Podržite nas!

Postoji mogućnost da vaš tinejdžer gleda porno sadržaje – ali puno je gore nego što ste mislili

27.10.2015 18:00

Promatrajući razmjere razornog utjecaja pornografije i njezinu dostupnost među mladima danas kada su čak i djeca opremljena računalima, iPad-ima i pametnim mobitelima, možemo zaključiti da je dopuštanje seksolozima, naročito A. Štulhoferu, pridruženom članu Kinsey instituta, da sastavljaju nastavni program 4. modula o spolnosti bila ne samo katastrofalna pogreška već i gubljenje dragocjenog vremena u radu s mladima kojima očito treba pomoć. Naime, pornografska industrija dizajnira grabežljive internetske stranice s mračnim pornografskim sadržajima zbog čega su mladima dostupni sadržaji poput bestijalnosti, bondage seksa, dječje pornografije i raznih drugih parafilija.... Uza sve to, u Priručniku za nastavnike i stručne suradnike (str. 79.-83.) za provođenje Zdravstvenog odgoja prisutna je samo blaga osuda pornografije s relativiziranjem njezinih štetnih učinaka, posebice kod mladih i djece. Nastavni sat je predviđen kao razlikovanje asocijacija o seksualnosti koje imaju učenici od onih koje se stvaraju kroz medijski prikaz seksualnosti, što uključuje i pornografiju. Pornografija našim učenicima nikada nije prikazana kao zlo već kao nešto što moramo tolerirati te konzumirati uz zdravu distancu.

Smatramo da je krajnje vrijeme da se u rad s mladima na temu spolnosti uključe puno kvalitetnije i stručnije osobe, educirane za odgoj za vrline, koje bi zaista bile u stanju prikazati mladim generacijama ljepotu zdrave ljudske seksualnosti kao alternative koja je radikalno drukčija od svega što se danas mladima sa svih strana nudi kao ideal koji ih vodi na put fizičke i duševne destrukcije. Takve osobe postoje u Hrvatskoj, ali im je uz aktualnu vlast zabranjen pristup školama. Djevojkama koje postavljaju pitanja kako se obraniti od toga da ih dečki prisiljavaju na analni odnos ne može jednoznačan i kvalitetan odgovor dati osoba koja u gotovo svakom broju Cosmopolitana daje upute tinejdžericama i studenticama kako bezbolno uživati u takvom odnosu. Aleksandar Štulhofer svojedobno je na početku svog mandata isticao „didaktičku ulogu pornografije“. Bio je donekle u pravu, ali ono što on vidi kao pozitivno zapravo je opako zlo jer pornografija među mladima mejnstrimizira sve moguće parafilije koje polako dolaze na red, a koje promiče upravo pseudoznanstvena disciplina koja se naziva seksologija.

Autor: Jonathon Van Maren

Objava: 20. listopad, 2014.

Živim u mirnom seoskom predjelu Ontarija. Zapravo, vrlo mirnom predjelu gdje cijelo ljeto jedva viđam djecu da se vani voze na biciklama ili igraju ulični hokej ili da kupuju piće na otrcanim štandovima s limunadom ili jednostavno da sudjeluju u uličnim tučama. Zato sam se šokirao kada je s prvim danom škole počela nova školska godina i kad sam izlazeći ujutro iz kuće posvuda vidio djecu, koja tegleći ruksake za sobom idu prema autobusnoj stanici ili hodaju prema obližnjoj školi. U sebi sam pomislio 'zar toliko mnogo djece živi u mom susjedstvu? Nije moguće. Pa gdje su ta djeca bila cijelo ljeto?'

Naravno, mnogo je mogućih odgovora na to pitanje. Neka od te djece su vjerojatno bila negdje na praznicima. Neku od njih roditelji su vjerojatno bili poslali u ljetni kamp. Ali mnoga od te djece vjerojatno su bila tu, ali zatvorena u svojim kućama, prikovana za monitore. Jedno nedavno ispitivanje provedeno u Kanadi otkrilo je kako „djeca u dobi od 10-16 godina provedu dnevno u prosjeku 6 sati i 37 minuta pred ekranom. Najviše vremena troše ispred televizijskih ekrana (2 sata i 39 minuta), zatim pred računalima (2 sata i 7 minuta) i igrajući video igrice (1 sat i 51 minuta).”

Problemi koji se mogu uočiti u ovim brojkama nadaleko nadilaze zaustavljanje razvoja kreativnosti u djece, pretilost u djece i, dodao bih još, uskraćivanje djetinjstva djeci čiji roditelji ih predaju malim ekranima i računalima na uspavljivanje. Daleko je veći problem što će mnoga od ove djece kasnije na takav način naići na pornografske sadržaje i gledati ih i što će pornografija oblikovati njihov pogled na seks kada budu stariji. I ti će stavovi i slike oblikovati njhov način ponašanja prema sebi i drugima. Imajte na umu da se dečki u prosjeku prvi puta susreću s pornografijom na ekranima i računalima u dobi od 11 godina.

Često držim predavanja po srednjim školama na temu seksa i pornografije i svaki puta se na tim satovima nađem pred dvojbom: Odrasli u učionicama će se vjerojatno šokirati, zapravo bit će prestravljeni i uznemireni kada učenike počnem suočavati sa stvarnostima internetske pornografije i zbog čega je ona naročito opasna. Međutim, tinejdžeri većinom nisu nimalo šokirani. Većina je već imala prilike vidjeti stvari o kojima govorim. I ono što ledi krv u žilama, sve veći broj je prisiljen sudjelovati u mračnim perverzijama koje gledaju na svojim iPad-ima, računalima i pametnim telefonima. To je poprimilo takve razmjere da osjetim olakšanje kada zaista uspijem šokirati tinejdžere sa svojim prezentacijama jer to onda znači da su na vrijeme čuli informacije o tome kako  izbjeći grabežljive internetske stranice dizajnirane od strane pornografske industrije.

