Podržite nas!

Još jedan skandal u Kurikulumu

30.12.2012 22:00

U ishodima učenja 4. modula Jovanovićevog Zdravstvenog odgoja za III. razred srednje škole stoji: "Analizirati odredbe Deklaracije o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene organizacije". Potražili smo takvu deklaraciju na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i utvrdili da takva deklaracija na internetu uopće ne postoji! Najbliže što se o toj temi može pronaći, nalazi se u sekciji „Gender and human rights“ s eksplicitnom napomenom: „These definitions do not represent an official WHO position, and should not be used or quoted as WHO definitions. Stoga smo kontaktirali i voditeljicu ureda SZO Hrvatska, gospođu Antoinette Kaić-Rak od koje do danas nismo dobili službeni odgovor.

Međutim, na stranicama udruge „Ženska soba“, čija izdanja se nalaze među preporučenom literaturom ZO,  vrlo brzo smo našli Deklaraciju o seksualnim pravima Svjetskog SEKSOLOŠKOG kongresa održanog 1999.

Postavlja se pitanje, kako je moguće da se pod krinkom Svjetske zdravstvene organizacije u Kurikulumu podvaljuje dokument kojemu je jedini smisao pružanje pravnog okvira za „potpuno izražavanje osobnih seksualnih potencijala“ svim mogućim seksualnim orijentacijama (uključujući egzibicionizam, pedofilijuju itd. – lista je podugačka)? U nastavku iznosimo neke od točaka o kojima bi učenici srednje škole trebali raspravljati

Peta točka Deklaracije o kojoj učenici trebaju raspraviti je "5. Pravo na seksualni užitak. Seksualni užitak, uključujući autoerotizam (masturbaciju), izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i duhovne dobrobiti." Dakle, masturbacija je, među ostalim izvor INTELEKTUALNE i DUHOVNE dobrobiti. Želi li se možda učenicima srednje škole poručiti da će njihov IQ i duhovni rast biti proporcionalan količini masturbacije?

Sedma točka Deklaracije je „7. Pravo na slobodu seksualnog udruživanja. Riječ je o mogućnosti sklapanja ili ne sklapanja braka, razvoda i uspostavljanja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica.“. Ova točka podrazumijeva pojam braka isključivo kao odgovornu seksualnu zajednicu. Međutim, zagovaranje ovog prava ide ruku pod ruku s rodnom ideologijom i stvara preduvjete za ozakonjivanje ne samo homoseksualnih, nego i svih ostalih „seksualnih“ zajednica (tris, anima, pedo, incesty itd.).

Još jedno zanimljivo pravo je "10. Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti. Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces, koji počinje od rođenja, i treba uključivati sve društvene institucije." Radi se o još jednom Kinsey-evu nasljeđu u Kurikulumu ZO. Da li Ministarstvo priprema teren za uvođenje seksualnog odgoja u rodilišta, jaslice i vrtiće?

Nažalost, ovo je samo jedan od mnogih primjera grubih propusta u 4. modulu Zdravstvenog odgoja i njegovog šlampavog i nestručnog sadržaja i neprofesionalnog uvođenja. Stoga još jednom pozivamo sve institucije da stanu u obranu prava djece i ne dopuste neprimjerenu, nasilnu i štetnu seksualizaciju djece radi promicanja sebičnih, političkih i ideoloških interesa njegovih autora i promicatelja.

U nastavku je kompletan tekst "Deklaracije" pa prosudite sami.

Deklaracija o seksualnim pravima

 

Prihvaćeno u Hong Kongu na 14. Svjetskom seksološkom kongresu, 26. kolovoza, 1999.

Seksualnost je integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića. Potpuni razvoj seksualnosti ovisi o zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba kao što su želja za kontaktom, intimnošću, emocionalnim izražavanjem, užitkom, nježnošću i ljubavlju. 

