Podržite nas!

Pedofilija je kao i homoseksualnost postala seksualna orijentacija :-(

01.11.2013 11:30

Ono što smo najavljivali samo kao mogućnost, sada se na žalost i dogodilo... Kao što je u ne tako davnoj prošlosti homoseksualnost preglasavanjem psihijatara skinuta s popisa poremećaja, tako se sada događa i sa pedofilijom. U najnovijem izdanju Priručnika za diferencijalno dijagnosticiranje koje je objavljeno u svibnju ove godine, Američko udruženje psihijatara proglasilo je pedofiliju seksualnom orijentacijom. Točnije, DSM-5 razlikuje pedofiliju od pedofilnog poremećaja. Jedno je poremećaj, a drugo normalnost.

„Krug onog što se smatra temeljnim ljudskim pravima se svakodnevno širi“, rekao je Peđa Grbin u emisiji „U mreži  prvog“ prije nekoliko dana na temu Referendum o braku u Ustavu. Aludirao je na Sjedinjene Američke Države i ono što ova zemlja u zadnje vrijeme proglašava ljudskim pravima pokušavajući uvjeriti slušatelje da bi uvođenje odredbe da je brak životna zajednica muškarca i žene u Ustav u današnje vrijeme značilo diskriminaciju homoseksualaca.

Međutim, kako trenutno stvari stoje, svoja prava bi u toj istoj zemlji koja Peđi predstavlja moralni uzor uskoro mogli tražiti i pedofili jer je u najnovijem izdanju Priručnika za diferencijalno dijagnosticiranje koje je objavljeno u svibnju ove godine Američko udruženje psihijatara pedofiliju proglasilo seksualnom orijentacijom. Točnije, DSM-5 razlikuje pedofiliju od pedofilnog poremećaja. Jedno je poremećaj, a drugo normalnost. Prema američkim psihijatrima normalno je maštati o seksualnim odnosima s djecom, a poremećeno je slijediti takve nagone. Tu mnoge stvari nisu jasne; primjerice, da li je gledanje dječje pornografije po takvoj definiciji poremećaj ili nešto normalno, i da li će i dalje ostati kažnjivo? Ovo nije prvi put da APA mijenja odnosno ublažava svoje definicije pedofilije, kao što nije ni prvi put da takve promjene odražavaju upravo ono što zagovaraju grupe koje žele legalizirati pedofiliju. Iz istih krugova dolaze i termini koji se sve više mogu pronaći u upotrebi kao politički korektni termini za pedofile i pedofiliju: „osobe koje privlače maloljetnici“ i „međugeneracijska seksualnost“.

Jasan pokazatelj da je društvo sve manje osjetljivo na patnju i dobrobit djece je sve manji otpor prema  istospolnim brakovima u zapadnoj civilizaciji, posebice šutnja koja vlada među dječjim psiholozima i liječnicima. Političari, aktivisti i obični građani kojima su usta puna 'prava' homoseksualaca potpuno ignoriraju potrebe djece u cijeloj priči i na koje se sve načine krše njihova prava kada ih se pretvara u objekte nečijih želja, puko sredstvo koje služi opravdavanju životnih stilova koji su mnogima moralno neprihvatljivi. To je prvi opasan korak  u društvenoj neosjetljivosti prema dječjim pravima, koja su do nedavno svim normalnim ljudima bila moralni imperativ. Drugi opasan korak je pristajanje roditelja na spolni odgoj djece u školama koji je dobno neprimjeren, ne priznaje nikakve moralne vrijednosti i temelji se isključivo na užitku.

Upravo u sljedećem tekstu možemo pročitati kako osoba koja se nalazi u registru seksualnih prijestupnika istodobno zagovara dječju „seksualnu autonomiju“ te kako djeca „ne bi smjela ostati u neznanju u pogledu vlastite seksualnosti” kako bi znala odlučiti što žele i što ne žele. Zapadno društvo već odavna pokazuje ozbiljne znakove bolesti i nezaustavljivo ide prema svom kraju i stoga je krajnje vrijeme da Hrvatska prestane uvoziti ovakve 'vrijednosti'.

