Podržite nas!

Holokaust u SAD-u: 56.000.000 ubijenih beba

29.01.2014 13:27

Prošlog tjedna, točnije 22. siječnja, održao se u Washingtonu „Marš za život“ na kojem su sudjelovali deseci tisuća ljudi koji traže ukidanje zakona o abortusu u Americi i upozoravaju na činjenicu da je zbog tog zakona od kada je 1973. godine donesen pa do danas ubijeno 56 milijuna beba u SAD-u! Marš je ove godine bio slabije posjećen nego inače zbog iznimno niskih temperatura i snjega, zbog čega su otkazani brojni autobusi i avioni s putnicima za Washington. Proteklih godina marš je redovito svake godine okupljao između 400 000 i 650 000 sudionika.

U nastavku pročitajte tekst koji objašnjava na koliko su klimavim nogama postavljeni sudski presedani koji su doveli do ozakonjenja abortusa u Americi.

Marš za život održava se na obljetnicu presuda koje su dovele do ozakonjenja abortusa u Americi, točnije presuda američkog Vrhovnog suda u postupcima Roe v. Wade i Doe v. Bolton. Prošle godine je uoči obljetnice objavljen tekst, kojeg prenosimo u nastavku, upravo o tim slučajevima i dvjema ženama koje su zloupotrebljene da bi došlo do ozakonjenja abortusa. S obzirom da danas slični sudski i pravosudni manevri (o čemu svjedočimo i u Hrvatskoj podmetanjem Zakona o životnom partnerstvu protivno volji naroda izraženoj na referendumu) dovode do ozakonjenja rodne ideologije i istospolnih „brakova“ nije teško povjerovati u istinitost tvrdnji iz teksta. Za ozakonjenje zla abortusa, pri čemu zločin postaje ljudsko pravo, najviše su krivi zakonodavci koji tada sigurno nisu mogli predvidjeti stravičnu brojku od 56 milijuna beba koje su pobijene kao posljedica donošenja zakona. Isto tako se danas ne mogu predvidjeti sve moguće posljedice promjena prirodnih zakona sukladno rodnoj ideologiji, ali ono što jest moguće predvidjeti i što većinu ljudi užasava trebalo bi savjesnim zakonodavcima biti dovoljno da se od takvih promjena na vrijeme odustane.

Prema podacima iz jednog drugog teksta objavljenog u hrvatskom časopisu Lider 2012. godine pod naslovom „Zakon o pobačaju: Suci Ustavnog suda nemaju nikakvu odgovornost“, u nas je abortus legaliziran 1971. godine Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78.). Zakon kojim je legaliziran pobačaj donijet je prvi puta u komunističkom SSSR-u 30-tih godina prošlog stoljeća. Blaženi Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački, već je 10. siječnja 1940. uputio pismeni apel hrvatskim liječnicima da se što intenzivnije bore protiv zla pobačaja koji je „zauzeo toliki mah u našoj domovini, da pomalo dobiva karakter pravog narodnog samoubojstva.“

Prema tekstu iz Lidera, u ladicama Ustavnog suda već 20 godina stoji predmet ocjene ustavnosti hrvatskog Zakona o pobačaju koji se kao 'vrući krumpir' prebacuje iz ruke u ruku sudaca Ustavnog suda. Sudac kod kojeg se predmet na kraju udomaćio navodno je „zatražio na više desetaka adresa, doslovce diljem Hrvatske, mišljenja raznih stručnjaka o problemu pobačaja. Obratio se svim medicinskim i pravnim fakultetima u Hrvatskoj, Katoličkome bogoslovnom fakulteta, uglednim riječkim stručnjacima za moralnu teologiju itd.“ U tekstu se dalje navodi kako je sucima Ustavnog suda lakše držati predmet u ladici nego postupiti slično kao i njihovi kolege u Saveznome ustavnom sudu Njemačke. Tamo je odlučeno da se zbog štetnosti pobačaja neizbježni pobačaji obavljaju isključivo u bolnicama uz obavezan proces stručnog savjetovanja pri kojem se ženu odgovara od abortusa te je propisano obaveznih 3 dana čekanja. U Hrvatskoj nema apsolutno nikakvih restrikcija za pobačaj unutar 10 tjedana trudnoće te se usprkos predmetu koji stoji u ladicama Ustavnog suda i koji bi do takvih ograničenja mogao dovesti ubojstva nerođene djece neometano odvijaju jer suci Ustavnog suda ne žele ograničiti sigurne prihode privatnih ginekologa koji zarađuju na nesreći žena i muškaraca koji pristaju na abortus, u većini slučajeva ni ne znajući što stvarno time rade svom djetetu i kakve će to posljedice imati za ženu. Jedino ograničenje i kakvu takvu branu još većem broju abortusa u Hrvatskoj predstavljaju liječnici koji koriste pravo na priziv savjesti i odbijaju sudjelovati u pobačaju. 

 

Legalizacija abortusa u Americi dogodila se zbog dvije žene: danas obje žele da se abortus ukine

Autor: John Jalsevac

Objavljeno: 17. siječanj, 2013.

