Podržite nas!

Hrvatska sa 3,5 milijuna podržala pedofilski film BiH redateljice

14.02.2014 09:38

Ovih dana novinski stupci se pune viješću kako je BiH redateljica Jasmila povrijedila taštinu premijera naše "velikodušne i liberalne" zemlje. Naime, Hrvatska je za snimanje njezina filma koji promiče pedofiliju dala 3,5 milijuna kuna iz džepova poreznih obveznika. Taj isti film Fondacija za kinematografiju BiH nije htjela uopće financirati zbog pedofilije i seksualne eksplicitnosti. Kao zahvalu, Jasmila je poručila hrvatskom premijeru: "Mraš kući!".

O ovoj smo temi već pisali u članku "Postaje li Hrvatska pedofilska destinacija?".


Kad taština progovori


Svjedoci smo da živimo u zemlji u kojoj je taština premijera važnija od morala, od siromaštva njezinih stanovnika, od zdrave pameti.
Ovih dana se novinski stupci pune viješću kako je Jasmila povrijedila taštinu premijera ove velikodušne i liberalne zemlje.
No, krenimo od početka.
Jasmila Žbanić je bosanska redateljica najviše poznata po uspjehu filma Grbavica na Berlinskom filmskom festivalu 2006.
Film Otok ljubavi redateljica nije uspjela snimiti u svojoj zemlji. Obrazloženje je dao  Tihomir Zovko, član Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju BiH ovim riječima:
 „Neka su djeca na jednom lijepom otoku i onda djevojčica pita odraslog muškarca o njegovu spolnom organu i erekciji. Takav film Fondacija nikada neće podržati. To vam ja odgovorno tvrdim.“
ili „Istina je da scenarij nije dorađen i da se u njemu pojavljuju seks, homoseksualizam i pedofilija. Ja ne znam kako nazvati to što grupa muškaraca u erektivnom stanju trči po plaži pred djecom.“
U vezi filma 2010. vijesti BIH portala bili su preplavljeni naslovima: „Nema novca za promociju pedofilije“ , „Nastavak kulturnog skandala oko Jasmilinog novog filma“, „Novi film Jasmine Žbalić odbijen zbog promicanja pedofilije“ i slično.

Nakon što je film u BIH dvaput odbijen,  Jasmila je sreću potražila 2013. u velikodušnoj i liberalnoj Hrvatskoj.
Vijesti da će se snimati film zatekli su ljude negdje u tijeku borbe protiv i za nametanje Jovanovićevog zdravstvenog odgoja i Frljićeve Gospe lezbijke.

Izabrani su glumci i za snimanje odabrana Istra i istarski otočići.

Vijesti o snimanju ovako su opisivali sadržaj filma:
“U ovoj komediji Dalila (33), njezin muž Grebo (35) i kći Sanja (9) provode praznike u hotelskom naselju na hrvatskoj obali. Izloženost moru, suncu i hotelskim aktivnostima potiču Grebu i Dalilu na sve veću uzajamnu žudnju koju je teško kontrolirati. Sanja, koja se nada da će na ovim praznicima naučiti plivati u dubokoj vodi, saznaje šokantne činjenice u životu od Lucije (11), kćeri hotelske sobarice. Sanja je opčinjena Florom (33), Engleskinjom koja radi u hotelu. Florinom nećaku Adamu (6) sviđaju se Sonjine škripave natikače i ozbiljno se u nju zaljubljuje. Kada Grebo i Dalila po prvi puta vide Floru Sanjinim očima, shvaćaju njezinu opčinjenost. Međutim, Florina ljepota u njima pobudi neobične osjećaje, što komplicira njihov desetogodišnji brak na neobičan način i otkriva im nove mogućnosti u životu. Praznici ubrzo kreću nekontroliranim putem…“

ili ovako:
“Film je priča o porodici Grebo, Dalili (35), Nedžadu (37), kojeg zovu Grebo, i Sanji (9), koji dolaze na ljetovanje u Hrvatsku. U velikom hotelu prepunom turista iz cijele Evrope predaju se ljetnim užicima. Dalila pokazuje veliko zanimanje za Floru (35), hotelsku animatoricu i instruktoricu ronjenja. Grebo primjećuje da se nešto zbiva, dok Sanja počinje istraživati životne činjenice s Lucijom (11), kćerkom hotelske sobarice. Njihova posjeta otoku donijet će nova iskustva i proširiti im horizonte....“

Film su, pišu u to vrijeme, poduprli državni fondovi Hrvatske, Švicarske i Njemačke, kao i europski fond Eurimages i MEDIA program.

Iako je Leon Lučev, glumac i  jedan od producenata filma demantirao optužbe rekavši:
“ Kao producent i roditelj troje djece nikad ne bih sudjelovao u filmu koji na bilo koji način ugrožava i vrijeđa prava djece i njihovu sigurnost“, nije li bilo potrebno razmotriti sve razloge koje navode oni koji su ga u vlastitoj zemlji zabranili. Možda ne vrijeđa prava djece, možda ne ugrožava ni njihovu sigurnost, možda jednostavno nema moralne vrijednosti i razloga da ga naša zemlja prihvati.

Uzalud je u Hrvatskoj dizala prašinu skupina ljudi koji su tada i zbog toga nazivani „zaostali, zatucani, konzerve“. Film se snimao, sve je bilo u redu do nereda.