Odrasli i ljudi iz crkvi i vjerskih zajednica me često optužuju da bespotrebno dižem paniku jer nisu svijesni činjenice koliko je pornografija rasprostranjena među tinejdžerima, pa čak i među onima mlađe dobi. Često mi se govori kako je držanje prezentacije na tu temu „suviše kontroverzno“. Iskreno, volio bih da su u pravu. Ali pogledajte samo neke od statistika:

35% dječaka tinejdžerske dobi tvrdi da su gledali pornografske video snimke „više puta nego što mogu izbrojati.”

15% dječaka i 9% djevojčica tinejdžerske dobi gledalo je dječju pornografiju.

32% dječaka i 18% djevojčica tinejdžerske dobi  gledalo je bestijalnost (seks sa životinjama) na internetu.

39% dječaka i 23% djevojčica tinejdžerske dobi  gledalo je video snimke bondage (vezivanje) seksa na internetu.

83% dječaka i 57% djevojčica tinejdžerske dobi  gledalo je grupni seks na internetu.

Upoznao sam više tinejdžera nego što mogu izbrojati čiji je prvi susret s pornografijom – pri tom ne mislim samo na „normalnu“ pornografiju, već na mračnu, nasilnu pornografiju koja je u 2014. postala  mainstream — bio s 10 ili 11 godina. Upoznao sam roditelje koji su mi govorili kako su sretni što im djeca nikada nisu imala problem s pornografijom, dok bih u razgovoru s njihovom djecom otkrio da se ta ista djeca zapravo bore s tim problemom. Nakon jedne prezentacije primio sam pismo supruge i majke koja je tijekom prezentacije o pornografiji osjećala olakšanje što njezin muž nikada ne bi pogledao takve sadržaje. Nakon kratkog vremena otkrila je da joj muž zapravo već duže vrijeme gleda pornografske sadržaje.

Nije dizanje panike ako tvrdim da je ovaj problem sveprisutan. To je zapravo okrutna činjenica.

Prošlog tjedna sam govorio na konferenciji kršćanskih škola koja se održavala u jednoj srednjoj školi. Jedna od stvari koje volim raditi kako bih pokazao nastavnicima i roditeljima kolika je važnost govorenja istine tinejdžerima o pornografiji je održavanje otvorenog foruma. Na otvorenom forumu dam učenicima priliku da zapišu sva pitanja koja imaju o toj temi i predaju mi ih kako bi od mene dobili odgovor. Svaki puta nastavnici su šokirani pitanjima učenika shvaćajući koliko daleko se ova opasnost proširila i u koliko je gadnoj mjeri već zahvatila naše škole.

Na zadnjoj konferenciji me primjerice jedna 14-godišnja djevojka upitala što djevojke trebaju napraviti kada ih njihovi dečki prisiljavaju na analni seks (koji je trenutno izrazito popularan u mainstream pornografiji.) Tinejdžeri su me pitali kako se nositi s problemima s masturbacijom. Jedna djevojka me pitala zbog čega dečki toliko traže oralni seks. Čak su mi postavljali pitanja o bestijalnosti (seks sa životinjama) u pornografskim sadržajima. Radi se o pitanjima za koje nisam mogao vjerovati da bi ih tinejdžeri te dobi mogli postavljati.

Uz sveprisutan pristup internetu jednostavno više nije dovoljno postaviti internetske filtere u vašem domu i instalirati zaštitne softvere na vaše elektronske uređaje iako su svi ovi koraci apsolutno nužni. U današnje vrijeme i u današnje doba, kada će djeca i tinejdžeri pronaći pornografske sadržaje ako to žele ili ako su dovoljno znatiželjna, mora im se iskreno govoriti o tome što je pornografija i zašto će im uništiti mozak, ljubavne veze i samu njihovu dušu. Oni moraju shvatiti zašto je toliko toga što vide u pornografskim sadržajima mračno i zlo te zbog čega takvim stvarima nema mjesta unutar ljubavne veze.

Prije nekoliko godina pročitao sam kolumnu autora Anthonyja Esolena pod naslovom „Što oni nikada znati“ u kojoj tako lijepo ističe ono što se današnjim tinejdžerima uskraćuje: „Našim tinejdžerima koji znaju toliko mnogo o mehanizmu kopulacije nedostaje ljepota jednostavne ljudskosti. Nekada su ljudi pjevali pjesme o držanju djevojke za ruke dok bi ju pratili kući nakon plesa – o držanju za ruku. Tim su dodirom, možda po prvi puta, doživjeli radost i ushićenje uzvraćene ljubavi. Kakav je osjećaj biti cura ili dečko kome se vrti u glavi od sreće samo zbog tog dodira? Mi to nikada nećemo saznati.”

Pošast pornografije proširila se nadaleko munjevitom brzinom. Ali kada bismo s tinejdžerima otvoreno razgovarali i pokazali im ne samo opasnosti mračne pornografije nego i ljepotu zdrave ljudske seksualnosti kao alternative, tada bi današnje generacije još uvijek imale šansu. Na nama je da im tu šansu omogućimo.  

Izvor: LifeSiteNews

 Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.