Podržite nas!

GROZD-ov doprinos javnoj raspravi: Primjedbe na Prijedlog zakona o potvrđivanju tzv. Istanbulske konvencije

17.07.2017 11:00

„Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji krajnje su nečovječne i potpuno neprihvatljive pojave. U hrvatskom društvu postoji konsenzus o osudi nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, što je predmet Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu Istanbulska konvencija).

Sve političke opcije i svi svjetonazori u Hrvatskoj protive se nasilju nad ženama i nasilju u obitelji. Zakonski dokumenti koji to reguliraju trebali bi također biti općeprihvaćeni da bi bili učinkoviti. Nažalost, Istanbulska konvencija, iako u njoj ima kvalitetnih dijelova, ne može biti općeprihvaćena niti učinkovito primjenjiva jer su u nju ubačeni neznanstveni i ideološki pojmovi koji bi u zakonskoj regulativi mogli stvoriti kaos i široki prostor za manipulaciju i proizvoljna tumačenja.

Upravo to je, sudeći prema javnim raspravama vođenima u državama članicama Vijeća Europe, razlog zbog kojeg su u ovih šest godina (Istanbulska konvencija sastavljena je 11. svibnja 2011. u Istanbulu) Konvenciju ratificirale svega 22 zemlje od ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe. Ona je prvi međunarodni ugovor u povijesti Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice na koje će se jednom Konvencija odnositi, već ju je pripremala radna skupina, a države su preko Vijeća ministara mogle finalni tekst samo prihvatiti ili ne (po principu „uzmi ili ostavi“). Ostavljena je vrlo uska mogućnost za tzv. „rezerve“ od strane pojedinih država.

Znanstvena neutemeljenost i pravna neodređenost Istanbulske konvencije odnosi se na sljedeće:

1. Istanbulska konvencija po prvi puta u međunarodnom ugovoru definira termin „roda“ koji se u tekstu spominje u 24 navrata. Ta definicija roda tvrdi da je „rod“ društveni konstrukt i varijabla koja je neovisna o spolu, o biološkoj stvarnosti. Odvojenost spola i roda, vidljiva i u čl.4 st.3., za posljedicu ima stvaranje uvjerenja da se ljudsko biće rađa kao neutralno biće koje kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena ili neki drugi od brojnih „rodova“. Prihvaćanje te definicije zahtijeva identifikaciju s određenim dogmama rodne teorije koje nemaju svoje znanstveno uporište (dapače dokazano su neznanstvene), a nemaju niti veze s borbom protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Važno je naglasiti da definicije rodne teorije nemaju niti uporište unutar pravnog poretka Republike Hrvatske. Ustav RH ne poznaje pojam „roda“ niti diskriminaciju na temelju „roda“, te onda niti nižerangirani zakoni ne bi smjeli baratati terminima poput „rodno utemeljenog nasilja“, „rodne diskriminacije“ i sl. U Hrvatskoj postoji konsenzus o osudi svakog nasilja nad ženama, a ratifikacija Konvencije uzrokovala bi potpuno nepotrebnu krizu unutar hrvatskog pravnog sustava i hrvatskog društvenog tkiva.

Pravni kaos bi započeo već tumačenjem samog pojma „žene“ – misli li se na žene po spolu ili na žene po „rodu“? Bi li, primjerice, prema Konvenciji, zabrana ulaska u ženski WC osobi koja je po spolu muško, a po „rodu“ žensko predstavljala nasilje i diskriminaciju te osobe? Može li osoba proizvoljnim definiranjem vlastitog „roda“ izbjeći vojnu obvezu? Itd, itd. Takvih apsurdnih situacija već ima mnogo u zemljama koje su u zakonodavstvo uvele rodnu ideologiju.

