Podržite nas!

EU se odriče znanosti radi homoseksualnosti

04.07.2013 00:10

24. lipnja ove godine Vijeće ministara EU usvojilo je nove smjernice koje EU diplomate diljem svijeta obvezuju na zaštitu ljudskih prava LGBTI osoba. Radi se o obvezujućim smjernica kojima se također nameće promoviranje LGBT prava kroz obrazovanje. Na primjeru Kurikula Zdravstvenog odgoja ministra Jovanovića, kojeg je Ustavni sud ukinuo 22. svibnja ove godine, vidjeli smo da promoviranje LGBT prava kroz obrazovanje znači nametanje rodne ideologije i normalizaciju homoseksualnosti među maloljetnicima, i to od najranije dobi.

U članku kojeg donosimo raspravlja se o tome na kakvim se zapravo temeljima promovira bitka za LGBT prava i jednakost te koliko su već ideologizirane pravosudne i druge ustanove Europske unije koje su u prijašnjim vremenima imale ulogu čuvara ljudskih prava, posebice prava djece. Članak upozorava da se direktive EU kojima se eliminiraju bitne građanske slobode kao što su sloboda savjesti, sklapanja ugovora i pravo roditelja na odgoj djece u skladu sa svojim svjetonazorom temelje na lažnoj znanosti, odnosno na hiperproduciranim pseudoznanstvenim i manipulativnim istraživanjima koja obuhvaćaju nezaštićene internetske ankete ili studije u kojima LGBT osobe evaluiraju same sebe.


Europske unije ratuje protiv istinske znanosti zbog homoseksualnosti

Autor:  J.C. von Krempach, J.D.

Objavljeno: 24. svibanj, 2013.

 

24. svibanj, 2013. (C-FAM.org) – Prošlog smo tjedna izvijestili o beznadežno neznanstvenom „LGBT istraživanju“ koje je objavila i promovirala Agencija EU za temeljna prava (FRA) kao dio opsežnijih napora da nametne svoj apsurdni „anti-diskriminacijski“ plan i program, naročito direktivu koja bi eliminirala bitne građanske slobode kao što su sloboda savjesti i sloboda sklapanja ugovora.

Prema tom istraživanju, 48 posto homoseksualaca boji se pokazati svoje seksualne sklonosti u javnosti.

Ovo je razljutilo nekoliko istaknutih političkih figura iz homoseksualnog aktivizma. Međutim, kada su upitani da konkretnim argumentima opovrgnu tvrdnje da se u slučaju FRA istraživanja radi o „lažnom“ istraživanju (koje je europske porezne obveznike koštalo 370.000 eura, odnosno oko 5 američkih dolara za svaki odgovor koji su primili), ostali su bez odgovora, na očigled čitave javnosti.

Da li još uvijek traže argumente ili su svjesni činjenice da ih nemaju?

Vodeća austrijska novina Die Presse na ovaj je način komentirala istraživanje:

   „Za potrebe ovog istraživanja, Agencija EU za temeljna prava (FRA) koristila je najmanje reprezentativan pristup koji je moguće zamisliti: upitnik su postavili na Internet i pozvali sve neheteroseksualne osobe da sudjeluju, naročito relevantne društvene grupe koje utječu na javno mišljenje. Kao posljedica toga, istraživanje ne predstavlja reprezentativnu studiju situacije među članovima LGBT zajednice već se jednostavno radi o prikupljanju podataka. Teoretski je čak bilo moguće da sve upitnike ispuni samo jedan aktivist koji posjeduje dobro dizajniran računalni program… Priručnik za poduku o Društvenom istraživanju na internetu govori u prilog tome: „kada ispitanici sami odluče da li žele biti dio uzorka, rezultat ispitivanja će dati uvid u stavove samo tih ispitanika te će prema tome biti neiskoristiv.“

Pseudoznanost i sustavno korištenje manipulativnih „istraživanja“ glavna su uporišta na kojima počiva pokret za LGBT prava. Ovo se odnosi i na njihove tvrdnje da su LGBT osobe žrtve raširene „diskriminacije” ili „zločina iz mržnje ” kao i na njihove zahtjeve za „jednakosti“.

