Podržite nas!

Gay parovi dobili veća prava od izvanbračnih zajednica!

05.11.2013 18:00

Svi se sjećamo kako su predstavnici vlasti na najavu prikupljanja potpisa za održavanje referenduma o tome da se u Ustav unese odredba da je brak životna zajednica muškarca i žene govorili kako se radi o bespotrebnoj inicijativi i kako nam nije potreban skupi referendum jer nitko nema namjeru dozvoliti istospolni brak. Međutim, već se nacrtom Zakona o životnom partnerstvu pokazalo da je inicijativa „U ime obitelji“ bila u pravu i da vladajuća koalicija želi izjednačiti bračna prava s pravima istospolnih zajednica. O tome kako je to samo jedan nužan međukorak koji je priprema za istospolne brakove govorilo se na tribini u Booksi u organizaciji Zagreb pridea. Predstavnici vlasti na tribini bili su pomoćnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Goran Selanec i zastupnik HNS-a u Saboru Igor Kolman.

Snimka s tribine naročito je zanimljiva s obzirom na današnji istup Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić zajedno s pučkom pravobraniteljicom Lorom Vidović protiv inicijative „U ime obitelji“. Pravobraniteljice zajedno s predsjednikom Ivom Josipovićem vrše pritisak na Ustavni sud provodeći upute LGBT udruga koje su pokrenule peticiju prema zastupnicima Sabora da se referendumsko pitanje pošalje na ocjenu Ustavnog suda. Taj je zahtjev posve legitiman, ali zašto se to radi u zadnjem trenutku kada je proteklo više od pet mjeseci od predaje potpisa Saboru? Njihovi istupi o tobožnjoj neustavnosti referendumskog pitanja naročito su licemjerni kada se zna da se radi o samo još jednom pokušaju da se spriječi volja naroda koju bi trebali poštivati i služiti joj iznad svega. Umjesto toga, otvoreno se stavljaju na raspolaganje radikalnim skupinama u društvu i štite samo njihove interese.


Kako su homoseksualni parovi dobili veća prava od vanbračnih? 

Najavljeni Zakon o životnom partnerstvu ministra uprave Arsena Bauka koji bi trebao regulirati prava istospolnih parova u hrvatskoj verziji registriranog partnerstva još nije krenuo u javnu raspravu. Međutim, o zakonu se raspravljalo i prije negoli je bio završen, u zagrebačkoj Booksi, književnom klubu u Martićevoj, početkom lipnja ove godine. Zakon su zainteresiranoj publici predstavili sudionici tribine Marko Jurčić iz Zagreb Pridea, član radne skupine za izradu Zakona o životnom partnerstvu, Igor Kolman, saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke, Goran Selanec, zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, također član radne skupine i Iva Tomečić, urednica lezbijskog portala Crol.hr. Tribinu je moderirao Gordan Duhaček, jedan od čelnih ljudi Zagreb Pride-a, poznat po intervjuu s promicateljem pedofilije iz Nizozemske Gertom Hekmom.

Bilo je to neposredno prije održavanja Zagreb pridea i pred predaju 749 316 potpisa inicijative „U ime obitelji“ predsjedniku hrvatskog Sabora Josipu Leki. Sudionici tribine, posebice Marko Jurčić, bili su zgranuti time što inicijativa „U ime obitelji“ ima namjeru organizirati „nekakav Family Pride“ u centru Zagreba. Tema referenduma i kako ga spriječiti bila je vrlo aktualna tijekom tribine, no najprije bi trebalo objasniti pozadinu donošenja Zakona o životnom partnerstvu.

Zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova rekao je kako Hrvatska kao članica Europske unije ima obvezu izjednačiti prava istospolnih partnera s vanbračnim partnerima u kohabitaciji kao zakonski minimum. Zakonska osnova je presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 24. lipnja 2010. u slučaju austrijskog homoseksualnog para protiv Republike Austrije. Tada je ovaj sud presudio da države članice putem nacionalnog zakonodavstva same određuju, prema vlastitoj tradiciji, što za njih znači brak te da se ne radi o diskriminaciji niti kršenju ljudskih prava zagarantiranih temeljem Europske konvencije o ljudskim pravima ukoliko država ne dozvoljava sklapanje braka između istospolnih partnera. Sud je tada odredio da bi stabilna istospolna zajednica trebala dobiti pravnu zaštitu jednaku onoj koju u istoj državi uživa vanbračna životna zajednica.

