Podržite nas!

EU podržao GROZD

02.01.2013 21:00

Hrvatski strogi spolni odgoj dobiva zeleno svjetlo

Izvor: http://www.euractiv.com/education/croatia-strict-sex-education-get-news-222510

Tekst, koji je 26. kolovoza 2009. pod gornjim naslovom objavio EurActiv – neovisni portal specijaliziran  za vijesti vezane uz EU poslove, a namijenjen profesionalcima koji kroje politiku EU – glasi:

Pro-apstinencijski program spolnog odgoja koji se koristi u mnogim hrvatskim školama zakonski je prihvatljiv, zaključio je Europski odbor za socijalna prava (the European Committee for Social Rights - ECSR).

Hrvatski kurikulum uči djecu da je apstinencija jedino zajamčeno sredstvo za sprečavanje spolno prenosivih bolesti i trudnoće.

Kao članica Vijeća Europe (Council of Europe – CoE), Hrvatska mora biti usklađena s odredbama Europske socijalne povelje koja zahtijeva od zemalja članica da se djeci omogući obavezan „spolni odgoj“, ali koja jasno ne definira kako bi to trebalo postići.

Tri pro-abortivne i feminističke skupine podnijele su 2007. tužbu protiv Hrvatske vlade, navodeći da državni kurikulum spolnog odgoja krši Povelju zbog toga što ne nudi „sveobuhvatnu ili odgovarajuću edukaciju o spolnom i reproduktivnom zdravlju za djecu i mlade“.

Prema tim skupinama „ključne teme poput upotrebe učinkovite kontracepcije često se namjerno isključuju, a u nekim aspektima informacije su netočne i prepune predrasuda i diskriminacije“.

Štoviše, hrvatski kurikulum „usredotočuje se na negativne aspekte kontracepcije isključujući bilo kakve informacije o njihovim medicinski dokazanim pogodnostima i prednostima“, navode skupine.

Ali ECSR je odlučio da tužitelji nisu adekvatno pokazali da provođeni odgoj ne može „razumno ispuniti“ cilj ,,podizanja svijesti o spolnom i reproduktivnom zdravlju" u mjeri koju zahtijeva“ Europska socijalna povelja.

Odbor je nadalje zaključio da su dokazi na raspolaganju bili „nedostatni da bi se opravdao zaključak da je obrazovanje o spolnom i reproduktivnom zdravlju u cijelosti neadekvatno“.

Pozdravljajući odluku, Roger Kiska, pravni savjetnik u Fondu Saveza obrane (the Alliance Defense Fund), savezu kršćanskih odvjetnika, rekao je: "Mi smo zadovoljni što je Europski odbor za socijalna prava potvrdio pravo roditelja da odabere opciju koja ne krši [njihova ] temeljna vjerska i moralna uvjerenja.“

"Roditelji bi trebali biti oni koji su odgovorni za izradu odgojnih izbora za njihovu djecu – a ne ljevičarske skupine aktivista", dodao je Kiska, zastupnik organizacije koja je izradila dotični hrvatski kurikulum.

Da su skupine koje su podnijele tužbu prevladale u svome napadu na ovaj iznimno popularan program, posljedice po cijelu Europu i šire mogle su biti goleme“, nadalje je izjavio [Kuska].

 

Gledišta:

"[ Europski odbor za socijalna prava] nije se samo složio da Hrvatska ima kulturni suverenitet nad svojim moralnim pitanjima, već također potvrđuje nisku učestalost spolno prenosivih bolesti i tinejdžerskih trudnoća u Hrvatskoj u odnosu na ostatak Europe", rekao je Roger Kiska , pravni savjetnik u Fondu Saveza obrane, pravničkog saveza kršćanskih odvjetnika „koji brane pravo ljudi da slobodno žive svoju vjeru“.

Argumenti udruga koje su napale program bile su politički motivirane i nisu imale kredibiliteta u pokazivanju da je kurikulum rezultirao bilo kakvim negativnim utjecajima,“ dodao je Kiska.


