Podržite nas!

Pedofilska pošast kruži hrvatskom

27.03.2013 16:00

Kako to da se od tolikih seksologa iz bijeloga svijeta u Hrvatsku pozivaju baš oni koji zagovaraju pedofiliju? Ili su svi takvi? U Hrvatskoj su već bili Vern Bullough, Ervin Haeberle, Theo Sandfort i Gunter Schmidt… U Dubrovnik ih je doveo Aleksandar Štulhofer, autor četvrtog modula kurikuluma Zdravstvenog odgoja nasilno uvedenog u škole. Sada je udruga Queer (koja je sudjelovala u pripremi istoga, čiji su pamfleti čak bili uključeni u popratnu literaturu i koja organizira Zagreb Pride) pozvala Gerta Hekmu, poznatog zagovornika pedofilije, a jučer ga je ugostio Francuski institut (!!!) u svojoj Mediateci u Zagrebu.


Gert Hekma – još jedan zagovaratelj pedofilije pozvan u Hrvatsku

Nismo očekivali da ćemo se morati baviti ovim temama i ovakvim ljudima, ali budući da su se oni počeli baviti nama, moramo upoznati njihov način razmišljanja… Iz onoga što smo kroz njih saznali vidimo da se upravo homoseksualni krugovi zalažu za ranu seksualizaciju djece, za spolni odgoj u školama i za legalizaciju pedofilije.

 

Bilo bi za očekivati da se LGTBQ skupine u Hrvatskoj ograde od pro-pedofilskih stajališta, i da im udruga Queer ne pravi promidžbu.

U Zagrebu je Gert Hekma održao predavanje u utorak, 26. ožujka 2013. Po zanimanju je sociolog i antropolog i predaje gay i lezbijske studije na Sveučilištu u Amsterdamu (http://www.uva.nl/over-de-uva/organisatie/medewerkers/content/h/e/g.hekma/g.hekma.html). Autor je Enciklopedije perverzija. Nadraži pisac mu je Markiz de Sade. Kao i Brongersma, Bullogh i Sandfort, Hekma je bio u uredničkom vijeću pro-pedofilskog akademskog časopisa Paidika (http://en.boywiki.org/wiki/Paidika:_The_Journal_of_Paedophilia) gdje je 89., 90. i 93. objavio svoje članke i recenzije(http://exitinterview.biz/rarities/paidfull.htm).

Doživio je oštre kritike zbog svojih pozitivnih stavova o pedofiliji. Za njega je pedofilija neka vrsta gay & lezbijske pod-teme, a raspravljati o pedofiliji znači izražavati svoju brigu za mlade. Sekira se zbog zlostavljanja pedofila, koje napadaju zato što su nekad taknuli nekog dječaka. Tvrdi da u pitanjima spolnih odnosa s odraslima djeca vrlo dobro znaju što hoće a što ne.

Zalaže se za spuštanje dopuštene dobne granice za seksualne odnose, i to ovim riječima: „Rekao bih da se može sniziti najnižu dobnu granicu. Ne bih odmah tražio da to bude 6 godina, 12 godina izgleda kao dobra dobna granica, zasada“.

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!


Intervju „Djeca i seksualnost“, vodila Thea Schepers

Odličan intervju u kojemu pitanja, potpitanja i traženje pojašnjenja Thee Schepers diskretno ali jasno izražavaju neslaganje. Može se naći na web-stranci Amsterdamskog sveučilišta na engleskom jeziku.

 

Kako je došlo do toga da predavač na gay i lezbijskim studijima govori o pedofiliji?

Gert Hekma: Provodio sam mnoga povijesna istraživanja, i ako proučavate povijest homoseksualnosti, nužno ćete doći do pedofilije. Ja sam po izobrazbi antropolog, a u literaturi o homoseksualnosti u drugim kulturama često nailazim na muškarce koji to rade s dječacima. Uvijek naglašavam da shvaćanje odnosa prije 1900-te godine nije utemeljeno na jednakosti. Seks je prije 1900-te je idealno uvijek bio obilježen nejednakošću, sa značenjem koja je ta riječ tada imala. Jedan primjer je muška dominacija nad ženama.

