Podržite nas!

Presuda američkog Vrhovnog suda o tzv. ‘istospolnom braku’ – što je dovelo do toga i što se može učiniti?

09.07.2015 07:50

Jedna od najstarijih obiteljskih udruga koja se aktivno bori protiv indoktrinacije učenika rodnom ideologijom i nasilne promidžbe homoseksualnosti u školama je MassResistance iz Massachusettsa, američke savezne države koja je prva ozakonila  “istospolni brak” još 2004. godine. Nakon odluke Vrhovnog suda SAD-a, donesene 26. lipnja ove godine, kojom je “istospolni brak” proglašen ustavnim pravom koje navodno jamči 14. amandman američkog Ustava iz 1868. godine, ova udruga donosi iskrenu analizu društvenih procesa koji su naposljetku doveli do presude čije će dramatične posljedice osjetiti cijela američka nacija, ali vjerojatno, na ovaj ili onaj način, i čitav svijet.

Naime, u toj udruzi odavno upozoravaju na činjenicu da je ozakonjenje “istospolnog braka” u njihovoj državi bio plod sudskog aktivizma, a ne volje naroda. Udruga MassResistance, nakon uvida u suprotna mišljenja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Obergefell v. Hodges, zaključuje da se i ovdje radi o još jednoj neustavnoj i nezakonitoj obmani građana SAD-a, odnosno nametanju volje pet sudaca i sasvim proizvoljnog tumačenja Ustava.

Pogotovo se to odnosi na slučaj dviju sutkinja Vrhovnog suda koje su svo vrijeme svoje dužnosti vrlo aktivno propagirale LGBT prava te su čak “vjenčavale istospolne parove”. Radi se o sutkinjama Ginsburg i Kagan koje su se zbog pristranosti trebale povući iz slučaja. Budući da se to nije dogodilo, odluka je donesena uz grubo kršenje prava jedne strane na nepristrano suđenje.

Zbog čega se obiteljske udruge i konzervativna strana čine kao gubitnici u svemu ovome?

Vjerojatno najveći uzrok tome je oportunističko, preoprezno djelovanje vjerskih i obiteljskih udruga, tvrde u udruzi MassResistance. Većina se tih konzervativnih udruga u SAD-u pozicionirala upravo na način kako je to LGBT lobi i priželjkivao. LGBT lobi je nastupao ofenzivno, što je u najvećoj mjeri značilo da je sve stvarne i potencijalne protivnike trebalo etiketirati kao mrzitelje, zadrte vjerske fanatike, rubne elemente u društvu s kojima se nitko ne bi želio poistovjećivati.

Stjerane u defenzivu, konzervativne udruge gubile su vrijeme u nastojanjima da se obrane od tog ekstremno lošeg i nametnutog imidža pa se, iako podržavaju tradicionalni brak, namjerno nisu suprotstavljale uvođenju registriranog ili životnog partnerstva za homoseksualce i lezbijke. I iako su propovjedale kako “svako dijete treba mamu i tatu”, nisu se suprotstavljale posvajanju djece od strane homoseksualnih parova. U ovom političkom oportunizmu veliku ulogu i krivnju snosi i Republikanska stranka.

U takvoj situaciji LGBT udruge s pravom su se okoristile posvemašnjom samocenzurom koja je simptomatična djelovanju američkih konzervativnih udruga. Nisu se trebale braniti od napada tamo gdje su najslabiji, a to je mračna strana homoseksualnosti koju su se konzervativne udruge ustručavale raskrinkati – spolno prenosive i druge bolesti koje pogađaju homo populaciju, homo perverzije, nasilje, pederastija. Konzervativne udruge plašile su se da će iznošenjem ove istine u javnost biti još jednom izvrgnute napadima za navodnu diskriminaciju, “govor mržnje” i sl.   Fokusirale su se umjesto toga na branjenje vjerskih sloboda i stidljivo zagovaranje dječjih prava tvrdeći da je tradicionalni brak ipak bolja opcija za odgoj djece. LGBT udruge prigrabile su sebi ulogu “pozitivaca” i “žrtve” te koristile ad nauseam argumente o tobožnjim ljudskim i građanskim pravima te silovito apelirale na snažne osjećaje koje tradicionalno gaje Amerikanci kada se radi o individualnim slobodama, jednakosti, poštivanju ljudskog dostojanstva itd.

Drugi veliki problem i prepreka širenju pokreta za obitelj je ogromni nesrazmjer financijske moći između LGBT udruga i konzervativnih i vjerskih udruga. Naime, imućni konzervativni donatori kukavički su se povukli iz bitke nakon što su grubo napadnuti i javno prokazani od strane homoseksualnih udruga jer su donirali novac obiteljskim udrugama. Tako su s jedne strane gay udruge dobivale milijune dolara od pojedinaca, korporacija i vlada, dok su konzervativne udruge jedva imale sredstava da se održe na životu. LGBT udruge najčešće su 50 puta financijski jače od konzervativnih, a u nekim slučajevima taj odnos ide 100:1 u korist LGBT udruga.

