Podržite nas!

Namjerno dehidrirali hendikepirano dijete do smrti

15.11.2014 10:48

Brittany Maynard prije svoje je smrti napravila medijsku kampanju koja je odjeknula svijetom, a  svrha joj je bila promidžba eutanazije. Kultura smrti dobila je novo, mlado, živahno i privlačno lice, a pokret za legalizaciju asistiranog samoubojstva s Brittany je uspio zainteresirati za ovo pitanje i mlade ljude njene generacije u punoj snazi, a ne samo nemoćne osobe u 70-tim godinama života. Kao što je i željela, učinila je veliki pomak za druge pacijente koji bi se u budućnosti mogli naći u sličnoj situaciji. Učinila je smrt puno privlačnijom, njenim je medijski eksponiranim slučajem borba za život pala u drugi plan i na neki način izgubila dostojanstvo.

No pokret za legalizacijom eutanazije koji sve više i više jača i medijski se nameće kao nešto prihvatljivo, donosi i druge stravične priče poput ove, o djevojčici koja je ostavljena da umire punih 14 dana zbog namjerne dehidracije koja je odobrena sudskom odlukom. Radi se de facto o ubojstvu bespomoćnog hendikepiranog djeteta, namjernim uskraćivanjem hrane i pića sve do smrti od dehidracije.

Mala Nancy rođena je slijepa s hidrocefalusom, meningitisom i septikemijom zbog toga što njenoj majci liječnici nisu otkrili niti liječili infekciju streptokoka u trudnoći. Nakon 12 godina agonije i pogoršanja zdravstvenog stanja, roditelji su se obratili sudu. Sada njen slučaj predstavlja vrlo opasan presedan.

Autor: Alex Schadenberg

Objava: 10. studeni, 2014.

Usmrćenje namjernom dehidracijom 12-godišnje Nancy Fitzmaurice, djeteta s teškim fizičkim oštećenjima iz Velike Britanije, evidentan je slučaj eutanazije dehidracijom i ni u kom slučaju se ne može govoriti o obustavi pružanja medicinske terapije.

U obitelji imam rođaka koji živi sa sličnim oboljenjem kao pokojna Nancy, a stanje se razvilo na vrlo sličan način.

Britanski slučaj, koji je postao poznat nakon objavljivanja članka u Daily Mirroru 25. listopada 2014., rezultat je sudske odluke sutkinje Eleanor King prošlog kolovoza kojom se odobrava obustava tekućine i hrane za malu Nancy.

Ovim je slučajem postavljen strašan i opasan presedan jer se po prvi puta dogodilo da je osoba koja samostalno diše i koja se ne održava na životu pomoću aparata ili ne pati od neizlječive bolesti u terminalnoj fazi umrla zbog dehidracije koju je odobrio sud.

Eutanazija je namjerni čin ili izostanak pomoći s namjerom da se izazove smrt, te je smrt izravan rezultat, čiji je motiv „milosrđe“. 

Budući da Nancy prije takvog čina nije umirala i budući da je uskraćivanje hrane i tekućine učinjeno s namjerom da se izazove smrt zbog dehidracije te budući da je Nancy uistinu umrla zbog dehidracije, očito se radi o slučaju eutanazije putem dehidracije.

Ovakva se odluka razlikuje od odluke da se obustavi hrana i tekućina osobi koja umire ili je na rubu smrti. 

Radi se o stravičnom pravnom presedanu kojim se odobrava usmrćenje dehidracijom osobe koja inače nije umirala, a takav presedan ima značajne negativne posljedice za osobe s hendikepom. Nancy je dehidrirana do smrti, ne zato što je umirala ili je bila na samrti, već zato što je živjela s teškim oštećenjima i njezin život je ovakvom sudskom odlukom proglašen „nevrijedan življenja“.

Činjenica da je Nancy živjela punih 14 dana prije negoli je umrla zbog dehidracije jasno ilustrira razliku između odluke da se prouzroči smrt i obustave hrane i tekućine da bi se osobi omogućilo da umre prirodnom smrću.

Udruga za prava osoba s invaliditetom „Mreža za prava autističnih osoba“ (ASAN) osudila je presedansku odluku britanske sutkinje nazvavši ju „krajnje uznemirujućim pravnim presedanom.”

U svom priopćenju u udruzi ASAN ističu da odluka suda predstavlja eutanaziju te da se njome: 

„ugrožavaju ranjive skupine ljudi, naročito ukoliko se primjenjuje na djecu.” 

„Eutanazija osoba s invaliditetom je krajnje opasna i potpuno neprimjerena praksa.”

U ASAN-ovom se priopćenju kritizira medijsko praćenje slučaja. Navodi se kako je medijsko praćenje bilo:

„neodgovorno do krajnjih granica jer se impliciralo da hendikep djevojčice može opravdati odluku da je njezin život nevrijedan življenja.”

Udruga je svoje priopćenje završila riječima:

„Osobe s invaliditetom zaslužuju više.”

Dr. Andrew Fergusson, predsjednik alijanse Zdravstvena skrb umjestro ubojstva je izjavio:

„Nikada nije etično ubrzati proces umiranja bilo kojom intervencijom čija je primarna namjera prekid ljudskog života.” 

„Slabljenje zakona koji štite bolesne, starije, nemoćne i hendikepirane osobe izložilo bi ranjene skupine riziku.”

Charlotte Fitzmaurice Wise, majka male Nancy, izjavila je za medije da je, iako vjeruje da je postupila „ispravno“, Nancy umrla strašnom smrću. Rekla je:

„Bilo je nepodnošljivo gledati moju kćer danima nakon što su joj ukinuli tekućinu.”  

„Otišla je u bolovima. Zauvijek će me to progoniti. Ali iako ću zauvijek živjeti s tom krivnjom, znam da sam učinila za nju sve što sam mogla i da sada počiva u miru.”

U Koaliciji za prevenciju eutanazije vrlo su zabrinuti što protiv ove sudske odluke nije podnesena žalba višem sudu.

Ovom se odlukom odobrilo namjerno usmrćivanje odnosno dehidracija djeteta koje bez toga ne bi umrlo, s učinkom izravnog izazivanja smrti putem dehidracije. To predstavlja čin eutanazije dehidracijom, nešto što se uvijek treba odlučno odbijati kao nepravdu koja se nanosi drugom ljudskom biću.

Izvor: Lifesitenews.com

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.