Komentar:

Neiskorišteni adut u rukavu

Tko se još sjeća kolovoza 2009.? Prve asocijacije vezane su uz događaje nakon iznenadne ostavke tadašnjeg HDZ-ovog premijera dr. Ive Sanadera koja je slijedila 1. srpnja, a s njim je otišao i tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac, zatim imenovanje Jadranke Kosor kao nove šefice države i HDZ-a, njezin „povijesni“ susret s Borutom Pahorom 31. srpnja u zagorskom dvorcu Trakošćanu kada je u jednom danu dogovorena deblokada hrvatskih pregovora s EU.-om, tijekom kolovoza uveden je i zloglasni „krizni porez“ nazvan „harač“, itd. Dakle, to je bilo turbulentno doba kada su mediji bili preplavljeni vijestima koje su izvještavale o grčevitim pokušajima držanja kormila jedne obezglavljene i time politički destabilizirane države kakva je bila Hrvatska.

CESI protiv volje većinskog hrvatskog naroda

S obzirom na logičnu zaokupljenost vijestima s domaćeg terena, ali još više vjerojatno i iz ideoloških razloga lijeve usmjerenosti većine domaćih novinskih i internetskih medija, u javnosti je slabo bila popraćena jedna međunarodna vijest vezana s Hrvatsku. Naime, radilo se o svojevrsnoj „oslobađajućoj presudi“ koja bi se u društveno-kulturnom smislu mogla po važnosti svrstati u rang nedavne oslobađajuće haaške presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Pokušaj domaće pro-abortivne i feminističke udruge Centar za edukaciju, savjetovanje i informiranje (CESI) da sa svojim inozemnim podupirateljima i financijerima Center for Reproductive Rights iz New Yorka  i INTERIGHTS (the International Centre for the Legal Protection of Human Rights) iz Londona pred Europskim odborom za socijalna prava u potpunosti diskreditira vjerodostojnost i stručnost GROZD-ova programa spolnog odgoja (koji se po međunarodnoj kategorizaciji uvrštavao među „pro-apstinencijske“) i tako zaustavi njegovo eksperimentalno uvođenje u škole, završio je gotovo potpunim fijaskom.

U prigovoru podnesenom 10. listopada 2007. spomenuta pro-abortivno-feministička grupacija podnijela je tzv. kolektivnu žalbu protiv Hrvatske Europskom odboru za socijalna prava koja se ticala kvalitete i kvantitete informacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u hrvatskim školama, a bila je usmjerena na prisiljavanje tadašnje Hrvatske vlade da povuče GROZD-ov pro-apstinencijski program iz škola. Kolektivna žalba pod nazivom INTERIGHTS vs Croatia obuhvaćala je pet točaka kojima su se navodno kršile pojedine odredbe Europske socijalne povelje, a pogotovo čl. 11 vezan za zdravstvenu zaštitu i njegov stavak 2. gdje se od država članica tražilo da na adekvatan način „osiguraju službe savjetova­nja i obrazova­nja radi pobo­ljša­nja zdrav­lja i razvoja osobne odgovornosti za zdrav­lje.“

Međutim, Europski je odbor odbacio gotovo sve prigovore i podnesene dokaze od strane tužitelja u ovoj žalbi koji su GROZD-ov program pokušali prikazati neadekvatnim i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu (opširniji opis slučaja zajedno s ključnim točkama odluke prevedenim na hrvatski vidi na: http://www.udruga-grozd.hr/naslovnica/europski-odbor-za-socijalna-prava-grozd-moze-u-skole.html).

Ipak, pronađen je jedan nedostatak te je Odbor ocijenio izrazito diskriminatornim u odnosu na Preambulu Socijalne povelje samo jedan (!) odlomak iz udžbenika za biologiju na koji se referirao GROZD-ov program. U pitanju je bio naslov autora Ivana Regula i Milivoja Slijepčevića, Životni procesi: udžbenik iz biologije za III. r. gimnazije u izdanju Školske knjige koji je govorio o učestalijoj incidenciji HIV-a među homoseksualnom populacijom jer da je ista sklonija promiskuitetnom ponašanju. U listopadu 2009. predstavnici Hrvatske vlade pred Vijećem ministara Europe, koji je razmatrao Odluku Europskog odbora, potvrdili su da je sporan udžbenik povučen iz nastavnog plana i programa za školsku godinu 2009./10. i time je bio uklonjen jedini konkretan prigovor GROZD-ovom programu.

