Podržite nas!

Homoseksualni brakovi kao uvod u poligamiju

23.12.2013 14:15

Počelo je i prije no što smo mislili. U američkoj saveznoj državi Utah dekriminalizirana je poligamija, što se smatra potrebnim prvim korakom za uvođenje poligamnih brakova. Zajednice koje već žive poligamno presretne su i kažu kako slijedi nova bitka za službeno priznanje njihovih zajednica. „Ukoliko dakle postoji pravo na službeno priznanje homoseksualnih veza kroz redefiniciju braka, koja bi tada uključivala istospolne parove, tada ne postoji nikakav razlog za tvrdnju kako brak ne može biti zajednica više od dvoje ljudi, uz uvjet da se radi o odraslim osobama koje mogu dati pristanak.“

Odvjetnik Turley koji se spominje u tekstu kao strategist legalizacije poligamnih brakova je odvjetnik poligamne zajednice Brown u čiju je korist presudio nedavno sudac savezne države Utah. Ta je zajednica u Americi postala popularna sa svojim reality showom putem kojeg javnosti prikazuju sve „čari“ svog poligamnog života.


Sudac naveo istospolne brakove kao razlog neustavnosti i neodrživosti zabrane poligamije

U pravnoj bitci za i protiv istospolnog braka jedan je federalni sudac promijenio igru u korist uvjerljivosti protivnika istospolnog braka kao uistinu „skliskog terena“ na način da je donio presudu kako pravna logika za legalizaciju istospolnog braka znači da su zakoni protiv poligamije jednako tako neustavni. 

 

Autor: Ken Klukowski

U presudi ispisanoj na 91 strani  u slučaju Brown v. Buhman od 13. prosinca sudac američkog okružnog suda Clark Waddoups ukinuo je zakon kojim se u saveznoj državi Utah kriminalizira poligamija. Tim je svojim postupkom vjerojatno otvorio Pandorinu kutiju.

Da bi ju proglasio državom, američki Kongres je 1896. kao uvjet pokrajini Utah postavio uvođenje zabrane poligamije odnosno braka između tri ili više osoba. U tom se slučaju radilo o obitelji koja je pripadala fundamentalističkom ogranku mormona u 19. stoljeću. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana osudila je poligamiju 1890. i kasnije 1904., ali neke su disidentske grupe nastavile s tom praksom.

Mišljenje suca Waddoupsa odnosilo bi se ne samo na te grupe već i na muslimane ili bilo koje skupine ili osobe koje u sklopu svojih vjerskih prava traže pravo, vjersko ili neko drugo, da budu u braku s više osoba. Sudac priznaje da je Vrhovni sud donio odluku protiv poligamije 1878. godine u slučaju Reynolds protiv S.A.D.-a, ali nastavlja kako se on jednostavno ne može osloniti na tu odluku „bez da ozbiljno razmotri prilično razvijenu pravnu znanost koja trenutno štiti osobe od krivičnih posljedica koje su zakonodavci propisali kod određenih životnih izbora osobne prirode.”

U slučaju iz 2003. Lawrence protiv savezne države Texas, Vrhovni je sud odbacio prethodne pravne presedane u vezi sa seksualnosti na način da je zakone prema kojima homoseksualni čin sodomije spada u kazneno djelo proglasio neustavnima, smatrajući da iako se u Ustavu nigdje ne govori o seksu ili braku, ipak postoji pravo na seksualnu aktivnost pod pristankom između dvije odrasle osobe koje država ne smije regulirati. Presuda je donijeta uz snažno protivljenje konzervativnih sudaca koji su rekli da Ustav pitanja braka i moralnosti ostavlja na odlučivanje državama i demokratskom procesu te stoga federalni sudovi nemaju ovlasti nametati svoje moralne sudove.

Slučaj Lawrence postavio je temelje koji se već cijelo jedno desetljeće citiraju po sudnicama od strane onih koji smatraju da je pravo na istospolni brak zagarantirano ustavom. Argument je sljedeći: ako država ne može zabraniti homoseksualno ponašanje, isto tako ne može onima koji žive homoseksualnim životnim stilom uskraćivati pravo na službeno priznanje bračnog statusa njihovoj vezi, bilo kakve prirode. Ta je presuda započela političku, vjersku i filozofsku debatu u Americi oko dvije različite definicije braka i obitelji.

