Podržite nas!

Nevladine udruge zagovaraju pravo na život na Odboru za ljudska prava UN-a

24.07.2015 14:05

Odbor za ljudska prava UN-a (HRC) odlučio je ažurirati svoju definiciju prava na život. U tom pogledu odvijala se još jedna bitka za pravo na život 14. srpnja u Ženevi između pro-life udruga i lijevo-liberalnih udruga. Dieter Egert, osoba koja je od njemačkog suda imenovana „Pravnim zastupnikom i zaštitnikom njemačke nerođene djece kojoj prijeti abortus“, osudio je mučenje djece prilikom abortusa jer ona osjećaju bol te zatražio da se prestane „preporučivati smrt abortusom kao rješenje“. Također se osvrnuo na činjenicu da žene najčešće žale što su počinile abortus. Definicija prava na život nije nadopunjena na način da se njome izričito zaštiti život nerođena djeteta, ali ipak je izbjegnuto unošenje dodatnih opasnih tumačenja kao što je „pravo na abortus žena i djevojaka“. Prenosimo izvješće Agende Europe.

Objava: 15. srpanj, 2015.

Odbor za ljudska prava UN-a (HRC) odlučio je ažurirati svoju definiciju prava na život. S tim ciljem pozvane su nevladine udruge da do 12. lipnja 2015. predaju sažetke na temu različitih aspekata prava na život te je 14. srpnja u Ženevi održana poludnevna rasprava tijekom koje su udruge mogle dati svoje izjave.

Iako je većina podnesaka i usmenih izlaganja pristigla iz pro-life udruga, teško je predvidjeti krajnji rezultat konzultacija. Voditelj Poludnevne opće rasprave rekao je predstavnicima nevladinih udruga kako Odbor za ljudska prava UN-a nema namjeru previše se udaljiti od svoje postojeće prakse kada se radi o pravu na život.

Dvije su stvari zabrinule neke od sudionika konzultacija. Prva se odnosi na nepoštivanje krajnjeg roka za predaju sažetaka. Naime, do 12. lipnja Odboru za ljudska prava pristiglo je 40 sažetaka, od kojih najmanje 26 iz pro-life udruga. Iako rok za predaju sažetaka nije bio produljen, 13. srpnja na službenoj internetskoj stranici Odbora za ljudska prava UN-a osvanulo je 112 prijava nevladinih udruga. Postavlja se pitanje da li se Odbor za ljudska prava UN-a uplašio da bi veći utjecaj pro-life udruga na raspravi mogao promjeniti tumačenje prava na život te je iznenada pronašao način kako da uključi dodatnih 70 nevladinih udruga izvan propisanog roka?

Druga zabrinjavajuća stvar bilo je vremensko ograničenje koje je postavljeno nevladinim udrugama koje zagovaraju pravo na život. Na poludnevnoj raspravi održanoj 14. srpnja bilo je 39 nevladinih udruga koje su mogle izlagati po dvije ili četiri minute. Pro-life udruge većinom su dobile po dvije minute za izlaganje budući da je Odbor za ljudska prava UN-a podijelio raspravu na 6 tema. S obzirom da su mnoge pro-life udruge bile prijavljene za teme “abortus, eutanazija i asistirani suicid”, svaka je dobila po dvije minute, dok su za teme “LGBT i djeca” ili “opće teme” sažetke poslale samo dvije nevladine udruge te su one mogle govoriti po četiri minute iako je i u njihovim izlaganjima bilo riječi o abortusu.

„Europski centar za zakon i pravdu“ sudjelovao je u postupku konzultacija te održao dvominutno izlaganje. U svom izlaganju podsjetili su na neospornu činjenicu da je ljudski život kontinuum koji počinje trenutkom začeća te napreduje u raznim fazama sve do prirodne smrti. Odboru za ljudska prava UN-a privukli su pažnju na postojeća kršenja prava na život na samom početku, kao što je primjerice abortus na temelju spola djeteta ili bolesti ploda, neonatalni infanticid i uništavanje embrija, ali i na kršenja prava na život na njegovu kraju u slučaju asistiranog suicida i eutanazije. Zatražili su od UN-a da se suprotstavi materijalističkim i utilitarističkim ideologijama koje dovode u pitanje neotuđivo pravo na život i dostojanstvo ljudske osobe.

U izvješćima na temu „abortusa, eutanazije i asistiranog suicida“ 21 pro-life udruga potvrdila je da dijete ima pravo na život prije i nakon rođenja te kroz različite argumente izrazila potrebu za novim priznavanjem prava na život svakog ljudskog bića od oplodnje sve do prirodne smrti te za osuđivanjem postupaka kojima se ovo pravo krši. Podsjetile su zemlje članice da imaju obvezu suzdržavati se od namjernog ubojstva nedužnog ljudskog života i pozvale na njegovu zakonsku zaštitu.

„Međunarodna udruga za autističnu manjinu“ ukazala je na činjenicu da se danas kroz praksu selektivnog abortusa zbog bolesti ploda ubija preko 90 posto nerođene djece s Downovim sindromom i usporedila to s genocidom.

