Podržite nas!

Spolni odgoj u Francuskoj

25.01.2014 17:10

U Francuskoj je trebalo proći dosta godina da bi ideolozi rodne teorije skinuli svoje maske. U Hrvatskoj smo ih odmah pročitali zahvaljujući iskustvima sa Zapada. Prvi poticaj za uvođenje spolnoga odgoja u škole u Francuskoj dao je 29. studenog 2001. tadašnji ministar Jack Lang (socijalist) pod izgovorom borbe protiv AIDS-a. U brutalniji napad na škole u Francuskoj LGBT udruge i aktivisti rodne teorije krenuli su krajem 2011. Milijuni Francuza koji su godinu dana kasnije izišli na ulice da bi se pobunili protiv istospolnog braka sasvim su sigurno velikim dijelom pokazivali otpor i gnušanje prema rodnoj teoriji u školama i zabrinutost za francusku mladež.

Dakle, scenarij je svuda u svijetu više-manje sličan. Ono što najviše zanima LGBT i feminističke udruge je pristup mladima i njihov preodgoj. Spolni odgoj s vremenom postaje obavezan predmet, zauzima sve veću satnicu i postaje sve radikalniji. Pružanje pasivnog ili nikakvog otpora samo ubrzava proces.

 

Spolni odgoj u Francuskoj pokazuje u kojem će smjeru stvari ići u Hrvatskoj ako MZOS-u dopustimo da čini što mu je volja

U Francuskoj je trebalo proći dosta godina da bi ideolozi rodne teorije skinuli svoje maske. U Hrvatskoj smo ih odmah pročitali zahvaljujući iskustvima sa Zapada. Prvi poticaj za uvođenje spolnoga odgoja u škole u Francuskoj dao je 29. studenog 2001. tadašnji ministar Jack Lang (socijalist) pod izgovorom borbe protiv AIDS-a. U to su vrijeme u Hrvatskoj – po dolasku na vlast lijeve koalicije - na tome počeli raditi Aleksandar Štulhofer te feminističke, LGBT i Queer udruge.

 

Kako u Francuskoj tako i u Hrvatskoj, nastavno osoblje ne pokazuje baš neki entuzijazam po tom pitanju.

Kako u Francuskoj tako i u Hrvatskoj, Ministarstvo obrazovanja se oslanja na feminističke i LGBTIQ udruge da im pomognu u mijenjanju mentaliteta (učitelja i učenika), u promjeni svjetonazora cijeloga društva, u primjenjivanju gender mainstreaminga odnosno uvođenju rodne ideologije u sva društvena gibanja.

U tekstu iz lipnja 2013., Olivier Vial (predsjednik francuske sveučilišne organizacije UNI, ravnatelj istraživačkog centra CERU koji se definira kao think-tank desnice na temu obrazovanja, predsjednik Opservatorija o rodnoj teoriji od njegova stvaranja u ožujku 2013.) objašnjava da je pravi cilj spolnoga odgoja nadilaženje povijesne binarnosti između muškog i ženskog. Tako ga je, naime, definirala predstavnica udruge „SOS Homophobie“ pred članovima radne skupine „spolni odgoj u školama“. Navedenu je radnu skupinu u listopadu 2012. osnovao Vincent Peillon, ministar odgoja i obrazovanja, sa zadatkom da razradi sadržaje i primjenu spolnoga odgoja za svu djecu od 6 godina nadalje. Spolni je odgoj, tvrdi Vial, Trojanski konj s kojim u društvo ulazi rodna teorija.

 

Spolni odgoj i rodnu teoriju u škole uvode socijalističke partije

Prvi poticaj za uvođenje spolnoga odgoja u škole dao je 29. studenog 2001. tadašnji ministar Jack Lang pod izgovorom da se treba boriti protiv AIDS-a. „Spolni odgoj – primijenjen na sve učenike - daje prikladan pedagoški okvir obrazovanja za odgovornost, afektivni život, ali i poštovanje prema drugome, jednakost između dječaka i djevojčica i prihvaćanje razlika. Spolni odgoj ima svoje mjesto u školi.“

27. veljače 2003., Jean-Paul de Gaudemar (tada ravnatelj školskoga sustava u Ministarstvu obrazovanja – Desco – danas savjetnik premijera za obrazovanje) posvetio je posebno okružno pismo spolnom odgoju u školama, naglašavajući nužnost izobražavanja nastavnika. Iako je u ministarstvu postojala volja, u školama je spolni odgoj slabo napredovao jer su nastavnici i ravnatelji smatrali da su prioriteti negdje drugdje.

