Podržite nas!

Proslave i prijetnje povodom izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu

04.08.2014 09:00

Na proslavi Zakona o piru, odnosno Zakona o životnom partnerstvu, već se govorilo o tome kako postupiti s obrtnicima koji se bave organizacijama vjenčanja, od fotografa, slastičara, cvjećara pa sve do iznajmljivača sala, koji bi se LGBT „mladencima“ usudili odbiti svoje usluge. Ana Brakus iz Zagreb Pridea rekla je da će se takvi slučajevi prijavljivati temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije i pozvala sve one koji se susretnu s takvim „homofobnim“ slučajevima „da se obrate ovoj udruzi kako bi zajedničkim snagama radili na rješavanju problema.“

 

U zagrebačkom muzeju Mimara, netom nakon izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu, održana je proslava u organizaciji Zagreb Pridea, prenosi H-Alter. Na proslavi su se uz predstavnike, članove i simpatizere LGBT zajednice  okupili i predstavnici Kukuriku koalicije i predstavnici državnih institucija, ponosni što su se ovim zakonom izrugali volji naroda izraženoj na referendumu o braku 1. prosinca prošle godine. Zajedno su slavili Zakon o piru, kako su event nazvali organizatori. Na proslavi je bio SDP-ov Arsen Bauk, koji je najviše radio na zakonu koji je donesen pod okriljem Ministarstva uprave, zatim saborski zastupnici Peđa Grbin (SDP), Marija Lugarić (SDP) i  Igor Kolman (HNS) te Iva Prpić (SDP), pomoćnica ministrice Opačić i Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Obraćajući se uzvanicima, ministar uprave Arsen Bauk tom je prigodom izjavio: „Zahvaljujući Zakonu o životnom partnerstvu došli smo u društvo zemalja kao što je, primjerice, Austrija, a sada nam preostaje da u jednom trenutku kada se svaka glupost ne bude mogla izglasati na referendumu i kada nam društvene okolnosti, što god to značilo, to dozvole,  uđemo i u društvo država kao što su Španjolska i Francuska. Moram priznati da sam radeći na zakonu dosta naučio od onih koji su se zalagali za njegovo donošenje, a još više od onih koji su se, i to doista uporno, njemu protivili. Vjerujem da će uskoro doći vrijeme kada ćemo još jednom imati ovakvu proslavu, možda ne u ovom mandatu, ali nadam se u sljedećem.“

Time je ministar Bauk aludirao na ukidanje odredbe članka 62. st. 2. Ustava RH koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca“ i novu promjenu Obiteljskog zakona o čemu je dodatno govorio i Goran Selanec. On je objasnio zašto se nisu prihvatili amandmani čak 20-torice saborskih zastupnika SDP-a, HNS-a i Hrvatskih laburista koji su tražili da se u Zakonu o životnom partnerstvu izrijekom omogući mogućnost posvajanja djece za istospolne partnere. Rekao je kako se tek nedavnim izmjenama Obiteljskog zakona heteroseksualnim izvanbračnim zajednicama osigurao jednak pristup instituciji posvajanja kao i onima koji su u braku. „S obzirom da je priča o omogućavanju posvajanja istospolnim parovima osjetljivija i da u društvu postoje spomenute dvije suprotstavljene strane, moramo prvo vidjeti na koji način će funkcionirati institucija partnerske skrbi i kompletni pravni okvir, a onda u dogledno vrijeme možemo sagledati i međunarodna iskustva, obveze koje Republika Hrvatska ima prema određenim međunarodnim institucijama i konvencijama i razmisliti o posvajanju", dodao je Selanec.

