Podržite nas!

Jovanovićev ZO četvrti puta pred Ustavnim sudom

17.12.2013 15:13

Donosimo tri prijedloga za pokretanjem postupka ocjene suglasnosti odluka ministra Jovanovića s Ustavom i zakonom koje se odnose na uvođenje kurikuluma i priručnika za provedbu Zdravstvenog odgoja. Jedan prijedlog je prihvaćen kao jedan od temelja za ukidanje Zdravstvenog odgoja ministra Jovanovića u svibnju ove godine dok su druga dva još aktivna i čekaju očitovanje Ustavnog suda. Sve prijedloge izradio je odvjetnik iz Poreča Dario Čehić koji u trećem prijedlogu kao opunomoćenik zastupa 600 roditelja iz cijele Hrvatske.


Pravni stručnjak upozorava: Zdravstvenim odgojem provodi se nedopuštena indoktrinacija učenika

22. svibnja 2013. Ustavni sud ukinuo je Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama ministra Jovanovića prihvaćajući prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom. Prijedloge je podnijelo nekoliko zainteresiranih stranki, među ostalima GROZD te odvjetnik Dario Čehić iz Poreča.

Budući da je ministar Jovanović samo tjedan dana nakon odluke Ustavnog suda, točnije 31. svibnja 2013. ponovno donio Odluku o uvođenju Zdravstvenoga odgoja praktički jednakoga sadržaja i opet bez javne rasprave, odvjetnik Dario Čehić podnio je Ustavnom sudu još jedan prijedlog za ocjenom ustavnosti 1. kolovoza. Kao zastupnik 600 roditelja iz cijele Hrvatske porečki odvjetnik podnosi Ustavnom sudu 9. studenog također i svoj treći prijedlog za ocjenom ustavnosti. Ovaj put predmet je bila ministrova Odluka o donošenju nastavnog plana i programa zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama od 20. kolovoza 2013.

 

Tri prijedloga za ocjenu ustavnosti

Prvi prijedlog Daria Čehića Ustavni sud je dakle prihvatio kao jedan od temelja za ukinuće Odluke o provođenju Zdravstvenog odgoja,  dok su druga dva još uvijek otvoreni predmeti i čekaju da Ustavni sud o njima donese odluku. Kod sva tri prijedloga za ocjenom ustavnosti pozivalo se na kršenje članka 40. i 63. Ustava Republike Hrvatske koji jamče slobodu savjesti i vjeroispovjedi te pravo i slobodu roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece, zatim odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja nalaže da država mora poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima, ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, usvojenog na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku 16. prosinca 1966. godine, Opće deklaracije o ljudskim pravima, usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku 10. prosinca 1948. godine, te odredbi  Obiteljskog zakona prema kojima odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja. Također se poziva na teške povrede zakonom propisane procedure pri uvođenju Zdravstvenog odgoja odnosno Zakona o procjeni učinaka propisa i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, i to zbog neprovođenja ili nezakonitog provođenja javne rasprave te zaobilaženja Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje kao  stručnog i strateškog tijela koje prati kvalitetu sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj i zaobilaženja odnosno izvlašćivanja Vijeća roditelja iz procedure.

Iz sva tri prijedloga za ocjenom ustavnosti je jasno kako je najjači temelj za odbacivanje ministrove odluke o uvođenju Zdravstvenog odgoja u obliku i sadržaju kakav se trenutno provodi u školama Republike Hrvatske grubo kršenje prava roditelja i učenika na odgoj u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima te time i prava na slobodu vjeroispovjedi koje je zaštićeno brojnim međunarodnim ugovorima i konvencijama, kao i Ustavom RH, i spada u temeljna ljudska prava.  Ova prava u Republici Hrvatskoj dodatno su zaštićena ugovorima sa Svetom Stolicom. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture međunarodni je ugovor ratificiran (donošenjem zakona) u Hrvatskom saboru, te on prema članku 140. Ustava RH predstavlja dio unutarnjeg pravnog poretka RH sa pravnom snagom iznad zakona. Tim ugovorom štiti se pravo roditelja na odgoj djece a država se obvezuje da će se u sklopu odgojno-obrazovnog sustava u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike.

