Podržite nas!

Što se to dogodilo katoličkoj Irskoj?

25.05.2015 08:00

Prema prvim rezultatima referenduma o braku koji je održan 22. svibnja u Irskoj oko 62 posto irskih birača glasalo je za ustavnu redefiniciju braka, a njih 38 posto protiv. To znači da će Irci uskoro u ustav unijeti amandman koji glasi: „Brak može zakonski biti sklopljen između dvije osobe neovisno o njihovu spolu.”  Irska, nekada poznata kao izrazito katolička zemlja, postala je tako prva zemlja u svijetu u kojoj je istospolni „brak” ozakonjen glasovima birača na referendumu. 19 drugih zemalja u kojima je istospolni „brak” legalan, uključujući 37 saveznih američkih država, učinilo je to zbog samovolje političara ili sudaca.

Goran Andrijanić s Bitno.net-a navodi kako je Irska također „prvi slučaj u svijetu gdje će gay ‘brak’ biti podignut na ustavnu razinu, a negativne posljedice ovakvog ishoda referenduma teško je predvidjeti. Sigurno je samo da će ih biti puno: od pravnih, preko sociološko-psiholoških, pa i duhovnih.”

Washington Post piše kako su i vođe u Katoličkoj Crkvi i gay aktivisti jednako složni u ocjeni kako rezultat referenduma znači da se u Irskoj odigrala društvena revolucija jer su sve do 1993. u toj zemlji bili na snazi zakoni koji su zabranjivali homoseksualne čine. Također, slijedeći vjerno nauk Katoličke Crkve, birači su u toj zemlji samo prije dva desetljeća velikom većinom podržali zabranu abortusa te zabranu razvoda braka u 1980-tima (vrlo tijesnom većinom razvod je ipak ozakonjen na kasnijem referendumu 1995. godine).

U takvom ozračju gdje su Crkva i država bili tijesno povezani u stavovima jer je narod čvrsto slijedio svoju Crkvu i vlastitu tradiciju bilo je potrebno uložiti puno truda kao i milijune američkih dolara da bi došlo do radikalne sekularizacije društva i puno liberalnije društvene klime. Tijekom prethodnih 13 godina u različite aktivnosti lijevo-liberalnih nevladinih udruga uloženo je s druge strane Atlantika na stotine milijuna američkih dolara. Donatori se nazivaju „Američkim dobročiniteljima” i njihov se ulog već isplatio tijekom 2010. godine kada je u Irskoj ozakonjen institut registriranog partnerstva za homoseksualce i lezbijke. Međutim, kampanja se nastavila. NGO scena nije bila zadovoljna tvrdeći da je zakon diskriminatoran i da ne pruža dovoljnu zaštitu i priznanje homoseksualnim parovima koju bi imali pravom na brak.

Netko je procijenio da ovdje nije dovoljna samo kozmetička promjena već istinska društvena revolucija. Novcem koji pokreće svijet trebalo je pokoriti Irsku koja je drugim katoličkim zemljama dugo služila kao primjer, a ostale nepotrebno uznemiravala pokazujući u 21. stoljeću opasan anakronizam usuglašenosti crkvenih zakona sa zakonima države. Osim toga, smatralo se da je obrazovni sustav u Irskoj pod prevelikim utjecajem Crkve te je trebalo svom silinom angažirati mlade u drugom smjeru.

Ne začuđuje stoga što je izvršni direktor Amnesty Internationala u Irskoj Colm O’Gorman izjavio nakon referenduma kako „Komentatori izgleda ne shvaćaju da su rezultati referenduma zapravo kulminacija 10-godišnje kampanje koja je imala za cilj promjeniti stavove ljudi u ovoj zemlji”.

Referendum o redefiniciji braka pokrenuo je američki kapital s fondom od 735 milijuna eura, a  prema izvješćima „donatora” američke zaklade “Atlantic Philanothropies“ („Američki dobročinitelji“),  samo u kampanju za redefiniciju braka uloženo je više od 25 milijuna eura.

