Podržite nas!

Kako je Šibenik ‘nasjeo’ na reklamu za umjetničku gay kuću

16.02.2015 18:28

Mladi šibenčanin Hrvoje Vukov (25), bivši sjemeništarac, koji je navodno tek na hodočašću u Jeruzalem otkrio svoju homoseksualnu orijentaciju, najavio je kako želi u svom rodnom gradu otvoriti umjetničku kuću koja će njegovati gay aktivizam. Šibenska gradska uprava na čelu s gradonačelnikom iz HDZ-a Željkom Burićem spremno je podržala projekt uz riječi „Šibenik je kulturna, urbana i moderna sredina bez obzira na tradicijske vrijednosti utkane u naš grad“, što god to značilo. Šibenik je inače grad koji uživa status Grada prijatelja djece. Osim što je poznat kao domaćin Međunarodnog dječjeg festivala, grad potiče i održava druge aktivnosti i programe za djecu. Kako će se u takvo što uklopiti gay „kultura“ koja je gotovo uvijek pornografska, a često i vrlo degutantna čak i za manje osjetljive i „naprednije“ odrasle osobe? Vukov planira staru kamenu kuću u šibenskoj Varoši preurediti u „ljetnu kuću", mjesto u kojem bi se okupljali umjetnici za vrijeme Međunarodnog dječjeg festivala, ali u kojem bi se njegovao gaj aktivizam.

Nikolina Nakić  u svom osvrtu problematizira nešto drugo. Ne radi li se o diskriminaciji kada se mladom i još neafirmiranom umjetniku ili dizajneru odjednom širom otvaraju sva gradska vrata i prostori samo zato što je gay, dok se drugi moraju godinama probijati radom i dokazivati svoju kreativnost i sposobnosti? Pokrenuta je i peticija protiv otvaranja gay kuće.

Objava: 11. veljače, 2015.

Autorica: Nikolina Nakić

Ovih se dana u šibenskim, ali i hrvatskim medijima pronijela vijest o mladom Šibenčaninu koji je prezentirao ideju ‘umjetničke gay kuće’, što god to značilo (slobodni ste pustiti maštu na volju, ovo je slobodna zemlja), koju je kao možebitni pilot projekt predstavio preko medija koji su se pronašli u njegovom svjetonazoru, a na sve skupa oglasila se i gradska vlast, brže – bolje ponavljajući mantru o ‘modernoj, urbanoj i kulturnoj sredini’. Naime, svaka sredina, pa makar imala i renesansnu katedralu i pjesnika koji je slagao stihove dok nam jedan SAD kao uzor ni postojao nije, ne može po defaultu biti urbana i kulturna ako nema, jel, umjetničku gay kuću. To je danas, čini se, naprosto tako.

No, krenimo redom. Servirana nam je priča o tankoćutnom mladcu umjetničkih sklonosti koji je pobjegao iz stiska Katoličke crkve (nisam primijetila da su ga u nju doveli zavezanog lancima, no kažem opet, slobodna smo zemlja i svatko ima pravo nešto poželjeti i od toga odustati, no ostati gospodin i ne kuditi na sva usta nešto čemu si svojedobno želio posvetiti svoj život, eh, to je već, znam, teže).

Što je bitno?

Dakle, mladić je odbacio svećeničku haljinu i pronašao sebe i kao homoseksualca i kao osobu koja se pronašla u modi, kozmetici i dizajnu. Ako je on s time sretan i tako se ostvario, pa, dobro za njega. Ne pada mi na pamet miješati se u nečije životne odabire.

