Podržite nas!

Reforma školstva u tišini

06.02.2015 08:15

Na konferenciji za novinare održanoj u četvrtak, 29. siječnja, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta ministar prof. dr. sc. Vedran Mornar predstavio je predsjednika i 6 članova nove Ekspertne radne skupine koja bi trebala provesti Cjelovitu kurikularnu reformu za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje. Voditelj skupine je dr. sc. Boris Jokić, znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja. U priopćenju ministarstva navodi se kako će za potporu Ekspertnoj radnoj skupini biti osnovana i posebna jedinica od 60 djelatnika MZOS-a, Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Posao uključuje rad na kurikularnim dokumentima, uspostavljanju sustava vrednovanja, ocjenjivanju i izvještavanju, zatim osposobljavanju učitelja i drugih djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova i, konačno, izradi novih priručnika, udžbenika, pomoćnih nastavnih sredstava i digitalnih sadržaja. Krajnji cilj svih promjena je prelazak na devetogodišnju osnovnu školu, kako je to zacrtano i Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Donosimo komentar Antuna Budimira objavljen na portalu Vjera i djela.


Ministarstvo  obrazovanja, znanosti i sporta javnosti je predstavilo Ekspertnu radnu skupinu čije su temeljne zadaće izrada Okvira nacionalnoga kurikula te vođenje procesa cjelovite kurikularne reforme. Dakle, ova je stručna skupina na čelu s dr. sc. Borisom Jokićem nositelj kurikularne reforme u hrvatskom odgoju i obrazovanju. Obećana je reforma koja neće biti samo kozmetičke prirode s ispranim populističkim krilaticama iz zloglasne jovanovićevske ere tipa „rasterećenja učenika“, „olakšavanja torba“, „izbacivanja dijela sadržaja“, nego će promjene biti korjenite na sadržajnom i strukturnom području.

Autor: Antun Budimir

Objava: 2. veljače, 2015.

Srž kurikularne reforme usmjerena je razvoju temeljnih kompetencija i određenju odgojno-obrazovnih ishoda (ishoda učenja). Barem se takva radikalnost najavljuje u promidžbenim predstavljanjima i materijalima resornoga ministarstva. Uz predstavljanje Ekspertne radne skupine i početak izrade dokumenata kurikularne reforme voditelj je Jokić najavio redovno uvođenje kurikula u školskoj godini 2017./2018. s eksperimentalnom prethodnom godinom. Devetogodišnja osnovna škola trebala bi prema planu zaživjeti 2022. godine. Najavljena je konceptualna programska promjena svih predmeta u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju što praktično znači da se povijest na primjer neće učiti kronološki, nego tematski. Jokić je također rekao da neće biti novih obveznih predmeta, ali da će biti ponuđen veći broj izbornih.

I tu se odmah na samom početku samodopadne najavljene korjenite reforme hrvatskoga školstva vidi nerazumijevanje osnovnih termina. To znači da je mala nada u poboljšanja hrvatskoga odgojno-obrazovnoga sustava i nakon Budak-Jokićeve operacije školstva uz anesteziju ministra Mornara. Takvo niveliranje predmeta kao obveznih i izbornih i jest trajni uteg i izvor teških nepravilnosti u osnovnoj školi. Naime, nepriznavanje trodijelne predmetne strukture u osnovnoj školi sukladno strukturi Nacionalnoga okvirnoga kurikula iz 2011. godine (str. 20-22) kao zajedničkih, izbornih i fakultativnih predmeta uzrok je diskriminacije učenika. Nacionalni okvirni kurikul sastoji se od jezgrovnoga, diferenciranoga i školskoga dijela što se poštuje i primjenjuje u srednjim škoalma. Pri tome su predmeti iz jezgrovnoga dijela zajednički za sve učenike, a predmeti iz diferenciranoga dijela nazivaju se izborni. I zajednički i izborni predmeti jesu obvezni, redoviti i čine obrazovni standard učenika. Opterećenje učenika predmetima iz jezgrovnoga i diferenciranoga kurikula mora biti jednako za sve. Fakultativni predmeti iz školskoga dijela kurikula nisu redoviti, ni obvezni i ocjena iz njih ne ulazi u učeničku svjedodžbu. Praksa je u osnovim školama upravo suprotna, pa su učenici nejednako opterećeni, a neki onemogućeni u stjecanju etičkih kompetencija zbog neuvođenja predmeta etike kao alternative konfesionalnim vjeronaucima. K tome treba dodati da se u Budakovoj Strategiji obrazovanja (str. 20) kaže da se preuzimaju vrijednosti, ciljevi i načela upravo iz NOK-a.

Uvođenje devetogodišnje osnovne škole jedina je stvarna novost započete kurikularne reforme hrvatskoga školstva što će rezultirati s pola godine mlađom djecom u prvom razredu. Koliko je dobro što će nam budući maturanti i strukovnjaci biti stariji godinu dana, nego do sada trebalo bi stajati u obrazloženju poduzete reforme. Je li dobro što će nam ubuduće uškolovavanje (upis u prvi razred) započeti pola godine ranije, pa će obveznim upisom biti obuhvaćena djeca rođena do 1. rujna tekuće godine? Izvjesno je da ova reforma krade šestogodišnjacima polugodišnje igranje u pijesku da bi im zauzvrat kao nezaposlenim 20-ogodišnjacima vratila smucanjem od kladionica do kafića. A to je, temeljem iskustva, također izvjesno.

