Podržite nas!

Poštovani g. ministre, jeste li sasvim poludjeli?

01.12.2012

OTVORENO PISMO

Poštovani g. Ministre, jeste li sasvim poludjeli?

Naš vrli reformist odlučio je sasvim upropastiti našu djecu. Već će desetogodišnjaci morati u šizoidnu trku za ocjenama...

Prošle školske godine krenule su glasine o reformi načina upisa u srednje škole. Već su se tada čula neka mišljenja da će se ukinuti dodatna dva boda koji za upis u srednju školu pripadaju učenicima koji su završili četiri razreda glazbene ili plesne škole. Zanimljivo je da se dodatni bodovi ne ukidaju učenicima sportašima.

Pokazalo se da je ono što ministar Jovanović planira puno gore od glasina. Ne samo da planira ukinuti bodove za glazbenu školu (priznaje jedan za umjetničke škole - KOJE UMJETNIČKE ŠKOLE? U takvu se u Zagrebu može svrstati samo Škola primjenjene umjetnosti i dizajna, ali stvarno ne razumijemo kakve veze ima glazbena škola sa školom za slikarskog dizajnera, a nema s gimnazijama koje pohađaju djeca koja također žele biti obrazovana iz područja umjetnosti i kulture), već će djecu upisivati na bazi svih ocjena iz petog, šestog, sedmog i osmog razreda. Opet treba spomenuti da se djeci sportašima ne ukidaju dodatni bodovi niti se oni uvjetuju upisom u Sportsku gimnaziju. Ipak najveću će štetu nanijeti upisivanje na bazi svih ocjena u višim razredima. Bez dvosmislenosti i sarkastičnih opaski: TO JE NEVJEROJATNO GLUPA, ŠTETNA I OKRUTNA IDEJA. 

To dakle znači da učeniku koji želi se želi upisati u Matematičku gimnaziju, upis mogu onemogućiti četvorke iz npr. vjeronauka, likovnog i povijesti? Nadalje, već u dobi od deset godina klinci će morati biti pod stresom da imaju savršene ocjene, i to ne iz predmeta bitnih za njihovo daljnje školovanje, već iz baš svih. 

Biserima našeg ministra treba dodati ideju da se uvjeti upisa mijenjaju tijekom školske godine i pogodit će djecu koja nisu znala da će im se za upis bodovati i ocjena iz glazbenog i vjeronauka (da, hoće) u petom razredu. Ne bi li bilo pošteno da se ovakve odluke unaprijed najave pa ako je odluka bodovati sve ocjene u višim razredima, onda se pravilnik treba odnositi na onu djecu koja se sljedeće školske godine upisuju u peti razred, te na one koji se sljedeće godine upisuju u glazbene i plesne škole.

Prije skoro godinu dana, čim su SDP i HNS preuzeli vlast, zgrožena onim glasinama o reformi koje nisu obećavala ništa dobro, jedna je NEANONIMNA majka (slučajno i novinarka ovog portala) poslala Ministru sljedeće pismo sa svojim rješenjem problema upisa, apelirajući pritom da NIKAKO ne ukine bodove za glazbenu školu. S obzirom na to da je pismo očito bilo u potpunosti ignorirano, mi ga prenosimo kao Otvoreno pismo:

Poštovani gospodine ministre Jovanoviću,

Želja ovog pisma jest ukazati Vam na neprihvatljivost raznih inicijativa koje bi željele uskratiti učenicima glazbenih i plesnih škola mogućnost dobivanja dva dodatna boda na upisima u srednje škole. Stavimo sa strane ionako traumatičan način upisa koji ima velik broj nedostataka (svoj ću prijedlog kako to ispraviti iznijeti kasnije u ovom pismu), lišavanje ta dva dodatna boda učenicima glazbenih i plesnih škola bila bi nepravda koju bi Ministarstvo nanijelo tim učenicima.

 

Naime, uzmimo za primjer trinaestogodišnjeg učenika koji, uz redovno pohađanje 7. razreda osnovne škole, ide i u 6. razred glazbene škole. Učenik koji, npr. svira gitaru, uz redovnu školsku nastavu ima i dva sata nastave glavnog instrumenta, jedan sat obaveznog klavira, dva sata solfeggia, jedan sat komorne glazbe i dva sata zbora. To je ukupno osam sati nastave tjedno. Ako se uzme u obzir minimalna preporuka za vježbanje glavnog instrumenta (barem jedan sat dnevno), učenje solfeggia (barem dva sata tjedno) i vježbanje obaveznog klavira (barem dva sata tjedno), dobije se zbroj od osam sati nastave i 11 sati vježbanja. Riječ je dakle o 19 sati dodatnog angažmana tjedno koji polaznici glazbene škole imaju uz redovite obaveze iz osnovne škole. Dakle, radi se o skoro još pola radnog vremena zaposlenog radnika. Kad se tim satima doda 30 sati nastave tjedno i učenje za školu, može se vidjeti da su opterećeni znatno više od radnika – tj. s minimalno 38 sati nastave i 20 sati učenja i vježbanja tjedno.