Postoji razlika između pedofilije – seks s malom djecom – i efebofilije, koja znači seks s djecom nešto starijom od dvanaest godina. Najčešće se riječ „pedofilija“ koristi za oboje.

 

Mislite li da je to važna razlika?

Gert Hekma: Ehh… mislim da dobna granica ovisi o kontekstu. Mislim da je to tema, čak važna tema, u većini kultura i za većinu ljudi. Diferencijacija koja se bazira na životnoj dobi je zamorna, a pitanje bi li dobna granica pristanka trebala biti dvanaest ili osamnaest godina moglo bi biti tema mnogih diskusija.

 

Postoji li fundamentalna razlika između seksa s osmogodišnjom i seksa s šesnaestogodišnjom djecom?

Gert Hekma: Mislim da za većinu ljudi postoji fundamentalna razlika, da.

 

Za većinu ljudi?

Gert Hekma: Da, u našem društvu.

 

Što Vi osobno mislite o tome?

Gert Hekma: Što ja osobno mislim o tome? O čemu, o kojoj temi?

Da, mislim da postoje razlike, ali mislim da su te razlike stupnjevite. Ne možeš reći: „Dijete je napunilo dvanaest godina, sada mogu raditi sve”. Tako to ne funkcionira. Ima šesnaestogodišnjaka koji o tome ništa ne znaju, a ima i šestogodišnjaka koji su već počeli živjeti seksualnim životom.

 

Mislite li da je pedoseksualnost tabuizirana na isti način kako je bila tabuizirana homoseksualnost?

Gert Hekma: Mislim da se to može najbolje usporediti s cijelom tematikom masturbacije. Puna dva stoljeća masturbacija je bila apsolutno osuđivana, i tako je danas sa seksualnim kontaktom između odraslih i maloljetnika. Mislim da je ovaj lov na vještice povezan sa seksom između odraslih i djece neka vrsta nasljednika onog ludila vezanog uz masturbaciju.

 

Mislite li da se to može vrlo brzo promijeniti?

Gert Hekma: Ne baš brzo. Tabu vezan uz masturbaciju trajao je dva stoljeća, bio je duboko ukorijenjen u zapadnu kulturu. Upravo čitam knjigu „Zlostavljači djece“ koja govori o 20. stoljeću u SAD, i autor kaže da se o tome puno govorilo 1915., onda opet 1950., pa opet 1980. To dolazi u valovima. Ovaj val ipak traje užasno dugo.

 

Postoje li razdoblja kada je to bio posve prihvaćen fenomen?

Gert Hekma: Tja, to su vrlo jake riječi, no bilo je vremena kada su se ljudi o tome manje brinuli. Bilo je vremena kada neke vrste odnosa između odraslih i djece nisu bile ništa posebno. Indija je poznata po dječjim brakovima, t.j. muškarci s malim djevojčicama, a to se događa i u drugim kulturama. Postoje muški inicijacijski rituali koji imaju seksualnu komponentu, a riječ je o dječacima od šest, osam godina. Klasični primjer su Grci, koji su to radili s dječacima od jedanaest do osamnaest godina. Mi to nazivamo štetnim, no tada je to bilo najbolje što se dječaku moglo dogoditi. U mediteranskoj kulturi, u arapskoj, talijanskoj i španjolskoj kulturi, ti su običaji postojali dosta dugo vremena. U Firenci petnaestoga stoljeća, većina mladića starijih od osamnaest godina imali su spolne odnose s dječacima od dvanaest do osamnaest godina. Takav je dječak bio pasivan partner u pederastičkom odnosu, a od svoje osamnaeste godine pa do vjenčanja, bio je aktivni ljubavnik. Iako je to bilo zakonski kažnjivo, bilo je vrlo učestalo.

 

Je li to ikada bilo zabranjeno?

