Podržite nas!

Poremećena fantazija o promjeni spola

24.06.2014 07:45

Sada kada je istospolni brak legalan u 19 američkih saveznih država, pokušava se ljudima 'prodati' borba za prava transrodnih osoba kao novi pokret u sklopu borbe za ljudska prava.Ovaj zanimljiv tekst u potpunosti opovrgava sladunjave teze iz video uratka u kojem su roditelji vlastito dijete pretvorili u heroja LGBTIQ pokreta. Profesor emeritus dr. McHugh sa sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu tvrdi kako je rodna disforija psihički problem, koji se ne riješava kirurškim  putem. „Osobama koje misle da su zarobljene u pogrešnom spolu treba pomoći da se prilagode stvarnosti, a ne ih podržavati u njihovim fantazijama. Jer u suprotnom je to kao da ženama koje pate od anoreksije nudimo liposukciju kao rješenje.“ Radi se o istom sveučilištu na kojem je John Money prvi počeo obavljati operacije promjene spola. Upravo su naknadne studije nad istim pacijentima dovele do toga da isto sveučilište – pionir u operacijama promjene spola – takvu praksu napusti kao izrazito štetnu. Kao i u slučaju homoseksualnosti, izgleda da se manipulira osjećajima transeksualnih osoba kako bi u mainstream razmišljanje u potpunosti ušlo shvaćanje kako spol nije nešto bogomdano već u potpunosti ovisi o volji i odabiru čovjeka.

 

Transrodni pokret nije nova granica u borbi za ljudska prava


Objavljeno: 20. lipanj, 2014.

Denee Mallon je 73-godišnji muškarac, američki transeksualac koji želi postati žena i upravo je izborio nevjerojatnu pravnu pobjedu. Medicare, američko zdravstveno osiguranje, više mu neće smjeti odbiti pokriće medicinskih troškova za rekonstrukcijsku operaciju genitalija. On (ili ona) živio je kao žena s povremenim prekidima još od tinejdžerske dobi. Međutim, tek u dobi od 68 godina odlučio je da se želi podvrgnuti operaciji trajne promjene spola.

„Nekad mi postavljaju pitanja o tome nisam li prestar za takvu operaciju. Moj odgovor je koliko star trebaš biti da budeš prestar za tako nešto?“, izjavio je Mallon za Associated Press. „Kada ljudi pitaju jesam li prestar, čini se kao da žele reći kako je podvrgnuti se takvoj operaciji u mojoj dobi 'bacanje novaca'. Ali možda je predamnom još 20 godina aktivnog života. I želim te godine provesti živeći u harmoniji, a ne u stresu.“

Sada kada je istospolni brak legalan u 19 država, pokušava se ljudima 'prodati' borba za prava transrodnih osoba kao novi pokret za ljudska prava. Time je čak ranije ovog mjeseca objavio članak na naslovnici pod naslovom „Prijelomna točka u transrodnom pokretu: Nova granica u borbi za ljudska prava u Americi ”.

Tranzicija iz jednog spola u drugi zahtjeva opsežnu medicinsku i kiruršku intervenciju, zbog čega je postupak preskup za sve one koji ga žele. Ali nakon preispitivanja slučaja Denee Mallona, Odbor liječnika američkog Ministarstva zdravstva odlučio je da više nije razumno isključivati pokriće troškova operacije promjene spola iz zdravstvenog osiguranja Medicare samo zbog toga što se radi o još uvijek eksperimentalnom načinu liječenja te zbog toga što postoje rizici od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. „Bez poteškoća smo zaključili kako novi dokazi, koji obuhvaćaju medicinske studije koje su objavljene kroz više od 32 godine od objave izvješća iz 1981. godine na temelju kojeg se određuje opseg pokrića zdravstvenog osiguranja, imaju veću težinu od onih navedenih u postojećem Pravilniku o zdravstvenom osiguranju te da pokazuju kako je operaciju promjene spola sigurna i učinkovita i ne predstavlja eksperimentalni način liječenja,” rekao je Odbor liječnika.

Pet država -- Kalifornija, Vermont, Oregon, Connecticut i Colorado te Washington DC – tretutno zabranjuje osiguravajućim kompanijama da iz pokrića osiguranja isključuju liječenje povezano sa spolnom tranzicijom.

Potpuna normalnost transeksualnosti ubrzano postaje novo pravovjerje. Međutim, u članku objavljenom u Wall Street Journalu prošlog tjedna, vodeći psihijatar dr. Paul McHugh opisao je takvu praksu kao užasnu pogrešku.

