Podržite nas!

Edukacija ili indoktrinacija

12.03.2013 22:00

Nesposobnost uočavanja očitog je najčešće osobina glupana, a ponekad i dobronamjernih naivaca. Međutim, u svijetu u kom je pranje mozga uzelo maha, indoktriniranost zbog koje ljudi ne vide ono što im je pred očima je prisutnija kod visokoobrazovanih koji medije najviše konzumiraju,  nego kod običnog svijeta koji nije niti meta propagandnog stroja. Opasno je kad netko tko vjeruje da "misli svojom glavom" zapravo vjeruje zavodljivom tepanju koje kaže "dragi, vjeruješ li meni ili svojim očima". Ljudi uvijek lakše povjeruju u ono u što želi vjerovati i s čim ćeš se osjećati ugodnije, a ne u ono što je očito i logično, ali teško za prihvatiti. 

 

Život u logoru     

Kad bi neki znanstvenik napravio istraživanje s 25 odabranih Židova koji su preživjeli konc logor i prenio nam njihova svjedočenja, dana u prisustvu nacističkih čuvara, kako im je u logoru baš super i kako su se u Aušvicu jako dobro zabavljali, i zaključio da konc logor nije ostavio trajnih posljedica na njihovo zdravlje, a usput se ogradio kako to možda eto ne važi za sve Židove i kako ti Židovi nisu reprezentantivan uzorak, ali onda svejedno napisao da treba uvesti ponovo konc logore i legalizirati ih, biste li rekli da je on zapravo znanstvenik ili nacist koji znanost koristi za propagiranje svojih interesa? Tim više ako bi bio usko povezan s nacističkim krugovima? A što biste rekli kad bi on to pravdao time kako je izbor na život u logoru ljudsko pravo Židova, a ne nešto na što su ih nacisti prisilili?

Upravo takvo istraživanje je, kako je sad već poznato, proveo Theo Sandfort na uzorku 25 dječaka od deset godina na više u pedofilskim vezama s i do 50 godina starijim muškarcima, koji su mu redom potvdili da su zadovoljni u tim vezama i da ih doživljavaju pozitivno, te temeljem toga zatražio legalizaciju pedofilije. Uz malo istraživanja po netu, brzo ćete utvrditi da su gotovo svi s njim povezani "znanstvenici" , poput političara Edwarda Brogersma, Roberta Bausermana, Frits Bernarda, Gerda Rüdiger Lautmanna i pokojnog osnivača "reformske pedagogije" Gustava Wynekena, čijom su zaslugom osnovane škole poput one elitne u Odenwaldu koja je bila doslovce leglo pedofilije i u kojoj je bar deset nastavnika zlostavljalo djecu, pedofili (većina navedenih i osuđivani). Tražte li dalje, lako ćete sami otkriti i da su organizacije u koje su bili učlanjeni poput "Nizozemskog društva za seksualnu reformu" koje u ciljevima ima istaknutu kontrolu rađanja, smanjenje populacije, kritiku i ukidanje braka i obitelji, te legalizaciju svih oblika dobrovljnog seksa uključujući onaj s maloljetnicima i  ili "Instituta za na napredne studije ljudske seksualnosti" zapravo igralište pedofila. Kroz sve te organizacije uvijek provlači dvadesetak istih imena. Zar je onda tako teško uvidjeti da se ovdje ne radi o znanosti nego o politikanstvu? 

 

Progon znanosti ili znanstveni progon?

Ipak, mnogi ljudi, najčešće upravo obrazovani, kategorički odbijaju takvu mogućnost. Za njih je sve to progon znanosti koji provodi luda baba Reisman, klerofašistička desnica i Crkva,  dok su iz njihove perspektive znanonost i znanstvenici uvijek žrtve spletki, moralne osobe u potrazi isključivo za znanstvenom istinom koja će osloboditi svijet stega lažnog morala i gluposti.  