Otkrili smo još jedan nevjerojatan i slikovit primjer ovakve strategije. U svojoj nedavnoj odluci u slučaju „X. i ostali protiv Austrije“, Europski sud za ljudska prava (ECHR) odlučio je da država Austrija provodi „diskriminaciju“ (te sukladno tome „krši ljudska prava“) zato što nije predvidjela mogućnost da žena lezbijka može usvojiti dijete svoje istospolne partnerice kako bi zasnovala „duginu obitelj“.

Austrijski zakon dozvoljava posvojenje od strane samaca, ali propisuje da biološkog oca može zamijeniti jedino muškarac, a biološku majku jedino žena. (Teško je razumjeti kako takav zakon netko može tumačiti kao „diskriminatoran,” s obzirom da su i muškarci i žene, bilo homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije, tretirani na potpuno jednak način. Međutim, ovaj zakon predviđa da podnositelj zahtjeva može zauzeti jedino mjesto svoje istospolne partnerice kao majke djeteta, ali ne može zajedno s njom stvoriti zajednicu koja se sastoji od „dvije majke ”).

Ono što je naročito zanimljivo s tim u vezi je način na koji je Europski sud za ljudska prava (ECHR) koristio „znanstvena istraživanja“.

U točki 67. Odluke može se pročitati:

    „Podnositelji su upozorili na argument vlade da austrijski zakon o posvajanju teži zaštiti interesa djeteta. Budući da Sud svoje odluke temelji na prijašnjim sudskim presudama, vlada je trebala dokazati da je isključivanje istospolnih parova iz mogućnosti posvajanja u svojstvu drugog roditelja bilo potrebno kako bi se postigao cilj zaštite interesa djeteta. Postojao je dalekosežni znanstveni konsenzus da su istospolni parovi jednako sposobni kao i raznospolni parovi omogućiti djetetu pozitivan razvoj. Iz više studija koje su tijekom procesa iznesene na Sudu podnositelji su se na raspravi pozvali na studiju velikih razmjera pod naslovom „Život djece u istospolnim zajednicama“ koju je naručilo njemačko Ministarstvo pravosuđa (Rupp Martina (ed.), Die Lebenssituation von Kindern in gleich­geschlechtlichen Partnerschaften, Cologne, 2009.).“

A u točki 143. Odluke:

    „Vlada nije predočila nikakav poseban argument, nikakve znanstvene studije ili bilo koji drugi dokazni materijal koji bi pokazao da obitelj koja se sastoji od dva roditelja istog spola ne bi mogla pod bilo kakvim okolnostima na adekvatan način zadovoljiti potrebe djeteta.“

Zaprepašćujuće je pročitati kako vlada nije predočila nikakve znanstvene studije kao podršku svojem stajalištu kada su takve studije zapravo lako dostupne. Da li je možda postojao tajni dogovor između vlade u svojstvu okrivljenika, Suda i podnositelja zahtjeva? (Zapravo pitanje nije bilo da li „dva roditelja istog spola mogu pod bilo kakvim okolnostima na adekvatan način zadovoljiti potrebe djeteta ” – već samo da li postoje statistički podaci koji sugeriraju da je za dijete bolje da ga odgajaju osobe koje nemaju neobične seksualne sklonosti…).

Kako bilo da bilo, pretendiranje Suda da nije imalo na raspolaganju takve studije je neiskreno. Činjenica je da su dvije nevladine udruge, Alijansa za obranu slobode i Europski centar za zakon i pravdu, predale brojne studije, među kojima i onu koju je objavio Mark Regnerus „Na koji način se razlikuju odrasla djeca čiji su roditelji bili u istospolnim vezama? Rezultati studije o novim obiteljskim strukturama“, Social Science Research 41.4 (2012), 752–770.

