Podržite nas!

Obračuni unutar feminističke i LGBT zajednice između radikala i onih koji traže slobodu govora za sve

31.03.2015 18:47

Uoči referenduma o braku u Irskoj, koji se održava u svibnju, novinarku Irish Timesa Bredu O'Brien slučaj „Dolce&Gabbana“ podsjetio je na još jedan „thoughtcrime“ (u Orwellovom Novogovoru „zlomisao“, „misaoni delikt“) zbog kojeg je nedavno bio izvrgnut linču opet jedan insider u LGBTIQ svijetu, dugogodišnji istaknuti britanski gay aktivist australskog podrijetla Peter Tatchell. Upravo aktivist koji je u Velikoj Britaniji pokrenuo prosvjede protiv dizajnera ispred D&G trgovina. Njegov „misaoni delikt“ sastoji se u tome što je zajedno s još preko 100 ljevičara i feministkinja potpisao otvoreno pismo u obranu slobode govora, protiv cenzure, ušutkivanja i zastrašivanja intelektualaca, naročito na britanskim sveučilištima. Povod je bila „no platform“ politika britanskih sveučilišta protiv feministkinje Germaine Greer, odnosno uskraćivanje poziva da nastupa na sveučilištima i održava predavanja i rasprave. Nešto slično što su hrvatske feminističke i gay udruge pokušale napraviti Judith Reisman prilikom oba njena dolaska u Hrvatsku. „Zločin“ ove feministkinje u očima liberala bio je njena navodna „transfobija“ ili „transmizoginija“.

Nakon napada na Dolce i Gabbanu zbog izjava o braku kao zajednici žene i muškarca i djetetu koje ima pravo i treba i oca i majku, novinarka Irish Timesa Bredu O’Brien  objavila je tekst u kojem je podsjetila na još jedan misaoni delikt -„thoughtcrime“ (u Orwellovom Novogovoru „zlomisao“, „misaoni delikt“) zbog kojeg je nedavno bio izvrgnut linču opet jedan insider u LGBTIQ svijetu, dugogodišnji istaknuti britanski gay aktivist australskog podrijetla Peter Tatchell.

Njegov „misaoni delikt“ sastoji se u tome što je zajedno s još preko 100 ljevičara i feministkinja potpisao otvoreno pismo u obranu slobode govora, protiv cenzure, ušutkivanja i zastrašivanja intelektualaca, naročito na britanskim sveučilištima. Povod je bila „no platform“ politika britanskih sveučilišta protiv feministkinje Germaine Greer, odnosno uskraćivanje poziva da nastupa na sveučilištima i održava predavanja i rasprave, je se ne slažu sa njezinim razmišljanjima. Nešto slično što su hrvatske feminističke i gay udruge pokušavale spriječiti raspravu o referendumu o braku  kao zajednici žene i muškarca otpužujući i Željku Markić i U ime obitelji za homofobiju i nastojeći uskratiti milijunima hrvatskih građana da kažu što je za njih brak. Zastrašivanje, vrijeđanje, iznošenje neistina o ljudima koji zastupaju vrijednosti i stavove suprotne agresivnim, profesionalnim gay lobistima – očito se ne događa samo u Hrvatskoj.

Što se tiče Germaine Greer  – jedne od najvažnijih teoretičarki feminizma – njezin je „zločin“ u očima njezinih protivnika bila njezina „transfobija“ ili „transmizoginija“ – novi termin kojim se etiketira sve koji ukazuju na probleme vezene za “promjenu spola”. Naime, ova feministkinja izazvala je bijes trans zajednice zbog stajališta da kirurško odstranjivanje genitalija i podvrgavanje hormonskoj terapiji nikako ne pretvara jednog muškarca u ženu. Tatchell, kao i neki drugi potpisnici pisma, nisu se slagali sa svim stavovima feministkinje Greer, ali su pismo potpisali jer su vjerovali da se o svemu smije i mora otvoreno raspravljati.