Kako je to moguće? Jednostavno. Radi se o indoktrinaciji. Indoktrinacija se od educiranosti razlikuje među inim po tome što je obrazovan čovjek uvijek kritičan prema informacijama, dok je indoktriniran čovjek apsolutno nekritičan i posve nesposoban apsorbirati činjenice koje se kose s njegovim uvjerenjima: suočen s njima, uvijek postaje agresivan. I nikako drukčije nije moguće objasniti ponašanje raznih grupa poput Građanske inicijative 'Glas razuma - Pokret za sekularnu Hrvatsku', 'Davida', 'Protagore'. Oni koji se najviše pozivaju na razum ga često imaju najmanje - što je zapravo i logično, kad znate kako indoktrinacija funkcionira. Ona je, kako sam napomenuo, namijenjena srednjoj klasi i obrazovanima, a ne "proleterima" - njima je za moždanu eutanaziju namijenjena pornografija, alkohol i idiotski TV program.  Ipak, kako ta populacija u pravilu više vezana na obitelj i prijatelje i manje je otuđena, a nije ni ciljna skupina propagande, često je sklonija vjerovati vlastitom zdravom razumu.  

To se, jasno, isto da iskoristiti. Novine nam ovih dana preko ankete Ipsosa priopćavaju da su za ZO u školi pretežno visokoobrazovani ljudi dok su oni glupi i neuki, protiv toga, što šalje poruku: seljačina ste ako niste za ZO. Anketa je, osim što je manipulativna, i promašena jer malo tko nije za uvođenje ZO. Ali svakako ne takvog u koji će biti ugrađene ideje ljudi iza čijeg interesa za dječju seksualnost stoje vrlo sumnjivi motivi, odnosno pedofila. Na primjeru doktora Moneya u prvom nastavku vidjeli smo kako je jedna gola laž prezentirana kao znanstveno dokazana činjenica, koju se 20 godina nitko nije udostojio provjeriti, izravno poslala u smrt braću Reimer i imala goleme goleme i tragične društvene posljedice. One su se manifestirale u vidu širokog prihvaćanja rodne ideologije i brojnih operacije promjene spolnog identiteta kojima su tisuće djece bile podvrgnute temeljem znanstvenog falsifakata koji nije služio ničemo osim podupiranju jedne sulude teorije jednog bolesnog doktora i pedofila.. A čak i kad je falsifikat razotkriven, to nije imalo prevelikog učinka na promjenu stanja.

 

Kako nekome isprati mozak?

No, koje su to taktike i strategije koje indoktrinaciju podvaljuju pod edukaciju, stvarajući tako agresivne ljude koji, misleći da su obrazovani i superiorni, zapravo samo štite tuđe interese? Kako isprati nekom mozak, a istovremeno ga uvjeriti da je on time zapravo postao prosvijećen, kao što to velemajstorski rade scijentolozi (scijentologija zapravo i znači - vjerovanje u znanost)? I kako uopće razlikovati edukaciju i indoktrinaciju?

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.

1. Edukacija stvarima pristupa s mjerom, koristi se konkretnim i kompletnim podacima a ne selektivnim, i navodi reference na izvorne podatke. Propaganda u pravilu inzistira na tvrdnjama koje su poduprte sumnjvim i neprovjerivim, često manjkavim podacima, kojima se nigdje ne navodi izvor (tipično: "znanstvenici tvrde"). Koriste se samo oni podaci koji autoru odgovaraju, i navode na krivi trag. Antiamerička propaganda će reći "Amerikanci su glupi" i poduprijet će to snimkom nekakve glupe učenice javne škole u Americi, ili primjerom kakvog debeog polupismenog kretena, a istina je da ih u Americi ne fali. Zanemarit će drugu stranu priče, da je osam od deset najboljih svjetskih sveučilišta tamo, i da Amerika i dalje prednjači po znanstvenim radovima, da je ona dom Googlea, IBM-a, Microsofta, Applea.