Ono s čime baš imam problema je sljedeće: ne može se pričati o nekakvoj ravnopravnosti i tražiti svoje mjesto pod suncem u vidu realizacije svojih talenata ZATO što si gay. To ne bi trebalo biti bitno. Jedino što bi trebalo biti bitno je da super dizajniraš, genijalno šminkaš i kao takav onda uspiješ, jer si SPOSOBAN. Kužite poantu? Našminkaš jednu ženu na dan njenog vjenčanja, pretvoriš je svojom genijalnošću u lice s naslovnice baš za taj njezin dan, to vidi dvadeset njenih prijateljica i pita: ‘TKO te našminkao? Daj mi broj telefona!’ Onda neće biti potrebe za jeftinom prezentacijom u medijima gdje ćeš dodati malo kukanja što si siroti gay, nabaciti kao usput što radiš, odnosno čime bi se želio baviti, ubaciš tu priču o MDF-u (koja blasfemija, to je DJEČJI festival, degutantno mi je koristiti nečije djetinjstvo i sve vezano uz to za vlastitu promociju nečeg što u krajnjoj liniji s djecom zaista NEMA NIKAKVE VEZE), zatim dodati kritiku Crkve jer to danas ima genijalnu prođu, reklama samo takva, i voila! Uspjeh zagarantiran, svi znaju za tebe, čak i gradska vlast ima potrebu oduševljeno zaklimati glavom i istaknuti svoje urbano i napredno opredjeljenje. Ma, na stranu to što su demokršćani, tu sam davno izgubila iluzije, to je dio šireg problema od šibenskog i moglo bi se popričati i o europskim demokršćanima, na stranu sve to. Nekakva idealna vlast u moj glavi rekla bi: ‘OK, želiš uspjeti?Nije nas briga za tvoj privatni život, s kim živiš, nebitno je. Dokaži da si sposoban, dokaži se radom i kompetencijom, imat ćeš našu apsolutnu podršku. Nećemo te podržati da ispadnemo politički korektni, već zato što si dobar’. Ne bi li KOMPETENCIJA trebala biti preča od podobnosti i trenda? I ne treba nam gay kuća da imamo status kulturnog i urbanog mjesta, taj status smo davno stekli, još kad je Juraj Dalmatinac gradio katedralu od kamena, a Juraj Šižgorić sklapao božanstvene elegijske distihe i sapfičke strofe, i ponosimo se time. Želiš raditi? Dokaži da znaš!

Ne znam, razmišljam naglas, a to se usudim jer živim u svijetu gdje su svi Charliji, pa koristim pravo na slobodu govora. Iskreno mislim, na primjer, da kad žena obuče predivnu Valentinovu haljinu da joj ne oduzima san dilema jel’ Valentino homić ili nije, haljina je savršena i ona izgleda lijepo i zadovoljna je time. Što je i svrha lijepe haljine. I stvar nečije umješnosti i genijalnosti, inspiracije, kreativnosti, a ne seksualne orijentacije.

Sve je reklama

Šibenik je nasjeo na reklamu, medijski pamflet u koji se upakiralo sve što se može je postigao svrhu, vlast se oglasila da se nikako ne dovede u pitanje kultura i urbanost, a nikoga nema da drekne: ‘Car je gol!’ Dao Bog da ga naš mladi dizajner obuče u koju lijepu krpicu, no eto, zasad je gol. I treba reći da je gol! I znajte jedno – nema ni napretka, ni kulture, ni sreće dok se ne bude znalo cijeniti vlastiti identitet i vlastita vrijednost, i dok se ne bude znalo prepoznati ljude koji će znati UTKATI sebe u tu ideju i doprinijeti vrijednosti svog grada marljivošću i kompetencijom, a ne traženjem povlaštenog statusa, jer si, eto, gay. I ne može se istinski zvati naprednim i humanim onaj grad koji će trenda radi iznalaziti sredstva za umjetničke gay kuće, što god to dakle značilo, a neće ga biti briga što nema na primjer, sigurnu kuću za, primjerice, zlostavljane trudnice koje su ostavljene da se snalaze kako znaju i umiju. Oni se vjerojatno ipak ne reklamiraju dovoljno.

 

Izvor: Šibenski portal

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!