WASHINGTON, D.C., 17. siječanj, 2013., (LifeSiteNews.com) – U debati o abortusu u Sjedinjenim Američkim Državama imena dviju žena javljaju se puno češće od drugih: to su Jane Roe i Mary Doe, tužiteljice u konsolidiranim postupcima na Vrhovnom sudu iz 1973. godine zbog kojih je upravo te godine širom Amerike ozakonjen abortus.

Pošto se ovog mjeseca bliži 40.-ta godišnjica od donošenja presude u ta dva slučaja - Roe v. Wade i Doe v. Bolton – mediji su već puni reportaža s liderima jedne i druge suprotstavljene strane o proteklih 40 godina ozakonjenja abortusa i trenutnom statusu debate o abortusu.

Usred tog meteža medijskih reportaža koje se nižu o godišnjici jedna žena po imenu Sandra Cano potiho je objavila priopćenje za medije na kršćanskoj novinskoj mreži u kojem poziva na rušenje dviju presuda Vrhovnog suda. To možda samo po sebi ne bi trebalo biti ništa neobično dok ne otkrijete da je drugo ime osobe po imenu Sandra Cano Mary Doe, koja je bila tužiteljica u jednom od dva postupka.

Da, upravo ta Mary Doe.

Sandra Cano je nitko drugi do tužiteljica u postupku Doe v. Bolton, manje poznatom od dva slučaja na Vrhovnom sudu koji su širom otvorili branu za provalu bujice legalnog abortusa u SAD-u.

1970.-te godine 22-dvogodišnja Cano bila je trudna i čekala svoje četvrto dijete, nakon što je izgubila skrbništvo nad dvoje od svoje djece i dala treće dijete na posvajanje. U Georgiji, saveznoj državi u kojoj je živjela gospođa Cano, abortus je bio zabranjen, osim u ekstremnim okolnostima, ali njeni odvjetnici su tvrdili da joj abortus treba biti dozvoljen. U odluci koja je donijeta isti dan kada i odluka u slučaju Roe v. Wade Vrhovni sud se složio s mišljenjem odvjetnika tužiteljice.

I dok je poznatiji slučaj Roe v. Wade doveo do ukidanja svih ograničenja za abortus fetusa koji nije sposoban za život van maternice, slučaj Doe v. Bolton proširio je to pravo na vrijeme svih devet mjeseci trudnoće.

Ali nakon toga pa sve do danas gospođa Cano je tvrdila da je cijela konstrukcija slučaja Doe v. Bolton utemeljena na laži: ona nikada pravo na abortus nije niti željela ni tražila te je na prijevaru bila nagovorena na potpisivanje izjave pod prisegom zahtjevu za abortusom tijekom brakorazvodne parnice u kojoj je tražila povratak skbništva nad djecom.

Prema onome što tvrdi Cano, ona je zapravo pobjegla iz Giorgije jer su je njena majka i odvjetnik prisiljavali na abortus.

2003. godine gospođa Cano je pokrenula sudski postupak u pokušaju rušenja presude koja nosi njeno ime. „U postupku Doe v. Bolton iskorištena sam samo kao simbol te mi se zbog iskustava i okolnosti u kojima sam se zatekla nije previše vjerovalo i potpuno sam krivo predstavljena,” napisala je u izjavi pod prisegom 2003. godine.

Ali iako je njezin pokušaj da se slučaj preispita propao, to ju nije zaustavilo od pokušaja da na druge načine sruši presudu. U izjavi koju je dala ovaj tjedan, Cano je ponovila svoje uvjerenje da je „na prijevaru bila iskorištena od strane sudstva kako bi se u Americi ozakonio abortus.”

„Nitko ne bi smio imati pravo ubiti svoju djecu. Nijedna to majka ne bi trebala poželjeti,” rekla je, opisujući svoj slučaj kao „sklapanje saveza sa smrću.”

U međuvremenu je jedna druga žena, Norma McCorvey, nakratko ispunila naslovnice tijekom prošlogodišnje izborne kampanje nakon objave promidžbenog oglasa u kojem se zagovara pravo na život uz eksplicitne fotografije abortirane djece te se u istom oglasu optužuje predsjednika Obamu da „ubija djecu“ dajući podršku abortusu.

Većina ljudi neće prepoznati pravo ime gospođe McCorvey, ali će zato istog trena prepoznati njen psudonim: Jane Roe. Da, upravo ta Jane Roe.

Iako je gospođa McCorvey radila kao aktivist za pravo na abortus godinama nakon što je donesena presuda u slučaju Roe v. Wade, sredinom 90-tih objavila je medijima svoje obraćenje na pravo na život. Obraćenje se dogodilo nakon što je na susjednoj adresi klinike za abortuse otpočela s radom pro-life udruga „Operacija spašavanja“ (Operation Rescue), te se tako gospođa McCorvey koja je radila u klinici za abortuse osobno upoznala s nekoliko vođa pro-life pokreta.

