Podržite nas!

Pornografska pop kultura kao okidač kulture silovanja

21.03.2014 08:45

Tekst koji slijedi se iz perspektive mnogih građana Hrvatske, baš kao i tvrdnje Judith Reisman, može činiti kao pretjerivanje upravo zato što još uvijek srećom ne osjećamo toliko posljedice rasprostranjenosti pornografije. Međutim, zapadni svijet je itekako opterećen negativnim posljedicama tog fenomena, u toj mjeri da se osobe koje ne konzumiraju pornografske sadržaje danas tamo nalaze u manjini. I bez toga, nemoguće je ne primjetiti postojanje određenih zabrinjavajućih trendova u pop kulturi koji neminovno stižu i do nas. Ti trendovi nameću prihvaćanje nasilja i sadizma kao sastavnog dijela ljubavnog odnosa.  Pogledamo li i poslušamo pjesme megapopularnih izvođača kao što su Madona, Lady Gaga, Rihanna, Kanye West i dr. ili planetarnu popularnost književnog smeća „50 nijansi sive“ pitamo se da li to netko stvarno nameće nasilje i opasnost kao poželjan, stimulirajući element u ljubavnim vezama. 



Pornografija stvara kulturu silovanja


Autor: Jonathon van Maren

Objavljeno: 18. ožujak, 2014.

Ubrzo nakon učestalih seksualnih napada koji su se dogodili na sveučilištu Ottawa, tema o prisutnosti „kulture silovanja“ izbile je ponovno na naslovne stranice. Povrh toga, predsjednica jednog kluba studenata na sveučilištu Ottawa Anne-Marie Roy (24) izišla je u javnost i otkrila kako je tijekom rasprave na Facebooku od nekoliko studenata primila seksualno eksplicitne komentare, među kojima i komentar kako bi ju trebalo „seksualno kazniti.” Ovi novi incidenti podsjećaju nas na prošlogodišnje događaje na sveučilištu St. Mary, kada su na početku nove studentske godine muški brucoši na glas pjevali „U znači maloljetnica! O znači 'Oh tako je uska!' N znači seks bez pristanka!“, uz mnoge druge odvratne i seksualno eksplicitne pjesmuljke. Kao reakcija, pojavila se nova grupa na sveučilištu Ottawa koja je pokrenula internetsku stranicu pod nazivom „Razgovarajmo o kulturi silovanja.“

Pa razgovarajmo o tome.

Najprije treba rasčistiti da nema apsolutno nikakve zabune o tome što jest, a što nije silovanje, usprkos mizoginom, seksualno nasilnom smeću koje izbacuju neke pop zvijezde poput Robina Thickea i njegove pjesme „Blurred Lines”. 'Ne' znači ne. Pijana ili na drugi način onesposobljena žena znači ne. Šutnja znači ne. Sve, ama baš sve, što ne predstavlja eksplicitan, kristalno jasan poziv na seks znači ne. Postoje li „različiti oblici” silovanja? Naravno. Ali svaki oblik nedobrovoljnog spolnog odnosa je ipak silovanje i svaki takav oblik treba zakonski, i na druge načine, tretirati samo i jedino kao silovanje. Silovanje nije samo „pogreška“ koju napravite. Radi se o seksualnom napadu i nasilju.

Drugo, evidentno ispod površine postoji razlog zbog čega mnogi ljudi sve više trivijaliziraju seksualno nasilje, a razlog tome je pornografija. Dopustite mi da objasnim.

Konzumacija pornografije u našoj kulturi 21. stoljeća, kada smo svi non-stop umreženi i spojeni na internet, poprimila je skoro pandemijske razmjere. Već u ranim 20-tima, 64-68 posto mladih odraslih muškaraca i 19 posto žena konzumira pornografiju svaki tjedan. K tome još 17 posto muškaraca i 30 posto žena konzumira pornografiju jedan do dva puta mjesečno. Drugim riječima, ukoliko u današnje vrijeme NE konzumirate pornografiju, nalazite se u manjini.

