Podržite nas!

Gay „brak“ koji je „prisjeo“ gay zajednici

18.09.2014 15:44

Eto doživjeli smo da se i gay zajednica nad nečim zgraža i sablažnjuje. Simpatičan prijateljski par iz Novog Zelanda, iz prevelike ljubavi prema rugbyju,  odlučio se „oženiti“ jedno za drugo jer su takvi bili uvjeti nagradne igre za osvajanje ulaznica za finale Svjetskog kupa u rugbyju 2015. Par je rekao kako će „bračni“ zavjeti koje će izmjenjivati na „vjenčanju“ dirljivo govoriti o njihovu prijateljstvu i gimnazijalskim danima kada su zajedno igrali rugby u svojoj srednjoj školi. Odabrali su i pjesmu koja će im svirati na „vjenčanju“ i rekli kako će njihov „brak“ trajati barem dvije godine te da su njihove obitelji sto posto uz njih. Međutim, LGBT udruge žestoko su osudile njihov  potez.


Autor: Luigi Santambrogio

Objava: 17. rujna, 2014.

 

Ova će nas priča možda podsjetiti na Danteov zakon pravedne kazne koja snalazi grešnike u Paklu i Čistilištu, a narodski se opisuje frazom „sve se vraća, sve se plaća“, ali svakako slučaj dvojice mladih šaljivdžija s Novog Zelanda, Travisa McIntosha i Matt McCormicka iz Dunedina, predstavlja ogledni primjer odnosno najavu smjera kojim bi nas mogli odvesti paradoksalni novi zahtjevi koji se vežu uz tzv. LGBT prava. Inženjer Travis i učitelj Matt vjenčali su se prošlog tjedna u parku Eden u Aucklandu, a na vjenčanju je bio priličan broj uzvanika: njih 60 sastavljenih od rodbine i prijatelja koje zajedno povezuje strast prema rugbyju, surovom sportu vrlo omiljenom na Novom Zelandu. To je zemlja koja ima „opasnu“ rugby momčad „All Blacks“ koja prije svake utakmice izvodi haku, ratnički izazivački maorski ples, kako bi prestrašila svoje protivnike. Međutim, ovaj put je panika zbog rugbyja nastala među novozelandskim homoseksualnim udrugama i LGBT zajednicom. Netko ih je dobro „isprašio“ nakon prošlogodišnjeg uspjeha i ozakonjenja istospolnih „brakova“ na Novom Zelandu.

„Vjenčanje“ inženjera i njegova partnera bila je zapravo samo predstava: ne radi se o pravom vjenčanju, a još manje o homoseksualcima. „Brak“ je sklopljen iz šale, samo iz jednog skandaloznog razloga: radi mogućnosti sudjelovanja u nagradnoj igri koju je organizirala radijska postaja iz Aucklanda, a nagrada je bila dvije ulaznice u prvom redu gledališta za finalnu utakmicu Svjetskog kupa u rugbyju 2015. koja će se održati u Velikoj Britaniji. Natječaj je rezerviran samo za gay parove koji su zakonito „vjenčani“, pa je tako ovim dečkima sinula genijalna ideja koja je digla živce gay pokretu. McCormick i McIntosh zapravo nisu skrivali da su heteroseksualci i da nemaju nikakvu namjeru mijenjati svoju seksualnu orijentaciju mada su obećali da će ostati „skupa“ čak i nekoliko mjeseci nakon velike utakmice u Engleskoj. Među njima postoji samo jedno veliko prijateljstvo koje seže od gimnazijskih dana kada su zajedno igrali rugby. I to je sve, ne postoji nikakva homoseksualna „romantična“ priča, nikakva zaklinjanja na „bračnu“ vjernost – između njih dvojice jedina strast koja će i dalje trajati jest ona prema rugbyju. 

Prijevara je otkrivena, ali tek na „vjenčanju“. Vjerojatno će radio postaja diskvalificirati lažljive mladence i izbaciti ih iz natječaja. Ali nitko više neće izbrisati tragove pljuske koju su ova dva mladića opalila besramnoj državi koja se želi predstaviti kao „gay friendly” raj za sklapanje istospolnih „brakova“. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Novog Zelanda u 2013. godini polovica istospolnih „vjenčanja“ u toj zemlji odnosila se na strane građane koji su došli u ovu zemlju na kraju svijeta kako bi ostvarili svoj san o tradicionalnom „vjenčanju“. „Stranci su sretni što imaju ovakvu priliju i vole Novi Zeland koji je po ovom pitanju otvoreniji u odnosu na većinu zemalja svijeta, uključujući i neke zapadne demokracije“, tvrdi organizatorica vjenčanja Sheryl Mungall koja je, od kada je zakon o istospolnim „brakovim“ stupio na snagu, proslavila 15 takvih „vjenčanja“ u Aucklandu.