Više od 5000 godina od kada se bilježi ljudska povijest zakoni o braku po cijelom su svijetu značili stvaranje društvene jedinice sa svrhom stvaranja i odgoja djece. Temeljili su se na priznavanju biološke datosti po kojoj jedino iz spolnog odnosa jednog muškarca i jedne žene može nastati dijete te slijedom toga svako dijete na ovom svijetu ima dva roditelja, od kojih je jedan muškarac, a drugi žena.

Bračni zakoni zamišljeni su na način da osiguraju roditeljska prava muškarcu i ženi nad djetetom koje su stvorili, ali su također strogo propisivali i dužnosti i obveze svakom od njih oko podizanja djeteta.  S tim u vezi ti su zakoni također muškarca i ženu vezivali jedno uz drugo, stvarali obvezu seksualnog ekskluziviteta odnosno vjernosti, uzajamne brige i potpore.

Ti su zakoni stvoreni sa svrhom brige za djecu i sukladno tome su dodijeljene i spolne uloge prema kojima se od muškarca traži zaštita i potpora ženi tijekom trudnoće i nakon rođenja djece. Spolne uloge dodijeljene su prvenstveno da bi se zaštitila djeca, a nakon toga i radi zaštite žena.

Muškarac i žena stvarali su novu obitelj kao pojedinačnu društvenu jedinicu koja se brine za svu djecu nastalu iz njihove monogamne seksualne veze. Tako je brak oduvijek definiran kao zajednica jednog muškarca i jedne žene. Preciznije, to je zajednica (1) uz pristanak dvije osobe (2) suprotna biološka spola (3) koje nisu u krvnom srodstvu.

Prema novom konceptu braka, koji svoje korijene ima u proliferaciji zakona o razvodu bez krivnje u 1970-tima i seksualnoj revoluciji, brakovi se sklapaju radi osobne sreće i ispunjenja. Ljudi bi trebali slobodno stvarati odnose koje osobno smatraju zadovoljavajućima i slijediti svoje osobne seksualne inklinacije, bez obzira kakve one bile, te živjeti seksualne stilove koji ih zadovoljavaju.

Ukoliko dakle postoji pravo na službeno priznanje homoseksualnih veza kroz redefiniciju braka, koja bi tada uključivala istospolne parove, tada ne postoji nikakav razlog za tvrdnju kako brak ne može biti zajednica više od dvoje ljudi, uz uvjet da se radi o odraslim osobama koje mogu dati pristanak.

Ovakva tužba je idejno rješenje profesora Jonathana Turleya sa Sveučilišta George Washington. On je osmislio strategiju u dva koraka, jašući na bitci za legaliziranje istospolnog braka: prvo treba dekriminalizirati poligamiju, a zatim tražiti pravo na službeno priznanje poligamije.

Kao što je Turley obrazložio u prethodnim sudskim spisima, on vjeruje da postoji „pravo na samoodređenje u privatnim i obiteljskim odnosima oslobođeno od uplitanja države.” Primjetio je da se mnogi protive poligamiji i nastavlja kako poligamisti „imaju pravo na zaštitu od stava većine i predrasuda zbog njihovih životnih stilova i odnosa. Njihov status prema obiteljskom zakonu pitanje je ljudskih prava koja zaslužuju istu onu zaštitu koju se pruža homoseksualcima i drugim manjinskim skupinama.”

Potpuno isti pravni argumenti koji se koriste u bitci za istospolni brak jednako su primjenjivi i na brak s više osoba. Turley priznaje da su bračni zakoni koji ne uključuju i jednu i drugu vrstu braka „oruđe za nametanje uniformnog moralnog zakona ili pravila građanima.”

Turley zatim nastavlja pojašnjavati kako on ne zagovara samo oblik poligamije koji je tehnički nazvan poliginija, što znači zajednicu jednog muškarca i više žena. Drugim riječima, on također zagovara pravo na poliandriju (jedna žena s više muškaraca) i poliamoriju (više muškaraca s više žena).

Sudac Waddoups je zaključio kako je slučaj Lawrence nadjačao po snazi slučaj Reynolds kao i druge nedavne pravne slučajeve. I dok će se za sada zakon savezne države Utah ostaviti takvim kakvim je, tj. i dalje će postojati zabrana za izdavanje višestrukih dozvola za sklapanje braka kod poligamnih brakova (drugi korak Turleyeve strategije), proglasio je nevaljanim kazneni zakon kojim se zabranjuje zajednički život više od dvije odrasle osobe kao obitelji, što je temelj zakona protiv poligamije.

Ovaj će slučaj sada vjerojatno otići pred Žalbeni sud SAD-a koji je nadležan za Deseti sudbeni kotar u Denveru.

Ken Klukowski je viši pravni analitičar za Breitbart News.

 

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.