Podržite nas!

Hoće li pedofilija biti zaštićena Zakonom o suzbijanju diskriminacije?

07.02.2013 19:30

U Članku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kojega je potpisao Stjepan Mesić stoji: "Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti ... i i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi ..., rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije."

Ako je pedofilija spolna orijentacija, ona je prema tome zaštićena Zakonom o suzbijanju diskriminacije! Dosljedno, ali nekritično primjenjivanje znanosti na koju se pozivaju prof. Štulhofer i ministar Jovanović doista mogu dovesti do ovakvih paradoksa, stoga građani doista trebaju biti zabrinuti zbog načina uvođenja zdravstvenog odgoja u škole.

U nastavku pročitajte kako se "znanstvenim argumentima" može opravdati doslovno sve, ako po strani ostavimo etičke i moralne norme.

Uvod

U školskoj godini 2012.-13. u hrvatske osnovne i srednje škole uveden je obavezni Kurikulum zdravstveog odgoja [1]. Dio rasprave o zdravstvenom odgoju bilo jesučeljavanje Judith Reisman i Aleksandra Štulhofera [2], na kojem je dr. Reisman tvrdila da je prof. Štulhofer surađivao na knjizi [3] sa prof. Theo-om Sandfort-om [4], osobom koja je pedofil odnosno zagovara pedofiliju.

Tvrdnja o suradnji sa kompromitiranom osobom je sama po sebi beznačajna za objektivnu debatu oko zdravstvenoga odgoja i ostavlja dojam „ad hominem“ napada na prof. Štulhofera; činjenica da je netko surađivao sa osobom upitne moralne kvalitete ne mora automatski značiti da je i ta osoba moralno kompromitirana. Prof. Štulhofer je uzvratio da je njegov suradnik, prof. Theo Sandfort [4] ugledni znanstvenik na Columbia University.

Ipak, upitao sam Google što misli o tome: da li prof. Sandfort pedofil ili ugledni znanstvenik? Da li je moguće da je on oboje istovremeno? I što je zapravo pedofilija u očima znanosti? Slijedi kvazi-znanstvena analiza mojega Google-anja.

Metode

Osnovna ideja je na primjeru pedofilije primijeniti znanstveni pristup koji je korišten prilikom uvođenja 4. modula zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj. Budući da nisu dostupni točni podaci o znanstvenom pristupu stvaranja kurikuluma, koristit ću isključivo podatke dostupne javnosti.

Radi neutralnosti  od sada nadalje koristit ću izraz muško-dječačko prijateljstvo. Taj izraz (man-boy friendship) se ponekad koristi u znanstvenoj literaturi [5], kao i muško-dječačka ljubav, muško-dječačka intimnost, muško-dječački odnos. Za ovo istraživanje  usredotočit ću se isključivo na primjere muško-dječačkog prijateljstva koja se nisu dogodila pod prisilom i koja nisu uključivala nikakve oblike nasilja.

Za argumentiranje ću upotrijebiti znanstvene činjenice objavljene u znanstvenim časopisima, citate/metode kreatora 4. modula i navode iz hrvatskih zakona. Zbog  ograničenog vremena koje imam na raspolaganju, nisam u mogućnosti dati sveobuhvatan pregled literature.

Najprije je potrebno utvrditi tko je za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta legitiman znanstvenik (nasuprot lažnih i kvazi- znanstvenika)

Nadalje, treba istražiti da li je muško-dječačko prijateljstvo:

1. Štetno (i prema tome nešto što bi trebalo zabraniti)

2. Nešto prisutno kod djece (i prema tome sa znanstvenog vidika potrebno uvesti u zdravstveni odgoj)

3. Spolna orijentacija (i prema tome podložna zakonu o suzbijanju diskriminacije)

Rezultati

Legitiman znanstvenik

U priopćenju  MZOS-a stoji: 'Prof.Sandfort je u razdoblju 2002.-2003. bio predsjednik Međunarodne akademije za seksološka istraživanja, najprestižnijeg udruženja stručnjaka koji se bave istraživanjima seksualnosti. [6]

Prof. Sandfort je bio predsjednik najprestižnijeg udruženja za seksualnost i prema tome visoko kvalificiran davati stručno/znanstveno mišljenje na području seksualnosti.

