Podržite nas!

Gabriele Kuby - Pogubnost seksualizacije djece (3/3)

20.04.2013 23:00

Tvrdnja da su djeca seksualna bića od rođenja nije nikada ni na koji način nije znanstveno dokazana. Ona je u suprotnosti s prirodnim hormonalnim razvojem koji pokazuje dugu latentnu (pritajenu) fazu od trenutka malo po rođenju pa sve do razdoblja sazrijevanja. Na taj se način kamuflira činjenica da pristup seksualnosti iziskuje postizanje osnovnih moralnih odluka. Komunistički revolucionar Wilhelm Reich, znao je da seksualizacija djece dovodi do uništenja temelja građanskog društva. Upravo se o tome i radilo. Utkana u postulate znanstvenosti, seksualna pedagogija radi to isto i postiže to isto.

U nastavku pročitajte 10 razloga protiv forsirane seksualizacije djece i mladeži.


Deset razloga protiv seksualizacije djece i mladeži

Osnove na kojima počiva čitava seksualna pedagogija i tzv. prevencija zlostavljanja, kao što je već rečeno, glasi: djeca žele i trebaju seksualnu stimulaciju i aktivizaciju u dojenačkoj dobi. Ta je tvrdnja postavljena kao antropološki zakon prirode koji nikada ni na koji način nije znanstveno dokazan. Ona je u suprotnosti s prirodnim hormonalnim razvojem koji pokazuje dugu latentnu (pritajenu) fazu od trenutka malo po rođenju pa sve do razdoblja sazrijevanja. Na taj se način kamuflira činjenica da pristup seksualnosti iziskuje postizanje osnovnih moralnih odluka. Komunistički revolucionar Weimarske Republike, Wilhelm Reich, znao je da seksualizacija djece dovodi do uništenja temelja građanskog društva. Upravo se o tome i radilo. Utkana u postulate znanstvenosti, seksualna pedagogija radi to isto i postiže to isto.

Država kojoj je stalo do općeg dobra građana, i odgovorni roditelji, dužni su idućem pokoljenju osposobiti mlade za život u braku i obitelji – na način kao što je to još uvijek (!) u Poljskoj.

Za to postoji 10 ključnih razloga:

1. Dereguliranje seksualnosti dovodi do propasti kulture

Engleski antropolog J. D. Unwin pokazao je u svome velikom djelu Seks i kultura da je visoka kultura moguća samo ondje gdje vlada stroga seksualna moralnost. Rezultat njegovih istraživanja pokazao se suprotnim onome što je sam na tu temu htio čuti. Onaj tko bi htio istovremeno imati i jedno i drugo stanje stvari, odnosno neukrotivu seksualnost i visoku kulturu, ponaša se kao dijete koje želi i imati kolač i pojesti ga.[1]

Budući da čovjek ima slobodnu volju, potrebna mu je neka vrst kompasa koji će mu pokazivati što je dobro, a što loše. Na području seksualnosti čovjek stoji spram napetosti između biološkog nagona i potrebe za ljubavlju koja je otvorena za primitak novoga života. Moralno dereguliranje seksualnosti štetno je za pojedince i uzrokuje društveni kaos. To je simptom propasti kulture. Raspadanje obitelji, obrazovni problemi djece i mladeži, masovni psihički poremećaji, širenje spolnih bolesti i ubijanje milijuna nerođene djece predstavljaju alarmantan signal dezintegracije društva. Razdvajanje seksualnosti od prenošenja života preko kontracepcije i abortusa uzrok su demografske katastrofe koja socijalnu državu dovodi do uništenja. Takva država neće biti u stanju pacificirati nerede lišene veza i osiromašenog stanovništva.

