Podržite nas!

Ja sam "ONA"

03.01.2014 14:40

Zbog pritiska LGBT udruga Ministarstvo uprave izbacilo je uvjet promjene spola kirurškim putem za dobivanje novog identiteta u suprotnom spolu. Novi Pravilnik o promjeni spola u potpunosti izbacuje ulogu Nacionalnog zdravstvenog vijeća i sve veću važnost daje osobnom mišljenju samog pacijenta koji pati od poremećaja koji se još uvijek klasificira kao težak psihijatrijski problem. Za očekivati je da bi uskoro cijeli postupak mogao biti još jednostavniji te će zahtijevati manje papirologije i vremena negoli što je potrebno primjerice kod uvoza automobila.


Promjena spola u samo 2 mjeseca moguća i u Hrvatskoj

Pokoravajući se običnoj neobvezujućoj preporuci koja je pristigla iz Vijeća Europe ili bolje rečeno pritisku lokalnih LGBT udruga Hrvatska je ove godine donijela novi radikalni Zakon o državnim maticama. Prema tom zakonu hrvatski državljani mogu mijenjati spol temeljem izjave ovjerene kod javnog bilježnika da trenutno žive u „drugom rodnom identitetu“ uz predočenje popratne ekspertne dokumentacije, koju može dati psiholog, psihijatar, endokrinolog ili liječnik opće prakse. Vanjski član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Marijana Petir nazvala je stvari pravim imenom i rekavši kako prema starim propisima ne postoje zakonske osnove za diskriminaciju transrodnih osoba novi radikalni zakon ima jedino za cilj ozakonjenje rodne ideologije.

Vrlo brzo LGBT zajednica u Hrvatskoj počela je raditi i na drugim potrebnim izmjenama. Prema sadašnjem pravilniku o promjeni spola konačnu odluku o promjeni spola koja se šalje ministarstvu uprave donosi Nacionalno zdravstveno vijeće kao neutralno i objektivno tijelo koje procjenjuje prikupljenu medicinsku dokumentaciju osobe koja je predala zahtjev za promjenom spola. Međutim, radna skupina koja je mjesecima radila na novom pravilniku odlučila je u međuvremenu potpuno izbaciti iz igre Nacionalno zdravstveno vijeće odnosno dati mu samo figurativnu ulogu sukladno kojoj to vijeće jednostavno mora odobriti sve pristigle zahtjeve za promjenom spola i potvrditi prikupljenu popratnu dokumentaciju. Stručna dokumentacija može biti prikupljena od liječnika čije odluke, reputaciju i iskustvo u struci nitko ne smije preispitivati.

Nekoliko europskih zemalja, poput Njemačke – kroz presudu Ustavnog suda – Portugala, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Austrije već je napustilo kiruršku operaciju i hormonalnu terapiju kao uvjete za promjenu spola. Argentinski zakon ne zahtijeva niti kirurške niti hormonalne intervencije, a niti uključivanje treće strane. Izbacivanje uključivanja treće strane biti će sljedeći korak u nastojanjima LGBT udruga, a svi su se ovi uvjeti u stranim zemljama napustili ne zbog uvažavanja mišljenja medicinske struke već zbog vođenja prema radikalnim načelima iz Yogyakarte koja su s gnušanjem odbačena pred međunarodnom Organizacijom za europsku suradnju i sigurnost jer promoviraju posebna prava i privilegije za homoseksualce, lezbijke i transrodne osobe istodobno gazeći prava svih ostalih.