Gert Hekma: Tja, u nekim kulturama bila je zabranjena varijanta prostitucije, ali ne i sam odnos između dječaka i muškaraca. Mislim da je to počelo s Prosvjetiteljstvom, od 18. stoljeća nadalje. U kršćanskom razdoblju Zapadne Europe bio je zabranjen svaki oblik vanbračnog seksa, ali ne i seks između djece i odraslih. U Nizozemskoj, tijekom 19. stoljeća još uvijek nije bilo jasno gdje leži dobna granica. Postojala su dobna ograničenja, ali nisu bila jasno utvrđena. Netko je istraživao pitanje dobne granice pristanka, i mislim da je ustanovio da što je ranije zakon bio napisan, to je niža bila dobra granica. Posebno je smiješno da je Vatikan imao najnižu dobnu granicu u Europi. Tamo je to bilo dvanaest godina.

 

Sažmimo: vaše je stajalište relativizirajuće.

Gert Hekma: Da. Položaj djeteta se mijenja, i položaj seksualnosti se mijenja. Mene zanima ovo pitanje: zašto u današnje vrijeme toliko brinemo o dječjoj seksualnosti? Moglo bi se reći da je zanemarivanje i zlostavljanje od strane roditelja mnogo gora stvar. U Nizozemskoj oko osamdesetero djece godišnje umire zbog obiteljskog zlostavljanja, a možda troje ili četvero strada od nekakvog pedofila ubojice. To je doista vrlo tragično, ali je neproporcionalno u usporedbi s drugim stvarima koje se događaju djeci.

 

Možete li zamisliti da su ljudi jako uznemireni kada tako nešto kažete?

Gert Hekma: Tja, katkada čitam knjige o reakcijama ljudi i smatram da su to depresivne knjige. Što se sve može pročitati o ludilu oko pedofilije! Napose u SAD, to je više nego strašno. I sam sam tamo živio pola godine; tamo se stvarno vodi kampanja mržnje. To naravno ostavlja dubok dojam na ljude. Mislim da je to vrlo loš i alarmantan razvitak.

 

No ljudi ipak svojoj djeci žele ono najbolje.

Gert Hekma: Daaa, nažalost čak uspijevaju u to i vjerovati.

 

Što Vi mislite o tome?

Gert Hekma: Živimo u prilično seksualiziranom društvu. Svi su tome doprinijeli i od toga su imali koristi. Sada, kada i sami imaju djecu, nemaju pojma kako se postaviti prema seksualnosti vlastite djece. Nalaze se u podvojenom stanju, u ambivalentnosti. Oni mogu raditi što god hoće – tako barem misle – ali ne znaju kako postupati s mogućom slobodom vlastite djece.

Ta ambivalentnost nalazi se i u kaznenom zakonu. Morate se držati podalje od djece, budući da su nedužna, a istovremeno se dvanaestogodišnjoj djeci sudi kao da su odrasli.

 

Mnoga su djeca ozbiljno traumatizirana.

Gert Hekma: Da, nema sumnje. Za to postoje dva moguća razloga. Seksualni kontakt može sam po sebi biti traumatičan, između ostaloga i zato što se u današnje vrijeme ostvaruje u tako teškim okolnostima, a tu je i traumatizirajuća reakcija društva. Ako se nešto prikazuje kao realno, onda mora postati realno.

Nedavno su trojica psihologa provela veliko meta-proučavanje o studentima koji su imali seksualne kontakte s odraslima kada su bili maloljetni. Psiholozi su došli do zaključka da seksualni kontakti između odraslih i maloljetnika nemaju negativnih posljedica za maloljetnike, pod uvjetom da nije bilo incesta niti zloupotrebe moći. Zbog toga se podigla velika buka, ali je svejedno bilo objavljeno u Psychological Bulletin. Dakle, uopće nije dokazano da je seks s odraslima nužno povezan s negativnim posljedicama. No, cijela jedna industrija živi od toga i stvara takvo mišljenje. (Op.p. Rind, Tromovitch i Bauserman, „A Meta-Analytic Examination of Assumed Properties of Child Sexual Abuse Using College Samples“. Vrlo se lako može dokazati vezu između Roberta Bausermana, jednog od autora članka, i stvarno postojećeg pokreta za legalizaciju spolnih odnosa između odraslih i djece.)