Ovo je još jedna u nizu unaprijed smišljenih laži i obmana koje se serviraju javnosti u svezi sa Zakonom o životnom partnerstvu. U prijedlogu za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu koji je Ustavnom sudu 28. srpnja podnijela Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz odvjetnik Dario Čehić navodi kako instituti „ostvarivanja roditeljske skrbi“ i „partnerske skrbi“ nad djetetom istospolnog partnera predstavljaju udovoljavanje radikalnim zahtjevima LGBT zajednice što je malo koje zakonodavstvo zapadnih zemalja dozvolilo. Ovdje se zapravo radi o lišavanju roditeljske skrbi drugog biološkog roditelja ili njegovom dobrovoljnom odricanju od iste, što je zabranjeno hrvatskim ustavom i zakonima i predstavlja kazneno djelo. U smislu međunarodnih obveza Republike Hrvatske, jasno je da se ovime krše prava djece i roditelja zajamčena međunarodnim konvencijama. Radi se o ozakonjenju neprirodnih odnosa između djece i odraslih koji nastaju kada istospolni partneri u dogovoru s poznatim ili nepoznatim donorom sperme ili jajne stanice i najmom maternice dobiju dijete i zajednički ga podižu ili jedan istospolni partner ima dijete iz prethodnog braka ili heteroseksualne veze te mu je ovim zakonom omogućeno oduzimanje roditeljske skrbi drugom biološkom roditelju i davanje roditeljske ili partnerske skrbi istospolnom partneru. Ovaj zakon prouzročit će velike obiteljske tragedije za roditelje  koji imaju djecu s osobama homoseksualnih sklonosti kao i  za njihovu djecu, dok će ogromnu nesagledivu štetu prouzročiti svoj djeci istospolnih partnera koja budu začeta preko MPO i surogat majčinstva, što ovim zakonom država Hrvatska i njezini porezni obveznici stimuliraju i potenciraju.

Što se tiče posvojenja djece bez roditeljske skrbi, u Hrvatskoj trenutno takve djece ima ipak premalo u odnosu na broj bračnih partnera bez djece koji čekaju na posvojenje (prema podacima iz 2012. godine to je oko 440 parova na oko 60 djece). Poruka zamjenika pravobraniteljice Gorana Selaneca o tome da se novim Obiteljskim zakonom ministrice Opačić heteroseksualnim izvanbračnim parovima omogućilo posvajanje djece kao da je situacija obrnuta i postoji više nezbrinute djece od bračnih parova koji godinama prolaze mukotrpne provjere i testiranja Centara za socijalnu skrb je sljedeća: to se omogućilo isključivo iz razloga kako bi se tim putem istospolnim parovima širom otvorila vrata posvajanju. Naime, prema načelnom stavu Europskog suda za ljudska prava istospolne zajednice ne moraju nužno biti izjednačene s bračnima, ali moraju u pravima biti jednake s izvanbračnim zajednicama te se logikom stvari posvajanje djece preko izvanbračnih heteroseksualnih parova mora preliti i na istospolne zajednice. Članak 185. novog Obiteljskog zakona glasi: „Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga te osoba koja nije u braku.“ Ovime je Kukuriku koalicija LGBT zajednici dala mig da krenu s tužbama za diskriminaciju na Europskom sudu za ljudska prava budući da se u Zakonu o životnom partnerstvu izrijekom ne navodi mogućnost posvajanja. O tome je nedavno govorila i Sanja Barić, borac za prava LGBT osoba i predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci:  „Neki istospolni par može tražiti posvojenje i nakon što bude odbijen na nižim instancama, u konačnici se obraća Ustavnom sudu tražeći zaštitu ljudskih prava i obiteljskog života na temelju jednakosti pozivajući se na standarde utvrđene Europskom konvencijom. Ako Ustavni sud tome ne udovolji, par bi se mogao obratiti ESLJP-u, što znači da je samo pitanje vremena kad bi to bilo realizirano“.

Time bi krivnja za mogućnost posvajanja djece istospolnim parovima samo prividno pala na nekog drugog, a ne na one koji su to stvarno omogućili, a to je  Kukuriku koalicija. U javnosti bi čak imali alibi jer bi se upiralo prstom u njihov Zakon o životnom partnerstvu kao oblik diskriminacije prema istospolnim parovima, što bi se na sudu i dokazalo. Time bi do zadnjega bili iskorišteni svi manipulativni zakonski trikovi koje je za hrvatsku javnost pripremila gotovo tri godine ranije Kukuriku koalicija. A možda je lukavi plan o tome kako prevariti hrvatsku konzervativnu javnost i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj ipak smišljen negdje drugdje…. 

Ovih dana novinari Jutarnjeg lista i članovi LGBT udruga kao da plešu vještičje kolo nad datumom stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu istospolnih parova. Taj datum je 5. kolovoza, Dan Oluje odnosno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kao likuju što zakon kojim se izruguju narodu stupa na snagu na dan hrvatskih svetinja. Zaboravljaju da marionetske vlade poput vlade Kukuriku koalicije nikada u povijesti nisu bile dugog vijeka iako su nanijele mnogo zla. I zaboravljaju da je i onaj prvi referendum razjario kako četnike tako i njihove međunarodne saveznike, ali su rezultati tog referenduma do dana današnjeg ostali nepromijenjeni i neprikosnoveni unatoč četverogodišnjem teroru manjine nad većinom.