 

Crkva dobiva „kikiriki“ u odnosu na 1,8 milijardi kuna koje dobijaju razne udruge

Budući da je eminentni neuropedijatar mr. sc. Tomislav Gojmerac ustvrdio da 4. modul Kurikuluma Zdravstvenog odgoja u sadašnjem obliku „predstavlja nasilje nad djecom i jasno krši prava djece i njihovih roditelja“, ne osvrćući se pri tom ni na vjerska pitanja i vjersku pripadnost učenika, razvidno je da bi pozivanje na prava vjernika i ugovore sa Svetom Stolicom u konačnici trebala zaštititi i djecu svih ostalih vjeroispovjesti u RH kao i djecu roditelja ateista, a ne samo Rimokatolike, od indoktrinacije koja je iznimno štetna i pogubna za njihov psihofizički razvoj i spolno zdravlje. Poznato je, naime, da se ovakvom Zdravstvenom odgoju protive sve vjerske zajednice u RH, kao i dobar dio roditelja ateista. S tim u vezi vrlo su zabrinjavajuća nedavna nastojanja bivšeg svećenika Ivana Grubišića, za revizijom ugovora između Hrvatske i Svete stolice. Tjeranjem Katoličke crkve iz obrazovanja želi se širom otvoriti vrata da taj prostor posve zauzmu razne feminističke, homoseksualne i druge udruge koje su, osim što im se iz proračuna RH daju sredstva koja godišnje premašuju 1,8 milijardi kuna, također obilno financirane novcem sumnjivih donatora iz inozemstva te su programski i svjetonazorski pod direktnim utjecajem tih sponzora. U usporedbi s tim davanja države prema Crkvi predstavljaju gotovo nikakvo opterećenje, a korist za djecu, mlade te društvo u cjelini iznimno je velika budući da se radi o vrijednostima koje su autohtone tradiciji hrvatskog naroda kao  i tradiciji svih drugih naroda koji žive u Hrvatskoj.

 

Indoktrinacija putem kurikuluma ZO

O nedopuštenoj indoktrinaciji koja se putem ovih udruga vrši nad djecom preko kurikuluma ministra Jovanovića posvećuje se veliki prostor u obrazloženju činjenica i razloga na kojima se temelji tvrdnja o nesuglasnosti kurikuluma sa Ustavom i zakonima Republike Hrvatske odvjetnika Daria Čehića. Takva je indoktrinacija karakteristična jedino za totalitarne režime, a nipošto za slobodno društvo. Kod nas i u državama istočne Europe desetljećima se provodila politika militantnog ateizma kada je nekoliko postotaka ukupnog stanovništva provodilo indoktrinaciju nad djecom većinskog stanovništva. Prošlost se opet ponavlja. Prema članku 1. 1. Protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda država se ne smije angažirati na indoktrinaciji gdje bi se moglo prepoznati nepoštivanje vjerskih i filozofskih uvjerenja roditelja. Odvjetnik Čehić navodi: „Upravo u izvršavanju prirodne obveze prema svojoj djeci – gdje su roditelji prvi koji su odgovorni za 'odgoj i obrazovanje' svoje djece – roditelji mogu zahtijevati da Država poštuje njihova vjerska i filozofska uvjerenja. Njihovo pravo stoga odgovara jednoj odgovornosti koja je blisko povezana sa uživanjem i izvršavanjem prava na obrazovanje ...“.

Ova je indoktrinacija u kurikulumu naročito prisutna u preporučenoj literaturi koja je neminovno visoko ideologizirana jer se sastoji od tekstova aktivista homoseksualnih udruga ili istaknute funkcionerke jednog totalitarističkog režima Mariele Espin Castro te na razlikovanju roda i spola koju ne priznaje niti jedna glavna religija, kao ni međunarodni pravni dokumenti. „Ovakvo razlikovanje nije prihvaćeno ni u jednoj grani znanosti; nju u većem broju prihvaćaju jedino sveučilišni predavači okupljeni oko tzv. ženskih/rodnih studija – čiji znanstveni interes u suštini predstavlja izučavanje feminističke ideologije i LGBTQ aktivizma, kojim političkim i ideološkim grupama ti znanstvenici bez iznimke i pripadaju. Naprosto je riječ o ideologiji, a ne o stajalištu bilo koje znanstvene discipline.“ Naročito je zabrinjavajuće što je indoktrinacija najjasnije vidljiva u dijelu u kojem se učenicima prezentiraju sva pitanja vezana uz homoseksualnost. Odvjetnik Čehić navodi da je izričiti cilj udžbenika „Edukacijskog programa ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama“ (u kojem se učenicima prenosi učenje Alfreda Kinseya), prema kojem je napravljen 4. modul koji je i naknadno sadržajno ostao isti, a sporna literatura samo formalno povučena, familijarizacija učenika sa životom homoseksualne zajednice kako bi ih se navelo na upuštanje u homoseksualne odnose sa pripadnicima te zajednice. 