Često se volimo uspoređivati sa Slovenijom, pa treba reći da u susjednoj nam zemlji polaznici glazbenih škola imaju pravo sami birati kada će pisati testove te im je svako ispitivanje potrebno ranije najaviti. Naravno da to nije slučaj u Hrvatskoj, već se polaznike glazbenih škola sustavno upućuje na prekid glazbenog obrazovanja čim zatraže barem malo „popusta“ kod nastavnika jer su npr. imali nastup i trebali su se pripremati. Ovakav stav nastavnika na žalost mogu potvrditi skoro svi roditelji djece koja pohađaju glazbenu školu te se s pravom pitaju kako bi bez glazbene škole mogli uopće postojati glazbenici jer oni sigurno to ne postaju na ljetnim tečajevima u pučkim učilištima. U Sloveniji također, većina polaznika glazbenih škola prima i stipendiju za nadarene učenike koja iznosi otprilike 100 eura jer, samim time što imaju toliko dodatnih aktivnosti, upadaju u kategoriju nadarenih koje država posebno stimulira.

Dakle, s obzirom na manjak razumijevanja za toliki dodatni angažman i izuzetan trud koji učenici glazbenih škola moraju uložiti u svoje obrazovanje, oduzimanje ta dva boda nikako ne bi bilo fer prema njihovom radu jer im barem malo (po mom mišljenju daleko premalo) kompenzira nerazumijevanje nastavnika i činjenicu da je polazniku glazbene škole gotovo nemoguće imati sve petice u školi u kojoj se znanje realno ocjenjuje. Ukidanje ta dva boda udaljilo bi ih od upisa u gimnazije (jer djeca s 14 godina ne mogu znati hoće li postatiprofesionalni glazbenici), a to su škole koju bi većina polaznika osnovnih glazbenih škola željela pohađati kako bi kasnije nastavila visoko obrazovanje.

Što se tiče suludog načina upisa u srednje škole u kojima prednost imaju učenici škola u kojima se ocjene poklanjaju (a takvih je po mojoj procjeni 90%) mislim da bi rješenje bilo uvođenje standardiziranih testova iz glavnih predmeta koji bi se pisali na završetku sedmog i osmog razreda. Testovi bi se pisali u isto vrijeme iz istih predmeta u svim školama, a nastavnici bi ocjenu iz svog predmeta zaključivali tako da ocjena mora biti srednja vrijednost ocjene na testu i one koju bi nastavnik dao učeniku na temelju rada tijekom godine. U ovom slučaju ne bi bilo moguće da učenik kojem bi nastavnik zaključio (ili poklonio) peticu, a dobio je iz završnog testa trojku, dobije peticu kao završnu ocjenu, već bi morao dobiti četvorku. Na ovaj bi se način također eliminirao i stres do kojeg bi došlo uvođenjem prijamnih ispita, a nagradio bi se ipak i rad tijekom godine. Niti ovaj način, naravno, nije idealan, ali je čini mi se najbolji mogući jer bi sasvim sigurno smanjio broj odlikaša koji se suočavaju s velikim problemima kad upišu školu koja je za njih preteška. Ovako bi se znanje pravednije ocijenilo, a učenike se ne bi dodatno opterećivao stresom prijamnih ispita.

Predlažem Vam da svakako razmotrite ove moje prijedloge, odbacite bilo kakvu raspravu o ukidanju dva dodatna boda za učenike glazbenih i plesnih škola te da donesete odluku o posebnom tretmanu tih učenika (najava ispitivanja i pisanje testova) kao što sličan tretman već imaju i mnogi učenici-sportaši.

U nadi da će moji prijedlozi barem potaknuti konstruktivnu raspravu, te da će neki i zaživjeti,

Srdačno Vas pozdravljam,

Zrinka Budak, zabrinuta mama polaznika glazbene škole

Redakcijski komentar: Na pismo odgovor nije stigao, prema očekivanjima, jer Ministar (a namjerno ga pišemo velikim slovom jer on je, osim što obnaša tu časnu funkciju, i liječnik, što ga sve zajedno kvalificira u razinu Boga (barem on tako misli kad se pogleda u ogledalo dižući utege).

Nakon što je Primorac udario temelje "zemlji neznanja", Jovanovića je očito netko postavio da Hrvatsku odvede u rang Malezije i Indonezije, napravi od nje zemlju neobrazovanih neandertalaca s Balkana. Na dobrom je putu, ali možemo mu se suprotstaviti, samo treba dići glas, a ne psovati pred prijateljima u birtiji nakon tri pive. Probudite se, obrazovani Hrvati, i napravite nešto!!

Podsjetimo se roditeljskih prava prema Ustavu:

Članak 63.

Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece