Podržite nas!

Šesta video snimka: Krađa bebinih organa

16.08.2015 10:25

Šesti tajno snimljeni video o Planned Parenthoodu srećom ne sadrži šokantne eksplicitne prikaze dijelova abortiranih fetusa, ali sadrži još bolnije svjedočanstvo Holly O'Donnell, licencirane medicinske tehničarke koja je kao zaposlenica biotehnološke start-up kompanije StemExpress provela šest mjeseci radeći unutar klinika Planned Parenthooda. Bilo je to zastrašujućih šest mjeseci, rad u morbidnoj atmosferi gdje “se čuju vriskovi, plač…. Bilo je strašno.”


Od kada je u javnosti krenulo prikazivanje serije tajno snimljenih videa čelnici Planned Parenthooda branili su degutantno ostvarivanje profita na prodaji fetalnog tkiva tvrdnjama da se sve radi u svrhu znanstvenih istraživanja, za što imaju pristanak majki. Uostalom i zakonski propisana procedura zahtjeva pristanak majki na doniranje bebinih organa.

Krađa bebinih organa

Međutim, Holly O'Donnell tvrdi da zaposlenici Planned Parenthooda ne poštuju uvijek te propise: „Ukoliko se radilo o višoj gestacijskoj dobi i tehničari su trebali bebine organe, oni bi samo uzeli što im je bilo potrebno. A majke to ne bi znale. I ne postoji način da one to ikako saznaju.“ Naime, tehničari bi prema zahtjevima kupaca obavijestili osoblje koje radi na abortusima te s majkama koje dolaze u kliniku što točno trebaju tog dana, koji organ i koje gestacijske dobi. Pacijentice bi ispunjavale formulare u kojima bi između ostalog stavljale i križić u kućicu za pristanak za doniranje bebinih organa. U klinikama u kojima je radila Holly O'Donnell bilo je i do 40 pacijentica na dan. Neke su samo dolazile napraviti test na trudnoću. I njih su pitali da ispune formular u kojem se nalazi pitanje o doniranju organa. Testovi na trudnoću su potencijalne trudnoće, a potencijalne trudnoće su za zaposlenike Planned Parenthooda potencijalni uzorci fetalnog tkiva. Svaki neizvršeni, otkazani abortus za njih je propuštena „prilika“. Holly su objasnili kako uzimanje organa nije samo opcija već da za time postoji potražnja na tržištu i oni su tu da ispunjavaju zahtjeve naručitelja. U fokusu nikada nije žena koja dolazi na pobačaj već kakva je tog dana potražnja za bebinim organima, točno određene gestacijske dobi.

Dokument koji je u posjedu Centra za medicinski napredak sadrži tablicu koja prikazuje na koji način se obračunavaju novčani bonusi za tehničare koji rade u nabavi fetalnog tkiva. Dijelovi tijela beba, ono što Planned Parenthood naziva POC – proizvod začeća, boduju se prema vrijednosnim klasama A, B i C. A i B su klase za fetalno tkivo, jedno skuplje, drugo jeftinije, dok je C klasa najmanje vrijedna jer se radi samo o uzorcima krvi fetusa. Naravno, tehničar će imati tim veći bonus što više uzoraka sakupi.

Stravični dr. Berman

Holly spominje liječnika koji je bio zadužen za abortuse u jednoj od klinika Planned Parenthood-a. Dr. Ron Berman „je imao reputaciju zastrašujuće brzog aborcioniste.... Bio je toliko brz da ukoliko ga ne bismo nadgledali, izgubili bi naše uzorke. Ukoliko u operacionoj sali nije bila ni jedna cura za abortus, on bi pobjesnio. Koračao bi živčano gore-dole po sobi kada ne bi imao zakazanih abortusa. Gotovo kao da ih je želio raditi. Ukoliko je on bio u smjeni, a meni bi došla cura koja baš ne želi učiniti abortus, ja bih joj rekla da pobjegne iz te klinike glavom bez obzira. Zbog brzine kojom je on izvodio abortuse činilo mi se da samo podigne pokrivač, stavi ruku pacijentici među noge, zgrabi fetus i jednostavno ga izvadi van.“

„Žene s kojima sam radila, moje kolegice, bile su jednostavno hladne. Nije ih zanimalo da li cura povraća u kantu za smeće ili plače, samo ih je zanimao novac koji su na njima zarađivale.“ – nastavlja Holly priču o stravičnoj atmosferi unutar Planned Parenthooda. Ukoliko bi neku ženu odgovorila od abortusa i rekla joj da ode doma, prijetio joj je otkaz. „Neću valjda reći curi da ubije svoju bebu samo kako bih ja na tome zaradila. A to je upravo ono što ova kompanija radi.“

Na kraju svakog radnog dana Holly je morala spakirati bebine organe u pakete koje bi naručiteljima slala FedEx-om svuda po Americi. „Bilo je tužno kada bi me ljudi pitali što se nalazi u tim kutijama koje po svuda šaljem. Nisam znala što bih rekla. Zar sam im mogla reći: 'Ma znate, to su vam oni dijelovi tijela beba'?“.

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.