 

Rekli ste da svi znamo da djeca imaju seksualne osjećaje. Ja se sjećam da u to vrijeme nisam tražila nikakvo društvo, najmanje društvo odraslih. Ne mislim da je to bilo tako zbog kulturoloških utjecaja.

Gert Hekma: Tja, povremeno sa studentima razgovaramo na tu temu. Neki su rekli da ako hoćete seks, imajte ga sa sebi ravnima, s ljudima vaše životne dobi. Onda je jedan momak rekao: „Kad sam imao osam godina, htio sam to raditi s odraslim muškarcima. Nisu me zanimali svi ti glupi dečki. Uvijek sam želio dotaknuti genitalije odraslog muškarca“. Mislim da djeca imaju različite želje. Neka djeca to hoće raditi s drugom djecom, a neka druga to hoće raditi s odraslima. Mislim da je apsurdno pretpostavljati da to sva djeca hoće raditi s djecom.

 

Ili uopće ni s kim?

Gert Hekma: Tja, pa čak je i to moguće, ha ha ha!

Razgovarao sam s mnogim gay-momcima, ne na ovu posebnu temu, i primijetio sam da su svi oni tražili seksualne kontakte u vrlo ranoj životnoj dobi. Ne mogu zamisliti da nije isto s heteroseksualcima.

 

Tja, meni je to ipak malo teško prihvatiti. Istina je da se mnogi ljudi – djeca i odrasli – ne mogu ponašati onako kako bi htjeli, no ipak ne možete stvari preokrenuti naglavačke i reći da sve mora biti dopušteno.

Gert Hekma: Uopće ne mislim da sve mora biti dopušteno, ha ha ha! Moraju postojati neki uvjeti, na primjer neki oblik pristanka. Nikakvo zlostavljanje. Mislim da moramo djeci omogućiti razvijanje vlastitih želja, i zato je spolni odgoj vrlo važan.

 

Kako bi se to trebalo primjenjivati?

Gert Hekma: Obično to uspoređujem s prometom ili sportom. Vrlo rano djeci objasnite pravila igre, kako to možete raditi, kako u tome možete uživati i kako to možete zamrziti. Pokažete im kako to mogu raditi. To bismo trebali raditi i sa seksom. Jednostavno im objasnite pravila igre. Ta pravila možda nisu onako detaljna kao prometna pravila, ali ipak postoje.

 

Ne mislite li da djeca teško mogu postaviti granice?

Gert Hekma: Mislim da je to i odraslima teško. Svatko ima problema s postavljanjem granica, i svi sudionici toga moraju biti svjesni.

 

Ali mnogo je teže djeci nego odraslima, oni su u podređenoj poziciji ako imaju seks s odraslima.

Gert Hekma: Ehhh… Mislim da i djeca imaju određenu moć. Najčešće su odrasli mnogo više zainteresirani za djecu nego što su djeca zainteresirana za odrasle. Ne mislim da su djeca posve nemoćna i tiha.

 

Morate mi to objasniti.

Gert Hekma: U većini ljubavnih odnosa netko se u nekoga zaljubi i zainteresiran je za neki predmet ljubavi. Vrlo često je predmet ljubavi manje zainteresiran, interes još nije probuđen. Postoji neravnoteža. To je slučaj i s djetetom. Djeca stoje na početku svog života, još uvijek lutaju. U tom smislu djeca su mnogo slobodnija. Možda nemaju fizičku moć, njihova je moć neke druge vrste.

Vidite, problem sa zlostavljanjem djece često je u tome da djeca šute o tome i nikome ne kažu. Mislim da djecu treba osposobiti da o tome govore. Onda bi bilo lakše iznijeti zlostavljanje na vidjelo. Mislim da djeca vrlo dobro znaju što hoće a što ne. Ako im date jesti, oni znaju sviđa li im se to ili ne.

 

Kakvi bi trebali biti zakoni, ako kao temelj uzmemo to što Vi kažete, naime da idealna situacija ne postoji?

Gert Hekma: Rekao bih da se može sniziti najnižu dobnu granicu. Ne bih odmah tražio da to bude šest godina, dvanaest godina izgleda kao dobra dobna granica, zasada. Novi zakon po kojemu su zabranjene čak i zamagljene slike djece je kompletno apsurdan. Mislim da je vrlo važno investirati u dobar odgoj. I ne o tome, „kako funkcioniraju vaši intimni dijelovi tijela“, nego u širem pristupu, povijesno, na primjer tako da uvide sve varijante i mogućnosti. To bi bilo jako dobro za QUEER emancipaciju, a s tim su povezani i mnogi rodni problemi. U školi još uvijek morate biti pravi dečko ili prava curica. Može se izvrsno dodati zdrava doza rodne pedagogije.

 

Mislite li da bi se tada smanjilo zlostavljanje?

Gert Hekma: Uvijek će biti zlostavljanja, ne znam bi li se umanjilo. Svijet je složen. To bih očekivao. Ali postoje mnogi oblici zlostavljanja. Zasada postoji i zlostavljanje pedofila, nekoga probodu nožem zato što je nekad taknuo nekog dječaka. Mislim da je i to ozbiljan oblik zlostavljanja. To što znamo da djeci treba dugo vremena da nađu svoj put na seksualnom području – to nije zlostavljanje, ali je gubitak vremena. Vrijeme lutanja, nesigurnosti, oklijevanja. Postoje tolike predrasude. Kad sam svojim studentima druge godine rekao: „Idite i privirite u neki gay-bar!“, postalo je jasno da oni misle da su to ružna, odvratna mjesta na kojima se gayevi seksaju. To nema veze sa realnošću većine gay-barova.

 

Zar pedoseksualci nemaju problem s time da čine zlo djeci, iako misle da je to samo zbog kulture a ne zbog čina spolnog kontakta?

Gert Hekma: Pedofilija znači ljubav prema dječacima, a ljubav je čista suprotnost zlostavljanju. Postoje pedoseksualci koji kažu: „U sadašnjoj situaciji nemam spolne odnose s djetetom jer bi mu to štetilo“. Oni već tako razmišljaju.

 

Slažete li se s tim?

Gert Hekma: Tja, ne baš posve, ne. Ali ja nisam pedofil, pa nisam u toj situaciji. Meni to izgleda jako teško. U ovo vrijeme demagogije, čini se da je prilično beskorisno tome se protiviti. Javno mnijenje danas je jako protiv toga; to je moralna panika. To ide puno predaleko.

Meni se čini da je reakcija homoseksualnog svijeta alarmantna. Zakon u SAD je takav, da samo ljudi s napunjenih 18 godina smiju sudjelovati u homo-svijetu. Kada mladići shvate da su queer, htjet će kontakt s drugim ljudima. A ne smiju. Oni ne mogu ući ni u kakav bar, jer je to dopušteno samo kad napune 18 ili 21 godinu. Za ulazak u homo-klub gdje se samo pije kava ili se ima pristup Internetu, moraš biti šesnaest ili osamnaest. Zato dečki idu na Internet i traže kontakte i lažu koliko imaju godina.

Kad je riječ o pedofiliji, američka policija puno istražuje u homo-svijetu. Postoje brojni izvještaji o gay-muškarcima koji su optuženi za zlostavljanje, jer imaju kontakte s mladićima mlađima od osamnaest godina, koji kažu da su stariji, i uopće nije važno jesu li ili nisu imali spolne kontakte. Riskiraju kazne u visini od nekoliko desetaka tisuća dolara da plate svoje advokate, kada izgube posao. Homo-svijet tu ništa ne čini, a mladići ostaju u nepromijenjenom položaju. To je situacija i u Nizozemskoj, kada djeca s trinaest, četrnaest godina shvate da su queer. Kuda da idu? De Kringen, najveća homo-organizacija koja organizira rasprave, sada zabranjuje ulazak mlađima od 16 godina, da bi spriječila ulazak „zabranjenog voća“.

 

Nisu li vas optuživali da radije gledate sa stajališta pedofila nego sa stajališta djeteta?