A da će se i ovim zakonom ljudima nanijeti mnogo zla nije se uopće skrivalo na proslavi u Mimari. Vjenčanja istospolnih parova po svemu sudeći neće se događati prije rujna jer od podnošenja zahtjeva matičaru do realizacije obično prođe 30 dana. No na proslavi se već govorilo o tome kako postupiti s obrtnicima koji se bave organizacijama vjenčanja, od fotografa, slastičara, cvjećara pa sve do iznajmljivača sala, koji bi se LGBT „mladencima“ usudili odbiti svoje usluge. Ana Brakus iz Zagreb Pridea rekla je da će se takvi slučajevi prijavljivati temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije i pozvala sve one koji se susretnu s takvim „homofobnim“ slučajevima „da se obrate ovoj udruzi kako bi zajedničkim snagama radili na rješavanju problema.“

U zapadnim zemljama bezbroj je slučajeva obrtnika koji su nastradali zbog toga što im je uvođenjem istospolnog „braka“ povrijeđena sloboda pružanja usluga. Posljednji je slučaj slastičara u Sjevernoj Irskoj koji su tuženi temeljem Zakona o jednakosti jer nisu htjeli ispeći gay tortu, zatim vlasnici pansiona u Velikoj Britaniji koji su pod stare dane završili u bankrotu nakon su ih LGBT udruge više godina gonile pred sudovima.  Zanimljivo je da je u presudi protiv njih na sudu u Bristolu navedeno kako nema bitne razlike između registriranog partnerstva i braka, što je kasnije konzervativna vlada Velike Britanije iskoristila da donese zakon o istospolnom „braku“.  Stari bračni par vlasnici pansiona nakon svega životare doslovno izgladnjeli, a tijekom zimskih mjeseci drhte od zime jer nemaju čime platiti grijanje nakon što su cijeli svoj radni život uložili u vođenje pansiona. Prijedlog za ocjenom ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu Darija Čehića navodi i ekstremne slučajeve terora nad građanima konzervativnih uvjerenja u Kanadi i Engleskoj. U Kanadi je u svibnju 2011. godine sportski  novinar Damian Goddard dobio otkaz na TV postaji „Rogers Sportsnet“ jer se usudio javno izjaviti da on smatra brakom jedino vezu između muškarca i žene tj. izrazio je „točno onakvo mišljenje, kakvo je na ustavnom referendumu iz prosinca 2013. godine izreklo dvije trećine Hrvata.“ Početkom 2014. godine u Londonu medicinska sestra u jaslicama Sarah Mbuyi dobila je otkaz zato što je u razgovoru s kolegicom rekla da kršćanska vjera ne odobrava homoseksualne brakove. Otprilike u isto vrijeme u Oxfordu „73-godišnji ulični propovjednik Bill Edwards uhićen je uz korištenje fizičke sile čak šest policajaca koji su ga oborili na pod i vezali, povodom njegovog govora da kršćanstvo ne odobrava homoseksualnost.“

Odvjetnika Darija Čehića ovakvi slučajevi podsjećaju na vremena jugoslavenske komunističke vladavine i istospolne zajednice naziva proizvodom najsuvremenije ljevičarsko/neoliberalne ideologije. Prijetnje Ane Brakus o tome da će svi građani biti prijavljivani nadležnim institucijama ukoliko ne budu htjeli sudjelovati u ceremoniji homoseksualnih vjenčanja također podsjećaju na ta vremena. U Prijedlogu za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu odvjetnik Čehić izražava bojazan da će se znatan dio matičara, sudaca, socijalnih radnika i drugih osoba koje će putem službene dužnosti biti pozvane da uređuju pitanja istospolnih „životnih zajednica“ morati javno odreći svoje vjere ili uvjerenja budući da znatan dio građana Republike Hrvatske smatra ozakonjenje istospolnih zajednica i odnosa koji time nastaju moralno neprihvatljivima te budući da katolička, pravoslavna i muslimanska vjerska zajednica upućuju svoje vjernike da je duboko nemoralno involvirati se na bilo koj način u sklapanje i djelovanje istospolnih zajednica. Stoga bi udruga „U ime obitelji“, koja je pokazala da je njezina najveća snaga upravo ljudstvo, trebala nanovo mobilizirati svoje brojne volontere i simpatizere i u svakom hrvatskom gradu i županiji omogućiti svim ljudima koji bi se na bilo koji način našli ugroženi ovim zakonom stručnu i svaku drugu pomoć i podršku u obrani njihovih ustavom zajamčenih prava.

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.