Antikršćanska propaganda će se uvijek pozivati na paljenje vještica kako bi dokazala kako su religije opasnost za čovječanstvo ali će prešutjeti da se u većem dijelu srednjeg vijeka jedino crkva protivila toj poganskoj praksi proizašloj iz praznovjerja, da su suđenja vješticama provodili svjetovni sudovi i to uglavnom u protestantskom dijelu Njemačke, te da broj tih vještica u cijeloj europi nije prešao trideset tisuća ukupno kroz tri stoljeća. Nasuprot tome, zanemarit će činjenicu da su francuski revolucionari, redom gorljivi neprijatelji crkve i religije, na giljotinu poslali dvostruko više ljudi za svega tri godine samo u Francuskoj. Ponavljam, dvostruko više u 3 godine nego što je vještica spaljeno u 300 godina koliko su progini vještica trajali u cijeloj Europi. Na isti način provodi se kampanja o pedofiliji u crkvi i prikrivanje podataka o pedofiliji u javnim školama u zadnjih 50 godinama i njenom ne samo prikrivanju nego i promoviranju u sklopu seksualne revolucije i "oslobođenja čovjeka od stega religije"

2. Jednostranost je osobina indoktrinacije: drukčija ili suprotstavljena stajališta se ignoriraju, namjerno pogrešno interpretiraju, podzastupljena su, ili se jednostavno omalovažavaju i tretiraju kao drugorazredna i glupa. Ovom smo svjedoci svaki dan u novinama, najviše Jutarnjem a sve više i na "javnoj" TV.

Tipičan primjer je emisija Vidović Krišto, koja se drznula dovesti u pitanje kurikulum ZO, te je izložena javnom linču a emisija joj je ukinuta i to upravo okretanjem "pile naopako". Optužena je da "nije iznijela i zastupala i drugo mišljenje, što je neprofesionalno". Istina je zapravo da je HTV ta na kojoj je podzastupljeno, odnosno uopće nije zastupljeno, nikakvo drukčije mišljenje niti stav o modulu 4 zdravstvenog odgoja osim onog koje zastupa vlada. Dapače, kako vidimo kažnjivo je. U tome je prednjačio Jutarnji list koji se nije ustručavao otvoreno a priori gaziti sve koji su imali kritički stav spram kurikuluma. Usto je na kritičare ovakvog modula 4 otvorena paljba iz svih oružja, kao na needucirane, glupe, i zaostale, a primjer namjerne misintepretacije je i to što im se sustavno podmeće kako su "protiv zdravtvenog odgoja". a ne protiv dijela literature i rodne ideologije.  

Edukacija pak podrazumijeva sagledavanje problema iz svih kutova, i suprotstavljeni stavovi se prezentiraju na fer i pošten način, kako bi se utvrdila njihova relevantnost. No, u današnjem je svijetu bilo kakvo sagledavanje fenomena nacije, seksualnosti, ili bilo koje urođene osobine iz bilo kojeg aspekta osim onog koji  nediskriminaciju stavlja iznad svih ostalih moralnih principa zapravo zabranjeno. Gole činjenice ne mogu nekog diskriminirati - to zapravo mogu samo vlade država, i to temeljem nemorala a ne činjenica. Laži i prikrivanja, međutim, čak i kad su u najboljoj namjeri, mogu i te kako nanijeti štetu svima i dovesti do tragičnih posljedica (jedno izvrsno filmsko viđenje toga je dano u posljednjem dijelu Nolanovog Batmana, gdje jedna dobronamjerna laž o javnom tužitelju Dentu postaje pokretačem događaja, i zapravo je temeljna moralna dilema filma). 

3. "Namještanje karata". Podaci se striktno namještaju tako da se prikaže najbolji ili najgori mogući scenarij, već prema tome što se želi postići. Dobar primjer je "znanstveni" rad Thea Sandforta o dječacima u pedofilskim vezama, spomenut u uvodu ovog članka, koji me i potakao da ovu temu istražim. Radilo se o pedofilskoj propagandi prezentiranoj kao znanstveni rad, gdje je korišten nereprezentativni uzorak 25 dječaka koji su rekli da se dobro osjećaju u pedofilskim vezama, te je temeljem toga zaključeno kako pedofilija nije štetna za djecu i kako je treba legalizirati. "Nereprezentativni uzorci" su u znanosti ono što je namješteni špil karata u pokeru.