„Intenzivan osjećaj neke osobe da je transrodna predstavlja psihićki poremećaj u dva aspekta. Prvi je taj što je ideja o životu u pogrešnom spolu potpuno pogrešna — jednostavno ne odgovara fizičkoj stvarnosti. Drugi aspekt je taj što takav pristup dovodi do vrlo ozbiljnih psihičkih posljedica… ”

Dr. McHugh, profesor emeritus na sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu, član predsjedničke bioetičke komisije u mandatu George W. Busha, već duže je vrijeme glasan i iskreni kritičar operacije promjene spola. U 1960.-tima sveučilišna bolnica Johns Hopkins bila je jedna od prvih institucija u SAD-u koja je nudila takve operacije. Međutim, nakon provođenja studija o tome koliko su takve operacije stvarno pomogle ljudima koji su se neugodno osjećali u svome biološkom spolu i proživljavali psihičke tegobe, dr. McHugh je uvjerio sveučilište da treba prestati s takvim operacijama.

„Većina pacijenata koje smo liječili kirurškom operacijom navela je da je „zadovoljna“ rezultatima, međutim njihova naknadna psiho-socijalna prilagodba nije bila ništa drukčija od prilagodbe onih pacijenata koji se nisu podvrgnuli operaciji. I zbog toga smo u Hopkinsu prestali obavljati operacije promjene spola budući da se proizvodnja 'zadovoljnih' ali još uvijek nesretnih pacijenata nije činila adekvatnim razlogom da bi se kirurškim putem amputiralo njihove zdrave organe.”

U medijima su se zaredali napadi i negodovanja nakon objave članka dr. McHugha. Slate je autora opisao kao „čuvenog po svojim zastarjelim, anti-LGBTQ stajalištima”. GLAAD, lobistička grupa za LGBTQ prava, požalila se da su njegova stajališta „zastarjela i netočna u pogledu činjenica”.

Ali da li su rezultat operacije promjene spola uistinu sretne i psihički uravnotežene osobe? U blogu sa službenih stranica GLAAD-a citiraju se brojne studije koje rodnu disforiju – nezadovoljstvo životom u svom biološkom spolu – pripisuju genetskom faktoru. Kada bi to bilo točno, možda bi kirurška operacija bila opravdana. Međutim, već brzinskom analizom primjećujemo da su navedene studije sve opsegom male i često imaju uzorak od svega dvadesetak transeksualnih ispitanika.

S druge strane, McHugh citira prilično golemu švedsku studiju koja je 2011. objavljena u znanstvenom časopisu PLoS One journal. Rezultati ove studije pokazuju da je stopa samoubojstva među osobama koje su imale operaciju spola 20 puta veća od stope samoubojstva u populaciji koja nije transrodna. Podaci su dobiveni nakon ispitavanja svih 324 osoba koje su se podvrgle operaciji promjene spola u Švedskoj između 1973. i 2003. Zaključci studije bili su zapanjujući:

„Rezultati ove studije pokazali su značajno veću stopu smrtnosti od svih uzroka, veću stopu kardiovaskularnih bolesti i samoubojstva, pokušaja samoubojstva i psihijatrijskih hospitalizacija kod transeksualnih osoba koje su imale operaciju promjene spola u usporedbi sa kontrolnim uzorkom zdrave populacije. Ovo jasno pokazuje da su transeksualci nakon kirurške operacije promjene spola rizična grupa koju treba dugoročno pratiti u pogledu psihičkih i somatskih bolesti. Iako operacija promjene spola i hormonalna terapija ublažuju simptome rodne disforije, očito se ne radi o dovoljno dobrom rješenju što pokazuju visoke stope morbiditeta i smrtnosti među transeksualnim osobama.”

Dr. McHugh tvrdi kako je rodna disforija psihički problem, koji se ne riješava kirurškim  putem. Osobama koje misle da su zarobljene u pogrešnom spolu treba pomoći da se prilagode stvarnosti, a ne ih podržavati u njihovim fantazijama. Jer u suprotnom je to kao da ženama koje pate od anoreksije nudimo liposukciju kao rješenje. Napisao je sljedeće:

„U središtu čitavog problema je konfuzija u vezi same prirode transrodnosti. ‘Promjena spola’ je biološki nemoguća. Osobe koje su se podvrgle operaciji promjene spola ne postaju žene iz muškaraca ili muškarci iz žena. Umjesto toga, postaju feminizirani muškarci ili maskulinizirane žene. Tvrditi kako se radi o pitanju ljudskih prava i poticati kiruršku intervenciju u stvarnosti znači promicati i ugađati psihičkom poremećaju.”

Pokret za transrodna prava može cvjetati jedino u društvu koje se na morbidan način boji reći 'Ne' bilo kakvoj izraženoj želji, bez obzira na apsurdnost zahtjeva, navodeći kao opravdanje da takva želja ne nanosi štetu drugoj osobi. Ali trebalo bi svima biti očito kako ne može postojati „pravo“ da nam se omogući život prema vlastitim fantazijama. Peter Pan nema zakonsko pravo na to da mu se omogući terapija pomlađivanja. Umjesto toga on mora odrasti. Pacijenti koji pate od rodne disforije zaslužuju suosjećanje i psihijatrijsko liječenje umjesto da država financira njihove operacije sakaćenja na teret poreznih obveznika.

Izvor: Lifesitenews.com/Mercator.net

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!