Podržite nas!

Gdje to u Kurikulumu piše?

13.01.2013 16:00

U svom novom članku, naš čitatelj Ervin Budiselić komentira najčešće korištenu izjavu zagovornika ZO: „Gdje to u kurikulumu piše?“ i ističe kako je problem upravo u tome što kurikulum ne govori ništa konkretno. A činjenica da je za ZO donešen samo kurikulum (uz neke prateće vježbe), bez ikakvog udžbenika i bez „obavezne“ literature predstavlja izvor svih problema, jer ostavlja stvari nedorečenima i daje prostor za manipulaciju tj. različita tumačenja.

Izjava „Gdje to piše u kurikulumu“ kao sumrak saga

Zbilja je postalo naporno slušati opetovana pojašnjenja gosp. Filiopvića kada odgovara na kritike 4. modula Zdravstvenoga odgoja rečenicom „gdje to piše u kurikulumu“ i pri tome se praveći „lud“ i začuđen! Ovo se ponavlja u gotovo svakom njegovom TV gostovanju i već pomalo sliči na „Sumrak sagu“. Praveći se dakle „lud“ i začuđen, gosp. Filipović propušta primjetiti činjenicu da kurikulum ne samo da ne govori afirmativno o pornografiji, pedofiliji, ili o ranom poticanu djece na ulazak u spolne odnose, nego kurikulum zapravo ne govori ništa.


Ne govori ni za ni protiv ičega. Stoga se gosp. Filipović s pravom čudi kada se kurikulum 4. modula Zdravstvenog odgoja naziva pristranim, svjetonazorski nastrojenim prema rodnoj ideologiji i tome sl. Jednako tako, čudi se tome što se stručni suradnici koji su sudjelovali u njegovoj izradi prozivaju za nestručnost i pristranost rodnoj ideologiji.

Upravo zato, braneći 4. modul ZO-a, njegovi zagovornici kao prvu liniju obrane navode izjavu: „gdje to u kurikulumu piše“. No, kao što je već ranije istaknuto, problem je u tome što kurikulum ne govori ništa. A činjenica da je za ZO donesen samo kurikulum (uz neke prateće vježbe), bez ikakvog udžbenika i bez „obavezne“ literature predstavlja izvor svih problema, jer ostavlja stvari nedorečenima i daje prostor za manipulaciju (čitaj, različita tumačenja).

Naime, donijeti samo kurikulum uz preporučenu literaturu znači poručiti hrvatskoj javnosti „vašu djecu ćemo poučiti o seksu, ali Vam točno ne možemo reći što ćemo ih točno učiti“. Sam pojam „preporučena literatura“, kao što je to vidljivo iz istupa Ministra i gosp. Filipovića, vrlo je fluidan i nedorečen. Jer, ako je „preporučena“, onda nije „obavezna“, što znači da de jure učitelj može posegnuti za nekom drugom literaturom koja na spolni život i rodnu ideologiju gleda konzervativno i sa stajališta kršćanskog svjetonazora.

I da odgovorimo na pitanje svih pitanja: ima li išta u kurikulumu spornoga? Je li on znanstven i stručan? U 90% kurikuluma uistinu nema ništa sporno i on jest znanstven i stručan. U tih 90% on ne odražava nikakav svjetonazor i uistinu nudi samo informacije i činjenice – ni na što ne potiče, ni na što ne usmjerava i ne nudi ikakve vrijednosti. No onih 10 % je sporno jer kada se u 4. razredu govori o: „opisati razliku između spola i roda, odnosno bioloških karakteristika te društvenih očekivanja i normi; prepoznati spolne/ rodne stereotipe u medijima; raspraviti spolne/ rodne uloge u razredu i obitelji ili u 7. razredu o: „prepoznati sličnosti i razlike među ljudima kada jer riječ o seksualnosti; prepoznati što je stigmatizacija i diskriminacija; prepoznati važnost prihvaćanja različitosti“, onda se tu izlazi van okvira znanosti i ulazi u područje svjetonazora. Izrazi poput „stereotip“ ili „prihvaćanje vrijednosti“ nisu znanost, nego svjetonazor.

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!


Stoga, ukoliko Vlada želi biti dosljedna u svojem pristupu uvođenja ZO-a, onda Ministar i gosp. Filipović trebaju stati pred hrvatsku javnost i reći da oni zapravo ne znaju što će točno nastavnici poučavati našu djecu, jer to u kurikulumu nigdje ne piše, a niti „preporučena literatura“ nije pouzdan izvor informacija, jer ako učitelj koristi određene dijelove „preporučene literature“, može biti sankcioniran. Također, ona nije za učitelje obavezna (jer se radi „o dijelu materijala za koji će svaki nastavnik slobodno (i kritički) procijeniti je li im od koristi u pripremi za nastavu Zdravstvenog odgoja“) i te to nije nešto „što će vaše dijete učiti“ (VL, 26.12. 2012). Primjetno je da gospoda pretežno ne kažu što preporučena literatura „jest“, nego samo govore što ona „nije“. Čak i ako se kaže što onda jest, to brzo biva umotano o veliku količinu govora o tome što ona nije.

Zaključno:

Ima li što sporno u kurikulumu? U velikoj mjeri nema. Nema, zato jer u velikoj mjeri on je znanstven, stručan, činjeničan, oslobođen od vrijednosti, svjetonazora i nametanja istih. No, upravo takav kurikulum ne daje osnova niti Minsitru niti gosp Filipoviću da govore o čemu će se točno našu djecu učiti u školi jer „gdje to u kurikulumu piše“???

Stoga gosp. Filipoviću, pravo pitanje nije „gdje to u kurikulumu piše“, nego što to točno piše u preporučenoj literaturi“?, jer niti ste uz kurikulum donijeli udžbenik, niti „obaveznu literaturu“ koja bi nam dala osnova za argumentiranu raspravu. Ovako, donošenjem kurikuluma uz preporučenu literaturu, otvorili ste „vrata nedorečenosti“ na kojoj se lomi svaki argument, a bilo koja upućena kritika ispada „smiješna - toliko smješna da vas to čudi što se netko uopće buni protiv „kurikuluma“.

Stvarno smiješno!

Ervin Budiselić mag. theol.