4. Koristi se orwelovski "novogovor" da bi se sakrila i izvrnula prava priroda stvari. Osnovna mu je značajka izokrenutost, princip da ništa nije onako kako se kaže, nego obrnuto.  Riječi s negativnim značenjem se uklanjaju kao nepotrebne, pa "pad" postaje "negativan rast", a retardi postaju "osobe s mentalnim izazovom", "mentally challenged". Kritika je "govor mržnje",  cenzura je "zaštita od diskriminacije", a petljanje totalitarne države u svaki mogući aspekt života pojedinca je "zaštita ljudskih prava" (ako me netko štiti od svega živog onda ja, naravno, nisam slobodan čovjek). Obespravljivanje određenih po režim potencijalno opasnih društvenih skupina je "pozitivna diskriminacija". Pedofili, ako se usvoji prijedlog dan nedavno na konferenciji u Bostonu pred Američko društvo psihologa, se više neće zvati pedofili nego politički korektnim inemom MAP - "Minor attracted persons", "Osobe koje privlače maloljetnici". Prmijetite da su u toj nakaradnoj konstrukciji maloljetnici ti koji su aktivna strana, koji nekog privlače, a pedofili su u pasivu, "privučeni" i zavedeni, nisu oni  ništa krivi - oni su takvi rodili, ne mogu oni tu ništa. Pedofilija također, prema veselom društvancu iz Kinsey instituta, nije pedofilija nego "pravo djeteta na seksualno samoodređenje" (dakle, ne radi se o pohoti kakvog starog smrada za djetetom, već se radi eto o pravu djeteta da ide u krevet sa stričekima). 

Čitav taj novogovor počiva na neiskrenosti i sakrivanju. Namjera mu je ukloniti sve natruhe značenja i smisla iz jezika, i zadržati samo jednostavne koncepte (užitak i bol, sreća i tuga, dobro i zlo) kako bi se ojačala dominaciju države nad pojedincem, sve u ime njegove "zaštite". 

Prosvjetiteljski je pak govor uvijek izravan, razotkrivajući, i uvijek krsti stvari pravim imenom. On ima nijanse, nije sve crno i bijelo. Zato je izmišljen termin "govor mržnje" da bi se to koliko god je moguće spriječilo jer - istina će uvijek nekog povrijediti, to stoji. Ali istina je i dalje jedina prava obrana od licemjernih moralista, slatkojrečivih manipulatora i ostalih zlostavljača. Istina nije mržnja. 

5. Selektivna i zavaravajuća upotreba statistike. Kad govorimo o zdravstvenom odgoju, indoktrinatori će vam podmetnuti statistiku s početka - onu koja kaže da su obrazovani za zdravstveni odgoj. Samo pitanje je manipulativno postavljeno, a usto su rezultati protumačeni i stavljeni u naslov onako kako nekom odgovara. S druge strane, pošteno bi bilo reći da većina smatra da iz modula 4 treba izbaciti rodnu ideologiju i neprimjeren sadržaj, iako je već i samo pozivanje na mišljenje većine u osnovi manipulativno. 

6. Ignorantski i indiskriminativan pristup. Nalaze se sličnosti tamo gdje ih nema. Individualne razlike i suptilne distinkcije se jednotavno ignoriraju. Zaključci se izvode površno, lažnim analogijama, ne obazirući se na razloge koji neka rješenja koja su dobra u jednim uvjetima i jednoj sredini čine neprimjenjivima na drugu sredinu i u drugim uvjetima.  Primjer takve "lažne analogije" - termin je skovao filozof J. Stuart Mill - je nobelovac James Watson, otkrivač strukture DNA, koji je uspoređen s Hitlerom zbog svoje opservacije da razlike u kvocijentu inteligencije kod raznih nacija i rasa, koje su jednako mjerljiva činjenica kao i duljina spolovila visina i fizionomija u raznih nacija i rasa i koje se također razlikuju, mogu imati dijelom genetske korijene. Jasno, isto tako će netko s druge ideološke strane sve koji smatraju da treba smanjiti socijalne razlike proglasiti komunistima. 

Ukratko, svatko tko tvrdi da među spolovima, rasama, nacijama postoje ma kakve razlike (osim onih vidljivih u boji kože ili visini, koje je nemoguće negirati) je rasist i mali Hitler. Ovdje se posve zanemaruje da između uočavanja da među nacijama postoje određene genetske razlike, i tvrdnje da neke nacije treba istrijebiti ili da neke ljude temeljem genetike treba zakonski diskriminirati ili lošije tretirati, postoji razlika jednako velika kao između tvrdnje da treba smanjiti socijalne razlike i slanja ljudi u gulag jer su kulaci. Odnosno, postoj razlika između činjenice i njene političke zloupotrebe, koja se danas rješava zabranom isticanja politički nekorektnih i zločestih činjenica. Nema činjenica, nema problema, rekao bi Staljin. 