Prije izrade Pravilnika Ministarstvo zdravlja organiziralo je krajem listopada sastanak sa zainteresiranim stručnjacima i predstavnicima udruga na kojem se putem rasprave i usuglašavanja prijedloga trebao oblikovati konačni prijedlog Pravilnika. U tadašnjem prijedlogu Pravilnika uloga Nacionalnog zdravstvenog vijeća kao objektivnog i neutralnog tijela u odlučivanju o zahtjevima za promjenom spola nije bila upitna. Na sastanak su od strane Ministarstva bili pozvani sljedeći sudionici: pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, prof. dr. sc. Dražen Begić, dr. med. s Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb, doc. dr. sc. Ivan Begovac, dr. med. s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, doc. dr. sc. Marina Grubić, prof. s Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb, prim. dr. sc. Goran Arbanas, dr. med. iz HLZ-Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac, dipl. iur. s Pravnog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, prof. s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, mr. sc. Iva Žegura, prof. iz Klinike za psihijatriju Vrapče, prof. dr. sc. Miroslav Dumić, dr. med. iz Poliklinike A.B.R., Trans Aid Hrvatska – Udruga za promicanje i zaštitu prava transrodnih i transeksualnih osoba, Sanja Juras, koordinatorica lezbijske udruge Kontra i Edo Bulić, koordinator Iskoraka.

Tko je od navedenih osoba uistinu prisustvovao sastanku nije poznato, ali se ubrzo nakon toga, 30. listopada, u organizaciji Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova održala Konferencija „Jogjakartska načela – međunarodne pravne norme u zaštiti ljudskih prava LGBT osoba“. Na toj se konferenciji javnost obmanjivala kako se u slučaju načela iz Yogyakarte radi o obvezujućim međunarodnim pravnim normama vezanim uz ljudska prava i njihovu primjenu na problematiku seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Upravo suprotno, načela iz Yogyakarte usvojili su jedino ekscentrici koji se bave pitanjima LGBT prava, dakle isti oni koji su ih i pisali, i ona nemaju apsolutno nikakvu obvezujuću važnost za suverene države te se, budući da sadrže brojne pravne nelogičnosti, izričito kose s prihvaćenim normama u međunarodnom pravu i u cijelosti ih je nemoguće uvesti bez da se želi uvesti neki oblik diktature. U tom bi slučaju homoseksualci, lezbijke, transrodne i sve ostale osobe koje se vode pod kišobranom raznih verzija LGBT akronima uživali posebna prava poput neke vrste privilegirane kaste, a svi drugi bili bi tek obični smrtnici koji se moraju odreći svojih prava.

No, ista načela postaju itekako obvezujuća ukoliko ih se uz pomoć visoko rangiranih ali ideologiziranih državnih službenika poput pravobraniteljice Višnje Ljubičić i njezinog pomoćnika Gorana Selaneca implementira dio po dio u nacionalno zakonodavstvo. Ista se pravobraniteljica dva tjedna nakon ove konferencije sastala s prof. Ivom Žegura koja je pravobraniteljicu upoznala s rezultatima edukacije o transrodnim i transseksualnim osobama pri Gender Clinic VU MC u Amsterdamu kojoj  je prisustvovala te je pravobraniteljica rado prihvatila sve njene inicijative. Nizozemska je zemlja koja zdušno prihvaća načela iz Yogyakarte, a Boris Dittrich, LGBT aktivist koji trenutno lobira za poligamne brakove u Nizozemskoj, ovako govori o novom zakonu o promjeni spola bez kirurške intervencije u Nizozemskoj: „Uvjet ekspertnog mišljenja u novom zakonu podriva prava transrodnih osoba da odrede vlastiti identitet bez miješanja treće strane. Novi zakon je dobar korak naprijed ali Nizozemska se mora ubrzano kretati kako bi u potpunosti ljudima omogućila osobnu autonomiju u određivanju vlastitog rodnog identiteta.“ Drugim riječima, uskoro bi i uvjet prikupljanja medicinske dokumentacije mogao postati politički nekorektan uvjet jer „podriva prava transrodnih osoba“.

U prvom prijedlogu Pravilnika o promjeni spola čak se polazi od činjenice da je promjena spola temeljno pravo zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom te je za očekivati da tako nešto piše i u konačnoj verziji. Naravno da nigdje u Ustavu RH ne piše da je promjena spola temeljno ljudsko pravo. Svakako bi trebalo pozdraviti što LGBT zajednica navodi kiruršku operaciju spola kao nešto što osobu bespotrebno osakaćuje jer studije provedene na ispitanicima poslije operacije spola pokazuju da su rezultati poražavajući te da osobe koje su se podvrgle takvim radikalnim tretmanima i bespovratno unakazile i osakatile svoje tijelo imaju znatno veći rizik od smrtnosti, pokušaja samoubojstva i psihičkih oboljenja od ostatka populacije.