Donosimo dva osvrta iz stranih medija na novu definiciju pedofilije.

 

Pedofilija proglašena seksualnom orijentacijom

 

Hannah Maluyao |

25. listopad, 2013. |

 

Ljudi se mogu izjasniti kao heteroseksualci, homoseksualci, aseksualci ili metroseksualci. Nebrojene su seksualne orijentacije koje postoje, a sada je njima pribrojena i pedofilija. 

U petom izdanju Priručnika za diferencijalno dijagnosticiranje mentalnih poremećaja (DSM V) Američko udruženje psihijatara (APA) povuklo je jasnu crtu razlikovanja između pedofilije i pedofilskog poremećaja. Pedofilija se odnosi na seksualnu orijentaciju ili iskazivanje seksualnih preferencija bez da ih se kao takve konzumira, dok je pedofilni poremećaj definiran kao prinuda i aplicira se na osobe koje djeluju prema svojim seksualnim željama. 

Odluka Američkog udruženja psihijatara dovela je do pojave brojnih grupa koje zagovaraju normalizaciju pedofilije, među kojima je najvažnija grupa pod nazivom B4U-ACT (eng. prije negoli djeluješ),  neprofitna članska organizacija sa sjedištem u Marylandu. Osnovana 2003. godine prvenstveno kao način da „ osobe koje privlače maloljetnici” mogu otvoreno govoriti o vlastitim seksualnim sklonostima u neosuđujućoj atmosferi, B4U-ACT organizacija sada širi opseg svog djelovanja.

Prema riječima njihova glasnogovornika Paula Christiana, registriranog seksualnog prijestupnika, grupa koja zagovara normalizaciju pedofilije djeluje s ciljem „destigmatizacije ove grupe ljudi unutar psihijatrijske struke.” Christiano je objasnio da se negativni društveni stavovi prema osobama koje privlače maloljetnici „odražavaju na zakonodavnu politiku i psihijatrijsku struku.” 

„Zakonodavna politika“ odnosi se najviše na registar seksualnih prijestupnika. Christiano nije jedini koji zagovara promjenu unutar sustava. Caitlin Myers, koja je trenutno na doktorskom studiju na odsjeku Sociologije Sveučilišta Južne Kalifornije, kaže kako registar mora pokazivati „veću osjetljivost prema samoj prirodi zločina.” Myers objašnjava kako je glavni problem samog registra seksualnih prijestupnika što prema njemu „svi zločini imaju jednaku težinu” kada se radi o seksualnim prijestupima. „U istom registru se nalazi muškarac koji je počinio 20 silovanja ze redom i 19-godišnji dečko koji je imao spolni odnos sa svojom 17-godišnjom curom i oboje će biti kažnjeni na isti način.” 

I dok zahtjevi za promjenama unutar sustava mogu biti razumni, razlozi koje navodi skupina B4U-ACT u korist takvih promjena i dalje su opskurni. Kada ih se upita o tome koji su najodgovorniji načini pomoću kojih pedofil može kontrolirati svoje seksualne želje, Christiano odgovara da, iako B4U-ACT organizacija potiče osobe koje privlače maloljetnici da unutar organizacije otvoreno priznaju svoje želje i osjećaje, takve seksualne želje moraju ostati na čisto mentalnoj razini i ne smiju se konzumirati. Drugim riječima, pedofili moraju imati pravo maštati o maloljetnicima, pod uvjetom da nikada ne konzumiraju svoje maštarije.

„B4U-ACT ne opravdava nezakonite radnje,” odlučno tvrdi Christiano. 