1. Štetnost muško-dječačkog prijateljstva

Prof. Sandfort o muško-dječačkom prijateljstvu u 1984. godini kaže: „Iako su dječaci bili u stanju navesti neke negativne aspekte svojih seksualnih kontakata, većina ih je doživljavala [muško-dječačke kontakte] kao uglavnom pozitivne. Seksualni kontakti nisu imali negativnog utjecaja na njihov osjećaj za dobro niti su dječaci percipirali seksualne kontakte kao zlouporabu autoriteta od strane odraslih osoba.“ [7]

Engleski original: „Although the boys were able to point to some negative aspects of their sexual contacts, most of them reported experiencing these contacts as predominantly positive. The sexual contacts were found to have had no negative influence upon the boys' sense of general well-being, nor did the boys perceive in these contacts a misuse of authority by the adult.“ [7]

Jedno novije istraživanje objavljeno 1998. godine u uglednom časopisu „Psychological bulletin” koji izdaje „American Psychological Association” kaže: „Kad se upitalo samu djecu,  reakcije i posljedice spolnog zlostavljanja djece pokazali su da negativni efekti kod djece nisu bili niti sveprisutni niti uobičajeno intenzivni.“ [8]

Engleski original: „Self-reported reactions to and effects from CSA indicated that negative effects were neither pervasive nor typically intense.” [8]

Zaključak tih dviju studija je da postoje muško-dječačka prijateljstva koja za djecu nisu štetna.

 

2. Prisutnost muško-dječačkog prijateljstva u društvu

Točnih podataka o muško-dječačkim prijateljstvima u društvu nema, ali neke procjene govore da je prevalencija do 5% [9].

 

3. Muško-dječačko prijateljstvo kao spolna orijentacija

Na tragu potvrde da muško-dječačka prijateljstva u nekim slučajevima nisu štetna  potrebno je pitati se o prirodi seksualnih preferencija prema dječacima. Odgovor možemo naći u uglednoj medicinskoj reviji Američke zdravstvene udruge JAMA: “Za vrijeme psiho-seksualnog razvoja, nitko ne može sam za sebe odlučiti da li će ga privlačiti žene, muškarci, curice ili dječaci. Upravo suprotno, svaka osoba otkrije tip osobe koje ju privlači, tj. svoju spolnu orijentaciju.” [10]

Engleski original: „During psychosexual development, no one decides whether to be attracted to women, men, girls or boys. Rather, individuals discover the types of persons they are sexually attracted to, i.e., their sexual orientation.“ [10]

 

Diskusija

Želio bi napomenuti da osobno mislim da je muško-dječačko prijateljstvo potpuno neprihvatljivo, ali po uzoru prof. Štulhofera to ću zadržati za sebe (prof. Štulhofer smatra da bi roditelji trebali imati pravo odlučiti hoće li djeca slušati spolni odgoj, ali je to samo njegovo osobno mišljenje koje ne želi nametati ministarstvu i agenciji, budući da to nije u njegovoj domeni) [11]. Bitno je odmaknuti se od nametnutih moralnih standarda i bazirati edukaciju na znanstvenim činjenicama.

Prema prof. Štulhoferu masturbacija je normalni dio seksualnosti, jer nije štetna.[12] Znači, ako se može znanstveno dokazati da neka druga seksualna pojava nije štetna, znanstveno gledano ona je normalan dio seksualnosti.