Gert Hekma: Doista me optužuju da se zauzimam za pedofile. Da, jest, to je prilično točno. Među studentima sam imao voditelja Martijn Foundation, jedne pedofilne skupine, i na to se pri Sveučilištu požalio jedan student, ali bez rezultata. (NB: Sveučilište je odgovorilo da je Sveučilište mjesto za raspravljanje napose za kontroverzne teme kao što su pedofilski odnosi.) Imali smo dva pitanja: Do koje bi dobne granice po vama seks trebao biti zabranjen i kada ste imali svoje prve seksualne osjećaje? Onda svi kažu da bi spolne odnose trebalo dopustiti s 12, 13, 14 godina. S druge strane, isto tako kažu da su svoje prve seksualne osjećaje imali sa 6 ili 7 godina, i tako se direktno postavlja pitanje: što u međuvremenu radiš s tim osjećajima?

 

Pokušala sam upoznati vaš rad, ali niti na gay & lezbijskom arhivu Homodok niti na Internetu nisam našla ništa o tim temama.

Gert Hekma: Niste? Ja ionako ne objavljujem puno o tim temama. To je neka vrsta pod-teme.

 

Nije li to zato što ne možete naći financiranje za takvu vrstu istraživanja?

Gert Hekma: Nije stvar u tome. Istraživanja ne radim uz pomoć trećih osoba, a za povijesna istraživanja i ne trebam novaca. Samo mi treba moja plaća, a to čovjek ima ako je zaposlen. Kada bih trebao novaca za to, dobio bih ga.

 

Što bi trebalo učiniti s nečim kao što je Brongersma-arhiva, koja je u naše vrijeme tako kontroverzna?

Gert Hekma: Moraju je sačuvati! Svakako! Walter Everaerd i Paul Schnabel i još jedna treća osoba kažu da to nije ni od kakvog znanstvenog interesa. (NB: Everaerd je psiholog i seksolog koji je u to doba bio dekan na fakultetu psihologije na amsterdamskom sveučilištu, a Paul Schnabel je još uvijek direktor SCP-a (Socijalno-kulturni ured za planiranje), i savjetnik u pitanjima sociologije pri nizozemskoj vladi.) Mislim da je to apsurdno. Je li neka arhiva zanimljiva ili ne, to ovisi o kutu gledanja. Ako idete u gradski arhiv, naći ćete račune i takve stvari. Povjesničar koji se susreo s mnogim takvim računima može iz toga izvući zaključke, na primjer o obiteljima i kućanstvima. Taj arhiv može dakle biti vrlo koristan iz znanstvenog kuta gledanja. Napose kad je tema kontroverzna. Mogu ga zapečatiti za sljedećih pedeset godina, ili ograničiti uvjete pristupa za znanstveno istraživanje, ali ga nikako ne bi smjeli uništiti. To je jedinstvena kolekcija koju se ne može naći nigdje drugdje na svijetu. To bih smatrao jako glupim, ali mi smo u Nizozemskoj jako dobri u takvim stvarima. U ministarstvu pravosuđa 1980. su uništili sve pornografske materijale koje je zaplijenila policija između 1880. i 1960. Vjerujte mi, za povjesničara je to enorman gubitak! (NB: Brongersma-arhiv zasada je spašen: materijal se nalazi u Međunarodnom institutu za društvenu povijest – pored dokumenata Marxa i Engelsa, a pornografija je u RNG – Rutgers-NISSO-skupina u Utrechtu, to je nizozemski Institut za seksualnu pomoć i istraživanje. Optužba da taj arhiv sadrži dječju pornografiju nije bila prihvaćena na sudu.)

 

Interview of Gert Hekma by Thea Schepers: Children and Sexuality

Interview of Gert Hekma by Thea Schepers: Children and Sexuality. +How does a teacher of gay and lesbian studies end up addressing paedophilia?

www.uva.nl/binaries/hst:hst/hst:sites/uva-nl/hst:content/personalpages/h/e/g.hekma/en/tab-three/tab-three/cpitem[13]/asset - -

 

Lidija Paris