2. Dereguliranje seksualnosti uništava obitelj, odnosno najbolje mjesto za razvoj djece[2]

Obitelj nastaje na temelju trajne cjeloživotne, monogamne veze muškarca i žene koji su spremni prihvatiti i odgajati djecu. Preljub uništava bračnu zajednicu. Djeca moraju biti odgajana u skladu s vrednotama koje omogućavaju realizaciju njihove vlastite želje da imaju obitelj.[3] Osnovna Deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. kaže: "Obitelj je prirodna jedinica društva i ima pravo na zaštitu od strane države i društvene zajednice." U obitelji se provodi osnovna društvena integracija između muškarca i žene te među pokoljenjima. Znanstvena istraživanja potvrđuju ono što svatko zna: djeca najbolje odrastaju u stabilnoj obitelji kod svojih bioloških roditelja gdje dolazi do najmanje konflikata".[4] Samo iz obitelji može izrasti svjesna i neovisna zajednica građana. Osobe iz razorenih obitelji, koje ne posjeduju veze i nesposobne su ih stvarati s drugima, neukorijenjene su jedinke, bezgranično podložne manipulaciji te predstavljaju opasnost za demokraciju.

 

3. Seksualizacija djece dovodi do uništenja djetinjstva

Kada je riječ o "nevinosti djeteta", imamo na umu slobodu od seksualnih asocijacija, slika, požuda i aktivnosti. Djetinjstvo definira upravo ta nevinost koja je od novoga vijeka pa sve do seksualne revolucije 1968. bila aktivno zaštićena od strane odraslih. Djeca trebaju ljubav, nježnost i sigurnost u svojoj obitelji. Trebaju prostor oslobođen od seksa u kojem se mogu bezbrižno igrati, otkrivati svijet i učiti. Neil Postman u svojoj knjizi "Nestanak djetinjstva"[5] ističe tri čimbenika koji utječu na postupno uništenje djetinjstva, kada se zatiru granice između djece i odraslih:

  1. Nestanak sposobnosti čitanja i pisanja.
  2. Nestanak odgoja.
  3. Nestanak osjećaja stida.

Danas su zamjetna sva ta tri čimbenika.

Postman kaže: "Svi zdravi ljudi u prošlim vremenima i danas, na Istoku i na Zapadu, znaju da seksualost u sebi nosi određeno neopisivo ludilo, divljaštvo, čije si poticanje ne možemo dozvoliti. Ona treba i dalje ostati zaogrnuta tajanstvenošću i stidom, ako želimo ostati pri zdravoj pameti."[6] Elektronički mediji su krivci za zatiranje osjećaja stida i prisebnosti još od 1982., dakle prije vremena trijumfa Interneta. [Postman] ih je nazvao "tehnologijom slobodnog iskoraka" koja uništava granice između odraslih i djece. Kao krunske svjedoke potrebe zadržavanja osjećaja stida, poziva Chestertona, Norberta Eliasa i Sigmunda Freuda, ističući njihove zaključke sljedećim riječima:

"Bez kontrole nad nagonima, naročito onima koji agresivno teže biti izravno zadovoljeni, ne može postojati nikakva civilizacija. Izvrgnuli bismo se prijetnji da ostanemo obezglavljeni barbarstvom, nasiljem, promiskuitetom, instinktom i egoizmom. Osjećaj stida je mehanizam koji suspreže barbarstvo... Zato je očuvanje osjećaja stida predstavljalo elementarnu, iako ujedno i osjetljivu sastavnicu školskog i neformalnog odgoja djece."[7]

 

4. Seksualizacija djece i mladeži potkopava autoritet roditelja

Roditelji su za svoju djecu vezani ljubavlju i imaju osjećaj odgovornosti za njih. Zato im osnovna Deklaracija o pravima čovjeka i Ustav Njemačke priznaju prirodno pravo da odgajaju djecu. Trenutno se u areni Europske unije i Ujedinjenih naroda vodi bitka za ustavnopravno utvrđivanje "prava djece", što ima za cilj dovesti do likvidacije odgojnog autoriteta roditelja. Stvarni cilj njihova naputka jest seksualizacija djece. Sigmund Freud smatrao je ranu seksualizaciju djece štetnom za odgoj: "Na temelju našeg iskustva tvrdimo da je svaka rana seksualna aktivnost djeteta štetna za njegov odgoj".[8] Umjesto rane seksualizacije djece od strane odraslih, treba ih učiti odgovornosti, sposobnosti da ovladaju samim sobom i sposobnosti stvaranja veze s drugim čovjekom. Kako će roditelji ostvariti te ciljeve, ako su njihova djeca u školama izložena prisilnoj seksualizaciji?