Oformljena je platforma u kojoj su bile okupljene razne udruge i skupine širom zemlje koje podržavaju gay „brak“. Pokrenuta je agresivna kampanja na društvenim mrežama, aktivisti su pokucali na stotine tisuća vrata irskih domova, ostavljali letke, posvuda polijepili milijune promotivnih plakata. Mobilizirali su prije svega mlade glasače kojima je to bilo prvi puta da izlaze na birališta. Mladi su također dobili zadatak da nazovu svoje djedove i bake i nagovore ih da glasuju „za“ istospolni „brak“. Ono što je najviše utjecalo na birače bile su svakako srcedrapateljske osobne priče poznatih Iraca koji se izjašnjavaju kao homoseksualci ili su opisivali iskustva sa svojom gay djecom. Ali, odlučujući faktor bio je prije svega novac – Irska je bila bombardirana plakatima „Za“ strane na doslovno svakom koraku ove lijepe zemlje.

I doista, rezultati referenduma u Irskoj pokazali su začuđujući generacijski pomak u stavovima i razmišljanjima, što je Irsku promjenilo do neprepoznatljivosti, toliko da se zapravo radi o nekoj drugoj zemlji, rekao je stariji politički analitičar Sean Donnelly. Irska se prema nekim komentatorima nevjerojatnim zaokretom iz teokracije promaknula u svjetskog lidera gay prava.

Dublinski nadbiskup Diarmuid Martin izjavio je kako „snažno glasovanje protiv“ crkvenog nauka o istospolnom „braku“ znači da crkvene vođe u Irskoj moraju pod hitno iznaći nove poruke i način kako da dopru do irske mladeži. „Jesmo li se u potpunosti udaljili od mladih ljudi?“, upitao se. „Većina ljudi koji su glasali „za“ istospolni „brak“ zapravo su proizvod katoličkih škola i onoga što se tamo podučava zadnjih 12 godina“.

No, pitanje je što su zapravo katolički oci podučavali u tih 12 godina i jesu li samo pridonosili konfuziji koja je u mladim glavama nastajala zbog sve prisutnijih agresivnih metoda „ispiranja mozga“ putem liberalnih TV programa punih serijala s homoseksualnim likovima.  Michael Voris, poznati voditelj i komentator zbivanja u Katoličkoj Crkvi s portala ChurchMilitant.com snažno je optužio katoličko svećenstvo u Irskoj zbog njihova neuspjeha u prenošenju vjere. Smatra kako su glavni krivci biskupi u Irskoj koji godinama odbijaju disciplinirati razne svećenike koji ili aktivno žive svoju homoseksualnost ili su prijateljski nastrojeni prema militantnoj homoseksualnoj agendi koja dominira NGO scenom. Dopustili su da prevlada kultura smrti. Za Michaela Vorisa ovo nije bio samo referendum o ljudskim pravima, već i referendum Iraca protiv Katoličke Crkve.

Ostali komentatori upozoravaju kako su padu povjerenja Iraca u Katoličku Crkvu sigurno pridonijeli i pedofilski skandali, kao i zataškavanja lokalnih biskupa. No, u tim pedofilskim skandalima upravo su svećenici homoseksualci zlostavljali dječake u katoličkim školama. Paradoksalno, Irska je svoju djecu ovim referendumom još više izložila takvim opasnostima.

Sada je u Irskoj na snazi novo jednoumlje. David Quinn, vođa katoličkog think-tank instituta Iona, izjavio je kako ga zabrinjava situacija u kojoj se političari koji se protive istospolnom „braku“ mogu nabrojati na prste jedne ruke. „Činjenica da niti jedna politička stranka nije podržala stranu koja se protivi istospolnom „braku“ zabrinjavajuća je za demokraciju ove zemlje“, rekao je Quinn.

 

Sljedeće na listi „dobročinitelja“ i menađera društvenog inženjeringa u Irskoj ukidanje je zabrane abortusa.

 

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!