„Radi se o pozitivnoj stvari za gospodarstvo naše zemlje“, tvrde privrednici, „jer parovi sa sobom dovode i mnoge goste i često uz „vjenčanje“ ovdje provode i medeni mjesec“. Brojke i nisu nešto: niti 400 parova, od kojih je 146 iz inozemstva. Većina njih dolazi iz Australije, zemlje koja je još uvijek zatvorena prema istospolnom „braku“, ali dolaze također i iz SAD-a i Izraela. Ali tek smo na početku: prema anketi koju je provela lobistička udruga Australian Marriage Equality, barem tisuću australskih parova, koji su umorni od isčekivanja odluke svoje vlade, prijeći će preko mora u bližoj budućnosti kako bi se „vjenčali“ u susjednoj zemlji. 

Međutim, sada kada je nastao međunarodni skandal i blamaža zbog insceniranog „vjenčanja“ strahuje se da bi to moglo ugroziti prihode od sektora „gay-vjenčanja“ koji su djelovali obećavajuće, ali povrh svega se strahuje da će priča nagrditi imidž LGBT udruga. „Radi se o besramnoj parodiji“, zagrmio je Neill Ballantyne, koordinator studentske udruge za podršku LGBT osobama sa Sveučilišta Otago, u izjavi za New Zealand Herald. „Time se banalizira sve ono za što smo se borili, time se vrijeđa „brak“ između dva muškarca, prikazuje ga se u negativnom svjetlu, kao nešto pogrdno, što nije vrijedno poštovanja“. Te nastavlja: „Radi se o uvredi jer su homoseksualna „vjenčanja“ rezervirana samo za prave homoseksualce“.

Ovakve izjave i druge slične još smiješnije i grotesknije izjave o šaljivom „vjenčanju“ dvojice lažnih homoseksualaca traže odgovor na sljedeća pitanja: tko je zadužen za provjeru autentičnosti istospolne orijentacije nekog para? Hoćemo li osnovati komisiju ili odbor koji će biti zadužen da obavlja preglede jesu li homoseksualci stvarno homoseksualci ili možda samo glume da jesu, kao kad žene glume orgazam? Ili će LGBT zajednica uvesti obavezne „zaručničke tečajeve za homoseksualce“ po uzoru na tečajeve koje organiziraju katoličke župe? Možda bi tako nešto još više pospješilo razvoj LGBT turizma na Novom Zelandu: postao bi prva zemlja na svijetu koja može izmjeriti stupanj seksualnih sklonosti, i to bodovani, s urednim liječničkim uvjerenjem koje bi služilo kao valjani dokaz kod brakorazvodnih parnica ili iznenadne pojave biseksualnosti kod jednog od partnera.

Malo se šalimo, ali situacija je ozbiljna. Naravno, mogli bismo cjelokupni novozelandski slučaj zaključiti na način da skandalozni bigotizam LGBT udruga odbacimo s podsmjehom i jednim elegantnim „nosite se“, u satiričnom stilu. Ili da im na kulturniji način kažemo „tako vam i treba“, vraćajući poput neotvorene pošte pošiljatelju ove teško probavljive prodike o gay „vrednotama“ s kojima nema kompromisa i „pravoj ljubavi“ između dvojice muškarca. Upravo oni koji se na gay povorkama trude svim silama da naprave što veću seksualnu travestiju blasfemično se izrugujući tuđim svetinjama našli su se moralizirati glumeći čistu Suzanu. Ma naravno, mogli bismo ovim instant policajcima dženderističke etike jednostavno odbrusiti „sve se vraća, sve se plaća“ (te kako ulaznice za utakmicu zaslužuju oni koji su pobijedili na nagradnoj igri). Ali bilo bi prelagano zaobići problem na takav način.

Jer problem postoji i on se ne tiče samo pravih homoseksualaca. Unatoč motivima koji ih pokreću, istina je ono što govore: ne ubija se brak na takav način, bilo da se radi o crkvenom ili civilnom braku, i ne ulazi se u brak da bi se osvojile ulaznice za finale. I ne može se izvrći ruglu, kao što su to napravili dvojica šaljivdžija iz Aucklanda, ono na što se na iskren i autentičan način obvezuju dvije osobe do kraja života. Ali u tom slučaju se trebamo zapitati kakva je prava priroda zajednice „dok nas smrt ne rastavi“ i koliko su autentična ta obećanja, te koliko ona uistinu odgovaraju očekivanjima ljudske duše. Tako da Novi Zeland prebacuje (ovalnu) lopticu svima nama.

Izvor: La Nuova Bussola Quotidiana

 

Evo kako su dvojica najboljih prijatelja osvojila ulaznice za Svjetski kup

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.