 

5. Seksualizacija djece i mladeži u suprotnosti je s hormonalnim razvojem[9]

Hormonalni razvoj dječaka i djevojčica pokazuje dugu latentnu (prikrivenu) fazu, od trenutka odmah po rođenju pa sve do razdoblja sazrijevanja. Razina hormona odgovornih za formiranje spolnih karakteristika, testosteron (dječaci) i estrogen (djevojčice), raste unutar prva dva ili tri mjeseca nakon rođenja, nakon čega pada na ustaljenu nisku razinu koja se zadržava do razdoblja puberteta. Tek tada se njihova razina naglo povisuje i nakon nekoliko godina doseže relativno nepromijenjenu razinu kod odraslih osoba.[10] Mladi ljudi potom postepeno odrastaju na fizičkoj razini sve dok ne dosegnu svoju seksualnu zrelost. Postignuće psihičke zrelosti još je duži proces. Seksualna stimulacija i od strane medija hiperseksualizirano okruženje dovode do misaone razvratnosti i stvaranja uvjeta za razvijanje seksualne požude.[11]

 

6. Provođenje dezorijentacije s obzirom na muški i ženski spolni identitet preko gender mainstreaming-a dovodi do poremećaja osobnosti

Čovjek je snažan onda kada zna tko je i kada se pozitivno identificira sa sobom – to nazivamo identitet. Jesam to što jesam i tako je dobro. Čovjek koji ne zna tko je, slab je. Unutarnja rastrganost može uzrokovati patologiju poput neuroze, shizofrenije i drugih poremećaja na granici spomenutog. Spone koje tvore identitet, kao što su religija, obitelj, domovina, tradicija vlastite kulture, identifikacija sa stručnom grupom (misli se na profesiju, op. prev.), danas postaju sve slabije. Ipak, jedna je stvar u povijesti čovječanstva do danas bila neosporna: čovjek je znao da li je muškarac ili žena.

"Gender osjetljivo" odgajanje ima za cilj likvidaciju muških i ženskih "stereotipa" te "heteroseksualnog normativa". Na taj način biva uništen posljednji zalog (očuvanja, op. prev.) identiteta. Nova istraživanja na Harvardu pokazala su da nedostatak sigurnosti (u svezi) spolnog identiteta kod djece ispod 11 godine života povećava vjerojatnost manifestiranja nepravilnosti u njihovom seksualnom, psihičkom i fizičkom razvoju, što može dovesti do nepovratnih opterećenja psihe traumatičnim poremećajima. Dekonstrukcija spolnog identiteta preko "odgoja o raznorodnosti" oslobođena je odgovornosti od eksperimentiranja nad nezaštićenom djecom.

7. Podržavanje tzv. "coming out-a" u mladenačkoj dobi nasrtaj je na prirodan razvoj heteroseksualne osobnosti

Državna seksualna pedagogija i državni programi za mlade usmjereni su na pomaganje mladeži u vremenu sazrijevanja da iskažu svoj coming out (tj. da javno obznane svoju spolnu i/ili rodnu orijentaciju, op. ur.). Takvo utjecanje na mladež u trenutku labilno-nestabilne faze traženja vlastite osobnosti olakšava dolazak do uvjerenja o vlastitoj orijentaciji kao homoseksualnoj, u trenutku kada bi velika većina mladih našla sebe u stabilnoj heteroseksualnoj orijentaciji. Opširno američko istraživanje iz 2007. godine na temu mogućnosti promjene seksualne orijentacije kod mladih između 16. i 20. godine života pokazalo je:

"Vjerojatnost da će se homoseksualna ili biseksualna orijentacija u roku od godine dana preobratiti u heteroseksualnu najmanje je 25 puta veća negoli u obrnutom slučaju. Kod većine adolescenata homoseksualna osjećanja nestaju, a 98% adolescenata doživi promjenu homoseksualne ili biseksualne orijentacije u korist heteroseksualne. Oko 70% dječaka koji su sa 17 godina osjetili homoseksulanu privlačnost, nakon što navrše 22 godine života, izjašnjavaju se kao heteroseksualni".[12]