Pa ipak, kako možemo biti sigurni da će takvo ponašanje ostati ograničeno samo na nečiju maštu i neće se nastaviti u spavaćoj sobi? Odgovor  je jasan: ne možemo. Myers je potvrdila da je „znanstveno nemoguće odrediti da li će neka osoba koju privlače maloljetnici djelovati prema svom nagonu ili neće.”  

 U eseju koji je napisao u sklopu svog diplomskog rada  Christiano zagovara dječju „seksualnu autonomiju“ te navodi kako djeca „ne bi smjela ostati u neznanju u pogledu vlastite seksualnosti.” Više edukacije o njihovoj seksualnosti, tvrdi Christiano, donosi i više znanja o granicama te o onome što žele i što ne žele.

Međutim, ovakve tvrdnje impliciraju da znanje o seksu sa sobom nosi i mogućnost davanja seksualnog pristanka. Ukoliko se djeci dopusti veća seksualna autonomija, zar neće onda biti u stanju dati potpuni pristanak seksualnom odnosu, i što je još važnije, zar neće biti u stanju dati potpuni pristanak seksualnom odnosu s odraslom osobom?

I dok se Myers slaže kako u današnjem društvu nedostaje otvorena rasprava i prihvaćanje seksualnosti, ona naglašava da djeca ne mogu dati pristanak za seksualni odnos. „Teoretski“, kaže Myers, „pedofilija kao seksualna orijentacija koja se prakticira korak je po tankoj žici. Ne postoji mogućnost da pedofilija postane prihvatljiva seksualna orijentacija u današnjem društvu.”

Prema onome što zagovara Christiano, ljudima treba biti dozvoljeno da veličaju seks i seksualnost – „ jedno od malobrojnih besplatnih užitaka koje život pruža.“ Cijeloj jednoj zajednici osoba koje privlače maloljetnici „uskraćene su sve kompleksnosti takvih užitaka“.

 

Američko udruženje psihijatara sada službeno klasificira pedofiliju kao seksualnu orijentaciju

30. listopad, 2013.  Jacob Stevens

Šokantna objava Američkog udruženja psihijatara (APA) u najnovijem izdanju njihova Priručnika za diferencijalno dijagnosticiranje  razbjesnilo je udruge koje zagovaraju obiteljske vrijednosti te mnoge druge budući da APA tvrdi kako od sada pedofiliju smatra seksualnom orijentacijom odnosno preferencijom umjesto poremećajem.

Sandy Rios, kulturolog i voditelj radijske emisije na mreži Američkog obiteljskog radija, objavila je priopćenje u ime udruge Američka obiteljska asocijacija u svezi s definicijom pedofilije Američkog udruženja psihijatara:

„Na isti način na koji je APA objavila da homoseksualnost nije poremećaj već ‘orijentacija’ zbog ogromnog pritiska koji su na tu organizaciju vršili homoseksualni aktivisti sredinom 70-tih godina, sada, pod pritiskom zagovaratelja pedofilije, APA proglašava želju za seksualnim aktivnostima s djecom također 'orijentacijom'. Nije teško predvidjeti gdje to vodi. Vodi tome da još više djece postane žrtvama seksualnih zlostavljača.

„Ova kultura neće nikad povratiti svoj zdrav razum ukoliko se ne vratimo istini. Nikada pa tako ni sada nije bilo prihvatljivo da muškarac ili žena priželjkuje spolne odnose s djecom. Svaka osoba koja se bori s ovakvim problemima zaslužuje barem znati da je to što osjeća loše prije negoli se odluči boriti i promjeniti."

Sljedeća prezentacija djelo je B4U-Act skupine čiji su članovi ugledni psihijatri i drugi stručnjaci s poznatih američkih sveučilišta. Taktika i strategija koju koriste u pokušaju normalizacije pedofilije potpuno je identična taktici i strategiji koju desetljećima koriste homoseksualni aktivisti. Upozoravamo čitatelje na uznemiruući sadržaj.

 

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!