U Hrvatskoj ovakva pravna zaštita stabilne istospolne zajednice postoji već od 2003., dakle, puno prije pristupanja Europskoj uniji. Te godine je šesteročlana koalicija na čelu sa SDP-om donijela Zakon o istospolnim zajednicama. SDP je i tada nihova prava želio regulirati unutar Obiteljskog zakona, ali se znatno konzervativniji koalicijski partner HSS tome usprotivio i zaprijetio izlaskom iz koalicije.

Prema tom zakonu, istospolne životne zajednice u trajanju od najmanje 3 godine zakonski su zaštićene od diskriminacije, a partneri imaju pravo na međusobno uzdržavanje i zajedničku imovinu. Oba predstavnika LGBT zajednice na tribini, Iva Tomečić i Marko Jurčić, izjavili su kako se taj zakon praktički nije koristio, a glavni argument zašto se LGBT zajednica bojala koristiti taj zakon jest da se ta prava mogu osporavati prilikom podjele zajedničke imovine jer ne postoji nikakav dokaz o početku i završetku zajednice.

Međutim, s te strane su u potpuno istoj poziciji i vanbračni partneri prilikom podjele zajedničke imovine te će, ukoliko Zakon o životnom partnerstvu bude donesen, istospolni partneri uživati veću pravnu zaštitu od vanbračnih parova, čak i onih s djecom.

 

Još jedan konspirativni plan Kukuriku koalicije

Donošenje Zakona o životnom partnerstvu nije uopće bilo potrebno da bi se izjednačila prava vanbračnih i istospolnih parova već je samo trebalo proširiti opseg prava istospolne zajednice. Zakonom o životnom partnerstvu prava istospolnih parova ne izjednačuju se s pravima vanbračnih, već s pravima bračnih parova. To je na tribini potvrdio i zamjenik Pravobraniteljice Goran Selanec:

„Mi smo shvatili mandat radne skupine ozbiljno. I kad se kaže što više izjednačit ga (životno partnerstvo) s bračnom zajednicom, onda mi to shvaćamo na sljedeći način. Sva prava koja su uz status bračne zajednice vezana na tržištu rada  koja poslodavac može dati radnicima na temelju tog statusa ide i za istospolne. Sva socijalna prava, radilo se o socijalnim davanjima, radilo se o mirovinama. Sve to. Ovo što smo čuli – zdravstvena prava. ….. Dalje, sva porezna prava. Trenutno, kada govorimo i o zdravstvu i o porezu, nisu samo istospolni parovi u nepovoljnom položaju. Ja zbog kuće u kojoj radim moram jako naglasiti da su u sličnom položaju i izvabračni drugovi. …… Kada nasljeđujete, da vam se ne događa kao što se sada događa izvanbračnim drugovima da vam partner ili partnerica preminu i vi nasljedite njihovu imovinu, a na to morate platiti porez kao da vam je netko to poklonio dok bračni drugovi taj porez platiti ne moraju. Isto je za auto ili za bilo što drugo.“

Sam čin ozakonjenja ove zajednice biti će u potpunosti identičan činu sklapanja braka u Republici Hrvatskoj. Ceremonija će se održavati u istim matičnim uredima, samo što će istospolne životne parove matičar upisivati u registar životnog partnerstva umjesto u maticu vjenčanih. Istospolni parovi nositi će isto prezime kao da su vjenčani. Marko Jurčić je pojasnio kako bi sve trebalo izgledati:

