Podržite nas!

Interesi spolnog odgoja

21.12.2012 23:30

INTERESI SPOLNOG ODGOJA

Masovni mediji sve češće naglašavaju nužnost seksualnog osvješćivanja mladeži, ukazujući kako je pomanjkanje seksološkog znanja uzrok određenih pojava poput preranog roditeljstva, širenja spolno prenosivih bolesti ili pomanjkanja seksualnog užitka. Pritom iznose i argument da eventualne negativne posljedice seksualne slobode proizlaze isključivo zbog nedovoljne educiranosti o spolnosti.  No stvari stoje bitno drugačije …

Pokušaji uvođenja spolnog odgoja u Poljsku počeli su se javljati kao ostvarivanje zahtjeva koje su predložili UN, posebno UNDP (United Nations Developmental Program), Svjetska banka, WHO, pokret Zelenih, Zaklade Ford i Rockefeller, Društvo za razvoj obitelji, koje je poljska podružnica Međunarodne federacije planiranog roditeljstva (International Planned Parenthood Federation). Ovi su zahtjevi preslikani u zaključcima tzv. Platforme za djelovanje – završnim dokumentima Svjetske konferencije o stanovništvu u Kairu (1994.) i Svjetske konferencije o ženama u Pekingu (1995.).

U Poljskoj je 20. siječnja 2009. potpisan Sporazum o promicanju spolnog odgoja (seksualne edukacije) djece i mladeži u poljskim školama. Potpisnici Sporazuma (mnoge udruge i organizacije za promicanje seksualne edukacije)  izjavljuju da će zagovarati nužnost izrade i uvođenja sustavnih rješenja kako bi se osigurao opći i obavezni, te dobi prilagođen pristup znanju s područja ljudske seksualnosti utemeljen na međunarodnim standardima ljudskih prava koje su izradili UN, WHO i Konvencija o pravima djece (čl. 2), te da će uložiti napore da pridobiju parlamentarnu većinu za rješenja izrađena od strane Sporazuma (čl. 7).

Zahtjevi navedeni u Sporazumu, praktično su ostvarenje triju ciljeva svjetske politike kojih su žrtve djeca i mladi. To su: (1) globalna sekularizacija društva, (2) ograničavanje rasta stanovništva u svrhu održavanja političke i ekonomske dominacije nad svijetom i (3) ekonomski interesi ostvareni putem izvlačenja profita od iskorištavanja ljudske seksualnosti.

 

Globalna sekularizacija društva

Prvi cilj – globalna sekularizacija društva – ide u smjeru da se ljudima nametne horizontalna vizija života bez prizivanja na Boga, dakle, života koji ne bi bio „zarobljen“ nikakvim sponama tradicionalnog morala. Radi se o tome da se ljudima oduzme religijska perspektiva cilja i smisla života te duhovne i moralne dimenzije ljudske plodnosti. Ovaj svojevrstan kulturni rat treba dovesti do toga da čovjek na mjesto Boga stavi druge vrednote, npr. novac, seks, društveni položaj, užitak. Osoba, koja u zadobivanju raznolikih iskustava i seksualne naslade vidi jedan od najvažnijih ciljeva svojeg života, biva podložna propagandi i promidžbama te se njome lako manipulira.

Postmodernu viziju čovjeka i svijeta promoviranu u programima spolnog odgoja karakterizira agnosticizam i iracionalizam, spoznajni i moralni relativizam, a sve je to proizvod odbacivanja činjenice postojanja apsolutnih normi, temeljnih vrednota i naravnih zakona. Tako svaki čovjek u području spolnosti može činiti sve što poželi jer on sam određuje što je za njega trenutno dobro. Područje spolnosti čovjeka i njegovih spolnih odnosa ne podliježe moralnoj procjeni, ona se nalazi izvan morala jer ništa nije „zaista“ moralno osim onoga što određena osoba u određenoj situaciji priznaje za moralno. U takvom spolnom odgoju ide se, dakle, za oblikovanjem pozitivnih stavova prema svim oblicima seksualne aktivnosti i otvorenosti prema svim vrstama odnosa, guši se osjećaj nelagode, stida i moralne krivnje, te se također razbija unutarnji otpor prema seksualnim perverzijama putem pozivanja na „kreativno seksualno ponašanje“.

Stajalište da su moralne ocjene isključivo odraz pojedinačnih, subjektivnih uvjerenja dovodi do odbacivanja vladajućeg sustava normi i vrijednosti. Mladima biva nametnuto odbacivanje moralnih vrednota što ih posjeduju odrasli, te kršenje tradicionalne moralnosti kao „potrošene“ i „zastarjele“. Međutim, pod geslom tolerancije mladež se odgaja da se suzdržava od moralnih ocjena te da prihvati sve raznolikosti u okviru izražavanja i zadovoljavanja seksualnih potreba i alternativnih stilova života uz poticanje na „kreativnu seksualnu aktivnost“.

