem sljedećih osam faktora: kromosomi, hormoni, spolne žlijezde, unutarnje i vanjske genitalije, izvanjski izgled, spol stečen odgojem i sržni spolni identitet. Postavlja se pitanje po kojim će se od faktora onda odrediti pravni spol? Neki kritičari upozoravaju da će i dalje biti protuslovnih sudskih odluka, sve dok se ne utvrdi značenje pojedinih determinanata.

Rodna perspektiva iskorištava interseksualne osobe, transvestite i transseksualce, da bi stvorila opću višeznačnost spola. Transseksualci i druge skupine nisu u središtu zato što bi se netko brinuo za njih, nego zato što se želi staviti pod znak pitanja pretpostavku da je naša zakonska dihotomija muško-žensko ispravna i zato što se želi „uništiti heteroseksualni patrijarhat“.

Rodna perspektiva tvrdi da brak ovjekovječuje klasne razlike. Za Friedricha Engelsa, brak je prvi primjer klasnog neprijateljstva i ugnjetavanja. Za pitanje braka, moć definiranja spola kao muškog ili ženskog od ključnog je značenja. Kod nove definicije spola ne radi se toliko o „istospolnom braku“ koliko o pojačanom napadaju na (heteroseksualni) brak i na povlasticu pravnog sustava da razlikuje temeljem spola. Taj napadaj događa se u tišini i na prikriven način. Plan se sastoji u tome, da se prekraja bračne zakone tako, da se pri tom ne izazove otpor stanovništva. Treba „omogućiti javnu raspravu i onda postići da Vrhovni sud jedinstveno donese odluku koja će preduhitriti uobičajen politički proces donošenja odluka u etičkim pitanjima. U tom političkom procesu donošenja odluka, društvo se, naime, nalazi tek u razvojnoj fazi“. (Ovaj je tekst bio napisan 2007. U međuvremenu, u nekim je državama brak već bio redefiniran… više nije zajednica muškarca i žene…)

 

Kako se stvara novo građansko pravo

Strategija rodne perspektive sastoji se u tome da se napada tradiciju pod izlikom da određena građanska prava nisu zakonski dovoljno zaštićena. Pri tome se gazi pravo većine, da se njezina stajališta odražavaju u zakonu, u korist manjine, koja je potencijalno ugrožena. Poriče se da se zakonodavstvo oslanja na biološki utemeljenu definiciju spola, budući da to ograničava pravo na slobodno spolno samo-određivanje i stvara ugnjetavanje temeljem klasne pripadnosti. U ideologiju spada i polazišna točka, koja kaže da društvo izmišlja temeljna prava i da ih onda kontrolira. Rodna perspektiva ide za tim da se sva prava podvrgnu najpodrobnijem mogućem ispitivanju. Tako će se ograničiti zakonske mogućnosti da se stvaraju razlike temeljem spola. Točnije rečeno, sva ta prava imaju za cilj stvaranje „temeljnog prava, po kojem svatko ima pravo vlastiti spol odrediti posve neovisno o biologiji“.

 

Izjednačavanje različitosti

Suočeni s tvrdokornim otporom rodne perspektive protiv važećeg pravnog binarnog sustava klasificiranja (samo dva spola, muški i ženski), izranja pitanje: koja bi se norma trebalo uvesti umjesto ove, ili možda uopće ne bi trebale postojati nikakve norme? Suočeni s promjenjivošću i višeznačnošću gore navedenih spolnih faktora, neki su eksperti postavili tezu da je subjektivni spolni identitet jednoznačnija i pravednija mogućnost pravnog definiranja spola. Barem teoretski, takva bi definicija uzimala u obzir kako medicinske nalaze tako i prava pojedinaca. Bila bi mnogo fleksibilnija i s njom bi se na spolne uloge moglo reagirati bolje nego s formalnom biološkom podjelom na (samo) dva spola. Ta bi definicija bila i suosjećajnija, jer bi odražavala one pravne vrijednosti koje potiču da se netko emocionalno dobro osjeća. I konačno: subjektivno određivanje spola dovelo bi do „oslobađanja od hetero-patrijarhalnog statusa quo i njegovih štetnih učinaka na pravo i na društvo“.  

 

Razlike ipak ima

Za pravo, definicija spola je uvijek bila nešto normativno i objektivno, i to se smatralo „naravnim, uvjetovanim i nepolitičnim“. Taj tradicionalni način gledanja može se opetovano naći u brojnim novijim odlikama: spol svake osobe određuje se kod rođenja i to je pravno obvezujuće. Gledano kroz rodne naočale, takva je odluka pri rođenju posve iracionalna, budući da održava na životu i osnažuje heteroseksističku predodžbu da postoji podudaranje između biološkog spola i društvenog roda. Ne zaboravimo da rodna perspektiva ignorira ili barem maksimalno umanjuje sve razlike između spolova, i glorificira sve ono što potiče dokidanje spolnih kategorija. Važno je još jednom naglasiti da je rodna perspektiva ideologija, svjetonazor, koji počiva na određenim pretpostavkama. Najvažnija pretpostavka je da razlike između muškaraca i žena nisu utemeljene u naravi muškarca i žene, nego da su društvene konstrukcije.