Neredi u BIH koji su započeli nedavno izbacili su film Otok ljubavi na obalu poput bezvrijedne naplavine.
Tijekom nereda, Zoran Milanović, premijer Republike Hrvatske, odlazi u Mostar, a redateljica Jasmila Žbanić mu poručuje „Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI!“
Kada je kasnije malo protresla glavom i sjetila se kako su je u Hrvatskoj velikodušno primili i prihvatili snimanje njezinog filma, pokušala je zagladiti izjavu.
Međutim, premijer povrijeđene sujete gostujući u emisiji 2 u 9 na Jabuka TV o tome izjavljuje:
“Što bih joj trebao reći, da je dobila 3,5 milijuna kuna od HAVC-a, odnosno od hrvatskih poreznih obveznika za svoj film koji će u Hrvatskoj vidjeti sto ljudi. Ja joj mogu reći samo opet - dobrodošla.“
Što ta njegova izjava govori?
-Da Republika Hrvatska koja grca u dugovima, koja je u vrijeme snimanja filma imala skoro   350.000 nezaposlenih osoba, od kojih su mnogi roditelji malodobne djece IMA 3 MILIJUNA KUNA za taj film.
-Da Hrvatska u kojoj se dan za danom „krešu“ plaće, dodatci plaćama, traže mogući i nemogući načini da se ljudima otkine od usta  IMA 3 MILIJUNA KUNA za taj film.
-Da Hrvatska čije zdravstvo, školstvo i ostale državne službe životare na rubu siromaštva
IMA 3 MILIJUNA KUNA za taj film.
- Da je taj film je toliko „dobar“ i „značajan“ da će ga vidjeti STO LJUDI.

I na kraju, premijer Milanović, bez obzira na sve navedeno Jasmili galantno poručuje da je dobrodošla.
Dobrodošla? S kakvom idejom, s kakvim filmom? Zar opet s filmom upitnih moralnih vrednota?

Zašto se premijer nije ranije javio, prije snimanja filma, i rekao kako misli da je film bezvrijedan i kako Hrvatska nema novaca za „spašavanje“ ovoga filma.
Zar je trebalo čekati trenutak kada će istina progovoriti iz njegove povrijeđene taštine?

Imajući to u vidu, hoćemo li dočekati dane kada će mnogi provokatori povrijediti taštinu našega premijera pa da tek tada čujemo što uistinu o njima misli.
Oliver Frljić, redatelj,  rodom iz Travnika, nazvan najkontroveznijim redateljem današnjice ili „koljačem kokoši na sceni“, koji u Hrvatskoj za lezbijsku predstavu podmeće provokativni plakat na kojem su dvije Bogorodice prikazane kao lezbijke. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako  bi sada, u rodnoj BiH režirao predstavu o nemirima uz plakat koji će prikazivati Proroka  u  homoseksualnom zagrljaju.
Ili  što reći o Goranu Duhačeku, rođenom Sarajliji koji je u Tuzli završio Katoličku gimnaziju i potom studij novinarstva, 2006. godine dolazi u Zagreb da bi se tu bavio pisanjem romana koji sadrže intimna seksualna iskustva, queer novinarstvom i gej aktivizmom, jer valjda u rodnoj zemlji nije mogao dobiti takvu priliku. U Hrvatskoj on piše na T-portalu. Osobitu slavu postigao je intevjuom s Gertom Hekma naziva „Pedofilija i homoseksualnost su povijesni suputnici“
Zanimljiv je njegov blog „Ponos i predrasude“ u kojem s punim ponosom i stvarno bez ikakvih predrasuda piše mnoge stvari. Tako na primjer o homofobiji navodi: „dvije vječne 'istine' u temelju svake homofobije: katolička dogma i par citata iz Biblije (ili neke druge navodno svete knjige), te gađenje koje neki, nesigurni u vlastitu seksualnost, osjećaju prema j***** u d*** (što je doista nešto iznimno zadovoljavajuće, uzbudljivo i lijepo; inače pederi ne bi to radili!)“, da bi nakon takvih i sličnih stvari navodno javno izjavio i ovo: " To konkretno znači da se o nama ima govoriti kako mi odlučimo i odredimo da treba, a ne kako svaka heteroseljačina sebi dozvoljava"
I ove riječi Duhačeka, rođenog Sarajlije bi dobro došle u vrijeme ovih nemira u njegovom rodnom gradu ili u Tuzli, uz organizaciju veselog i šarenog gay pridea. Tada bismo vidjeli kako bi to oraspoložilo ljude koji se ovih dana tamo bore za svoju „koricu kruha“. 

Svi nabrojani imaju slobodu u ovoj zemlji izreći i raditi što god im na um padne, čak i ako se sa izrečenim većina ne slaže, čak i ako to vrijeđa većinu ovog naroda.
Svima njima nitko ništa neće zamjeriti, osim premijera, ako ga uvrijede, ali i tada oni dobivaju velikodušnu priliku da u ovoj zemlji, ako žele, vrijeđaju one koji ih ne podržavaju kao što ih podržava vladajuća stranka.

A s Jasmilom se slažemo u jednom - dobro mu je rekla. S onime koji svojima oduzima od usta da bi svijetu ugodio, prikazujući se liberalnim, tako i treba. 

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.