Spolno područje biva tretirano kao neiscrpni izvor doživljaja koji se moraju na sve moguće načine maksimalizirati. Podređivanje života postizanju sreće povezuje se s prihvaćanjem utilitarnih i materijalnih vrednota (Op.ur. "Utilitarizam je etička teorija koja kaže da svako djelovanje mora biti usmjereno povećavanju opće sreće ili dobrobiti društva. Međutim, nemoguće je sa sigurnošću procijeniti da li će neki postupak u budućnosti proizvesti pozitivne ili negativne učinke"). Drugi ljudi se procjenjuju u kategorijama „roba za prodaju“ ili „najam“, „predmet požude“ ili „predmet užitka“. Područje spolnosti postaje terenom potrošnje i trgovine, poljem na kojem vladaju zakoni ponude ipotražnje konkurencije. Zato se u programima spolnog odgoja podučavaju seksualne tehnike gdje međuspolni odnosi bivaju uglavnom shvaćeni u kategorijama smanjivanja napetosti i „igre udvoje“ te razdvajanja seksualnih aktivnosti od braka i prokreacije (stjecanje vještina zaštite od trudnoće i spolno prenosivih bolesti).

Potrošački pristup vodi i k prihvaćanju kriterija „više znači bolje“, „drugačije znači bolje“, „raznoliko znači bolje“, pa je tako biseksualnost kao iskustvo „bolje“ jer obogaćuje više nego heteroseksualnost. Čovjek biva obdaren pravima bez obaveza, te budući da ona nemaju transcendentalni izvor, moraju, dakle, biti osigurana izglasanim zakonima. Na takav se način u spolnom odgoju utiskuje uvjerenje o pravu na abortus, sterilizaciju, razvod, bračnu nevjeru, posjedovanje djeteta, umjetnu oplodnju, prostituciju, eutanaziju i kontrolu rađanja.

Kritizirajući tradicionalne vrijednosti, zagovornici spolnog odgoja kritiziraju obitelj i Katoličku Crkvu. Pokušava se izgurati religijski i obiteljski odgoj na margine te se podriva njihov autoritet. Ukoliko bi ipak Crkva ili obitelj htjele zaštititi djecu od izopačenosti, bivaju osuđene da su preosjetljive, histerične, zastarjele i nazadnjačke.

 

Ograničavanje rasta stanovništva

Drugi je cilj institucionalizirane forme spolnog odgoja depopulacija svijeta. Skriveni je razlog depopulacijske politike želja da razvijeni Sjever sebi osigura političku i gospodarsku nadmoć nad Jugom.

Dinamični porast stanovništva u manje razvijenim državama zapažen je kao čimbenik koji ugrožava resurse prirodnih bogatstava neophodnih za gospodarstva visoko razvijenih država te kao ugrožavanje održivosti njihovog visokog standarda života.

Osim toga, dinamično rastući mlađi naraštaj u tim državama mogao bi zahtijevati veću pravednost u podjeli tih dobara, blokirati vlastitu jeftinu radnu snagu i pobuniti se protiv otimačkog gospodarenja koje uništava njihove prirodne resurse. Zbog straha od biološke vitalnosti Juga i gubitka dominacije nad svijetom, države Sjevera (koje same izumiru jer ne žele rađati djecu) promiču mit o globalnoj opasnosti od prenapučenosti svijeta.

Tako je spolni odgoj postao element demografske politike. Kako bi se uvjerilo ljude da izbjegavaju rađati djecu, mora se utjecati na njihove pozitivne stavove o kontracepciji vrlo rano, kada vrijednosti i norme o spolnom životu još nisu oblikovane.

 

Ekonomski interesi

Ciljevi spolnog odgoja skriveni su iza gesla koja izražavaju brigu oko dobra mladeži. Međutim, posljedice takvog odgoja izazivaju suprotni učinak. Adolescent razbuđen spolnim odgojem, potican na ranu aktivnost i inicijaciju na tom području, te uvjeren u valjanost tzv. sigurnog seksa, brzo postaje korisnikom ginekoloških ili uroloških ambulanti te potrošačem kontracepcijskih i stimulativnih sredstava kroz mnoga nadolazeća desetljeća. Ponekad će upotrijebiti abortus te će se kasnije radi komocije uteći sterilizaciji. Kada mu dosadašnja seksualna iskustva postanu dosadna, potražit će pornografske časopise, nazvat će seks telefon, otići će u sex shop ili javnu kuću, potražit će erotsku masažu, ulogirat će se u internetsku mrežu virtualne pornografije. Psihičke seksualne smetnje podvrgavat će specijalističkoj terapiji. Ako naiđe na poteškoće glede ostvarenja svojih prokreativnih planova, iskoristit će neku umjetnu ili alternativnu oplodnju. Zahvaljujući prenatalnoj dijagnostici i selektivnom abortiranju osigurat će si rođenje djeteta odgovarajuće kvalitete.

Raznovrsni eufemizmi trebaju izbrisati granice između moralnog dobra i zla određenih radnji („prekid trudnoće“ umjesto „ubojstva djeteta“, „dostojanstvena smrt“ umjesto „eutanazije“, „svjesno ili odgovorno roditeljstvo“ umjesto „kontracepcija“, „međugeneracijski seks“ umjesto „pedofilija“ itd.).

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!

(U sljedećem nastavku pročitajte „Negativne posljedice spolnog odgoja“)

Dorota Komas-Biela

Izvor: Dorota Kornas-Biela, „Skutki edukacji seksualnej,“ Wychowawca, 5/2011. http://www.wychowawca.pl/miesiecznik_nowy/2011/05-2011/01.html

*Više informacija o Sporazumu za promicanje spolnog odgoja djece i mladeži u poljskim školama na stranici: http://www.funpzs.org.pl/index.php?option=com_content &task=view&id=31&Itemid=42