Studija homoseksualnog istraživača po imenu Gary Remafedi pokazala je: što se prije dogodi coming out, tim je veći rizik pokušaja da se izvrši samoubojstvo.[13] Poticanje ranog coming out-a predstavlja sigurnu prijetnju za psihički razvoj i za pronalaženje vlastite osobnosti kod mlade osobe. Mladež treba upozoriti na rizik povezan s prakticiranjem homoseksualnosti. To ima veze s "diskriminacijom" homoseksualnih osoba jednako kao i upozorenje potencijalnih pušača na rizik povezan s pušenjem. Diskriminiramo li pušače, upozoravajući druge na opasnost povezanu s pušenjem?

 

8. Uništenje obitelji kao mjesta oblikovanja čovjeka za sobom povlači ogromne društvene troškove i dovodi do prihvaćanja odgojnih obrazaca koje nameće država

Badava je učiti stare ljude novim vještinama (tj. one koje to nisu naučili u obitelji, op. ur.); odnosno, osnovne izvore povjerenja, sposobnost stvaranja veze s drugom osobom, privrženost, sposobnost učenja, sposobnost činjenja ustupaka, samopouzdanje. Što je manje obitelji u stanju svojoj djeci usaditi ove vrednote, tim više raste potreba za financiranjem centara društvene pomoći, domova za zbrinjavanje, psihijatara, kao i zatvora, socijalnih radnika, terapeuta, liječnika i policajaca o javnom trošku. Djeca koja ne uspijevaju u školi, ona koja predstavljaju odgojni problem, djeca u dječjim domovima, skinheadsi, anarhisti, teroristi, huligani, narkomani i prijestupnici ne potječu iz sređenih obitelji u kojoj se osjećala prisutnost oca. Država, pak, sve više iskorištava društvenu neučinkovitost kako bi opravdala prebacivanje odgojnog vrhovništva s obitelji na državni aparat.

 

9. Demografska katastrofa je posljedica razdvajanja seksualnosti od plodnosti

Prirodni prirast u Njemačkoj pripada najnižima u Europi, a godina 2009. s podatkom od 1,36 djece na jednu ženu bio je jedan od najslabijih ikad. Radno sposobno stanovništvo smanjuje se, a udio starijih osoba sve je veći. U takvoj situaciji put do slamanja sigurnosnih poluga društva je neminovan. Od pojave kontracepcijskih pilula krajem šezdesetih godina (20. stoljeća, op. prev.) u Njemačkoj je prije rođenja ubijeno više od osam milijuna djece. S obzirom na takav razvoj situacije zbog čega država i dalje usmjerava djecu i mladež da budu stručnjaci za kontracepciju i utabava im put prema abortusu i homoseksualizmu?

Kada su u ljeto 2011. godine London uzdrmavali neredi koje su prouzročile bande mladih i kada su gorjele čitave ulice, premijer David Cameron je rekao: "Da bismo uopće mogli polagati nade u izlječenje našega društva, moramo započeti od obitelji i roditeljstva....Moramo poduzeti sva sredstva da to postane našim prioritetom."[14]

 

10. Seksualizacija dovodi do odbacivanja vjere

Kada se djeca liše svoje nevinosti i čistoće, ne mogu naučiti kakav je veličanstven dar seksualnost u službi ljubavi i života. Naš voljeni papa Ivan Pavao II. razvijao je u Teologiji tijela nauk na temu Božjeg plana ljubavi kao nitko nikada do tada. Sam Bog je ljubav i poziva čovjeka da ide najsavršenijim, kraljevskim putem ljubavi kako bi postigao jedinstvo s NJIME. Biblija započinje parom, Adamom i Evom, a završava zarukama Jaganjca s Crkvom. Da bismo dostigli taj cilj, moramo se tako odnositi prema našoj slobodi da još tu na zemlji naučimo ljubiti. Ljubav kaže: „ti i ti i samo ti zauvijek“. Da bi se ustrajalo na tom putu cijeloga života, potrebna nam je Božja podrška. O temeljima takvog poimanja ljubavi moramo se pobrinuti još u djetinjstvu.

