Podržite nas!

I ružičasto zasljepljuje…

11.02.2016 22:00

U Hrvatskoj se u sklopu programa prevencije vršnjačkog nasilja zadnje srijede u mjesecu veljači održava Dan ružičastih majica ili Pink Shirt Day. Sastoji se u tome da tog dana učenici i nastavnici, bez obzira na spol, u škole dolaze odjeveni u ružičaste majice ili košulje. Poziv je upućen i saborskim zastupnicima da tog dana dođu na posao odjeveni u ružičasto. Inicijativa je preuzeta iz Kanade jer se navodno proširila zapadnim svijetom kada su u znak solidarnosti sa dečkom kome su se rugali što nosi ružičastu majicu neki njegovi kolege došli u školu obučeni u iste takve majice, nakon čega je maltretiranje dječaka prestalo.

Vršnjačko nasilje je izraz okrutnosti djece i mladih u grupi, razredu i sl. prema svojim vršnjacima koji su po nečemu drukčiji, odskaču od grupe ili predstavljaju određenu prijetnju onima koji unutar grupe vršnjačko nasilje ili mobbing predvode. Radi se o problemu koji i roditelji i nastavnici najčešće vole zanemarivati, što nažalost često dovodi do trauma kod djece, a nekad i do kobnih posljedica. Jedna od takvih bilo je i stradanje Mahira Rakovca (14), učenika Međunarodne osnovne škole u Sarajevu. Na tisuće građana Sarajeva nedavno su izišli na ulice prosvjedujući protiv vršnjačkog nasilja i zahtjevajući uvođenje zaštitnih mehanizama u škole i druge institucije kako se nikada ne bi ponovilo ono što je pretrpio Mahir Rakovac, a što ga je na kraju nagnalo na samoubojstvo.

U Hrvatskoj se u sklopu programa prevencije vršnjačkog nasilja zadnje srijede u mjesecu veljači održava Dan ružičastih majica ili Pink Shirt Day. Sastoji se u tome da tog dana učenici i nastavnici, bez obzira na spol, u škole dolaze odjeveni u ružičaste majice ili košulje. Poziv je upućen i saborskim zastupnicima da tog dana dođu na posao odjeveni u ružičasto. Inicijativa je preuzeta iz Kanade jer se navodno proširila zapadnim svijetom kada su u znak solidarnosti sa dečkom kome su se rugali što nosi ružičastu majicu neki njegovi kolege došli u školu obučeni u takve majice, nakon čega je maltretiranje dječaka prestalo.

Značenje tog plemenitog čina s vremenom se nekako izgubilo budući da se zbog inzistiranja na važnosti nošenja ružičastih majica sve pretvorilo u „plitki spektakl“ instant naprednosti. Protiv ovog prisiljavanja djece i nastavnika na nošenje ružičastih majica bune se neki naši čitatelji, ne samo roditelji djece, već i nastavnici. Vršnjačko nasilje se ovakvim pomodnim spektaklima banalizira, a djecu se prisiljava na uniformirano mišljenje i djelovanje, slijeđenje grupnih obrazaca ponašanja i mentaliteta, što najčešće jednim dijelom i bude uzrokom vršnjačkom nasilju. Prenosimo FB status jedne naše čitateljice uoči dana koji se uskoro približava. Zbog čega se ova prevažna tema obilježava na način koji kod dijela djece, roditelja i nastavnika izaziva snažan otpor? Zar ne bi bilo dovoljno taj dan pričati o Mahiru, Luki Ritzu i drugim žrtvama vršnjačkog nasilja? Možda pink boja učinkovito zasljepljuje kada smo dovoljno napredni da ne primjećujemo kako i naše dijete sudjeluje u onome protiv čega se navodno tom bojom, ali samo tog dana, borimo.

„Još nam je jedan zapadni vjetar potpuhnuo........ i samo što nas nije ponio...........
Ovih dana su škole, valjda i vrtići, dobile naputak o obilježavanju Dana ružičastih majica iliti Pink Shirt Day. 
Dan se obilježava širom naprednog zapadnog svijeta tako da svi oblače ružičaste majice, čak i policajci i njihovi psi; peku se za taj dan ružičasti kolačići, zarađuje se na prodaji ružičastih majica, perika, suknjica, bedževa....
Obilježavanje toga dana krenulo je kad je u Kanadi, 2007. godine jedan dječak prvog dana nastave došao u roza majici te je zbog toga bio zlostavljan.
Za naše zaostale krajeve pripremljena je patetična priča (koje na internetskim stranicama prekobarskog svijeta nema) o tome da je dječak tom majicom pružio podršku bolesnoj majci.
Iskreno, moj zaostali um i ne shvaća zašto netko bolesnu majku podržava ružičastom majicom, što je ne podrži pažnjom, što ne skuha čaj ili obavi neke kućanske poslove.......... No dobro, ne shvaćam ni one objave podrške "ako znaš nekog bolesnog od.... izgubio bitku.......stavi na svoj zid..."
Kao da će bolesnom pomoći da dokoni ljudi po fejsu šire plitke poruke o podršci. Kada čovjek zaista gleda onoga koji gubi bitku, nije mu do takvih javnih podrški.
Da se vratim na famozni Pink Shirt.....
Preporuča se da krajem mjeseca, tog određenog dana svi učenici -dječaci i djevojčice, a valjda i učitelji obuku ružičastu majicu jer ćemo tako reći da smo protiv vršnjačkog nasilja. I to sve zbog jednog jedinog slučaja!
Ružičasto na silu protiv nasilja! 
I tako, potpuhne zapadnjački vjetar i ljudi kao krdo konja s naočnjacima (to je ono što se konju stavi na oči da ne gleda lijevo ni desno nego samo ravno kud se mora kretati) slijede zacrtani put.
A zašto u našoj zemlji svi učitelji i učenici ne nagarimo lica ugljenom i tako podržimo Rome koji su, ma koliko se god trudili da toga ne bude, još uvijek na neki način omalovažavani u našem društvu?!?
A zašto ne dođemo u škole tako da svatko od nas oko struka veže nekoliko jastuka podržavajući tako punašne koji su i te kako diskriminirani u ovom svijetu anoreksičnih ljepota?!?
A zašto ne dođemo s povezima preko očiju podržavajući tako slijepe ljude?!?
A zašto svi učitelji i učenici ne dođu s čepovima u ušima da pokažemo kako suosjećamo s gluhima?!? 
A zašto......... , a zašto.........???
Imamo li mi uopće svojih ideja ili živimo od ideja koje se nošene zapadnjačkim vjetrom, valjajući nas i kotrljajući, pretvaraju u plitki spektakl?!?
p.s. Zaista me čudi što pred nekoliko godina škole nisu dobile naputak da zbog podrške......................................................ne sjećam se čemu/kome
učitelji/ odgajatelji djecu polijevaju kantama hladne vode. I obrnuto, naravno.
Baš šteta što je taj spektakl prošao mimo nas.“

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.