Koja je razlika između Regnerusove studije i studije Martine Rupp? Radi se o razlici između prave znanosti i lažne znanosti.

Lažna znanost: kritizirali smo metodologiju istraživanja koje je provela Agencija EU za temeljna prava (FRA), kod kojeg se u suštini radi o anketi provedenoj među samo-prozvanim „LGBT žrtvama diskriminacije“. Studija gospođe Rupp slijedi isti pristup: radi se o anketi provedenoj među homoseksualnim parovima koji podižu djecu i koja (za divno čudo!) dolazi do zaključka kako ovi roditelji sami sebe smatraju dobrim roditeljima. Lako je pronaći objašnjenje metodologije koja se koristila u ovoj studiji (nažalost, informacije su dostupne samo na njemačkom jeziku).

Ovo nije prvi put da se otkriva kako su „znanstvene“ studije o LGBT roditeljstvu ništa drugo do studije o tome što netko misli o samome sebi.

Prava znanost: Regnerusova studija koristi zlatne standarde društvenog istraživanja. Temelji se na uzorku stanovništva koji je zaista reprezentativan i mjeri stvaran uspjeh u životu ovih ispitanika. Zatim uspoređuje razlike između odraslih koji su kao djeca bili odgajani u pravim obiteljima i onih odraslih koje su odgojili homoseksualni roditelji (ipak ne nužno posvajatelji, ali pitanje je bilo da li su jedan ili oba roditelja imali homoseksualne veze). Ovo istraživanje pokazuje da su djeca koju su odgojili homoseksualni roditelji manje uspješna u životu, imaju manje šanse za dugotrajne veze, veća je vjerojatnost njihove zloupotrebe droge i alkohola, veća vjerojatnost da će biti izložena seksualnom zlostavljanju (uključujući zlostavljanje od strane svojih roditelja), veća vjerojatnost da će počiniti kriminalne radnje, samoubojstvo itd. itd. U ovom slučaju govorimo o činjenicama (tj. o stvarnim rezultatima obrazovanja), a ne samo o nečijem mišljenju.

Naravno da uvijek ima i uvijek će biti situacija kada će djeca morati živjeti s roditeljima koji upražnjavaju homoseksualni stil života. Ali kada je riječ o posvajanju, pitanje je da li takve situacije trebaju biti namjerno stvarane s obzirom na vrlo značajne  razlike u rezultatima koje je pokazala Regnerusova studija. Djeca nisu niti igračke ni kućni ljubimci s kojima bi se odrasli trebali poigravati. Djeca su osobe s pravima čije se životne šanse ne smiju bespotrebno umanjivati time da ih se preda na posvajanje roditeljima koji im ne mogu biti adekvatni životni uzori.

Vrlo je indikativno da Europski sud za ljudska prava (ECHR) svojim neodgovornim i ideološki motiviranim načinom nametanja LGBT ciljeva predstavlja kao „znanstvenu“ studiju nešto što je ustvari anketa, a ne želi niti spomenuti neugodne rezultate pravih znanstvenih studija.

S obzirom da članak 21. UN-ove konvencije o pravima djeteta određuje da kod svih pitanja povezanih s abortusom u središtu interesa moraju biti prava Djeteta, odluka Europskog suda za ljudska prava (ECHR)  u slučaju „X. i ostali protiv Austrije“ sama po sebi predstavlja kršenje ljudskih prava. Čuvari ljudskih prava pretvorili su se u zločince strukturalnog zlostavljanja djece.

Tvrdnje o „diskriminaciji LGBT osoba” i zahtjevi za „LGBTjednakost ” moderni su mitovi. Njih se vrlo brzo može raskrinkati kritičkim razmišljanjem. Upravo iz tog razloga LGBT pokret i njihovi saveznici mrze svaku racionalnu debatu i oslanjaju se na indoktrinaciju.


Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!