Tatchell je na svojoj stranici petertatchell.net napisao da je u roku od 48 sati primio oko 5,000 tweetova (ponekad 30-40 komentara u minuti!) od kojih je većina bila uvredljiva sadržaja i puna govora mržnje. Nazivali su ga homoseksualcem, strancem, mizoginom, pedofilom, luđakom itd. Ostali tweetovi bili su prijetećeg sadržaja, kao npr. „Želio bih tweetati o tvom ubojstvu, ti j**** parazitu!“ Sve je postalo još gore, odnosno broj napada se udvostručio, kada je rekao da ovoliki broj tweetova nije ni približno dobio kada bi upozoravao na ubojstva transeksualaca. Još više zvoni na uzbunu podatak da se u ovom slučaju ušutkava i linčuje osoba koja se još od 1970-tih bori za LGBT prava! Sam Tatchell je priznao da mu je to bio jedan od najotrovnijih i najagresivnijih napada u 48 godina njegova djelovanja u borbi za prava homoseksualaca.

U obraćanju javnosti na svojoj stranici Tatchell je istaknuo najvažniji dio pisma koje je potpisao:

„’No-platform’ politika u prošlosti se koristila kako bi se onemogućili javni nastupi samoproglašenih fašista i poricatelja Holokausta. Međutim, danas se takva politika koristi da bi se spriječilo iznošenje feminističkih argumenata koji kritiziraju industriju seksa i neke od zahtjeva transeksualnih aktivista. Feministkinje koje imaju takve stavove nikada nisu zagovarale ili sudjelovale u nasilju prema bilo kojoj skupini ljudi. Pa ipak tvrdi se da je sama prisutnost bilo koga s takvim stavovima prijetnja… Ne morate se uopće slagati sa stavovima koji se pokušavaju ušutkati da bi vam se takva taktika činila neliberalnom i nedemokratskom”.

Thatchell smatra da je sloboda govora najdragocjenije od svih ljudskih prava na čemu se temelji demokratsko, otvoreno društvo. Stoga se ono mora bez iznimke braniti, osim ukoliko se ne radi o prijetnjama, vrijeđanju ili poticanju na nasilje. Za njega najbolji način u borbi protiv nazadnih ideja nisu zabrane već izazivanje protivnika na raspravu u kojoj će biti suočeni s boljim idejama, koje nisu temeljene na predrasudama. A poziv na otvorenu raspravu, umjesto cenzure, bila je sama srž pisma koje je potpisao. Po njemu, radi se o dvostrukim standardima ukoliko manjinske skupine koriste istu „no platform“ politiku da ušutkaju protivnike koja se nekada koristila protiv njih, tj. za ušutkavanje transeksualaca.

U ozračju predreferendumske kampanje o gay „braku“ u Irskoj, novinarka O’Brien primjećuje kako se opasno približavamo Orwellovoj definiciji „thoughtcrime-a“, odnosno sve smo bliže svijetu u kojemu je zločin čak držati za sebe neizrečene stavove ili sumnje koje se razlikuju od stavova vladajuće stranke. Piše kako se u Irskoj samo izricanje bioloških činjenica o tome da svako dijete ima majku i oca i mišljenje kako je za dijete najbolje da zna za svoje biološke roditelje i da ga oni odgajaju smatra homofobijom. Unatoč tome što se u UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta navodi da svako dijete „ima pravo znati tko su mu roditelji i na život u obitelji sa svojim roditeljima“. S obzirom na sve navedeno, budućnost slobode govora i misli irskoj novinarki se čini vrlo tmurnom.

Prije par dana Peter Tatchell Foundation i and Proud Diamond Group bučno su prosvjedovali u ulici Old Bond ispred  trgovine Dolce i Gabbana dajući potporu međunarodnom bojkotu zbog “homofobnih izjava” dvojice dizajnera. Iako je i sam bio žrtva napada, Peter Tatchell pridružio se bojkotu dizajnera. Je li izgubio kompas – pa misli da feministikinje imaju pravo misliti i govoriti što žele, a homoseksualci nemaju  ili se, jednostavno, odlučio pridružiti onima koji napadaju, vrijeđaju, etiketiraju i zastrašuju sve koji misle drugačije?

Video s anti-D&G prosvjeda u Londonu:

 

Izvor: Narod.hr

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.