„Feministički odvjetnici nagovorili su me da lažem; da kažem da sam silovana i da mi je potreban abortus,” izjavila je Norma u prošlogodišnjem oglasu. „Sve je to bila laž.”

„Od tada je ubijeno preko 50 milijuna beba. Ovaj ću teret ponijeti sa sobom u grob,” rekla je.

2003. Norma je predala zahtjev za ponovnim otvaranjem slučaja Roe v. Wade. Njen zahtjev je odbijen. Međutim, kao i Sandra, Norma nastavlja iznositi u javnost istinu o svojem angažmanu u tom slučaju.

„Sto posto sam predana Isusu i sto posto sam za pravo na život,” piše Norma u svjedočanstvu koje je objavljeno na njenoj internetskoj stranici. „Nema izuzetaka. Nema kompromisa."

Mnogima će šokantno djelovati činjenica da nijedna od dviju žena čija su imena praktički sinonim za legalni abortus u Americi zapravo nikada nisu počinile abortus, a sada obje strastveno zagovaraju pravo na život i svoje su živote posvetile rušenju presuda u slučajevima koji nose njihova imena.

Činjenica da su samo malobrojni čuli za Normu i Sandru bez sumnje je posljedica toga što aktivisti za pravo na abortus i većina liberalnih i mainstream medija koji su naklonjeni industriji abortusa o svemu šute, za njih 'izdaja' prava na abortus ovih dviju žena predstavlja sramotu koju treba sakriti pod tepih, naročito s obzirom na činjenicu da im opisi manipulativnih tehnika koje su aktivisti koji zagovaraju pravo na abortus koristili nad ovim ženama kako bi ih privolili za svoje ciljeve nimalo ne idu u prilog.

Obje su žene bile mlade, neobrazovane, iz siromašnih slojeva i pogodne za iskorištavanje te su u to vrijeme gurnute u samo središte nacionalne debate o abortusu. I jedna i druga tvrde da su njihovi slučajevi temeljeni na potpunim lažima: u slučaju Norme, laž je bila da je bila silovana, a u Sandrinom slučaju laž je bila da je uopće željela abortus. Ovo su činjenice o kojima je bolje šutjeti ukoliko se ne želi dovesti do rušenja presude u slučaju Roe v. Wade.

Međutim, prema riječima Troya Newmana iz udruge „Operacija spašavanja“, i pokret za pravo na život bi također trebao na bolji način pričati vlastitu povijest i podsjećati ljude koliko su slabašni temelji na kojima počiva pravo na abortus u Americi.

„Većina pokreta za pravo na život je novijeg datuma,” rekao je Newman u intervjuu za LifeSiteNews.com, „a ja i moji kolege koji smo na čelu tih udruga činimo grešku što ne govorimo dovoljno” o povijesti pokreta.

„Ja sam bio uz Normu kada se obratila na kršćanstvo i kasnije na rimokatoličku vjeru,” rekao je Newman. „U kontaktu sam sa Sandrom Cano. I zbog toga što znam cijelu priču, ne ponavljam ju.”

Izazov educiranja mlađih generacija pokazao se stvarnim kada je istraživački centar Pew Research objavio ovog mjeseca rezultate istraživanja po kojima je samo 44 posto osoba mlađih od 30 znalo da slučaj Roe v. Wade ima veze s abortusom.

Međutim, prema Newmanu, od presudne je važnosti da ljudi znaju činjenice oko slučajeva Roe v. Wade i Doe v. Bolton. „Temelji Roe slučaja pucaju i ruše se svuda oko nas, a oni koji ih pridržavaju i ponovno podižu rade to na artificijelan način, ignorirajući dokaze i činjenice,” rekao je.

„Industrija abortusa odlučila je kako pobijediti u raspravi o abortusu, a to je da se o abortusu ne priča i da se ne priča o povijesti abortusa. Ali kada pogledamo objektivne činjenice, kao što su slučajevi Sandre Cano i Norme McCorvey, te mnogih drugih osoba koje su bile povezane s abortusima ili su ga počinile, vidimo da su sada svi protiv abortusa,“ rekao je.

„A jedini način na koji propagandisti prava na abortus mogu uspjeti jest da sakriju groznu istinu o abortusu,“ dodao je. „Nikada ne govoriti o abortusu, nikada ne govoriti o onima koji su se obratili, ne dozvoliti nikakvu intelektualnu raspravu.”

Priče o Normi i Sandri su važne, rekao je, jer jasno prikazuju kako „ljudi koji su imali bilo kakva iskustva s abortusom ili oni koji su o tom pitanju zaista dobro promislili, prirodno postaju zagovornici prava na život.“

„Sandra Cano i Norma McCorvey nisu nikakva iznimka od svih ovih slučajeva,“ rekao je. „One su se suočile s groznim posljedicama presude u slučaju Roe v. Wade, s posljedicama koje je takva presuda imala na naše društvo: nepregledno more ranjenih ljudi. Stravična tragedija zakona o abortusu."

 

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!