Podržite nas!

Gabriele Kuby - Pogubnost seksualizacije djece (2/3)

17.04.2013 23:30

Djelovanje WHO – kao i čitave seksualne pedagogije – temelji se na antropološkoj postavci prema kojoj čovjek od rođenja posjeduje potrebu seksualne aktivnosti te na nju ima "pravo". Odrasli bi od samoga početka trebali stimulirati i detaljno s djetetom u svakoj dobi prolaziti kroz seksualne aktivnosti te omogućavati da ih ono iskusi.

Kamo to vodi i kakve posljedice ima na djecu i društvo, pročitajte u drugom nastavku teksta Gabriele Kuby pod nazivom " Međunarodni udar na djetinjstvo"       


Međunarodni udar na djetinjstvo


Međunarodni „Standardi seksualnog odgoja u Europi" koje je izdala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Savezna središnjica za zdravstveno prosvjećivanje (njem. BZgA)

Takvo učenje djece nije zaseban put Njemačke, već se temelji na međunarodnim „Standardima seksualnog odgoja u Europi" (Standards for Sexuality Education in Europe) koje su 2010. godine izdali Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i BZgA.[1]

Djelovanje WHO – kao i čitave seksualne pedagogije – temelji se na antropološkoj postavci prema kojoj čovjek od rođenja posjeduje potrebu seksualne aktivnosti te na nju ima "pravo". Odrasli bi od samoga početka trebali stimulirati i detaljno s djetetom u svakoj dobi prolaziti kroz seksualne aktivnosti te omogućavati da ih ono iskusi. U priloženoj tabeli predstavljene su teme seksualnog oblikovanja primjerene za pojedinu dob – izdvojila sam iz nje sljedeće točke:

Dob

Tematika

0-4

Što stvara ugodu? Moje tijelo pripada meni.

4-6

Masturbacija u ranom djetinjstvu. Istospolni odnosi. Različite koncepcije obitelji. Razgovori o seksualnim temama.

6-9

Menstruacija, autostimulacija, ejakulacija, snošaj, kontracepcija. Seks u medijima. Spolne bolesti. Promiskuitet. Seksualna prava.

9-12

Kontracepcija. Sigurno korištenje kondoma. Razlika između rodne orijentacije i biološkog spola. Masturbacija, orgazam. Korištenje suvremenih medija. Prihvaćanje različitih oblika seksualnosti. Spolne bolesti, HIV. Pozitivni utjecaj seksa na zdravlje. Seksualna prava, državni zakoni (dob pristanka za ulazak u spolne odnose).

12-15

Prva seksualna iskustva, ugoda, masturbacija, orgazam, posljedice majčinstva i očinstva, trudnoće (također i u istospolnim vezama), kontracepcijske mogućnosti, pravo na abortus. Seksualna prava, državni zakoni.

 

Aneks dokumenta sadrži opširnu listu organizacija, centara, fundacija, organizacija za mlade koje u Europi i SAD-u provode "seksualnu izobrazbu" djece i mladeži. Molim pogledati tu listu i provjeriti koje su od tih organizacija već aktivne i u Poljskoj.

Koji se direktor škole, koji učitelj, otac, majka mogu suprotstaviti tom međunarodnom pritisku prividnog autoriteta? Ako takva organizacija kao što je World Health Organisation (WHO), odgovorna za stanje zdravlja u svijetu, zajedno s njemačkom BZgA formulira standarde vrijednosti seksualnog zdravlja, to bi trebalo služiti na dobrobit svjetskoj populaciji – je li tako ili nije?

 

Osam metoda manipulacije koje olakšavaju seksualizaciju djece i mladeži

  1. Seksualni edukatori istupaju u ulozi "znanstvenih stručnjaka".
  2. Seksualni edukatori istupaju u ulozi prijatelja i advokata punih razumijevanja protiv surovih roditelja.
  3. Jezik i grafika u mladenačkom žargonu.
  4. Predstavljanje permisivne seksualizacije kao mainstream-a (svi tako rade).
  5. Stvaranje presinga sa ciljem prilagođavanja.
  6. Nedostatak napomena o braku i obitelji te predstavljanje novih definicija obitelji i braka (patchwork, samohrani odgojitelj, istospolne veze).
  7. Suzbijanje osjećaja srama.

-        igra s plastičnim penisom i ženskim spolnim organom sašivenim od plišanog materijala.

-        detaljno predstavljanje seksualnih aktivnosti riječju, slikama i putem filmova.