„s druge strane mi smo pričali i o sklapanju životnoga partnerstva na…. tu smo ih dobili ono (predstavnike vlasti)….  za strance na dubrovačkim zidinama, u balonima iznad Zaprešića, na Plitvičkim jezerima, dakle da, koliko sam ja shvatio, ono što matičar izgovara, to nije nešto što je zapisano u zakonu, prigodne riječi su u pitanju, dakle, da li ćemo mi imati iste copy-paste prigodne riječi ili ćemo imati Darth Vader, Star Wars vjenčanje je na nama da izaberemo, ali da, apsolutno pred matičarem, uz dva svjedoka dakle, ……. kumove i kumice kako god…. Simbolika je uz prava jednako bitna stvar. Bez prava nema simbolike, uz prava bez simbolike, nema smisla, dakle jedno i drugo, apsolutno.“

 

Još jedna prijevara građana Hrvatske od strane Kukuriku koalicije

Ovakva ceremonijalnost je praktički uvođenje istospolnih brakova bez da se ikoga u društvu osim LGBT udruga išta pita. Nitko nije pitao matičare po hrvatskim gradovima što oni misle o budućim dužnostima, nitko nije pitao ugostiteljske objekte i sve ostale gospodarske subjekte koji sudjeluju u organizaciji vjenčanja da li su spremni na istospolna vjenčanja i da li će ih država štititi ili progoniti ukoliko odbiju pružati ovakve usluge. Druga bitna komponenta ovog zakona koja također znači uvođenje istospolnih brakova jest davanje prava roditeljske skrbi unutar životnog partnerstva drugom partneru koji nije biološki roditelj djeteta. Isto se odnosi i na roditeljsku skrb za posvojeno dijete partnera. Nakon smrti biološkog roditelja ili posvojitelja djeteta, istospolni partner ima pravo posvojiti njegovo dijete. Budući da hrvatski zakoni dozvoljavaju posvajanje djece samcima te daju pravo ženama bez partnera na medicinski potpomognutu  oplodnju na teret poreznih obveznika, ovime se praktički omogućuje posvajanje djece i medicinski pomognuta oplodnja istospolnim parovima. Radi ovoga je prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Katedre obiteljskog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu istupila iz radne skupine za izradu Zakona o životnom partnerstvu.

Dakle, Zakon o životnom partnerstvu je prevara prema većini građana Hrvatske kako bi mirno živjeli u uvjerenju da Kukuriku koalicija ne uvodi istospolne brakove i ne izjednačava istospolno partnerstvo sa brakom u Republici Hrvatskoj. Pri tom namjerno obmanjuju javnost, držeći se priče kako je inicijativa „U ime obitelji“ potpuno nepotrebna i homofobna provokacija organizacija bliskih Crkvi koje navodno žele srušiti koaliciju na vlasti. S druge strane, u intimnoj atmosferi, poput ove u zagrebačkoj Booksi, predstavnici vlasti potpuno ogoljuju svoje namjere i planove i otvoreno govore kako se zapravo radi tek o nužnom međukoraku kako bi se javnost izmanipulirala da prihvati ono što slijedi odmah iza uvođenja ovog zakona:

Goran Selanec: „A to je ono što je Marko i spomenuo, ova cijela strategija sa Zakonom o životnom partnerstvu je upravo to: to je jedan kompromis koji se nadamo da bi kroz određeni broj – manji broj godina – jednostavno pokazao većini ljudi „O čemu vi pričate? Čega vas je tu strah? Jel se srušio svijet? Nije. Jel Hrvatska i dalje funkcionira? Funkcionira. Jel se budite ujutro i pijete kavu? Pijete. Jel imate iste ekonomske probleme kao što ste imali? Nažalost imate. U čemu je problem?“ I kroz određeni broj manjih godina promijenite i stvorite većinu koja onda kroz parlament, parlamentarnu raspravu i dizanje ruku u Saboru promijeni (Obiteljski) zakon. Ovim se to spriječava (inicijativom „U ime obitelji“).“

Dalje Selanec priča da se unošenjem odredbe da je brak zajednica žene i muškarca u Ustav oduzima LGBT osobama minimum formalne jednakosti prilika, dakle nakon što ih se pravno i simbolički izjednači s bračnim partnerima putem donošenja Zakona o životnom partnerstvu. Stvarno nevjerojatno zvuči namjera da se nakon što se eventualno istospolnim parovima daju sva moguća socijalna, mirovinska, zdravstvena, imovinska, porezna prava, prava na roditeljsku skrb i prava parova vezanih uz tržište rada i dalje javnost planira maltretirati s navodnom obespravljenošću, ugroženošću i diskriminacijom prema LGBT osobama kako bi se dovelo do potpune redefinicije braka u Republici Hrvatskoj. I sve to na teret poreznih obveznika, putem milijunskih potpora LGBT i feminističkim udrugama iz državnog proračuna i proračuna lokalne samouprave.