Budući da ne postoji znanstveno niti razumsko objašnjenje za potrebu uvođenja pojma „roda“, zagovornici rodne teorije i sami se zapletu u logičke i jezične zavrzlame. Primjerice, u sklopu eSavjetovanja u ožujku 2017. o Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, na tvrdnju naše udruge GROZD da bi pojam „roda“ u strategiji svugdje trebalo zamijeniti pojmom „spola“, dobili smo objašnjenje od 800 (!) riječi nabacano od citata iz rodne literature, te „odbijenicu“ bez pravog argumenta. (v. ovdje: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=4641) Nezamislivo je kako bi takva objašnjenja izgledala u pravnom sustavu!

2. Konvencija traži borbu i iskorjenjivanje bilo koje „tradicije temeljene na stereotipnim rodnim ulogama“. Konvencija ne definira koje su to stereotipne rodne uloge, a različite zemlje i različite društvene skupine vrlo široko tumače stereotipne rodne uloge, do te mjere da neke od njih i temeljne obiteljske uloge poput majčinstva i očinstva nazivaju nepoželjnim stereotipnim rodnim ulogama, te umjesto majke i oca inzistiraju na pojmovima „roditelj 1“ i „roditelj 2“. Također, muško-ženska slika čovječanstva i braka koja je podržana od strane svjetskih kultura i svih velikih religija, ratifikacijom Konvencije bi mogla biti stigmatizirana kao "tradicija na temelju stereotipnih rodnih uloga“.

S obzirom da Konvencija u čl.14 predviđa da stranke potpisnice uključe pitanje „nestereotipnih rodnih uloga“ u redovni nastavni plan i program i to na svim razinama obrazovanja, ratifikacija ove Konvencije otvara opasnost da se u našem školstvu djeci nameće ideologija i sužava prostor pluralizma. Na taj način Konvencija ugrožava i pravo roditelja da budu primarni odgojitelji svoje djece jer, jednom kad se Konvencija ratificira, nametnuta teorija o odvojenosti spola i roda postaje obvezujuća.

Konvencija u čl. 12 st. 5 obvezuje stranke potpisnice da kulturu, običaje, vjeru i tradiciju, u mjeri u kojoj se razlikuju od načela Konvencije, trebaju podčiniti ciljevima Konvencije.

3. Konvencija u samom svom tekstu (čl.78) zabranjuje rezerve na sve članke Konvencije, osim u nekoliko manjih iznimaka. Tako, nažalost, zbog navedenih loših posljedica koje bi neki njeni dijelovi mogli donijeti hrvatskom društvu i pravnom poretku RH, nije moguće iskoristiti odnosno ratificirati dobre dijelove Konvencije stavljajući rezerve na sporne dijelove.

Stoga predlažemo da se iz Konvencije izdvoje oni dijelovi koji mogu u Republici Hrvatskoj unaprijediti borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te da se prema tim člancima Konvencije unaprijede hrvatski zakoni i propisi.

Također predlažemo pokretanje postupka izmjena i dopuna odredaba Konvencije, što je predviđeno čl.72, kako bi se Konvencija oslobodila sadržaja koji nemaju veze s borbom protiv nasilja nad ženama, a nameću spornu ideologiju. Ponavljamo da većina članica Vijeća Europe nije ratificirala Konvenciju, iako je prošlo već 6 godina od njezinog donošenja. Većina tih zemalja, a i neke od onih koje su Konvenciju ratificirale, navode kao problematične iste one članke koji su navedeni u ovom tekstu. Te bi zemlje podržale pokretanje postupka izmjena i dopuna.

Vlada RH u ovom sazivu, kao i vodeća stranka u njoj – Hrvatska demokratska zajednica jasno su se opredijelile za razvoj Republike Hrvatske kao demokratske pluralne države te se usprotivile nametanju bilo kakve, pa i rodne ideologije.

Zbog svega iznesenog očekujemo i predlažemo Saboru RH da ovu Konvenciju u ovom obliku nikako ne ratificira. Ratifikaciju ove Konvencije podržat ćemo tek nakon donošenja navedenih izmjena i dopuna. Tada ćemo imati dokument koji će biti općeprihvaćen i kao takav učinkovit.

Na taj način Republika Hrvatska može pokazati svoju predanost učinkovitoj borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.“

 

Udruga Glas roditelja za djecu – GROZD