Međutim, ono što Trans Aid Hrvatska navodi kao razlog za ukidanje uvjeta kirurške operacije da bi se pristupilo adnimistrativnoj promjeni spola su između ostalog prisiljavanje na sterilizaciju i činjenica da nemaju sve transrodne osobe potrebna financijska sredstva za skupu operaciju. Operacije i hormonalni tretmani ovakve vrste pretvorene su u vrlo unosan biznis, a u Americi postoje četiri velika bolnička centra (San Francisco, Boston, Seattle i Los Angeles) koja čak i malu djecu pretvaraju iz dečka u djevojčicu ili obrnuto. Ne radi se o kirurškim operacijama već o upotrebi hormonalnih blokatora na predpubertetskoj djeci kako bi se zaustavio pubertet dok djeca ne odrastu do prihvatljive dobi za operaciju spola. Inače, SAD ima najviše cijene za kirurške operacije promjene spola jer tamo cijene sežu i do 50 000 dolara dok je u Velikoj Britaniji cijena postupka oko 15 000 dolara. Od nedavno se i Beograd pretvorio u popularnu destinaciju medicinskog transrodnog turizma te ozbiljno ugrožava skuplju konkurenciju u zapadnim zemljama.

Kako bi ovaj biznis što više opstao potrebno je raznim pritiscima i pričom da se radi o temeljnom ljudskom pravu promjenu spola uvrstiti u postupak koji pokriva zdravstveno osiguranje. U "naprednoj" Americi već su višestruko zažalili što im se rodna ideologija uvukla u sve pore društva. Suđenje vojniku američke mornarice Bradleyu Manningu optuženom za djela špijunaže, krađe dokumenata (preko 700,000 povjerljivih dokumenata koji rasvjetljavaju ulogu SAD-a u ratovima u Iraku i Afganistanu predano Wikileaksu) i računalne prijevare okončalo se u srpnju 2013. nevjerojatnim obratom. Samo dan nakon što mu je izrečena zatvorska kazna od 35 godina Bradley Manning je izjavio da je on ustvari žena i da želi da ga se oslovljava sa Chelsea Elizabeth. Na Wikipediji više nema Bradleya, već samo Chelsea Elizabeth - njegov identitet je od strane administratora Wikipedije promptno promijenjen samo na osnovu njegove izjave. Od američke vojske Chelsea traži da mu omogući hormonalnu terapiju nakon čega bi uslijedila kirurška promjena spola, sve na račun poreznih obveznika.

Zapravo, obrana Bradleya Manninga temeljila se u velikoj mjeri na rodnoj disforiji i nesretnom djetinjstvu optuženika (teške obiteljske prilike, alkoholizam majke, fetalni alkoholni sindrom optuženika) što je uvelike pridonijelo ublažavanju kazne budući da je tužiteljstvo tražilo zatvorsku kaznu od 90 godina. I to nije prvi slučaj da zatvorenici od poreznih obveznika traže plaćanje operacije promjene spola. Nakon što je zatvor u Virđiniji odbio zatvoreniku da se podvrgne operaciji promjene spola, federalni Žalbeni sud je početkom ove godine prihvatio žalbu transrodnog zatvorenika. Prošle je godine federalni sudac odredio saveznoj državi Massachusetts da mora platiti operaciju promjene spola osuđenom ubojici, na koju je odluku ta država uložila žalbu. U Kaliforniji je jedna studija pokazala da je od 160.000 pripadnika zatvorske populacije te države njih 330 transrodno, a sumnja se da je ta brojka još i veća. Ukoliko se nastavi s prihvaćanjem nerazumnih LGBT zahtjeva, svi bi oni trebali dobiti novi identitet, čak i bez homornalne terapije ili operacije promjene spola. Do čega sve može dovesti preseljenje muških zatvorenika koji su bez promjene spola odlučili biti "ženama" na ženske odjele, ne treba previše obrazlagati. Ne treba niti zatvarati oči pred činjenicom da uz katastrofalnu ideologiziranost državnih službenika i Hrvatska ide potpuno istim putem.

