Podržite nas!

GMO i transatlantski sporazum

15.11.2014 23:24

Ukoliko bude usvojen u Europskom parlamentu Transatlantski trgovinski sporazum (TTIP) između Europske unije i SAD-a omogućit će GMO proizvodima (hrani i usjevima) da preplave tržište Europe, pa tako i Hrvatske. U Europskoj uniji vlada načelo da je industrija dužna dokazati da je proizvod siguran, a ne potrošači da je proizvod štetan. Europski pristup »no data, no market« (»bez podataka proizvod ne može na tržište«) suprotan je američkom pokliču »no risk, no profit« (»bez rizika nema profita«). Prema načelu opreznosti proizvod za koji postoje preliminarna znanstvena upozorenja o štetnosti, poput GMO-a, bez obzira na znanstveni sukob, treba eliminirati s tržišta. Je li hrvatska javnost informirana kakva joj opasnost prijeti ukoliko se usvajanjem ovog sporazuma sruše zaštitne brane od GMO proizvoda?

 

Autor članka je prof. dr. sc. Valerije Vrček, izvanredni profesor organske kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nekoliko je godina radio na znanstvenim projektima na njemačkim sveučilištima u Ulmu, Münchenu, na institutu Max Planck u Mülheimu i na nekoliko američkih sveučilišta. Dobitnik je nagrade Vladimir Prelog za organsku kemiju i stipendije Zaklade Alexandera von Humboldta. Godine 2010. Školska knjiga Zagreb objavila je njegovu knjigu – priručnik »Druga strana potrošačkog raja – u klopci između bolesti i zdravlja«.

 

Potpisivanjem trgovinskoga sporazuma TTIP prema naputcima američke strane europski bi pregovarači obezvrijedili sadržaje zaštitnih mjera koje se temelje na supsidijarnosti i načelu opreznosti.

Autor: Valerije Vrček

Pregovori o transatlantskom trgovinskom sporazumu (TTIP) između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država prijetnja su europskom zakonodavstvu, demokratskim načelima i vrijednostima europskoga društva ugrađenima u propise i pravne mehanizme zaštite ljudskoga zdravlja i okoliša. Američki su pregovarači jasno istaknuli kako je jedan od njihovih ciljeva osigurati bolji pristup europskom tržištu za američku agrokemijsku i biotehnološku industriju. Toj industriji već godinama europsko je tržište teško dostupno zbog »konzervativnih« i »represivnih« zakonskih procedura kojima europske regulatorne institucije odbijaju uvoz herbicida atrazina, hormonima natopljene govedine, genetski modificiranih organizama (GMO)...

Politički scijentizam

     Upravo su GM hrana i GM usjevi žarište prekooceanskoga sukoba. Američki pregovarači smatraju da su europski standardi zaštite potrošača previsoki i da ih treba oslabiti kako ne bi bili zaprjeka slobodnom kretanju robe na tržištu. Oni zahtijevaju da se trgovinski sporazum, ali i europsko zakonodavstvo, mora temeljiti isključivo na znanstvenim procjenama. Takav je zahtjev pravi politički scijentizam, odnosno znanstveno nasilje nad politikom, društvom, kulturom i moralom. Riječ je o zlouporabi i privatizaciji znanosti, jer funkcija znanosti nije asistencija trgovini ni servis dnevnoj politici. Znanost je intelektualna ponuda i misaoni doprinos cijelomu društvu. Politika koja nasilno traži znanstveni legitimitet pretvara se u scijentističku ideologiju.

Elitizam znanstvenih disciplina

U raspravama o GMO-u često se provodi i znanstveni redukcionizam kojim se samo određenim znanstvenim disciplinama daju kompetencijska prava i status znanstvenosti. Tako se pod »znanstvenim procjenama« smatraju relevantnima samo stajališta molekularnih biologa, agronoma ili toksikologa, ali ne sociologa, filozofa, teologa ili bioetičara. Problematika GMO-a je interdisciplinarno područje u kojem se ne smiju obezvrijediti stajališta i rezultati koji ne dolaze iz laboratorija. Prehrana i okoliš nisu vlasništvo prirodnih znanosti.

Inducirani »disciplinski« raskol znanosti u interesu je biotehnološke industrije, koja društvene i humanističke znanosti ignorira, proziva »(bio)etičkom birokracijom«, odnosno balastom društvenoga progresa. U europskom zakonodavstvu još uvijek postoji prostor i senzibilitet za društvene i humanističke znanosti. Upravo se zbog različite percepcije znanosti pojavljuju mnogi konflikti između uređenoga, slobodnoga društva i fatalnih pobornika slobodnoga tržišta. 

 Načelo opreznosti

Zahtjev za znanstveno utemeljeni zakon ili sporazum u vrijeme znanstvenih sukoba zapravo je iracionalan. O sigurnosti ili štetnosti GMO-a za okoliš i ljudsko zdravlje ne postoji znanstveni konsenzus. Stajališta su različitih akademskih institucija i autora suprotstavljena, podatci su kontroverzni, vode se znanstveni ratovi koji (trenutačno) ne konvergiraju zajedničkom ili konačnom zaključku. U takvoj situaciji propisi, regulacije ili sporazumi ne mogu biti derivati znanstvenih publikacija. Zabrana ili dozvola nekoga kontroverznoga proizvoda na tržištu nije rješenje matematičke jednadžbe. Službena odluka o tržišnoj sudbini GMO-a dio je kulture odnosa prema riziku; ona uključuje ekološke, socioekonomske, kulturne i vrijednosne elemente procjene.

Takva cjelovita procjena i upravljanje rizikom sadržana je u načelu opreznosti. Načelo opreznosti implementirano je u europsko zakonodavstvo prije 15 godina i na njemu se temelji regulacijska politika kemikalija, hrane i drugih proizvoda na tržištu. To načelo uvažava znanstvene nedorečenosti, pretpostavlja kontroverze u znanosti, a u srazu industrije i potrošača štiti slabiju stranu. Prema načelu je industrija dužna dokazati da je proizvod siguran, a ne potrošači da je proizvod štetan. Europski pristup »no data, no market« (»bez podataka proizvod ne može na tržište«) suprotan je američkom pokliču »no risk, no profit« (»bez rizika nema profita«). Prema načelu opreznosti proizvod za koji postoje preliminarna znanstvena upozorenja o štetnosti, poput GMO-a, bez obzira na znanstveni sukob, treba eliminirati s tržišta.

Potpisivanjem trgovinskoga sporazuma TTIP prema naputcima američke strane europski bi pregovarači obezvrijedili sadržaje zaštitnih mjera koje se temelje na supsidijarnosti i načelu opreznosti. Rad mjerodavnih institucija, procedure, pravilnici i zakoni postali bi podređeni transatlantskom ugovoru. Europski pregovarači ne smiju dopustiti da se logika slobodnoga tržišta nameće društvenim uređenjima, vrjednotama, običajima i tradiciji.

Izvor: Glas koncila

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.