U trećem prijedlogu za ocjenom ustavnosti odvjetnika Čehića predmet je nedopuštena indoktrinacija učenika koja se trenutno provodi putem kurikuluma i priručnika za provedbu Zdravstvenog odgoja. Suce Ustavnog suda poziva se da utvrde nesuglasnost ove Odluke s Ustavom RH i čitavim nizom međunarodnih dokumenata koje je Hrvatska potpisala. Kada bi odluka Ustavnog suda u ovom slučaju bila pozitivna, a Zdravstveni odgoj ponovno ukinut, nitko više ne bi imao prostora tvrditi da se radi o ukinuću zbog isključivo proceduralnih propusta.  Indoktrinacija koja se u predmetu navodi prisutna je naročito u sadržajima o homoseksualnosti, transeksualnosti, gay braku, rodu i spolu, tzv. Deklaraciji o seksualnim pravima koja se još uvijek učenicima lažno predstavlja kao dokument Svjetske zdravstvene organizacije te poduci o tzv. sigurnom seksu s prezervativima. Posebice se analizira vješta manipulacija i navođenje učenika na željeni zaključak u nastavnoj jedinici „Diskriminacija i stigmatizacija seksualnih manjina“. Manipulacija se provodi prešućivanjem znanstvenih činjenica učenicima, selektivnim prikazom informacija o iznimno važnim temama, te prezentiranjem ideologije karakteristiĉne za LGBTQ aktiviste i pobornike radikalnog feminizma kao da se radi o znanstvenom pristupu. „Ovakvo selektivno prikazivanje ĉinjenica upućuje na svjesnu želju da se prema djeci i mladima putem programa Zdravstvenog odgoja vrši indoktrinacija, koja je prema Ustavu RH i međunarodnim propisima citiranima u toč. III. ovoga prijedloga nedopuštena.“

 

Namjerni propusti u organiziranju „javne rasprave“

Također je vrlo zanimljiv dio u kojem se u trećem prijedlogu ukazuje na namjerne propuste u organiziranju javne rasprave u razdoblju od 1. lipnja – 12. srpnja 2013. kako bi se šira javnost onemogućila u sudjelovanju. U tom dijelu se također navodi da je Odluka o donošenju nastavnog plana i programa zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama od 23. kolovoza donesena prije izrade Sažetka o provedenoj javnoj raspravi u kojoj je sudjelovalo 564 odgojno-obrazovnih ustanova (od vijeća učenika, vijeća roditelja i učiteljskih i nastavničkih vijeća) i 1967 predstavnika zainteresirane javnosti (pojedinaca, roditelja, predstavnika civilnog sektora, strukovnih udruga...). Ukupno 2531 očitovanja navodno su pregledana u u svega nekoliko tjedana te je o njima povjerenstvo u Sažetku napisalo svega 9 krnjih rečenica. Odvjetnik Čehić ironično navodi kako se radi o pothvatu koji „zacijelo iziskuje intelektualnu vještinu kakva valjda nije zabilježena u povijesti ljudske misli.“ Ustavnom sudu također se ukazuje na krupne tehničke propuste MZOS-a. Naime, nakon usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrazovanju u srednjoj i osnovnoj školi u srpnju ove godine, koje je ministar donio s ciljem izvlašćivanja Vijeća roditelja iz procesa donošenja odgojno-obrazovnih kurikuluma, ministar se na zahtjev za davanjem na uvid rješenja kojim je imenovana radna skupina Nacrta Zakona očitovao kako je ministarstvo zagubilo ili uništilo svaki pojedini otpravak rješenja za imenovanje. Nevjerojatno je da su netragom nestala i sva 2531 očitovanja pristigla tijekom javne rasprave o Zdravstvenom odgoju. Očito se radi o namjernom uništenju dokumenata čime ministar skriva iznimno vrijedno štivo nevjerojatno velikog broja prispjelih kritika na Zdravstveni odgoj, posebice na njegov 4. modul, i od javnosti i od Ustavnog suda.

 

Kratka povijest Jovanovićevih spornih i ukinutih odluka:

1. Na prvu Odluku o uvođenju Zdravstvenog odgoja od 27. rujna 2012. (http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=11972) stiglo je čak devet prijedloga za ocjenu ustavnosti. Vlada RH se 14. veljače 2013. Ustavnom sudu očitovala (http://www.scribd.com/doc/142996629) da to uopće nije propis, pa da zbog toga i nije objavljena u Narodnim novinama te da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati ustavnost te odluke. Nakon što je Jovanović prvu Odluku zamijenio drugom, Ustavni je sud sve prijedloge za ocjenu ustavnosti te prve Odluke odbacio 20. svibnja 2013. (http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Pojmovi/C12570D30061CE54C1257B710031AFF5?OpenDocument) jer je ona prestala vrijediti stupanjem na snagu druge pa više nije bila propis.
 
2. Drugu Jovanovićevu Odluku o uvođenju Zdravstvenog odgoja od 31. siječnja 2013. (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_02_17_291.htmlUstavni je sud ukinuo 22. svibnja 2013. (http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Pojmovi/C12570D30061CE54C1257B7300328A29?OpenDocument).
 
3. Jovanović je treću po redu Odluku, (http://www.scribd.com/doc/145091712) od 31. svibnja 2013., donio kao provedbeni propis Zakona o sustavu državne uprave. Na nju su stigli novi prijedlozi za ocjenu ustavnosti.
 
4. Četvrtu odluku Jovanović je donio 20. kolovoza 2013. (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_08_106_2384.html) kao provedbeni propis Zakona o odgoju i obrazovanju 

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.