 

Politika u službi radikalnih društvenih manjina

Normativno dereguliranje seksualnosti putem seksualizacije i destabilizacije spolnog identiteta djece i mladeži dovodi u pitanje obitelj kao osnovnu jedinku društva, šteti djeci i mladeži, uništava vjeru i dovodi do daljnjeg smanjivanja stope nataliteta. Služi interesima malih društvenih grupa, a ne općem dobru. Mladi ljudi u sebi imaju težnju za istinskom ljubavi i vjernosti. Odrasli bi ih trebali podupirati u ispunjenju te čežnje.[15] Tek tada ćemo imati dostojnu budućnost.

 

Gabriele je završila nadodajući (pišem po sjećanju):

"Nadam se da Vi, dame i gospodo, shvaćate koliko je sati otkucalo u Vašoj zemlji. Sudbina budućeg naraštaja u Vašim je rukama. Stisnite redove i organizirajte se kako ne biste dopustili da dođe do takvih promjena kakve su već nastupile u drugim europskim zemljama."

 Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!




[1] J. D. Unwin, Sex and Culture, Oxford University Press 1934. Usp. http://www.dijg.de/sexualitaet/joseph-unwin-sex-culture/?sword_list[0]=unwin.

[2] Manifest für die natürliche Familie:  Die Manhatten Erklärung 2009. Njemački: http://www.ethikinstitut.de.  Allan C. Carlson, Paul T. Mero, The Natural Family: A Manifesto, Dallas 2007.

[3] Usp. Shell-Jugendstudien, Allensbacher Generationen Barometer

[4] Judith Wallerstein, Julia M. Lewis, Sandra Blakesle, The Unexpected Legacy of Divorce, Deutsch: Scheidungsfolgen – Die Kinder tragen die Last: Eine Langzeitstudie über 25 Jahre. Belz, Juventa, 2002. Iona Institute, Made for children. Why the institution of marriage has special status. http://www.ionainstitute.ie. Ondje vidi opširnu literaturu.

[5] Neil Postman, Das Verschwinden der Kindheit, Frankfurt 1987., prvo izdanje: The Disappearance of Childhood, New York 1982. 

[6] Isto, str. 102.

[7] Isto.

[8] Sigmund Freud, Gesammelte Werke, sv. 5, str. 136. 

[9] Lise Eliot, Wie verschieden sind sie? Die Gehirnentwicklung bei Mädchen und Jungen, Berlin 2010., str. 141. 

[10] Isto.

[11] Uwe Sielert govori jasno o tome u popratnoj knjižici Informacija za roditelje (Elterninformation) za knjigu Lisa i Jan (Lisa und Jan) : „Kinder entdecken diese Lust selbstverständlich an sich selbst, wenn sie auch zuvor von den Eltern lustvoll gestreichelt wurden; wenn sie gar nicht wissen, was Lust ist, werden auch die sexuellen Spielereien fehlen.“ (str. 21).

[12] Andrea L. Roberts, Margaret Rosario, Heather L. Corliss, Karestan C. Koenen, and S. Bryn Austin, Childhood Gender Nonconformity: A Risk Indicator for Childhood Abuse and Posttraumatic Stress in Youth, in: Pediatrics 20. 02. 2012. http://pediatrics.aappublications.org/content/early/2012/02/15/peds.2011-1804.

[13] Gary Ramafedi, Risk factors in attempted suicide in gay and bisexual youth, in: Pediatrics, 87, 6, 1991, str. 896-874.

[14] David Cameron, Riot statement, citirano kod: http://www.ief.at/content/site/newsletter/newsletter.content/128.html.

[15] Gabriele Kuby, Ausbruch zur Liebe – Für junge Leute, die Zukunft wollen, Kisslegg 2003.  Ista, Only You – gib der Liebe  eine Chance, Kisslegg 2007.