 

Ili brak ili ništa!

Malobrojnu publiku zanimalo je kada će se Pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova javno izjasniti za „bračnu jednakost“ (istospolni brak). Selanec je uz konspirativni smiješak odgovorio:

„Neće se izjasniti do dana 1 nakon što bude usvojen Zakon o životnom partnerstvu. Zato jer smo trenutno zauzeli poziciju da ćemo raditi na toj priči, smatramo je realnom, rekli smo da smo svjesni njene pragmatičnosti i da smo svjesni da nas ne dovodi do krajnjeg cilja. Dan 1: nakon što u Saboru bude usvojen Zakon o životnom partnerstvu onda nas ponovno pitajte što mislimo o istospolnom braku.“

Goran Kolman, saborski zastupnik HNS-a, rekao je kako je problem vladajuće koalicije da ona često zaboravlja da je većina i „da mi u Saboru u ovom trenutku imamo situaciju da možemo izglasati bilo šta, realno gledano…. Međutim, očito je da postoje vrlo snažne skupine u Hrvatskoj koje su jedan dio nas uvjerile da je bolje ići korak po korak. U tom smislu je za mene naravno zakon koji se priprema potencijalno korak naprijed, ali je isto tako i potencijalno razočaranje u smislu da nije ono što mi zapravo želimo, a to je da se (Obiteljski) zakon promijeni.“ Izjavio je da će se zalagati da pitanje legalizacije istospolnog braka s pravom na posvajanje djece bude dio svih budućih koalicijskih sporazuma sa HNS-om jer će to biti službeni stav stranke, za što će tražiti podršku na izborima:

„Simboli su jednako, ako ne i važniji od bilo čega u politici, i u društvu zapravo generalno. Edukacija ljudi, prihvaćanje, nikada se ne može dogoditi dok se formalno ne pokaže da su stvari na mjestu, da se tako izrazim. Dakle, dok država FORMALNO ne donese odluku da svima u ovoj zemlji svojim zakonima veli: „TO JE ISTO, RAVNOPRAVNO, JEDNAKOVRIJEDNO!“, dotle toga neće biti do kraja jer će uvijek postojati u svijesti ljudi ta razlika, kao nešto što onda opravdava diskriminaciju, na ovoj ili onoj razini. Tako da, ja se slažem da je zapravo ta bračna jednakost na simboličkoj razini, jer naravno vi možete donijeti zakon koji se zove Zakon o životnom partnerstvu koji apsolutno sva prava omogućava kao i brak. Ja i dalje mislim da to nije dovoljno dobro rješenje jer na simboličkoj razini sama ta razlika pokazuje da mi kao društvo prihvaćamo da tu postoji razlika i da je nešto vrijednije od nečega drugoga.“

 

Tko bi bacao ljude u peći?

Pri tom su i ovaj saborski zastupnik i pomoćnik Pravobraniteljice dali do znanja da su dobro upućeni u situaciju u Francuskoj i da ovakvo ispiranje svijesti većini putem tzv. bračne jednakosti ujedno znači i oduzimanje njihovih prava, kao što je pravo na neprihvaćanje homoseksualnosti i homoseksualnog životnog stila kao nečeg prirodnog, moralno opravdanog i jednakovrijednog. Upravo je iz publike od jednog homoseksualca došao poziv predstavnicima vlasti kako bi se trebali ugledati na socijaliste u Francuskoj te je kao pozitivan primjer navedena prijetnja socijalističke vlade tamošnjim katoličkim školama da ako i jedan profesor u njihovoj školi kaže nešto učenicima protiv gay brakova, školi će automatski biti uskraćeno financiranje.

