Podržite nas!

Nove zamke zakona o životnom partnerstvu

05.01.2014 21:30

O prijedlogu Zakona o životnom partnerstvu koji je sredinom prosinca upućen u Sabor sukobili su svoja mišljenja u emisiji „U mreži prvog“ Hrvatskog radija član radne skupine za izradu prijedloga Zakona Marko Jurčić iz Zagreb Pridea i bivša članica iste radne skupine profesorica obiteljskog prava Aleksandra Korać Graovac, predstavnica Hrvatske biskupske konferencije. Ona je istaknula samo neke problematične točke prijedloga Zakona, kao što su potpuno izjednačavanje u pravima formalnih i neformalnih istospolnih zajednica i partnerska odnosno roditeljska skrb za trećeg roditelja (po uzoru na Kaliforniju) kakvu trenutno ne uživaju ni maćehe ni očusi u heteroseksualnim zajednicama gdje majka ili otac žive s novim partnerom.

„Ja podržavam prvo registraciju i cijeli set prava koji je vezan uz javnopravne odnose i međusobne odnose istospolnih partnera; to je naša obveza svidjelo se to nekome ili ne.“ – izjavila je profesorica obiteljskog prava Aleksandra Korać Graovac. Nije prvi put da profesorica Korać Graovac tvrdi da je uvođenje registriranog partnerstva za istospolne partnere obveza Hrvatske zbog ulaska u Europsku uniju, samo što se propušta reći što to točno obvezuje Hrvatsku i ostale članice da uvedu registrirano partnerstvo kao oblik zakonskog reguliranja prava istospolnih partnera. Barem nije navedeno u tekstu u kojem Tportal prenosi dijelove emisije.

Posebice to nije jasno nakon što se pročita Priopćenje Ustavnog suda o narodnom ustavotvornom referendumu o definiciji braka sa sjednice održane 14. studenog 2013. Navodeći kako u Hrvatskoj od 2003. godine postoji zakon koji regulira prava istospolnih zajednica koji od tada nije pretrpio nikakve izmjene i dopune, a Ustavni sud nikada nije primio nijedan zahtjev ili prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o istospolnim zajednicama, predsjednica prof. dr. sc. Jasna Omejec dalje u Priopćenju navodi sljedeće:

„Pregled domaćeg zakonodavstva pokazuje da je postojeće pravno uređenje braka kao životne zajednice žene i muškarca, uz istodobno pravno priznavanje, s odgovarajućim pravnim učincima, istospolnih zajednica, u okvirima današnjih europskih pravnih standarda koji su obrazloženi u točki 6.3. ovog priopćenja.

Države članice Vijeća Europe u tom se pitanju trenutačno mogu razvrstati u tri skupine:

–        prva, najmalobrojnija (9 država): one koje pod brakom razumiju zajednicu dviju osoba neovisno o spolu, pri čemu pravni učinci braka osoba istog spola nisu u svim državama izjednačeni s pravnim učincima braka osoba različitog spola (primjerice, u Portugalu se ne priznaje bračnom paru istog spola usvajanje djece);

–        druga (18 država): one koje pod brakom razumiju zajednicu dviju osoba različitog spola, a za istospolne parove predviđaju različite alternativne načine priznanja;

–        treća (20 država): one koje pod brakom razumiju zajednicu dviju osoba različitog spola i pravno ne priznaju nikakve oblike zajedničkog života istospolnih parova.

Hrvatska pripada drugoj skupini europskih zemalja, to jest onima koje pravno priznaju i brak kao zajednicu dviju osoba različitog spola i alternativni način priznanja za istospolne parove (istospolnu zajednicu).“

Profesorica Aleksandra Korać Graovac bila je član radne skupine za izradu prijedloga Zakona o životnom partnerstvu kao predstavnik komisije Iustitije et pax Hrvatske biskupske konferencije dok nije iz nje istupila kada je uvidjela da se novim prijedlogom zakona želi uvesti institut roditeljske skrbi za istospolne partnere. Međutim, „cijeli set prava“ za istospolne partnere po uzoru na prava bračnih zajednica i „registracija“ koja je u biti imitacija ceremonije sklapanja braka neminovno podrazumjeva da se prije ili kasnije sva prava između dvije vrste zajednice koje pravno sliče jedna na drugu u potpunosti izjednače. U svim zemljama registrirano partnerstvo je samo prijelazni korak do istospolnog braka i upravo služi navikavanju javnosti na prihvaćanje istospolnog braka. A hrvatski oblik registriranog partnerstva kakav se predlaže kroz prijedlog Zakona o životnom partnerstvu toliko je radikalan da nikakav daljnji korak zapravo neće biti potreban.