-        iznuđena verbalizacija seksualnih procesa u krugu razreda, izvršavanje seksualno stimulirajućih vježbi i igra preuzimanja uloga (npr. geja i lezbijske).

  1. Peer-edukacija/vršnjaci ili nekoliko godina stariji kolege kao seksualni učitelji koji istupaju kao "obrazovani savjetnici" po pitanju seksa i ljubavi.[2]

 

Seksualno zlostavljanje djece i mladeži te njihova "prevencija"

Seksualno zlostavljanje djece i mladeži proširilo se do masovnih razmjera. To ne začuđuje u kulturi u kojoj se neprestano potiče seksualni nagon, a pornografija je postala milijardski biznis. Od devedesetih godina (20. stoljeća, op. ur.) u Njemačkoj svake godine na svjetlo dana izbija od 12.000 do 15.000 slučajeva seksualnog zlostavljanja. Neslužbeni podaci govore o 10 do 15 puta većoj brojci.

Alarmantno je da su problem postala seksualna zlostavljanja ne samo među odraslima i odraslih spram djece, već i među samom djecom i mladima. Koga to čudi u situaciji kada se djeca putem medija i škole neprestano bave seksom? Anita Heiliger koja se u Njemačkom institutu za mladež (Deutsches Jugendinstitut) bavi istraživanjem seksualnog zlostavljanja upozorava da sve više djece i mladeži čini seksualno nasilje prema samima sebi. „To znači da mladi u dobi od 14 do 16 godina predstavljaju najvišu grupu rizika u počinjenju seksualnog zlostavljanja nad djecom!... U toj dobnoj skupini tijekom 15 godina broj osoba koje su počinile seksualni prijestup povećao se za više od polovice."[3]

Svi se slažu: djecu i mladež treba zaštititi od toga. Ali kako? Zdrav razum nalaže: treba zaustaviti seksualizaciju djece i mladeži putem medija i škole. Djeca imaju pravo na zaštitu kako bi uistinu mogla biti djecom. Potrebno je iznova uspostaviti mehanizme zaštite za djecu.

Ipak, profesionalni seksualni animatori djece koji istupaju u ulozi "znanstvenih stručnjaka" imaju drugačiju strategiju. Njihova je deviza: potičite djecu na seksualne aktivnosti, uredite im u vrtićima kutak za maženje i "igre doktora", za masturbaciju, rano im govorite o "raznovrsnosti" seksualnih praksi. Tada će se u njima stvoriti osjećaj vlastite vrijednosti i sigurnost u samoga sebe koje će ih štititi od seksualnog zlostavljanja. Ukratko: seksualizacija djece i mladeži preporučuje se kao prevencija zlostavljanja! U takvoj situaciji neće nas čuditi evaluacija preventivnih programa: "Do dana današnjeg nije dokazano da preventivni programi toga tipa umanjuju učestalost slučajeva seksualnih zlostavljanja."[4]

 

Razmjeri rizika i posljedice mladenačkog seksa

Ozbiljni problemi povezani s preuranjenom seksualnom aktivnošću u osnovi su poznati, pa tako i u institucijama koje potiču preuranjenu seksualizaciju djece i mladeži. Vjerojatnost negativnih simptoma kod mladeži koja upražnjava seksualne odnose veća je nego kod osoba koje seksualno apstiniraju.

Razmjeri rizika i posljedice:

  1. Maloljetničke trudnoće i abortusi.
  2. Po zdravlje štetne kontracepcijske pilule.
  3. Zaraza spolno prenosivim bolestima.
  4. Psihičke rane koje mogu dovesti do depresije i samoubojstva.
  5. Oslabljene sposobnosti stvaranja veze s drugim čovjekom.
  6. Broj maloljetničkih trudnoća i abortusa raste u zemljama koje provode intenzivnu seksualnu pedagogiju (u Njemačkoj je taj broj posljednjih godina ipak opao!).
  7. Kontracepcijska pilula prodaje se kao kozmetički preparat koji daje lijepu kožu i kosu. Propisuje se djevojkama od prvog posjeta ginekologu. One nisu informirane da korištenje tih pilula značajno povećava rizik od zgrušavanja krvi i srčanog udara. Osim toga, to su često preparati koji dopuštaju oplodnju, a onemogućavaju ugnježđenje oplođene jajne stanice, djelujući tako kao sredstvo ranog pobačaja.
  8. Bolesti prenesene spolnim putem šire se nevjerojatno brzim tempom.
  9. Depresije i pokušaji samoubojstva nastupaju češće kod mladih koji su ranije seksualno aktivni nego kod onih koji ne prakticiraju te aktivnosti.