Cilj ovog rada je omogućiti razmišljanje o muško-dječačkom prijateljstvu isključivo na podlozi znanstvenih podataka, objavljenih u uglednim znanstvenim revijama. Znanstveni podaci su potvrdili da nije svako muško-dječačko prijateljstvo štetno, pa je takvo prijateljstvo potrebno znanstveno smatrati kao normalan dio seksualnosti. Izuzetno je bitno informirati širu javnost o ne-štetnosti takvoga prijateljstva, budući da je to u našem društvu tabu tema i da se o tome ne priča, odnosno samo se spominje kroz zastarjele moralističke poglede, koji su u suprotnosti ovdje predstavljenim znanstvenim činjenicama.

U muško-dječačka prijateljstva po definiciji su uključena djeca, pa je potrebno tu temu obraditi u sklopu zdravstvenog  odgoja, tj. informirati djecu o ne-štetnosti takvih odnosa, te kako na odgovoran način pristupati takvim odnosima (zaštita, kako spriječiti ozljede, itd.). Pri tome treba napomenuti da sa informiranjem o ne štetnosti ne potičemo djecu na takve odnose.

Najbitnije, znanost ukazuje na to da su muško-dječačka prijateljstva oblik spolne orijentacije i prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije [13] je potrebno zaustaviti svaku (zakonsku) diskriminaciju i pogotovo svaki govor mržnje naspram takve seksualne orijentacije. Predlažem da vlada i sve državne institucije ulože napore da se spriječi išta što bi moglo povrijediti osjećaje te seksualne manjine. (op.ur. i da ih se ne napada letvom u tramvaju...)

Mogući nedostatci studije

Zbog ograničenog vremena i resursa nije pretražena sva literatura, nego je fokus stavljen na neke aspekte muško-dječačkih prijateljstava. Postoji opasnost da zbog toga studija nije potpuna objektivna. Valja napomenuti da je ta opasnost svedena na minimum odabirom stručnjaka, koji uživaju potporu i povjerenje MZOS-a.

Iako postoji mogućnost da su rezultati i time zaključci ove studije ishitreni i netočni, ipak treba uzeti u obzir da se radi o mogućoj spolnoj diskriminaciji naspram ljudi muško-dječačke spolne orijentacije, pa prema tome predlažemo da se odmah primjeni Zakon o suzbijanju diskriminacije i da se kroz dvije godine provede analiza posljedica.

Autor je spreman usavršiti ovu studiju i otkloniti sve nedostatke, ako bi MZOS bio spreman to financirati.

Diskusija – 2. pokusaj

Ustrajanje dr. Reisman na tome da je Dr. Kinsey pedofil a ne znanstvenik, kao i njezina konstatacija da je suradnik prof. Štulhofera pedofil/zagovornik pedofila, nisu beznačajne. Istina je da to nužno ne kompromitira osobu profesora Štulhofera, ali pod upitnik stavlja kvalitetu znanosti i njezinu kompetentnost za davanje vrijednosnih sudova. Jer činjenica jest da u seksologiji postoji trend objektivizacije ljudske spolnosti do te mjere, da je dopustivo da čak i pedofilija postane predmet istraživanja „bez predrasuda“. Istraživanja gdje se pod izlikom znanosti odbaci sva tradicionalna moralna pravila odnosno te se tradicionalne moralne vrednote moraju „braniti“ pred novim „znanstvenim spoznajama“.

Ne tvrdim da je cijelo područje seksologije tako neodgovorno. Ali zabrinjavajući pokazatelj je da je Prof. Theo Sandfort bio predsjednik „najprestižnijeg udruženja stručnjaka koji se bave istraživanjima seksualnosti“ [6]. Još više zabrinjava činjenica da je MZOS bilo spremno braniti Prof. Sandfort-a čak nakon upozorenja o njegovim pedofilskim [14] tezama. Znači li to da se MZOS slaže sa tim „znanstvenim“ tezama?