Suočene s tim pasivnim otporom nastavničkoga zbora, LGBT udruge i aktivisti rodne teorije krenuli su u napad krajem 2011. Pod njihovim pritiskom, Socijalistička Partija obećava da će spolni odgoj postati obvezan predmet. U prosincu 2011., Socijalistička Partija izlaže svoj projekt pod naslovom: „Angažman za stvarnu jednakost“. Škola dobiva novu ulogu: mora „odgajati da bi se postigla promjena mentaliteta i preobrazba društva“.

Socijalistička Partija tvrdi da se spolni odgoj slabo primjenjuje: „nedostaju sredstva i volja. […] Teret društvenih uloga i predrasuda ne dopušta pojedincu slobodno izražavanje i življenje vlastitoga roda i spolnosti, ako se oni razlikuju od dominantnih modela. Spolni će odgoj omogućiti dekonstrukciju rodnih i seksističkih predrasuda i borbu protiv nasilja i diskriminacije koji iz njih proizlaze. Sve čimbenike obrazovanja izobrazit ćemo za pitanja odnosa među spolovima, polazeći od stereotipa i rodnih uloga. Svi će učenici od osnovne do kraja srednje škole svake godine imati 6 sati spolnog odgoja, jednakost i međusobno poštovanje.“ Pod pritiskom LGBT udruga i nekih promicatelja rodne teorije, Socijalistička Partija je obećala škole otvoriti za rodnu teoriju i LGBT udruge.

 

Ministar se oslanja na aktivističke udruge da bi kompenzirao slabu motivaciju učitelja i nastavnika

U siječnju 2013., ministar Vincent Peillon je uputio svim ravnateljima okružno pismo u kojemu traži da se „oslone na mlade da bi promijenili mentalitete“, napose u pitanjima „rodnog identiteta“. Potiče ih isto tako da se oslanjanju na mrežu aktivističkih LGBT udruga.

Novi, još radikalniji oblik spolnoga odgoja u kojem se rodna teorija više ne skriva, uvodi se u rujnu 2013. U tu svrhu ministar Vincent Peillon pokreće dvije inicijative:

  • U listopadu 2012. osniva radnu skupinu na temu „spolnoga odgoja u školama“ u kojoj su predstavnici aktivističkih udruga i promicatelji rodne teorije.
  • Nekoliko tjedana poslije povjerava posebnu misiju „protiv homofobije u školama“ Michelu Etcheyenneu, koji je bio zadužen za LGBT pitanja u predsjedničkoj kampanji François Hollandea.

Ministar od njega traži da napiše izvještaj o „akcijama i mjerama koje treba poduzeti u školama u borbi protiv diskriminacije povezane sa spolnom orijentacijom ili rodnim identitetom“. Ministar isto tako razmišlja o mjerama koje treba poduzeti da se potakne intervencija LGBT udruga u samim školama.

Vincent Peillon se oslanja na aktivističke udruge da bi kompenzirao slabu motivaciju učitelja i nastavnika.

 

Zar da aktivističke udruge drže nastavu djeci?

Ovo je opasan izbor. Te udruge često pokazuju izrazito snažan prozelitizam. Udruga „SOS Homophobie“, koju vlada snažno podržava, nedavno je u Parizu bila osuđena zbog nedostatka neutralnosti u školama. Sudac je ocijenio da udruga ne zna razliku između aktivizma i obrazovanja.

„Obiteljsko planiranje“ (Le planning familial – francuska ispostava američkog IPPF-a) - redoviti partner u školama – u svojoj brošuri postavlja pitanje: „Spolni odgoj ili seksualizacija?“

Evo što kažu: „Mi smo kompetentni odgajatelji i odgajateljice, ali u svojem djelovanju svjesno igramo svoju aktivističku ulogu i postavljamo pitanje heteronormativnosti u pitanjima spolnosti, pitanje rodne nejednakosti, pitanje prava na slobodni odabir majčinstva…“ To je spolni odgoj „s feminističkim predznakom u cilju uništavanja rodnih stereotipa“.

LGBT udruge koje zagovara ministar sve redom zagovaraju najradikalniju rodnu teoriju po kojoj je spolni identitet tek osjećaj pripadnosti nekom spolu i ništa više od toga. Spolni identitet osobe po tome ne počiva ni na kakovom anatomskom ili biološkom temelju.

 

Portal www.theoriedugenre.fr pokrenuo je potpisivanje peticije da se zabrani instrumentalizacija škole odnosno sudjelovanje LGBT udruga u nastavi.

U Francuskoj je trebalo dvanaestak godina da ideolozi rodne teorije skinu sve svoje maske. U Hrvatskoj smo ih odmah pročitali zahvaljujući iskustvima sa Zapada.

 

Vidi http://www.theoriedugenre.fr/?L-education-sexuelle-cheval-de#d7mrZB2cgL1H4XI0.99

 

Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda…

 Lidija Paris

 

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!