„Zaustavile smo uvođenje apstinencijskog programa seksualne edukacije u škole“ (Zagovaranje i javne politike i programi, web stranica udruge CESI)

Ovaj prigovor ipak je bio dovoljan udruzi CESI i njezinim međunarodnim saveznicima da nakon donošenja presude poraz pretvore u pobjedu i na sebi svojstven manipulativan način obavijeste javnost da „Europski odbor za socijalna prava utvrdio da hrvatski kurikulum, koji ograničeno pokriva seksualnu edukaciju, diskriminira osobe na osnovi seksualne edukacije“. U domaćim okvirima CESI, ali i ostale feminističko-homoseksualne udruge, nastavile su sa svojom negativnom kampanjom sve do promjene vlasti 2011. Tada su našle idealnog političkog saveznika u sadašnjem SDP-ovom ministru Jovanoviću i njegovoj gorljivoj želji da bude prvi ministar koji će pošto poto uvesti Zdravstveni odgoj u hrvatske škole, naravno liberalnog ideološkog predznaka. Također i protiv većinske volje hrvatskih roditelja koji bi – ­ da im se omogućio alternativan program poput GROZD-ova ­– svojim demokratskim pravom slobode izbora zasigurno onemogućili ovaj nasilni pokušaj društvenog inženjeringa.

Razvidno je da je on već bio zacrtan u Planu 21. – nekoj vrsti Kukuriku pandana  zloglasnog „Zapatero projekta“. Podsjetimo se: José Luis Rodríguez Zapatero, predsjednik lijeve Španjolske socijalističke radničke stranke, pobijedio je na španjolskim izborima 2004. i ostao na vlasti do 2011. Za Zapatera je odmah ustanovljeno da dolaskom na vlast promjenama u zakonodavstvu pokušava provesti kulturni projekt preoblikovanja španjolskog društva prema vlastitom ideološkom svjetonazoru, što je značilo uništavanje obitelji, likvidiranje Katoličke Crkve, kontrola dječjih umova putem seksualne edukacije i ograničavanje građanskih prava i sloboda. Sve što vidimo da lijeva politička garnitura svojim hitrim zakonodavnim postupcima poput hitrog provođenja Zakona o umjetnoj oplodnji i hitrog uvođenja Zdravstvenog odgoja s elementima „cjelovite seksualne edukacije“ pokušava provesti i kod nas.

Važno je naglasiti da se Zapatero nikako ne može smatrati nekom anomalijom 21. stoljeća i jedinstvenim slučajem. On je dijelio nastojanja mnogih sekularista, relativista, radikalnih feministkinja, predstavnika homoseksualnog lobija i uopće zagovornika totalitarizma svih vrsta raspršenih po UN-u, institucijama EU-a i gotovo svim organizacijama zaduženim za međunarodnu suradnju. Naravno, tu se podrazumijevaju i mnoge vlade na svih pet kontinenata koje su dobivale i još dobivaju izdašnu financijsku pomoć pogotovo iz Obaminog SAD-a za programe kojima se nameće rodna ideologija i promiče seksualna različitost. Nije CESI bez razloga podigla tužbu zajedno sa Centrom za reproduktivna prava iz New Yorka. Među njegovim donatorima nalazi se i promicatelj „Otvorenog društva“ filantrop George Soros, koji je, gle čuda, također i financijer Foruma za slobodu odgoja čiji je program spolnog odgoja izgubio utrku s GROZD-om.

Ima tu još puno poveznica, no vratimo se značenju „hrvatskog slučaja“.