Spomenimo i da je Watson zbog te opservacije kažnjen jednako kao i Galileo - praktički mu je zabranjeno naučavati, i "ispraćen" je sa sveučilišta u "zasluženu mirovinu". Postao je proskribiran. S tom razlikom da je Galileo imao bar (razmjerno) pošteno suđenje, dok se danas takve presude o "zabrani naučavanja" donose bez suda, a inkvizitori su bezimeni mali činovnici u službi Velikog brata. 

Znanstveni pristup je diskriminativan: ukazuje na razlike i suptilne distinkcije. Analogije koristi oprezno, te ukazuje na razloge zašto se neke stvari koje su primjenjive na jednom mjestu ne mogu prmijeniti na drugom mjestu. Na žalost, Hrvatima je upravo zbog pogubnih posljedica indoktrinacije jako teško objasniti zašto mi ne možemo raditi aute kao Nijemci ili imati kamate kao Švicarci.  

7.  Lažna dilema (ili ovo ili ono): Postoje samo dva rješenja problema ili dva pogleda na stvar - "ispravan" (koji zastupa autor teze) i  "pogrešan" (svaki drugi). Edukativni pristup je onaj koji ukazuje na alternative. Postoji mnogo načina na koje se može sagledati problem ili naći rješenje. U danom slučaju, indoktrinacija kaže, ili ste za ZO ili ste protiv. Ne postoji mogućnost da naprave modifikacije na modulu 4 kako bi on bio prihvatljiv svima. Ili ste za gay brakove ili ste bolesnik i homofob. Ili ste "antifašista" ili ste ustaša. Bitna karakteristika idnoktrinacije je "tko nije s nama, taj je protiv nas" pristup.  

8. Pozivanje na autoritet: izjave određenog  stručnjaka se koriste kao argument u raspravi. "On je stručnjak, on zna".  Ovo je česta logička greška, poznata kao "argumentum verecundiam". Ona je primjetna u emisiji "Nedjeljom u 2" i sličnima, u koje se u pravilu pozivaju stručnjaci za povijest poput Tvrtka Jakovine ili braće Goldstein, stručnjaci za ekonomiju poput Slavka Kulića, uglavnom ljudi koji zastupaju teze koje idu u prilog onom tko se na njih poziva.  U praksi, stručnjaci se rijetko slažu oko bilo čega što izlazi iz okvira golih činjenica. Dakle, traže se "stručnjaci" koji će iz bilo kog razloga ili motiva potvrditi stavove koje manipulator zastupa, a najčešće oni s jednakim političkim stavovima i onda im se daje medijski prostor posve neprimjeren njihovoj znanstvenoj težini, dok ozbiljniji stručnjaci koji zastupaju manje oportune stavove nemaju pristupa medijima.

9. Pozivanje na društveni konsenzus: "ako svi tako rade, onda je to ispravno". Jednoumlje je bitna značajka fašista, komunista, nacista i zagovornika totalitarnih društava. Jasno, svako društvo mora imati neke zajedničke vrijednosti na kojima počiva, ali oko svakog pojedinog pitanja mora postojati mogućnost rasprave, pa i mogućnost da netko zadrži vlastito mišljenje ako i nije u većini. Indoktrinacija inzistira da svi moramo prihvatiti ono što je u određenom trenutku oportuno i prihvaćeno od većine kao moralno ispravno pa makar se radilo i o paljenju Židova u pećnici ili masovnom giljotiniranju neprijatelja francuske revolucije, u protivnom bi se i vaša glava mogla naći na panju. 