Kako se na ovaj način trivijalizira seksualno nasilje? Pogledajmo statističke podatke koje je objavila nova udruga koja se bori protiv pornografije, a nosi naziv Borimo se protiv nove droge: „Prije nekoliko godina tim istražitelja pregledao je najpopularnije pornografske filmove, one koji su se kupovali i posuđivali najčešće. Od 304 scena u tim filmovima 88% ih je sadržavalo fizičko nasilje. 49% je sadržavalo verbalno nasilje. Ukupno jedna scena od deset nije sadržavala nikakvo nasilje, dok je tipična scena sadržavala u prosjeku 12 primjera bilo fizičkog ili verbalnog nasilja. U jednu scenu prepunu akcije uspjeli su ugurati 128 primjera nasilja.“

Postoji obilje materijala iz znanstvenih istraživanja koji prikazuju kako pornografija doslovce djeluje kao droga, prespajajući spojeve u mozgu osobe koja ju redovito konzumira, te je stoga očito da nešto toliko moćno ima direktan utjecaj na to kako muškarci danas gledaju na žene. Na primjer, jedno novo istraživanje „govori puno o tome što se događa kada odrasle osobe gledaju ili čitaju pornografske materijale koji sadrže scene nasilja — uglavnom je zaključak taj da seks i nasilje čine naročito opasan spoj. Gledanje takvih materijala može kod muškaraca pojačati toleranciju prema seksualnom i drugom tipu nasilja prema ženama. Muškarci koji su gledali pornografske sadržaje koji sadrže nasilje također su više skloni vjerovati u mitove poput onih da žene vole biti seksualno svladane ili silovane, da 'ne' zapravo znači 'da', da ozljede koje pretrpe žrtve silovanja nisu previše ozbiljne i teške ili da je prihvatljivo udariti suprugu. Nadalje, u pornografiji se skoro nikada seksualne nasilnike i zločince ne prikazuje u negativnom svjetlu niti u tim filmovima bivaju kažnjeni zbog seksualnog nasilja.”

Trebalo bi biti savršeno jasno da će konstantno hranjenje pornografskim sadržajima, koji su danas preplavljeni opakim i odvratnim scenama seksualnog nasilja, dovesti do oblikovanja mozgova i apetita onih koji ih konzumiraju. Seksualnost je iznimno delikatna stvar, a ubrizgavanje nasilja od strane popularne kulture u ono što se nekad podrazumjevalo kao „vođenje ljubavi” nedvojbeno pridonosi stvaranju novih, liberalnijih stavova prema seksualnom nasilju. Kada ljudi konstantno konzumiraju seksualno nasilje kao oblik zabave (a to se upravo događa), tada nije nimalo začuđujuće da se prema tome stvara pristup kao prema nečemu što i „nije toliko strašno.”

Što me na kraju dovodi do još jednog problema, a to je nevjerojatan rekordan uspjeh bestsellera 50 nijansi sive, koji je poput oluje preplavio police knjižara, robnih kuća i supermarketa širom Sjeverne Amerike. Šokiralo me da je toliko malo komentatora i književnih kritičara osudilo ovo smeće — ideja da bi knjiga koja slavi seksualno izrabljujuću vezu između dominantnog muškarca i cure koju muškarac uživa mučiti svim vrstama izopačenog fizičkog nasilja mogla „pomoći nečijem braku” (jer upravo je TO ono što nedostaje u današnjim brakovima — fizičko nasilje) ili da se na nju gleda bilo kako drukčije nego kao na knjigu koja otvoreno promiče seksualni sadizam je apsolutno odvratna. U kontekstu današnje dominantne kulture koja je već prilično opterećena problemom seksualnog izrabljivanja, jer se na cure vrši ogroman seksualni pritisak još od vrlo rane dobi, jer se osjeća sve veći nedostatak muških pozitivnih uzora (kao što su očevi), poruka ove knjige je izrazito otrovna i štetna, a ona glasi da bi trebalo biti u redu da dečko curi nanosi bol prilikom seksualnog odnosa. Da je u redu da dečko pita curu može li joj nanositi fizičku bol. Nasilje — ili kako ga nova seksualna čudovišta danas znakovito nazivaju, „bondage sado-mazohizam”,— postaje prihvatljivo unutar onoga što bi se trebalo nazivati ljubavnim odnosom. Kao da pritisci dominantne kulture na mlade cure nisu odveć grozni, pornograf koji je odgovoran za stvaranje ovog novog fenomena odgovoran je i za uvođenje još jednog fenomena: prihvatljivost sadizma unutar seksualnog odnosa.

Pornografija stvara kulturu nasilja. Pornografija je danas masovna industrija koja pruža širok raspon nastranih 'poslastica' koje uključuju silovanje, sadizam, verbalno iživljavanje, seksualno ponižavanje i druge vrste seksualnog nasilja milijunima muškaraca i žena koji takve sadržaje konzumiraju bez promišljanja. Ukoliko kao pripadnici današnje kulture odlučimo prihvatiti da je seksualno nasilje nešto zabavno ili stimulirajuće, teško da nas može iznenaditi ako naša kolektivna kultura počne seksualno nasilje tretirati kao svakidašnju i nevažnu stvar.

Izvor: Lifesitenews.com

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.