„Hrvatski slučaj“ kao potvrda prava roditelja da sami odlučuju o odgoju svoje djece

Do provedbe GROZD-ova programa, koji je svim roditeljima ostavljao na izbor hoće li njegovo dijete sudjelovati u njegovoj izvedbi ili ne, dakle, nikada nije došlo jer nije bilo dovoljno jake političke volje i prije i poslije donošenja spomenute presude. Primorčevo ministarstvo obustavilo je najprije eksperimentalno provođenje GROZD-ova programa (za kojeg se odlučilo 89% roditelja) i njegova konkurenta iz radionice liberalnog Foruma za slobodu odgoja (za njega se odlučilo 11%) još u proljeće 2008. Tada je nakon samo 10-ak sati nastave provedena vanjska službena evaluacija znanja (!) među učenicima eksperimentalnih i kontrolnih škola. S obzirom da nije bilo mjerljive razlike u znanju između učenika tih škola, donesena je odluka da se projekt Zdravstvenog odgoja zaustavlja jer da nije potreban. Rezignacija je bila tolika da nije bilo volje ni da se dočeka presuda Europskog odbora za socijalna prava. A ona je, suprotno svim očekivanjima, pokazala iznenađujuću otvorenost i diskreciju prema nacionalnim kurikulima i njihov pristup spolnom odgoju.

Pritisak feminističko-homoseksualnih udruga, koje su u siječnju 2007., kada je MZOS objavio da otkupljuje GROZD-ov program, čak stvorile koaliciju pod nazivom „Stop rizičnom spolnom odgoju“ (http://www.zamirnet.hr/stoprso/) kako bi zaustavile provođenje GROZD-ova programa, očito je bio prejak jer se imalo obraza prijetiti čak usporavanjem procesa približavanja Hrvatske EU. A za to nitko nije htio snositi krivnju.

Političku volju za provođenjem GROZD-ova programa nije pokazao MZOS niti na čelu s hadezeovcem Radovanom Fuchsom (ministar od 2009. do 2011.). usprkos činjenici da je europska parlamentarka gđa Anna Zaborska 1. veljače 2010. u Hrvatskom saboru podcrtala Odluku Europskog odbora za socijalna prava iz kolovoza 2009. koja nije imala ništa protiv uvođenja GROZD-ova programa u škole i pozvala hrvatske vlasti da ga uvedu. Do toga, nažalost, nikada nije došlo.

Evidentno je da je potencijal jedinstvenog „hrvatskog slučaja“ pobjede jednog pro-apstinencijskog pristupa nad nadaleko i naširoko propagiranom i financiranom znanstveno-utemeljenom (prijevod engleskog „evidence- ili science-based) „cjelovitom seksualnom edukacijom“, kakvu sada imamo u Kurikulumu zdravstvenog odgoja, ostao neiskorišten. Ipak, treba istaknuti da se radi o suhom zlatu u budućim diskusijama i eventualnim sudskim tužbama jer je jedna EU institucija potvrdila pravo roditelja na slobodu izbora odgoja svoje djece unutar zakonskog okvira pojedine nacionalne države članice, što je i naglasila gđa Zaborska.

Nametanje nekih kriterija odozgo o tome koji pristup odabrati u obradi tema iz spolnog odgoja od strane „super EU države“ službeno ne dolazi u obzir. To znači da će Zdravstveni odgoj postati goruće političko pitanje na sljedećim izborima: mnogi će se roditelji i nastavnici, ali i ostali građani živo sjećati udaraca tvrdog malja kojim ih je ministar Jovanović zajedno sa svojim suradnicima lupao po glavi insistirajući da djeca obavezno pohađaju satove nametnutog Zdravstvenog odgoja. Oni koji se sada ponašaju poput nedodirljivih „političkih besmrtnika“ na sljedećim će izborima postati „politički mrtvaci“, premda se već i sada ponašaju kao „politički zombiji“. U demokraciji je ipak najvažnija volja većine, a dezorijentirano bunilo, nekompetencija i vrludanje domaće lijeve koalicije primjećuje se na svim političko-ekonomskim područjima, što dovodi do sveopćeg nezadovoljstva.

Staljinističkim manirama nametnut Zdravstveni odgoj u režiji ministra Jovanovića podupiranog feminističko-homoseksualnim lobijem past će u zaborav u državi u kojoj je oslobođenim nacionalnim herojima Domovinskog rata bilo prioritetnije po povratku u domovinu otići u katedralu i zahvaliti se dragom Bogu na milostima negoli sastajati se s impotentnom političkom garniturom na vlasti. I na tome su im pljeskali i još uvijek plješću gotovo svi Hrvati i Hrvatice.