Podržite nas!

Dr. Vida Vukoja: Zadiranje u čovjekov spolni identitet, zadiranje je u njegovo dostojanstvo

02.04.2015 08:14

Na Trećem programu Hrvatskog radija u sklopu emisije „Okrugli stol ponedjeljkom“ ne temu „Rodni identiteti: biološki i društveni aspekti“ razgovaralo se o novoj terminologiji koja se uvodi pod utjecajem rodne ideologije, ali i o mogućnosti promjene spola u dokumentima bez prethodne promjene spola kirurškim putem. Takvo što je u Hrvatskoj omogućeno izmjenama Zakona o državnim maticama polovinom 2013. godine što je Kukuriku koalicija napravila po nalogu LGBT udruga. Nakon toga je bilo potrebno donijeti i druge dokumente, a prvenstveno Pravilnik za utvrđivanje uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Psihologinja dr. Jokić-Begić u emisiji je istaknula da nijedan stručan psiholog ili psihijatar neće reći da je promjena spolnih obilježja jedini način da se pomogne osobi koja pati od rodne disforije.

Kao što propisuje navedeni Pravilnik, trenutno je u tijeku javna rasprava koju je raspisalo Ministarstvo socijalne politike i mladih o Nacrtu prijedloga stručnih smjernica za izradu Izvješća centra za socijalnu skrb o osobnim i obiteljskim prilikama podnositelja zahtjeva promjene spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Ove smjernice temelje se na publikaciji koja je oblikovana u suradnji s LGBT udrugom „Trans Aid“. Jedna od sudionica emisije dr. sc. Vida Vukoja navela je kako u Velikoj Britaniji trenutno više od 300 djece u ranoj dobi počinje prolaziti postupak promjene spolnih obilježja.

“Rodni identiteti: biološki i društveni aspekti” bila je tema  emisije “Okrugli stol ponedjeljkom” Trećeg programa Hrvatskog radija u kojoj su  u ponedjeljak gostovale psihologinja dr. Nataša Jokić-Begić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu,  ginekologinja Jasenka Gruić Koračin i lingvistkinja i etnologinja dr. sc. Vida Vukoja. U prvome je planu bila tema tzv. transspolnosti, odnosno rodne (spolne) disforije, stanja u kojemu se osoba osjeća kao pripadnik jednoga spola dok joj je tijelo drugoga spola.

Spol je objektivna stvarnost, a “rod” je teorija koja postoji od 50.-ih godina

Na početku emisije dr. Vida Vukoja objasnila je kako su značenjski gledano, spol i rod u jeziku nešto što je vrlo različito. „Sama riječ rod dolazi iz engleskog (eng. gender), što je gramatička kategorija. Koristi se zato što ljudi u jezicima svijeta vrlo često (ne u svim jezicima i ne uvijek na isti način) razlikuju ne samo ljude – muškarce i žene – nego i druga živa bića koja su spolna, ali (kao što je to u hrvatskom i velikoj većini indoeuropskih jezika) i nežive stvari.“, rekla je dr. Vukoja.

To je povezano s kategorizacijom i odnosom koji čovjeka i filozofiju prati od početka. To je odnos, prvo objektivne stvarnosti, a drugo naše percepcije te stvarnosti (tj. načina kako mi poimamo stvari) i treće naših misli, osjećaja, našeg cijelog bića. Taj trojedini odnos prati znanost od početka i na različite se načine pojavljuje u svim znanostima. Poimanje, kognitivna razina, kao “srednja razina”, je vezana za kategorizaciju. Kategorija roda se kod spolnih bića poklapa sa spolom i onda se na različite proširuje se dalje na imenovanje neživih bića.

Što se tiče roda u kontekstu rodne ideologije, kao “socio-psihološkog određenja jedne individue” kako ga je na početku emisije bila definirala dr. Gruić Koračin, dr. Vukoja napominje: “Ova pojava koju imamo u zapadnoj civilizaciji, zapravo od 1950.-ih godina, kada govorimo o rodu kao o objektivnoj stvarnosti, u smislu da postoji neki naš društveni, rodni identitet, kao objektivnost, te da dajemo tome ime, to je potpuno nešto novo, to u povijesti nemamo. Za razliku od toga, spol je ono što možemo vidjeti, objektivna stvarnost.”

“Transrodnost” je termin koji aktivisti zahtijevaju da se koristi

Prema psihologinji dr. Jokić-Begić čovjek ne može spoznati objektivnu stvarnost, jer ima samo subjektivno iskustvo. Dr. Jokić-Begić objasnila je kako sebe doživljavaju osobe koje smatraju da su drugog spola te da je transrodnost “kišobran termin” koji aktivisti zahtijevaju da se koristi, “koji doživljavaju da ‘rod’ nije binarna [kategorija], da nismo ili muškarci ili žene, većina ljudi zapravo je, budimo iskreni, međutim jedan stanoviti manji broj ljudi je negdje između”. Transspolni ljudi su, prema dr. Jokić-Begić, oni ljudi koji se osjećaju suprotno od onoga “što kaže njihovo tijelo”.

Treba poštivati dostojanstvo osoba koje imaju poteškoće u području spolnoga identiteta

Voditeljica emisije iznijela je primjer Nathana Verhelsta iz Belgije koji je dobio odobrenje za promjenu spola, međutim nakon promjene spola bio je nesretan te je stoga zatražio odobrenje za eutanaziju u 2013., pa je i dobio. Trpa li društvo ljude u “kutije” (kategorije muškarac i žena) – pitala je voditeljica emisije – pa je požurilo s promjenom spola, umjesto da se samo promijeni? Dr. sc. Vida Vukoja je komentirala kako je kategorizacija u pozitivnom smislu zapravo nešto predivno, tj. to je ljudska sposobnost bez koje nema spoznaje, po kojoj smo razumna bića, ljudi.

Nažalost, kad kategoriziramo može se dogoditi da malo držimo do onih članova kategorije koji ne odgovaraju “prototipu” te kategorije. Primjerice, može se dogoditi da negativno vrednujemo one muškarce ili žene koji ne odgovaraju onome što se u kognitivnoj znanosti naziva „prototipni“ (idealni) muškarac ili „prototipna“ (idealna) žena, koje pak više hvalimo ili cijenimo. Skloni smo stavljati sa strane one koji su manje „prototipni“. Kao društvo na tom planu možemo puno napraviti, smatra dr. Vukoja, možemo biti svjesni da postoji veliki raspon različitih ljudi i da to što je netko manje “prototipan”, da se njegovo dostojanstvo ne dira.

Pitanje je na koji način riješiti probleme osoba koje imaju poteškoća sa spolnim identitetom, a da se ne dira u njihovo dostojanstvo na području spolnosti, nego da se poštuje. Hoćemo li ih “trpati u kutije”, operirati i tjerati da budu “protipne žene ili muškarci”? Imamo kao ljudi veliku mogućnost suosjećanja s ljudima koji imaju takve probleme i koji mogu zbog toga ostati po strani. “O čovjeku zapravo znamo iznimno malo, i u tom smislu bilo kakvo zadiranje u čovjeka, automatski je zadiranje u njegovo dostojanstvo, i tu treba biti jako oprezan – da hoteći dobro ne radimo zapravo zlo, kao što se dogodilo s Nathanom Verhelstom kojem je društvo na kraju omogućilo eutanaziju, odnosno na kraju ga na njegov zahtjev ubilo.”

Sugerirati društvu da je promjena spola rješenje ima velike posljedice

Kada je riječ o pravnim problemima koji se mogu pojaviti u slučajevima promjene spola, dr. sc. Vida Vukoja je spomenula primjer Kanade gdje je osoba (Christopher Hambrook), koja ima spolnih i drugih problema, predstavljajući se kao transspolna osoba ušla u dvije ženske sigurne kuće i zlostavljala one kojima su te kuće upravo trebale biti sklonište od zlostavljanja.

Kategorije imaju “mutne“ granice i neki rubni slučajevi doista se mogu dosta razlikovati od onih koji su središnji, prototipni, ali od tih se rubnih slučajeva ne može napraviti nova kategorija (jer takva kategorija učinjena od rubnih slučajeva nema središte, nema prototip).

Ako dopustimo promjenu spola u dokumentima, onda mi sugeriramo ljudima koji imaju problema sa spolnim identitetom, a što se najčešće događa u vrijeme odrastanja kada čovjek nema dovoljno iskustva i skloni su eksperimentiraju – da učine sve što mogu da im se (operacijom) promjeni spol. Osim toga, time omogućujemo da se dogodi primjer iz Kanade ili da muškarci nesmetano ulaze u ženske toalete i obrnuto. Dr. Jokić-Begić se složila da u tim slučajevima može doći do manipulacije. Dr. sc. Vukoja spomenula je i primjer SAD-a gdje postoji nekoliko stotina zatvorenika koji traže promjenu spola (identiteta), što nije mala stvari i nisu mali brojevi (usp. slučaj Bradleya Manninga).  U Velikoj Britaniji trenutno više od 300 djece u ranoj dobi počinje prolaziti postupak promjene spolnih obilježja.

Veći psihosomatski rizici kod osoba koje promijene spol

U Švedskoj je 2011. provedeno istraživanje nad 324 osobe koje su promijenile spolna obilježja između 1973. i 2003. U odnosu na osobe koje nemaju problema sa spolnim identitetom, osobe koje su kroz tih trideset godina prošle operaciju imaju 20 puta veću mogućnost samoubojstva, veću mogućnost kardio-vaskularnih bolesti i drugih problema u kategorijama koje su ispitivane. Dr. Jokić-Begić je istaknula da nijedan stručan psiholog ili psihijatar neće reći da je promjena spolnih obilježja jedini način da se osobi pomogne.

 

Izvor: Narod.hr/hrt.hr

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!