Što to znači za sve ostale ljude koje ne pogađa problem rodne disforije? Imaju li oni pravo znati točan, pravi spol osobe s kojom se svakodnevno susreću, rade, pohađaju nastavu, dijele wc ili svlačionice i možda jednog dana krevet? Kako bi to izgledalo kada bi država svakom težem psihičkom bolesniku izlazila u susret na način da neodgovorno mijenja svoje zakone prema njegovim željama i projekcijama stvarnosti? Mogućnosti za zloupotrebu ovakvih zakona i pravilnika su nebrojene i sasvim sigurno će dovesti do manipulacija identitetom od strane osoba koje uopće nisu transrodne, s ciljem skrivanja identiteta ili izvlačenja neke koristi. Rodna nesigurnost i konfuzija kod osoba koje pate od ozbiljnih psihičkih problema tako bi na kraju mogle dovesti do pravne nesigurnosti i konfuzije na razini čitavog društva.

 

Tekst iz Jutarnjeg lista u kome se slavodobitno najavljuje novi Pravilnik o promjeni spola:

NOVA SEKSUALNOST

Promjena spola trajat će 2 mjeseca, bez zahvata liječnika

Autor: Zrinka Korljan

Novi pravilnik o promjeni spola, koji se mjesecima priprema, sredinom siječnja iduće godine bit će predstavljen javnosti. Riječ je o pravilniku kojim će se zamijeniti onaj donesen 2011.  godine koji je, tvrde članovi radne skupine koja izrađuje novi prijedlog, bio iznimno loš.

Taj, još aktualni, pravilnik propisao je da ako osoba želi pred zakonom promijeniti spol, mora podnijeti zahtjev o kojem onda odlučuje Nacionalno zdravstveno vijeće. To nije problematično, no odluke tog vijeća, tvrde članovi radne skupine za izradu novog pravilnika, vrlo su diskutabilne.

Vijeće diskriminira

- Po starom Pravilniku, ako osoba nije operacijom promijenila spol, bilo je nemoguće da Zdravstveno vijeće donese pozitivnu odluku. Podnositelji zahtjeva zapravo su bili diskriminirani. Vijeće ne bi trebalo odlučivati o tome je li netko muškarac ili žena, jer ako osoba ima svu potrebnu liječničku dokumentaciju, to bi trebalo biti dovoljno - kaže Anamaria Drožđan Kranjčec, članica radne skupine.

Novi pravilnik donosi odredbe koje će ubrzati postupak. Tako bi on trebao trajati oko dva mjeseca, a ne i po godinu dana, koliko je do sada trajao. Osim toga, njime bi se propisalo da Nacionalno zdravstveno vijeće daje pozitivno mišljenje u svim slučajevima: osoba može, ali ne mora biti pod hormonskom terapijom, te može, ali ne mora operativno promijeniti spol.

Liječnici dovoljni

- Ne znam zašto bi Zdravsteno vijeće donosilo odluku. Dovoljne su liječničke potvrde - ako psiholog, psihijatar, endokrinolog i liječnik opće prakse donesu svoje mišljenje, zašto bi onda bio potreban još netko da odlučuje - pita Noa Pintarić iz udruge Trans Aid Hrvatska, koja je sudjelovala u izradi prijedloga.

Dovoljan je osjećaj

- osoba ne mora operativno promijeniti spol

- ne mora biti pod hormonalnom terapijom

- dovoljno je da se o svom spolu izjasni po vlastitom osjećaju, uz liječničku dokumentaciju

- postupak će biti brži pa će trajati oko dva mjeseca

 

Izvor: Jutarnji list http://www.jutarnji.hr/promjena-spola-za-2-mjeseca--bez-zahvata-lijecnika/1148687/