Svi se dobro sjećamo koliko smo bili pogođeni kada je novinar Hrvatske televizije Zoran Šprajc u večernjem Dnevniku 750.000 građana označio kao homofobe jer smatraju da je brak životna zajednica žene i muškarca. Na ovoj tribini mogle su se čuti puno gore riječi samo zbog toga što je jedna grupa ljudi ispravno shvatila da je krajnje vrijeme da se nešto učini kako se Hrvatskoj ne bi dogodila ista situacija u kojoj se nalazi Francuska. Iva Tomečić, urednica lezbijskog portala Crol.hr., rekla je da se ideja inicijative „U ime obitelji“ zasniva na opasnoj premisi biološke superiornosti muškarca i žene u paru u usporedbi s istospolnim parovima i usporedila ovu biološku datost s opasnim idejama nacističkog pokreta u 30-tim godinama prošlog stoljeća. Goran Kolman je otišao još puno dalje i dodvoravajući se LGBT-ovcima ispričao kako se osjećao kada je zajedno sa Željkom Markić i Krešimirom Planinićem gostovao u nekoj emisiji:

„…. mislim, ja moram priznati da su to ljudi od kojih sam se ja naježio. Ja sam kao klinac negdje u 4. razredu srednje škole bio na jednom izletu, škola nas je odvela u Auschwitz. To je bilo baš onako traumatično iskustvo za mene i ostalo do dana današnjeg. Ja sam tada u svojoj glavi stvorio kategorizaciju ljudi, koja je vrlo tvrda, na ljude koji bi bacali ljude u peći i ljude koji ne bi bacali ljude u peći. Ovo su definitivno ljudi koji bi bacali ljude u peći i ne bi ih trebalo puno ni nagovarati. Ja sam se baš naježio. Dakle, moji fizički dodiri, sjedenje u blizini tih ljudi je na mene djelovalo zastrašujuće.“

Isti Igor Kolman koji na ovakav način govori o ljudima koji drukčije misle u vezi referenduma dalje nastavlja:

„A ovo sa referendumom, ja se samo nadam da ćemo naći neko rješenje da do tog referenduma ne dođe. Mislim da je to apsolutno zastrašujuće i zastrašujuće bi zapravo bilo živjeti u zemlji u kojoj se na referendumu odlučuje o ljudskim pravima. Pa to je sumanuto, mislim to je suludo, ne? Šta me briga…. Mislim, može ih 100% reći da hoće, ne zanima me! Ideja države, ideja državne vlasti je da neke stvari spriječi i da o nekim stvarima se ne može niti raspravljati.“

Za razliku od sudionika ove tribine, Željka Markić i Krešimir Planinić svoje ciljeve i namjere otvoreno dijele sa svim građanima ove zemlje putem konferencija za medije i gostovanja u radijskim i televizijskim emisijama. Sudeći prema prema brojci od skoro 750.000 građana koji su u samo 15 dana potpisali inicijativu i 6000 volontera koji su im spremno poklonili svoje radne sate, volju i organizacijske sposobnosti, radi se o istinski građanskoj inicijativi koja je potekla iz naroda i po svemu sudeći ima podršku većine građana.

Nijedan totalitarizam nije došao na vlast demokratskim putem niti je imao podršku većine naroda. Baš suprotno, svaki je počinjao na konspirativan način od strane političkih struktura koje su imale podršku radikalnih manjinskih skupina. Došavši na vlast provodile su teror i jednoumlje te koristile razne manipulativne tehnike kontrole uma kako bi ljudima ispirale svijest i zatupljivale savjest. Osim toga, totalitarni režimi su se uvijek održavali na vlasti putem izmišljanja nepostojećih neprijatelja. Upravo su predstavnici agresivne manjine u prošlosti ljude etiketirali, zatvarali i bacali ih u peći dok se zdrava demokracija uvijek temeljila na odlučivanju većine, neposrednim ili posrednim putem.

 

Za one s debelim živcima prenosimo vam i cijelu snimku tribine:

 

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!