Seksualnost se oblikuje kroz osobne i društvene odnose. Potpuni razvoj seksualnosti je neophodan za individualnu, interpersonalnu i društvenu dobrobit.

Seksualna prava su univerzalna ljudska prava, zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Budući da je zdravlje osnovno ljudsko pravo tako i seksualno zdravlje mora biti osnovno ljudsko pravo. Da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, sljedeća seksualna prava moraju  biti prepoznata, promicana, poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima. Seksualno zdravlje je rezultat okruženja koje prepoznaje, poštuje i primjenjuje seksualna prava. 

Seksualnost je integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića. Potpuni razvoj seksualnosti ovisi o zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba kao što su želja za kontaktom, intimnošću, emocionalnim izražavanjem, užitkom, nježnošću i ljubavlju. 

Seksualnost se oblikuje kroz osobne i društvene odnose. Potpuni razvoj seksualnosti je neophodan za individualnu, interpersonalnu i društvenu dobrobit.

Seksualna prava su univerzalna ljudska prava, zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Budući da je zdravlje osnovno ljudsko pravo tako i seksualno zdravlje mora biti osnovno ljudsko pravo. Da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, sljedeća seksualna prava moraju  biti prepoznata, promicana, poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima. Seksualno zdravlje je rezultat okruženja koje prepoznaje, poštuje i primjenjuje seksualna prava.
 

1. Pravo na seksualnu slobodu.  Seksualna sloboda obuhvaća mogućnost potpunog izražavanja osobnih seksualnih potencijala. To, dakako, isključuje sve vrste seksualne prisile, eksploatacije i zlostavljanja, bilo kada i u bilo kojoj situaciji.
 
2. Pravo na seksualnu autonomiju, seksualni integritet i sigurnost  seksualnog tijela. Ovo pravo uključuje sposobnost donošenja samostalnih odluka o vlastitom seksualnom životu unutar konteksta osobne i društvene etike. Isto tako, obuhvaća kontrolu vlastitog tijela i uživanje u vlastitom tijelu slobodno od zlostavljanja, sakaćenja i nasilja svake vrste.
 
3. Pravo na seksualnu privatnost. Pravo na seksualnu privatnost uključuje pravo na vlastite intimne odluke i ponašanja, sve dok se njima ne ugrožavaju seksualna prava drugih.
 
4. Pravo na seksualnu jednakost. Odnosi se na slobodu od svih vrsta diskriminacije bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru, te fizičku ili emocionalnu različitost. 
 
5. Pravo na seksualni užitak. Seksualni užitak, uključujući autoerotizam, izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i duhovne dobrobiti.
 
6. Pravo na emocionalno seksualno izražavanje.Seksualno izražavanje jest više od erotskog užitka ili seksualnog čina. Svatko ima pravo izražavati svoju seksualnost kroz komunikaciju, dodir, emocionalno izražavanje i ljubav.
 
7. Pravo na slobodu seksualnog udruživanja. Riječ je o mogućnosti sklapanja ili ne sklapanja braka, razvoda i uspostavljanja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica.
 
8. Pravo na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore. Obuhvaća pravo na odlučivanje o roditeljstvu, broju djece, dobnoj razlici među djecom, te pravo slobodnog pristupa sredstvima kontrole i reguliranja plodnosti.
 
9. Pravo na seksualnu informaciju temeljenu na znanstvenom istraživanju. Ovo pravo podrazumijeva da seksualna informacija treba nastati kroz proces nesmetanog i etičnog znanstvenog istraživanja, te da, na odgovarajuće načine, treba biti diseminirana na svim društvenim razinama.
 
10. Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti. Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces, koji počinje od rođenja, i treba uključivati sve društvene institucije.
 
11. Pravo na zaštitu seksualnog zdravlja. Zaštita seksualnog zdravlja treba biti dostupna i za prevenciju i za tretman seksualnih nedoumica, problema i poremećaja svih vrsta.

 
Seksualna prava su osnovna i opća ljudska prava.