Stres trajnih reforma

Opet se razglašuje, kao i u svim reformama, kako se ide za smanjenjem nastavnoga sadržaja, razvijanjem kompetencija učenika, definiranjem odgojno-obrazovnih ishoda (ishodima učenja), autonomijom obrazovnih ustanova i poticanjem inovativno-kreativnoga učiteljskoga rada, a sve skupa usmjereno na učenika. Stječe se dojam da je hrvatsko školstvo poput Crkve: uvijek potrebno obnove. Oni koji rade u školama, ipak znaju vrijednosti konstanti, pa bi značajna pomoć u prosvjetnome radu bila trajnost bar školskoga stručnoga pojmovlja, a ne da svaki ministar provodi novu reformu s novim nazivljem od ciljeva preko rezultata i kompetencija do ishoda  sve u kurikularnoj dinamici. Da ni ti isti ministri ne znaju što uopće znači riječ kurikul svjedoči pogrešna jezična uporaba u službenim dokumentima termina kurikulum.

Bit kurikularne nastave jest da ona dijelom uvijek ostaje otvorena za intervencije u svoje nastavne sadržaje prema potrebama životnih uvjeta i izazova. Osnovna značajka hrvatskoga društva jest depopulacija i starenje stanovništva što se i hrvatskom školstvu nameće kao zadatak što će ga današnji učenici jednoga dana morati rješavati. Da bi u tome bili uspješni škola bi im morala ponuditi i demografske sadržaje kako bi postigli životnim prilikama odgovarajuće ishode. Takvi su sadržaji tim više potrebni znajući da osnovnoškolci dobivaju od nekih nastavnih predmeta informacije kako je previše ljudi na Zemlji što da ugrožava opstanak naše vrste. Nevjerojatno je da hrvatsko školstvo odgaja djecu da ne sudjeluju u rješavanju gorućih izazova društva. Još je manje vjerojatno da u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije doslovce piše: Depopulacija i starenje stanovništva dva su bitna procesa koja obilježavaju demografsku sliku Hrvatske od 1990. do danas. Projekcije do 2050. ukazuju na demografsku tendenciju porasta starenja ukupnog stanovništva, ali i starenja stanovništva u radnoj dobi, kao i na znatno smanjenje broja djece učeničke dobi. Te promjene ujedno stvaraju nužnost preispitivanja mreže svih odgojno-obrazovnih ustanova, od vrtića i osnovnih škola do ustanova obrazovanja odraslih. Ni traga ideji da se skupa s demografskim stručnjacima napravi međupredmetni ili modularni sadržaj kao odgovor na depopulaciju, a za što u kurikularnome školstvu ima mjesta. Umjesto toga kreatori razglabaju o izvjesnom višku školskih zgrada i prosvjetnih djelatnika u bliskoj budućnosti. Depopulacija će dakle dovesti do jednosmjenskoga rada po školama, ne trebaju se time zamarati odgojno-obrazovni stratezi.

Učenje u digitalno doba

Uz produljenje obveznoga školovanja za jednu godinu to znači da će naši učenici ubuduće učiti više sadržaja nego dosad, unatoč verbalnom proklamiranju smanjenja nastavnih sadržaja. Istovremeno se nigdje ne spominje učenje u digitalno doba. U kojemu su i učenicima i odraslima svi mogući podatci i informacije u svakom trenutku i na svakom mjestu dostupni. Tako se za samo nekoliko trenutaka može saznati da je papu Ivana XXIII. birao 51 kardinal u konklavi. Da je izabran u 11. glasovanju uz 38 kardinalskih glasova za. Ne radi se dakle više o učenju podataka. Radi se o smanjivanju količine informacija koje poput oceana svakodnevno zapljuskuju učeničke mozgove. Škola je prva ustanova koja mora prepoznati potrebu smanjivanja pritiska na učenikove kognitivne kapacitete, ali ne samo onih školske naravi. Prioritetno je da škola u društvu pokrene i učenicima omogući stjecanje kompetencije zaštite i filtriranja manipulativnih i suvišnih informacija. Jasno da bi u konačnici bila civilizacijska vrjednota stvaranje maloljetničkih mobitela i sličnih digitalnih naprava.

Što se ne čuje ni kod jedne reforme hrvatskih škola, a što bi za učenike zasigurno bilo dobro jest uvođenje gimnazijskoga, strukovnoga i temeljnoga osnovnoškolskoga programa od petoga do osmoga, odnosno reformiranoga devetoga, razreda. Sadašnje iskustvo iz učionice reformom odgojno-obrazovnoga sustava nazvalo bi samo uvođenje spomenute troprogramske osnovne škole. Najviše bi takva programska nastava koristila učenicima u kojoj bi oni bili primjereno opterećeni bez potrebe za prilagođenim programima i individualnim pristupima učenicima. Svaki bi se učenik uz primjereno opterećenje pozitivnije razvijao i kao osoba bez izloženosti stresu.

No, vratimo se konkretnim zadacima i akcijama što stoje pred Ekspertnom radnom skupinom.

U veljači je predviđeno osnivanje tijela za stručnu i administrativnu pomoć pri ERS, koje će brojati šezdesetak ljudi. Sredinom ožujka bit će raspisan javni poziv za članove stručnih skupina po razinama obrazovanja, a u svibnju ili lipnju za članove stručnih skupina za predmetne/međupredmetne/modularne kurikule, koje bi s radom trebali početi u rujnu. Stručne skupine na izradi predmetnih kurikula brojat će oko 300 članova, a svoj bi posao trebale zgotoviti do kraja godine. MZOS u prezentaciji Kurikularna reforma poziva ‘ljude različitih svjetonazora koji žele promjene da se aktivno uključe u ovaj proces’. Začuđuje poziv ‘ljudi različitih svjetonazora’, jer je bilo za očekivati poziv stručnih i kompetentnih osoba među kojima bi bilo različitih svjetonazora. To je nažalost znak da će se više pozornosti posvećivati ideologijama, nego stručnosti. Valjda se zato sve i radi u tišini.

Izvor: Vjeda i djela

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.