10. Svako razočaranje u ljubavnim odnosima slabi spremnost za stvaranje veze s drugim čovjekom. Tko je bio spreman na duboku predanost drugoj osobi, nakon što doživi teško razočaranje i napuštanje, gubi odvažnost da još jednom preuzme teret tog rizika. Promiskuitet uništava čežnju za vjernom ljubavi i vjeru u to da je ona još uopće moguća. To dovodi do odvajanja duše i tijela i svodi seksualnost tek na prakse koje imaju za cilj zadovoljavanje vlastite požude.

Na ova već istaknuta područja rizika prerane seksualne aktivnosti državne institucije reagiraju nastojanjima ranog seksualnog informiranja i podučavanja kontracepcijskim tehnikama.

Ali, što uistinu uči djevojčica ili dječak kroz takvu seksualnu edukaciju? Dijete ima prirodan osjećaj stida koji ga štiti od seksualne aktivnosti, nasrtljivosti i napada. Granice koje označava prirodan osjećaj stida mogu biti suspregnute samo u intimnom ljubavnom odnosu osoba koje osjećaju uzajamnu simpatiju i koje si uzajamno iskazuju poštovanje. Igranje s plastičnim spolnim organima i prezervativima u sklopu razreda, vizualizacija seksualnog čina i primoranost na verbalizaciju, ranjavaju osjećaj stidljivosti. Zlouporaba učiteljskog autoriteta i stvaranje pritiska u krugu razreda sa ciljem prilagođavanja uzrokuje da dijete nema mogućnost ustuknuti pred tim utjecajima. Prihvaća da u školi uči to što mu je potrebno. Mora sam sebi reći: škola me priprema za to da bih imao seksualne odnose jer to je normalno i to treba napraviti prvom prilikom. Pa tako "svi" rade.

 

Proturječja seksualnih revolucionara

Seksualni revolucionari zapliću se u proturječja koja se skrivaju pod krinkom ideologije:

  1. Dijete od samoga početka svojega života ima "pravo" na seksualnost.
  2. Pluralizam zahtjeva "odgajanje o raznorodnosti".
  3. Seksualni revolucionari govore o ljubavi, a ipak zavode neograničenim zadovoljavanjem nagona.
  4. Obećavaju slobodu, a odgajaju seksoholičare.
  5. Govore o odgovornosti, a navode na seksualno uništenje.
  6. Propagiraju slobodan izbor spola i seksualne orijentacije, a ujedno sprečavaju i suzbijaju promjenu opcije homo- na heteroseksualnu.
  7. Govore da štite od AIDS-a, a propagiraju analni seks s različitim partnerima.
  8. Propagiraju "siguran seks" korištenjem kondoma, a ipak nisu u stanju doskočiti eksploziji spolno prenosivih bolesti, niti sniziti broj novozaraženih virusom HIV/AIDS-a kod homoseksualnih muškaraca.
  9. Tvrde da štite djecu od seksualnih zlostavljanja, ali istovremeno uništavaju njihov osjećaj stida i navode ih na prakticiranje seksa.

10. Tvrde da se putem zadovoljavanja seksualnih nagona jača osjećaj vlastite vrijednosti kod djece, a pritom uništavaju njihovu nevinost, ono što ih čini djecom i njihovo djetinjstvo.

11. Istupaju u ime "prava" djece, a istovremeno ih čine nezaštićenima, uništavajući njihovu rodbinsku vezu s roditeljima.

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!

 

Izlet u Švicarsku

I u Švicarskoj je seksualizacija predškolske djece uzela maha.[5] U okviru projekta "Plan obuke 21", koji bi trebao ujednačiti federalnu strukturu školstva, izdane su obavezne smjernice "seksualnog oblikovanja" već i najmlađe djece. Isto tako, publikacija u žutom tisku na temu "Bazelskog seks-koferčića (Sex-Koffer)" za predškolsku djecu izazvala je uznemirenost kod Švicaraca.[6] Protiv takvih ideja oformljena je građanska inicijativa koja je sastavila peticiju protiv rane seksualizacije te je u roku tri mjeseca sakupila 90.000 potpisa. Godine 2012. o tom se pitanju treba provesti referendum (radi se o skupljanju potpisa protiv „Zakona o epidemijama“ (Epidemiegesetz) koji bi omogućio federalnim institucijama da prema naputku Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kantonima nameću obavezne mjere suzbijanja i prevencije raznih bolesti poput AIDS-a, u sklopu čega se i promovirao što raniji seksualni odgoj već od predškolske dobi. Potpisi građana sakupljeni su u dovoljnom broju i očekuje se referendum kao postupak izravne demokracije po tom pitanju. Vidi više na: http://www.nzz.ch/aktuell/schweiz/impfgegner-nehmen-epidemiegesetz-ins-visier-1.17944651, op.ur.).