 

Sve zamke Zakona o životnom partnerstvu

Autor:
V. P. P./Hrvatski radio

  • Datum objave:
    13.12.2013 14:11
  • Zadnja izmjena:
    13.12.2013 15:33

Predstavnik Gay Pridea Marko Jurčić i profesorica obiteljskoga prava Aleksandra Korać Graovac u emisiji 'U mreži prvog' Hrvatskog radija progovorili su o prijedlogu Zakona o životnom partnerstvu. Jurčić smatra da je ovaj zakon djelomično konzervativan jer ne omogućava gay parovima posvajanje djece, osim skrbništva nad djetetom partnera, a Korać Graovac našla je i dijelove Zakona koji diskriminiraju heteroseksualce

'Nije da smo nezadovoljni, prije smo konstruktivno kritični. Zakon je manjkav u dvjema stvarima. Predviđa sklapanje partnerstva samo osoba istog spola. Mi smo za uključive institucije, a ne isključive, tako da bi u životnom partnerstvu mogli biti i heteroseksualci. Drugo, zakon ne predviđa posvajanja', kazao je Jurčić u emisiji 'U mreži prvog'.

Uvjeren je da će gay parovi moći posvajati djecu po istim kriterijima poput heteroseksualnih parova, a zbog činjenice da je životno partnerstvo omogućeno samo istospolnim partnerima, Jurčić kaže da je to jedan vid segregacije i aparthejda.

Graovac pak naglašava kako u Hrvatskoj već postoje specifične zajednice. 'Imamo izvanbračnu zajednicu osoba različitog spola u velikoj mjeri izjednačenu učincima braka. Čini mi se da nema potrebe otvarati dupli institut', objasnila je.

Dodala je kako ni u drugim europskim zemljama izvanbračnim heteroseksualnim zajednicama nisu dana tolika prava kakva su kod nas pa se tako povlačenje životnog partnerstva odnosilo i na heteroseksualne i na homoseksualne parove.

Naglašava da je ipak dobro to da je prijedlog Zakona donesen iako smatra kako je to napravljeno na brzinu.

'Ja podržavam prvo registraciju i cijeli set prava koji je vezan uz javnopravne odnose i međusobne odnose istospolnih partnera; to je naša obveza svidjelo se to nekome ili ne. Ne sviđa mi se to što su izjednačena prava za neregistrirane parove. O tome se malo govori. I potpuno je krivo interpretirano u javnosti. Koliko znam, nema europske države osim možda Švedske, čak su i oni tu suzdržaniji, koja faktičkim zajednicama pruža cijeli set prava kao i registriranima. To je velik izvor pravne nesigurnosti…', smatra Aleksandra Korać Graovac, inače članica Iustitije et pax Hrvatske biskupske konferencije.

Partnerska skrb drugi je kamen spoticanja oko ovoga Zakona. 'Ovaj institut uređivanja roditeljske skrbi jako je loše uređen pa se može dogoditi da roditeljsku skrb ostvaruju oba biološka roditelja i još treća osoba koja je partner ili partnerica jednog od roditelja. 'To nije u interesu djeteta i stvara pravni nered', kazala je i dodala da je prvenstveno protiv toga da se u zakonima koji uređuju prava odraslih, uređuju prava djece. 'Tu je najprije pravo djeteta na odgovarajuću skrb. Pravo na djecu ili umjetna oplodnja nisu ljudska prava', pojašnjava Korać Graovac.

Jurčić pak smatra da je u redu to da je u mnogočemu faktička zajednica izjednačena sa životnim partnerstvom, iako su tražili da bude u potpunosti izjednačena.

'Roditeljska skrb novi je institut i mislim da je zamišljen u smislu davanja na određeno razdoblje uz izjavu određenih uloga trećoj osobi. To se odnosi na neke svakodnevne stvari, za pokupiti dijete iz vrtića, voditi ga liječniku i slično.' U emisiji je naglašeno da takva prava ne postoje ni u heteroseksualnim zajednicama gdje otac ili majka žive s novim partnerom pa tako takva prava ne uživaju ni maćehe ni očusi.

'Mislim da je roditeljska skrb usporediva s očuhom i maćehom. Partnerska skrb trebala bi regulirati situaciju kada je drugi biološki roditelj nepoznat. U tom slučaju partnerica u lezbijskoj životnoj zajednici koja nije biološka majka djeteta nema nikakvih prava', naglašava Jurčić. Dodao je da je u njihovu istraživanju koje je provedeno nad 700 ispitanika tek pet posto onih koji jesu u paru i žive u istospolnom partnerstvu s djecom.

'Ta će brojka rasti i mi moramo pripremiti pravni okvir da se uklopi u životnu realnost. Zakon nije progresivan i ne predviđa kako će društvo izgledati za pet godine', smatra Jurčić.

Aleksandra Korać Graovac pak naglašava kako po Zakonu o medicinskoj oplodnji nije moguće da žena zbog svoje homoseksualne orijentacije zatraži umjetnu oplodnju. 'Vi kažete da može otići u inozemstvo; imamo i muške parove koji mogu otići negdje naručiti i platiti surogat-majku što je protivno poretku u Hrvatskoj i nakon toga tražiti partnersku skrb. Istovremeno heteroseksualni parovi koji će otići u inozemstvo također po surogatno majčinstvo ne mogu ostvariti učinke toga i imat će problema u hrvatskom sustavu', poručila je.

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.