Prof. Sandfort je pisao: „Ovi podaci [o pedofiliji] pozivaju na novi pogled o liječenju pedofilije. Ako pedofilija nije uvijek štetna, onda se moramo zapitati da li je primjereno uvijek „liječiti“ pedofile, umjesto da im se pomogne da, ako je potrebno, svoje osjećaje izražavaju na društveno odgovoran, pa čak i konstruktivan način.“ [7]

Engleski original: „These data call for a fresh look at the treatment of paedophiles. If paedophilia is not always harmful, then one must ask whether it is appropriate to try to "cure" paedophiles instead of helping them, if necessary, to deal with their feelings so they can be expressed in a socially responsible, or even constructive, manner.“  [7]

U kontekstu članka postoji samo jedan način kako razumna osoba može interpretirati prof. Sandfort-a: pedofilija nije uvijek štetna, pa ju ne bi trebalo liječiti i protiv nje se boriti, nego ju (barem u nekim slučajevima) prihvatiti. Prihvatiti čin pedofilije. Takve i slične tvrdnje se objavljuju u nemalom broju „znanstvenih“ članaka [14].

Za mene osobno ta „vježba“ sa „pedofilijom u očima seksologije“ stavlja upitnik na cjelokupni doprinos seksologije kao znanosti. Jer ako bi se uz današnja „saznanja“ seksologije, da nije prisutan opći javni otpor, „znanstveno utemeljeno“ moglo ozakoniti očito zlo kao što je pedofilija, onda ja sam kod sebe pitam: koje „manje očito zlo“ su već uveli u naše društvo dok smo mi spavali?

(Preporučam pročitati: „Znanstvena kritika seksologije: imaju li seksolozi kompetencije za svoje teze?“ [15].)

Reference

1.           MZOS MZOS. (2012).at <http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3428>

2.           Sučeljavanje Judith Reisman i Aleksandra Štulhofera. at <http://www.youtube.com/watch?v=CM5uHZyFA7A>

3.           Stulhofer, A. & Sandfort, T. Sexuality and Gender in Postcommunist Eastern Europe and Russia (Human Sexuality). (2004).

4.           Theodorus Sandfort. at <http://cupop.columbia.edu/people/theodorus-sandfort>

5.           Naerssen, A. Van & Sandfort, T. Male Intergenerational Intimacy: Historical, Socio-Psychological, and Legal Perspectives. 325 (Routledge: 1990).at <http://www.amazon.co.uk/Male-Intergenerational-Intimacy-Socio-Psychological-Perspectives/dp/0918393787>

6.           Reisman teško uvrijedila Štulhofera. at <http://www.tportal.hr/scitech/znanost/240831/Reisman-tesko-uvrijedila-Stulhofera.html>

7.           Sandfort, T. G. M. Sex in pedophiliac relationships : An empirical investigation among a nonrepresentative group of boys. Journal of Sex Research 20, 123–142 (1984).

8.           Rind, B., Tromovitch, P. & Bauserman, R. A meta-analytic examination of assumed properties of child sexual abuse using college samples.Psychological bulletin 124, 22–53 (1998).

9.           Seto, M. C. Pedophilia. Annual review of clinical psychology 5, 391–407 (2009).

10.        Fagan, P. J. Pedophilia. JAMA: The Journal of the American Medical Association 288, 2458–2465 (2002).

11.        “Banalno je seksualni odgoj svoditi na masturbaciju i kondom” - Vijesti - hrvatska - Večernji list. at <http://www.vecernji.hr/vijesti/banalno-je-seksualni-odgoj-svoditi-masturbaciju-kondom-clanak-497522>

12.        Štulhofer u Nedjeljom u 2. 18:03–18:44–19:34at <http://www.youtube.com/watch?v=vt8m11VLsWo>

13.        Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08). at <http://www.ombudsman.hr/propisi/111-zakon-o-suzbijanju-diskriminacije.html>

14.        Je li Theo Sandfort pedofil? at <http://www.fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4367-je-li-theo-sandfort-pedofil>

15.        Znanstvena kritika seksologije: imaju li seksolozi kompetencije za svoje teze? | Bitno.net. at <http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/znanstvena-kritika-seksologije-imaju-li-seksolozi-kompetencije-za-svoje-teze/>