I sama mogućnost da su razlike u spolnim ulogama muškarca i žene biološki uvjetovane znači prijetnju rodnoj perspektivi. Pristalice rodne perspektive stoga su skloni odbacivanju svakog deskriptivnog proučavanja i korištenju isključivo normativnih proučavanja. Jedna je pak stvar ustvrditi s normativnog stajališta da razlike između muškaraca i žena ne igraju nikakvu ulogu, a posve druga izjaviti s deskriptivnog stajališta da ne postoje nikakve razlike. S pravom se može reći ovo: Inzistirati na tome, da se biološki spol zamijeni rodom i da se rod definira kao „socijalno konstruirana uloga“ predstavlja pokušaj prisvajanja filozofske rasprave i nametanja svijetu jednog jedinog, zatvorenog i nevjerodostojnog svjetonazora. Taj svjetonazor povezan je s raspravom o onome što je „prirođeno“ i onome što je „odgojem stečeno“. U medicinskom istraživanju nailazimo uvijek iznova na razlike između muškarca i žene, bilo to u istraživanju mozga ili u strukturama razmnožavanja. „Već u embrionalnom razvoju sustav razmnožavanja je seksualno dimorfan. I u kasnijem razvitku ponašanja i u psihičkom razvoju prepoznatljiva je spolna dimorfija. Može se dokazati da spolni dimorfizam postoji; on nije ni čisto biološki ni čista društvena konstrukcija.

Isto tako, posve je moguće da su društvene spolne razlike rezultat biološke nužnosti. Korijeni tradicija nisu ni u kakvim patrijarhalnim oblicima dominacije, nego u tome, da se društvene troškove zadrži na najnižoj mogućoj razini. Zato razlike među spolovima nisu toliko vezane uz moć, slučaj ili neznanje, koliko uz „poticaje, prigode, nužnosti i socijalne zadaće“. Iako biologija ne determinira, ona ipak utječe na postupanje i seksualno ponašanje. Zato bi trebalo uvidjeti da se dječake ne bi smjelo poticati na ženskasto niti djevojke na muškasto ponašanje(cross gender behavior). To samo zbunjuje, to povisuje troškove. Biološke razlike sa sobom ne nose niti društvenu podređenost niti društvenu nadređenost; vjerojatnije je da su prividne nejednakosti izraz osobnog izbora.

 

Utopiju nametnuti silom?

Kakva je razlika u tome, definira li se spol temeljem biologije ili temeljem nekog subjektivnog spolnog identiteta? Odgovor se nalazi u dugoročnim ciljevima rodne perspektive. Prvo: rodna perspektiva najprije hoće stvoriti jedno novo društvo koje odgovara njezinim zamislima i predodžbama. Drugo: ako pravna definicija spola više ne počiva na objektivnoj biologiji, nego na subjektivno doživljenom spolnom identitetu, to će ugroziti cjelokupni pravni sustav.

Kao svjetonazor, rodna perspektiva se temelji na sljedećoj neomarksističkoj ideologiji: povijest klasne borbe, u kojoj se ugnjetači i ugnjetavani bore jedni protiv drugih, može završiti samo ako ugnjetavani stvore novu samosvijest i postanu svjesni ugnjetavanja, ako ugnjetavani podignu revoluciju i uspostave diktaturu. Tada će društvo biti izgrađeno na posve novim temeljima i nastat će miroljubivo besklasno društvo, koje svima jamči utopijski mir i blagostanje. Cilj rodne perspektive je stvaranje rajskog društva u kojemu – oslobođeno od patrijarhalne dominacije – može živjeti mnoštvo rodova s mnoštvom izražajnih oblika. „Stvorit ćemo novu ljudsku kulturu koja posjeduje do sada neviđenu kreativnost s obzirom na mogućnosti osobnog procvata… Iz ugnjetavanja žena izrast će senzibilizacija muškaraca. Iz apartheida spolova izranja sloboda rodova“.

Na kraju krajeva, svi se napori rodne perspektiva u konačnici svode na „lakomisleni pokušaj novog stvaranja čovjeka i svijeta onakvog, kakav ne može biti“. Pristalice društvenog konstruktivizma odbijaju pomisao da mogu postojati duboko ukorijenjeni razumni razlozi za razlike između muškog i ženskog načina ponašanja. To bi pak značilo da se društvo ne bi baš tako lako dalo oblikovati, nego da bi se temeljito odupiralo toj utopijskoj viziji. U društvu koje tako polako prihvaća promjene, utopija bi se mogla nametnuti samo silom, samo kroz „diktaturu potlačenih“. Da bi se zajamčilo „bolji život“ ljudima, bila bi potrebna velika birokracija. Zato rodna perspektiva znači prijetnju uspostavljanja vlastitog oblika imperijalizma.

Rodna perspektiva je dosljedan i sveobuhvatan svjetonazor, koji ima svoju ontologiju, koja ne priznaje razlike između biološki muškog i biološki ženskog. Cilj joj je revolucija i stvaranje besklasnog, utopijskog društva. Zato se bori protiv svakog razlikovanja spolova. Njezine raznorazne skupine povezane su s akademskim feminizmom. Zajednički im je cilj posvemašnje dokidanje biološkoga spola, društvenoga roda i seksualne orijentacije.

 

Cijeli tekst "31. Dokidanje spola.pdf" (A4 - 10 stranica teksta i 7 stranica fusnota) možete preuzeti u nastavku.

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!