Podržite nas!

Moj tata se zove donator sperme

24.12.2013 12:50

Novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Hrvatskoj koji je donijela Kukuriku koalicija dozvoljava MPO na trošak HZZO-a i ženama bez partnera. Ne treba puno pogađati za koga je SDP-HNS koalicija donosila ovaj zakon. Tekst koji prenosimo govori o problemu odrastanja osoba koje nemaju pravo na oca, koje nemaju čak ni pravo saznati tko je i kako izgleda njihov otac. Zabrinjava činjenica da se praksa začeća putem donatora sperme sve više širi te da se radi o industriji vrijednoj 3,3 milijarde dolara. Tekst je rezultat bloga napisanog na temu dva dokumentarca koji se bave ovom problematikom.


Moj tata se zove donator sperme

Autor: Jonathan van Maren

Objavljeno: 3. listopad, 2013.

Mnogi komentatori kulturoloških promjena i televizijski spikeri označili su 21. stoljeće kao „doba nadzora“, pozivajući se na sveprisutno oko države koje se sve više može osjetiti te na sve uži prostor naše svakodnevice koji nije pod kontrolom bezličnih automata kojima upravlja državna birokracija. Otkrića bivšeg zaposlenika Nacionalne sigurnosne agencije Edwarda Snowdena, koja nisu baš previše iznenađujuća, o tome da američka vlada zapravo bilježi i pohranjuje puno više podataka nego što smo pretpostavljali, provocirali su pojavu beskonačnih usporedbi s distopijom Georgea Orwella „1984.“. Sve prisutnija rasprava koju većina današnje kulture nastoji ignorirati vrlo jasno ističe da proroci s kabelske televizije naše društvo uspoređuju s pogrešnom distopijom: Kako nam slikovito otkriva novi dokumentarni film „Dan anonimnih očeva“, već smo prešli rubikon i ušli u „Vrli novi svijet“ Aldousa Huxleya.

„Dan anonimnih očeva“ započinje dirljivim svjedočanstvom žene koja opisuje svoje osjećaje u trenutku kada je saznala da je začeta putem donatora sperme — i kako nije imala nikakvih saznanja o tome tko bi mogao biti njezin pravi otac. Ubrzo je saznala da nije sama budući da se zajednice „osoba začetih preko donatora sperme” broje u stotinama tisuća, a trideset do šezdeset tisuća novih ljudskih bića bude začeto svake godine korištenjem donirane sperme, zbog čega danas ova industrija ima vrijednost 3,3 milijarde dolara. Radi se o globalnom fenomenu koji je slabo reguliran i gotovo ga je nemoguće pratiti. U očajničkoj želji za djecom, čini se da su mnogi ljudi zaboravili kako će na samu djecu djelovati saznanje da se polovica njihova obiteljskog stabla nalazi pod znakom upitnika.

Kao što je rekao jedan od ispitanika u filmu, kod posvojene djece radi se o osobama koje su nastale slučajno i koje je biološka majka napustila. Osobe začete pomoću banke sperme namjerno se stvaraju korištenjem tehnologije za reprodukciju, s čime sve više ljudi ima moralnih problema. „Moj tata se zove donator sperme”, piše na jednom sloganu.  „Ja sam dijete stranca”, piše na drugom.

„Nitko ne razmišlja o tome” progovara dokumentarist Barry Stevens, i sam začet preko donatora sperme, „da bebe jednog dana narastu.”

Mnoge od njih su narasle i zahtijevaju odgovore. Žele znati kako izgleda obitelj njihova donatora sperme, koliko braće ili sestara imaju i kako da se osobe začete na ovaj način nose s onim što nazivaju „geneološko čuđenje.”

Jedan od najfascinantnijih intervjua ovog dokumentarca je onaj Barryja Stevensa, pisca i režisera filma „Bio-tata“, dokumentarca koji također istražuje fenomen začeća preko donatora sperme. Pita nas da zamislimo liječnika kako dolazi na odjel s rodiljama da bi razgovarao s mladom majkom koja želi da joj se donese beba iz dječije sobe. „Ništa se ne brinite,“ smiruje ju, „donijeti ću vam jednu zdravu bebu.“ Međutim, majka inzistira: „Ali ja želim svoju bebu.“ Liječnik odgovara: „Gluposti, svaka zdrava beba će vam odgovarati, nema veze da li je vaše biološko dijete ili nije.“

Da li je tako teško razumjeti, pita se Barry Stevens, da jednako tako kao što je biologija bitna u ovoj situaciji, također je bitna i osobama koje su začete korištenjem donatora sperme i žele samo znati osnovne činjenice o njihovom porijeklu? „Reći kako krvno srodstvo nije bitno, ovim ljudima nanosi puno boli,” ističe Stevens.

I uistinu im nanosi puno boli. Ispitanik za ispitanikom opisivao je neobjašnjiv osjećaj gubitka i pričao o tome da su čitavo djetinjstvo provodili kreirajući sjećanja i imaginarne očeve u mašti. „Pogledam se u ogledalo“, govori jedan „i ne znam na koga sličim.”

Začudo, osobe koje su odlučile izaći u javnost i ispričati svoju priču o tome kako su začete preko donatora sperme izazvale su priličan bijes javnosti. Onima koji traže strožu regulaciju onoga što zovu „industrijom dizajna, proizvodnje i prodaje beba“ govori se da začepe usta, a to im govore razne interesne skupine, od osoba koje se bore da dobiju djecu do radikalnih aktivista za prava homoseksualaca koji reproduktivnu tehnologiju vide kao mogući put prema gay roditeljstvu. Od osoba koje javno iznose svoja osobna iskustva o tome kako je biti začet preko donatora sperme „očekuje se da jednostavno budu zahvalne što postoje.” Unatoč tome što nepoznato porijeklo osoba koje su začete preko donatora sperme dovodi do problema koje graniče s bizarnošću – uključujući ono što je netko nazvao „slučajnim incestom” – odnosno mogućnošću koja postaje sve realnijom (sve je više primjera iz stvarnosti) da dođe do vjenčanja bioloških polubraće i polusestara.

Kako nove tehnike reprodukcije sve više kidaju poveznice između donošenja djece na svijet i obiteljske luke, društvo je prisiljeno pomiriti se s činjenicom da ove do nedavno nezamislive promjene znače stvarne posljedice za stvarne osobe. Ne radi se samo o etičkim problemima koji su povezani s reproduktivnim tehnologijama i mogućnosti da znanstvenici manipuliraju s ljudskim začećem. Radi se također o mladim muškarcima i ženama koji se svaki dan gledaju u ogledalo i pitaju čije su oči, kosu ili osmijeh naslijedili te da li su stranci s kojima se mimoilaze na putu do posla možda njihova polubraća, odnosno bliži ili daljnji rođaci.

Na kraju priče, „Dan anonimnih očeva“ je film o obitelji i njezinoj središnjoj ulozi i važnosti u životu pojedinca. Možda znači početak rasprave o nečemu o čemu nitko ne želi raspravljati, ali je definitivno potrebno da do takve rasprave napokon dođe.

http://www.lifesitenews.com/blog/my-daddys-name-is-donor

 

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.