Unatoč tome organizacije koje podržavaju opcije rane seksualizacije rade jednakom snagom. To su:

  1. Državni ured za zdravlje (Bundesamt für Gesundheit)
  2. Centar kompetencije za seksualnu pedagogiju pri Pedagoškoj akademiji u Lucernu (Kompetenzzentrum für Sexualpädagogik)[7]
  3. PLANeS, švicarska podružnica američke International Planned Parenthood Federation (IPPF) (njezin naziv je Seksualno zdravlje-Švicarska-Sexuelle Gesundheit Schweiz, op. ur.)
  4. organizacije koje izvještavaju na temu AIDS-a
  5. organizacije koje rade na zaštiti djece i prevenciji zlostavljanja

One u sebi istovremeno podmeću stajališta i novac te od školskih dana utječu na "seksualno oblikovanje" djece i mladeži. Vlade preporučuju internetske stranice poput www.lilli.ch, na kojima djeca mogu crpiti informacije na temu seksualnih tehnika poput oralnog i analnog seksa. Tu stranicu javnim novcem financira gradska uprava grada Züricha.

Švicarska peticija protiv seksualizacije sadrži zahtjeve koje bi trebali postaviti svi roditelji u Europi (podcrt. ur.) ako se žele suprotstaviti izvrtanju vrijednosti kakvo pretpostavlja seksualizacija djece i mladeži.[8]

[A to znači:]

  1. Nikakva obavezna nastava o "seksualnom oblikovanju" (odnosno odgoju, op. prev.).
  2. Nikakvo poticanje djece na seksualne igre i prakse u vrtićima i školama.
  3. Nikakva pornografija.
  4. Nikakvo utjecanje na spolnu orijentaciju.

Dr. Vitus Huonder, biskup grada Chura, iskazao je podršku potpisnicima peticije u svom pastirskom pismu od 10. prosinca 2011.. Rekao je: "Roditelji moraju odbaciti planove obuke koji su u suprotnosti s vjerom." Izjasnio se protiv gender ideologije i zatražio pravo roditelja da oslobode svoju djecu od nastave spolnog odgoja.[9] Njegova subraća iz biskupskog ureda pokušala su unatoč tome ugoditi objema stranama. "Takav odgovoran pristup kantona prema pitanju spolnog odgoja nesumnjivo je koristan i u skladu s novim pravcima društvenog razvoja." Usprkos tome, "seksualne teorije i modeli obitelji koji su u velikoj mjeri kontroverzni ne bi trebali biti uključeni u program obuke."[10]

Izjave toga tipa zasigurno ne daju podršku protivnicima "novih pravaca razvoja".

 

NASTAVIT ĆE SE...



[2] Pro familia uvježbava učenike i učenice od 15 godina da budu peer educators ili stručnjaci za seks, koji onda u školama samostalno drže nastavu o seksualnim temama. O tome vidi vodič kod BZgA:  Peer Education – a manual for practitioners, br. nar. 13300721. Internationales Netzwerk: Youth peer education Network (Y-Peer):  http://www.youthpeer.org/web/guest/ypeer-toolkit

[3] Anita Heiliger, Sexuelle Übergriffe unter Jugendlichen, Hintergründe, Risikofaktoren und Ansatzpunkte für Prävention,Fachtagung Landesstelle Jugendschutz – Kinderschutzzentrum Hannover, Landesjugendamt, 04.07.2006. http://www.jugendschutz-niedersachsen.de/Importe/pdf/Heiliger-Sexuelle-Uebergriffe.pdf.

[4] Günther Deegener, Kindsmißbrauch – erkennen, helfen, vorbeugen, Beltz Verlag, Weinheim, Basel 1998, 4. izd. 2009., str. 181.

[5] Vgl. Monika Wild und Christoph Keel-Altenhofer, HLI Schweiz, Petition gegen Frühsexualisierung, http://www.kath.net/detail.php?id=33290 (ova web stranica nije više aktivna, op. ur.)

[6] Philipp Gut, Porno für Kindergärtler, Die Weltwoche, 6. listopad 2011.

[8] Usp. http://www.human-life.ch/upload/dokumente/20110225_IG-Serz_Grundlage-

Forderungen_Sexualunterricht_mit-Fussn_v16.0-HLI.pdf.