Denise Mountenay iz pro-life udruge „Kanada više neće šutjeti“ potvrdila je kako nerođeno dijete „nije potencijalno ljudsko biće već ljudsko biće s potencijalom“. Svjedočila je o vlastitom iskustvu žene koja je imala tri abortusa, a posljedica toga bila je kirurška operacija grudi. „Abortus šteti ženama i također ih ubija. Oštetio je moj cerviks i ubio moju djecu! Ne radi se o „sigurnom“ postupku za trudne žene. Mnoge objavljene studije povezuju abortus sa zloćudnim tumorom grudi, prijevremenim porođajem i psihičkim problemima kao posljedicama”.

Kako bi neutralizirao snagu njezina svjedočenja Olivier de Fourville, član Odbora za ljudska prava UN-a, postavio je pitanje Centru za reproduktivna prava i IPAS-u, međunarodnoj organizaciji koja promiče pravo na siguran abortus, o posljedicama restriktivnih zakona o abortusu za žene te postoje li studije i statistike o utjecaju restriktivnih zakona o abortusu ili nelegalnosti abortusa na zdravlje žena. Bilo je to jedino pitanje koje je Odbor UN-a postavio u vezi ove teme.

Dieter Egert, osoba koja je od njemačkog suda imenovana „Pravnim zastupnikom i zaštitnikom njemačke nerođene djece kojoj prijeti abortus“, osudio je mučenje djece prilikom abortusa jer ona osjećaju bol te zatražio da se prestane „preporučivati smrt abortusom kao rješenje“. Također se osvrnuo na činjenicu da žene najčešće žale što su počinile abortus.

Cora Sherlock iz „Pro Life Kampanje“ te udruga “ADF International” podsjetili su kako pravo na abortus ne postoji u međunarodno priznatim dokumentima o ljudskim pravima jer bi se to kosilo s Konvencijom o pravima djeteta i drugim poveljama Ujedinjenih naroda te bi naposljetku dovelo do brisanja prava na život ljudi. Cora Sherlock je osudila kontinuirane kritike koje Odbor za ljudska prava UN-a upućuje Irskoj jer Irska ne želi proširiti dostupnost abortusa s obzirom da irski ustav (čl. 40.3.3) izričito jamči jednako pravo na život nerođenog djeteta kao i njegove majke. Pozvala je Odbor za ljudska prava UN-a da poštuje odluku Europskog suda za ljudska prava  (A., B. i C. protiv Irske) koji je presudio kako irski narod ima pravo odlučivanja o tom aspektu irskog zakonodavstva.  

Udruga „Obitelj i život Irska“ podsjetila je Odbor za ljudska prava UN-a kako iz “les travaux préparatoires” Čl. 6 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima proizlazi sljedeće: život nerođena djeteta zaštićen je u kontekstu zabrane smrtne kazne za trudnice.

Udruga “ADF International” također je podsjetila kako postoje pravne osnove za potvrđivanje prava na život djeteta od začeća u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (Čl. 6) te u Preambuli Konvencije o pravima djeteta koja jamči pravo na zaštitu djece prije i nakon rođenja. U Čl. 1. Preambule „dijete“ je u definirano kao ljudsko biće mlađe od 18 godina. Nadalje, ova udruga je istaknula kako niti jedna međunarodna ni regionalna povelja o ljudskim pravima ne spominje pravo na smrt.

Odbačen je prijedlog da se državama članicama dozvoli da omoguće abortus u točno određenim slučajevima budući da se to kosi s pravom nerođena djeteta na život. Također je zbog načela subsidijarnosti odbačen prijedlog da se istim člankom izričito zaštiti nerođeno dijete. Niti jedan delegat iz ovih udruga nije govorio protiv prava na život nerođena djeteta ili zagovarao pravo na abortus te takvo pravo nije obuhvaćeno ovim člankom jer bi se time nerođenom djetetu uskratio status ljudskih prava i dovelo bi ga se u inferiornu poziciju.

Međutim, osam nevladinih udruga istaknulo je svoje stajalište da „život počinje rođenjem“. Radi se o „Amnesty Internationalu”, “Centru za globalno ne-ubijanje”, “Centru za reproduktivna prava”, udruzi “Mandy Jane Roseman”, “Programu za ljudska prava”, Harvard, “Siguran abortus – žensko pravo”, “Reproduktivna prava su važna”, Voditelju delegacije Vijeća međunarodnih humanista i etičke unije na Odboru za ljudska prava UN-a te IPAS-u.

“Amnesty International” zatražio je „pravo na abortus za djevojke i žene“. Udruga „Siguran abortus – žensko pravo” istaknula je kako “uskraćivanje abortusa pretvara žene u robove i vazale”. Udruga “Reproduktivna prava su važna” izjavila je kako je takva praksa “konzervativna i patrijarhalna”. “Azijsko-pacifički centar za pomoć ženama” - ARROW označio je takvu praksu kao način “kontrole muškaraca nad ženama i djevojkama” te su izjavili kako to “žene i djevojke čini građankama drugog reda”.

ILGA i ARROW izrazile su zahvalnost što je Odbor za ljudska prava UN-a po prvi puta povezao pravo na život sa seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom i uključio ga u raspravu.

U usmenim izjavama jedina nevladina udruga koja je zagovarala “izbor između života i smrti kada život nije vrijedan življenja” bila je udruga “Centar za globalno ne-ubijanje”.

 

Izvor: Agenda Europe

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.