Pred samo 40 godina američka udruga psihijatara (APA) je izbacila homoseksualnost s popisa psihičkih bolesti, nakon emocionalnog govora jednog od sudionika, liječnika koji je i sam bio homoseksualac i ispričao s kojim se sve nedaćama u životu susreće zbog sklonosti istom spolu,  jednim glasom razlike. Nedavno je profesor Ivan Poljaković u Zadru suspendiran s posla jer je izjavio da je homoseksualnost, po njegovom mišljenju, bolest, a prijeti mu i zatvor. "Osjećam se u potpunosti povrijeđeno izjavom koju je dao profesor i time izvršio diskriminaciju", rekao je (doslovce!) jedan student. Sintagma "vršio diskriminaciju" je tipična novogorna besmislica. Je li i jednom studentu zabranio da izađe na ispit ili ga rušio jer je homosesksualan? Je li odbio predavati homoseksualcima, ili nekom drugom za kog smatra da od neke psihičke bolesti boluje (neuroze, depresije, i sličnog, a znamo da mnogo studenata danas ima problema s nečim takvim?).

U konačnici, tko je tu diskriminiran, profesor koji je zbog izražavanja svog mišljenja koje nekog možda vrijeđa - ali svako mišljenje o bilo čemu ozbiljnom nekog ionako vrijeđa - ostao bez posla, ili onaj čije je "vjerske" osjećaje njegova izjava možda povrijedila ali mu nije nanijela štetu? Je li profesor pozvao na to da se ljude koje smatra bolesnima diskriminira na bilo koji način, a kamoli da bi ih on sam diskriminirao? Je li sloboda govora ispred prava bilo koje skupine u društvu ili postoje više vrijednosti od nje? I bi li ikad s homoseksualnosti bila skinuta stigma i zakonska zabrana da se kažnjavalo zagovaranje homoseksualnosti jer to vrijeđa straight muškarce i vjernike, kao što se danas kažnjava njeno kritiziranje jer to vrijeđa homoseksualce? Naravno, ne. Legalizaciju homoseksualnosti LGBTQ zajednica ima prije svega zahvaliti slobodi govora, koju danas sve više suzbijaju u ime "zaštite ljudskih prava" .  

Edukacija pak apelira na činjenice i logiku: argumente podržava ispravnim podacima i logikom. Činjenica da je nešto većinom glasova prihvaćeno ne znači da svi znanstvenici i ljudi općenito to moraju prihvatiti kao apsolutnu i neupitnu istinu  - uostalom, to je urađeno da bi se olakšao život homoseksualnim osobama prije svega, dakle iz plemenitih i humanih pobuda, a ne znanstvenih. U znanosti naime ne važe pravila demokracije nego - meritokracije. Većinsko mišljenje je jedno, mjerodavno mišljenje je drugo. Ako većina izglasa da je zemlja ravna ploča, ili da je moguće kretati se brzinom većom od svjetlosti, to ne znači da je tome nužno tako. Usto, u znanosti zapravo ne postoje konačne i neporecive istine, dogme, već samo plauzibilni zaključci.  Naročito kad se radi o stvarima koje izlaze iz okvira egzaktnog. Što jest a što nije bolest uvelike zavisi od definicije bolesti i od nečijeg tumačenja iste: a već tu postoji prostor za akademsku diskusiju, koja ne bi smjela biti dogmatski ograničena ljudskim pravima - koja su parareligijski sustav vjerovanja i kao takva se ne bi smjela petljati u znanost i naređivati joj što se smije, a što ne. Ono u što se religije i parareligije mogu petljati je primjena određenih znanstvenih saznanja - a upravo im se to danas negira. 

10. Indoktrinacija cilja se na emocije i izazivanje nagonske reakcije. Koriste se riječi i slike s jakim emocionalnim konotacijama. Primjer koji je prešao sve granice neukusa je slika tijela mrtve Aleksandre Zec na naslovnici Jutarnjeg, desetak godina nakon samog događaja. To je ujedno primjer bezočnog iskorištavanja mrtvog djeteta, bez imalo pijeteta. Amerikanci su nakon 9/11 zabranili svako objavljivanje slika tijela poginulih u medijima, kako se ne bi dizale tenzije i kako građani ne bi kretali u osvetničke pohode na Arape po Americi. Ali u svakom broju Jutarnjeg lista ćete naći naslove koji ciljaju na najprimitivnije ljudske instinkte. Urednici Jutarnjeg su velemajstori vrištećih, emocionalno obojenih naslova. "Bombe, vandalizam, napadi na profesore spolnog odgoja", glasio je nadnaslov jednog članka u Jutarnjem listu. 