“Ne želimo biti izvrgnuti progonu ili izgubiti posao”

Osnivač udruge MassResistance Brian Camenker uputio je prilično oštru kritiku onim biznismenima koji su zbog kukavičluka izdali svoje ideale i ideale većine Amerikanaca. Podsjetio je tko su bili potpisnici Deklaracije o neovisnosti i kakvim su se rizicima morali izložiti da bi stvorili američku naciju. Potpisivanjem ove deklaracije ti su ljudi postali izdajnici britanske krune i time izloženi progonu, a za njihovim su glavama raspisane tjeralice. Prijetila im je smrt vješanjem, a ne samo gubitak bogatstva. Ali ovdje je najvažnije istaknuti kako se tu nije radilo o očajnicima koji nisu imali ništa za izgubiti već su to, uz poneke izuzetke, bili mahom visoko obrazovani obiteljski ljudi s velikim ugledom u društvu koji su uživali poprilično materijalno bogatstvo. To su dakle bili konzervativci koji su revolucijom više mogli izgubiti negoli steći, a mnogi od njih hrabro su otišli u smrt. Sve su založili radi vjerovanja u svoja načela te poradi američke budućnosti i slobode. Današnji borci za ljudska prava izgledaju tako jadno u usporedbi s njima.

Jednako tako će možda jadno zvučati izgovori ljudi koji se tiho povlače iz današnje bitke za obitelj te izdaju svoja načela. Ne žele biti izloženi maltretiranju od strane gay aktivista, sudskim progonima, sotoniziranju u medijima i na društvenim mrežama i enormnim novčanim kaznama. “Vidimo što se događa vama, Briane, i ostalima. I bojimo se. Ne želimo biti izvrgnuti progonu ili izgubiti posao”. Drago im je što postoje pojedinci koji se žele izložiti, ali oni će radije djelovati iza scene, a i to je vrlo upitno.
I tako ona druga strana uspješno dobiva bitke jer sijanje terora je modus operandi LGBT udruga, kukavičluk obično norma u društvu, a hrabrost odlika iznadprosječnih ljudi. Ali ona se može razvijati i njegovati. Postoje očevi i majke koji iskaču iz okvira i odlučno se bore za ono u što vjeruju, postoje neki hrabri svećenici i drugi ljudi koji čine nevjerojatne stvari unatoč mržnji i agresiji kojima su izloženi.

Što nam je činiti, pitaju se u udruzi MassResistance, kako pomoći rušenju kule od karata na kojoj počiva LGBT pokret?

Prvo i osnovno potrebno je uvijek u srcu i mislima čuvati riječi sv. Ivana Pavla II. koji je imao poslanje da odigra ključnu ulogu u rušenju komunizma. “Ne bojte se!” – bila je njegova poruka 1979. godine ljudima u Poljskoj koji su trpjeli teror komunizma. Sada je važno da se odluci Vrhovnog suda otvoreno i javno suprotstavi što veći broj ljudi u svom svakodnevnom životu. Kod nekih će to značiti glasno se suprotstavljati školskim programima koji istospolni “brak” žele djeci prikazati kao nešto dobro i pozitivno. Kod drugih će to značiti suprotstavljanje raznim edukacijama i treninzima na temu “različitosti” kojima ih se maltretira na radnom mjestu.

Naposljetku, i presuda u slučaju Roe v. Wade činila se 1973. godine konačnom i nepremostivom preprekom za obranu ljudskog života u maternici, a također je donesena na temelju proširenog tumačenja 14. amandmana američkog Ustava. Rasprava za i protiv abortusa ne samo da nije tada bila završena niti je jenjavala, već se time sve više rasplamsala, a pro-life pokret neprestano dobiva na snazi dok se SAD i svijet suočavaju s užasnim posljedicama takve nemoralne odluke – 56 milijuna ubijenih beba samo u SAD-u od 1973. godine! 42 godine nakon ove odluke pokretu koji se bori za svetost ljudskog života pristupaju stalno novi članovi, novi obraćenici, a pogotovo mlade generacije čija svježa lica radosno svake godine svjedoče o neodrživosti takve presude na sve brojnijim marševima za život (prema procjenama na zadnjem Maršu za život koji se svake godine održava u Washingtonu sudjelovalo je 800.000 ljudi!). Upravo su najveći obraćenici ljudi koji su se potrudili i zapravo pročitali presudu u slučaju Roe v. Wade. Na sličnim klimavim temeljima počiva i presuda Vrhovnog suda u slučaju Obergefell.

I na kraju, metode zastrašivanja LGBT udruga, u sprezi s trenutno vladajućom političkom opcijom, kojima se želi ugušiti preostali otpor prema “istospolnom braku” upravo ovih dana dobivaju novi zamah nakon presude Vrhovnog suda. Kaznivši bračni par, vlasnike male slastičarne Sweet Cakes by Melissa u Oregonu, drakonskom kaznom u iznosu od 135.000 dolara jer nisu htjeli ispeći tortu za lezbijsko “vjenčanje”, administrativni sud u Oregonu također je u svojoj mjeri od 2. srpnja upozorio bračni par kako moraju “prestati i suzdržati se” od toga da u javnosti iznose svoje stavove da im njihova kršćanska uvjerenja brane da sudjeluju u organizaciji “istospolnog vjenčanja”. Uz ovako apsurdne presude LGBT lobi će sve teže moći braniti tezu da se oni koji takvu fašizaciju društva odobravaju nalaze “na pravoj strani povijesti”. Konzervativna strana može puno naučiti iz trenutnog poraza i pripremiti se za novi početak jer presuda Vrhovnog suda nije kraj rasprave o ovoj temi već samo znači sudbonosnu prekretnicu.

 

Izvor: narod.hr

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!