S druge strane, edukacija se poziva na ljudsku mogućnost razumnog zaključivanja: koristi emocionalno neutralne riječi i ilustracije.

11. Etiketiranje oponenata raznim uvredljivim imenima. Nacisti su obožavali termin "judeoboljševici" za neistomišljenike, a boljševici "klerofašisti". Potonji naziv je nekako sa smetlišta totalitarizma našao put natrag u hrvatski vokabular, svjedočeći time o civilizacijskoj regresiji. Noviji primjer je odnos režimskih medija spram Judith Reisman po dolasku u Hrvatsku: Uz njeno ime je Jutarnji list obavezno spominjao nazive "Lažna znanstvenica" i  "skandalozna pseudoznanstvenica" jednakom konzistentnošću kojom su nacisti uz Churchilla obavezno lijepili etikete "ratnog huškača" i "pijanice".   

Edukacija i prosvjetiteljski rad podrazmijevaju izbjegavanje uvreda, te kritiku stavova i argumenata oponenata, a ne kritiku ljudi koji zastupaju određene stavove i gledišta. 

12. Indoktrinacija ignorira urođene sklonosti i odbacuje razumne pretpostavke. Za manipulatore, to su sve predrasude, a predrasude su navodno loše. Upravo je to bitan moment, jer upravo se na tome indoktrinacija najlukavije prerušava u prosvjetiteljstvo. "Odbacivanje predrasuda", od kojih su većina zapravo  jednostavno rezultati iskustva stotina generacija, je zacijelo najopasniji alat indoktrinacije. Velik dio naših akcija se zasniva na razumnim pretpostavkama i očekivanjima. Ignoriranje prirodnih sklonosti ljudi, te odbacivanje da i čitave nacije i razne društvene grupe pa i institucije imaju razločite prirodne sklonosti i da njihovo ponašanje proizlazi iz njih je u korijenima sustava poput komunizma i bitan razlog njihove neuspješnosti. 

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.

Da ostanemo kod teme, u zadnje vrijeme ste mogli čuti kako je Sandfort znanstvenik koji je samo istraživao pedofiliju, i da je njegov interes za dječju seksualnost tek akademski. Ukratko, ako netko promovira pedofiliju, druži se s pedofilima i surađuje s njima, i čitav njegov rad je koncentriran na pedofiliju i njenu legalizaciju onda on, po udrugama koje navodno promoviraju razum, nije pedofil, nego znanstvenik. Neki su to uspoređivali s tim da se ne može doktora koji je vršio istraživanja na narkomanima optužiti da je diler. Međutim, kad bi taj doktor temeljem istraživanja na maloljetnicima koji uzimaju heroin došao do zaključka da je njima baš super kad su na dopu, jer su mu oni to potvrdili, i temeljem toga zatražio legalizaciju droge, bilo bi razumno posumnjati u njegove motive. Dakle, zdrav razum i logika nam nalažu da pretpostavimo da Sandfort jest pedofil, jer je to više nego očita hipoteza. Dreka koju su digle razne udruge kako prvo treba dokazati sudski da je on pedofil da bi ga se optužilo, su mazanje očiju i izvrtanje stvari naopako, to je upravo ona "Dragi, nije to što vidiš" rečenica koju ste možda nekad čuli u životu ako ste ženu uhvatili in flagranti.  Uostalom i na sudu se prvo diže optužnica, pa se onda dokazuje.

Također, treba uočiti da ako Štulhofer nije znao da je čovjek s kojim je napisao knjigu bio godinama vodeći zagovornik legalizacije pedofilije, onda je on ili budala, jer se knjige ne pišu sa slučajnim prolaznicima s ceste o kom ne znate ništa, a "pedofilski aktivizam" je prvo što Google javi kad se ukuca ime Thea Sandforta, ili je lažov pa je to iz nekog razloga zataškao, što je mnogo vjerojatnije, ili je jednostavno i sam dio tih pedofilskih krugova. Ovo posljednje nije nerelana pretpostavka, jer nema razloga zašto bi netko držao štangu pedofilima i pozivao ih na kongrese ako i sam nije jedan od njih, a sumnju produbljuje i njegov osobni život. Koji, naravno, nije ničija privatna stvar ako postoji sumnja da se nešto javno propagira  iz privatnih interesa i sklonosti. Bilo koja od te tri mogućnosti diskvalificira ga kao autora kurikuluma spolnog odgoja djece u Hrvatskoj, a ja ne vidim da postoji četvrta mogućnost.  

Usto, ustanove koje se bave seksualnom edukacijom su prepune pedofila. Zašto baš tamo? "Because that's where the kids are", rekao bi legendarni Willie Sutton. Razum nalaže oprez ako netko pokazuje previše interesa za djecu. Indoktrinacija kaže da su to predrasude. 

Mogli bismo nabroojati još neke bitne osobine po kojima je moguće prepoznati indoktrinaciju: hajke i progoni vještica kojima svakodnevno svjedočimo po novinama, upereni najviše protiv RKC, ali i protiv desnice općenito, pa i oponenata poput Bandića. Sjetite se samo kako je Jutarnji o njemu pisao pred predsjedničke izbore. Ili, nedavan medijska hajka na Reisman. Potom, tu je neiskrenost i nedosljednost, te korištenje lažnih argumenata i laganje o stvarnim motivima zbog čega se nešto napada ili promovira. Primjer je kod homoseksualnosti: ona se često brani argumentom kako je svaki dobrovoljan seksualni odnos između dvije suglasne odrasle osobe legitiman i legalan, i ne samo legitiman već mora biti po svemu ravnopravan i javno zastupljen uključujući ljubljenje na javnim mjestima, te ga se ne smije tretirati kao nešto nemoralno.

Istovremeno, prostitucija - koja je isto tako dobrovoljan seksualni odnos između dvije suglasne odrasle osobe - se kažnjava sve strože  čak i u liberalnoj Švedskoj, pa se uz prostitutke strogo kažnjavaju i mušterije. Sve se to čini iako je prostitucija, kao i homoseksualnost, oduvijek prisutna u društvu i posve normalna pojava. No dok je homoseksualnost u međuvremenu uzdignuta na mjesto mučenika i pravednika, a odnos spram njih nas javno definira kao mučku nemoralnu homofobnu bolesnu đubrad ili ponizne i dobre građane koji poštuju javni moral, prostitucija i dalje nije individualni čin temeljem nečijih sklonosti već je, naprotiv, uvreda i napad na sve žene. 

Propaganda se voli prerušavati u vijesti i informacije, ali najviše u znanstvena istraživanja. Znanost bi trebala biti induktivna, tražiti odgovore. No, često se desi da nečiji interesi unaprijed odrede najunosniji odgovor i potom financiraju znanstvenike da potraže dokaze koji će taj interes poduprijeti. Na taj se način politika maskira u znanost, a oni koji se time služe svoje političke protivnike potom prokazuje kao protivnike znanosti, opasnost za javno zdravlje, i jednostavno ljude kojih se svaki napredan i obrazovan čovjek treba stidjeti.

Naša civilizacija je došla do točke kad se, čitajući Orwelovu distopiju, jednostavno smrnzete kad shvatite koliko su pred pola stoljeća precizno opisani današnji trendovi. Frapantno je koliko "govor mržnje" podsjeća na orwelovsku "Zlomisao", odnosno "thoughtcrime", misaoni delikt, i koliko politička korektnost do detalja slijedi "novogovor" (newspeak).   Ljudima morate zabraniti misliti zlo i govoriti zlo, ako ne želite da vide zlo. Kad gledate Nedjeljom u dva na javnoj televiziji, koja se sve više pretvara u Ministarstvo istine,  zaduženo za krivotvorenje povijesti i širenje laži i dezinformacija, ili kad gledate spregu "liberalnih" medija,  organizacija za ljudska prava, i represivnih organa države koja sve više asocira na zloglsasno Ministarstvo Ljubavi, koje je sustav policijskog nadzora nad mislima podanika koji lojalnost partiji utjeruje zastrašivanjem, represijom i pranjem mozga, jednostavno se morate zapitati provode li oni socijalni inženjering prema knjizi? Orwel je, naime, nije zamislio kao upute za upotrebu...

 

Preneseno sa Fizzit.net

Kreirano Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013 12:29 Napisao/la M. Holjevac