Podržite nas!

Tužba istospolnog para protiv Hrvatske zbog nedopuštanja posvojenja: manipulacija ili utemeljeni zahtjev?

22.05.2017 13:50

Prošli smo tjedan bili svjedoci objavljanjivanja vijesti u novinskom i internetskom izdanju Jutarnjeg lista  o istospolnom paru koji je pokrenuo tužbu protiv Republike Hrvatske zbog „diskriminatornog postupanja“ jer im se ne dopušta željeno posvajanje djeteta.

Kako se opisuje, dvojac je nakon svojega 'vjenčanja', u Centar za socijalnu skrb, radi ocjene podobnosti ili prikladnosti za posvojenje, odnio svu potrebnu  dokumentaciju, nakon čega je trebao uslijediti poziv na razgovor. Međutim, taj im poziv, navodno, nikada im nije poslan. Nakon što su Centru uputili dodatni upit, odgovoreno im je da, s obzirom na to da su u životnom partnerstvu, zakon ne predviđa posvajanje.

Uslijedilo je angažiranje odvjetnice, potom još jedan dopis prema Centru, pa dopis prema Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike i na kraju – tužba protiv države.

Postavlja se pitanje je li ovdje riječ o klasičnoj manipualciji lgbt lobija u suradnji s ideološki bliskim mainstream medijem ili navedeni zahtjev za posvojenjem zaista ima svoja pravna uporišta u  jednom od najliberalnijih, a u pojedinim aspektima svojega sadržja, i najliberalnijim zakonom o uređenju istospolnih zajednica na svijetu?

Prisjetimo se, „Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola“ koji je donesen prije tri godine na zadnji dan rada Sabora, 15. srpnja 2014., uz to što je prvi put ozakonio istospolnu zajednicu kao instituciju „životnog partnerstva“, praktički joj dao i ista „prava i obveze“ kakve je do tada imala bračna zajednica.

Tadašnji je ministar uprave, Arsen Bauk, na sjednici saborskoga Odbora za zakonodavstvo, 1. srpnja 2014., izjavio da predloženi zakon razlikuje životno partnerstvo i brak samo u dvije stvari – „u nazivu i u pravu na posvajanje“. No, izraz „posvojenje“ u zakonu je samo zamijenjeno pojmom „partnerska skrb“.

Iako su predsjednik i članovi Vlade u više navrata tvrdili da životni partneri ne će imati pravo posvajati djecu, u predloženom tekstu ne samo da to nigdje nije napisano, već su vladajući odbili amandman oporbe da se u zakonu izrijekom navede da istospolni partneri nemaju pravo na posvajanje. Onda se naslućivalo, a sada je i potpuno jasno zašto.

Ovom se igrom riječi zapravo na mala vrata uvela zakonska mogućnost potpunog posvajanja djece bez ikakvih zapreka.

Sadržajno, pak, zakon omogućava činjenično (de facto) posvojenje, samo se ono tako ne zove, nego „povjeravanje ostvarivanja roditeljske skrbi životnom partneru“ i „partnerska skrb“, a u stvari se osobi koja nije djetetov roditelj daju sva prava roditelja.

Nadalje, čienjicom da je neformalnim životnim partnerstvima dopušteno da pukom izjavom jednoga partnera može doći do toga da drugi partner „stječe“ pravo na činjenično posvajanje djeteta neformalnoga životnog partnera, diskriminira se bračne i izvanbračne drugove jer to čak ni njima nije omogućeno.

S druge strane, ono što se u zadnjoj fazi te pravne devijacije događa je da centri za socijalnu skrb, koji dodjeljuju djecu kandidatima za posvojenje, iz straha da ne bi bili optuženi za diskriminaciju i pojavu, imenovanu izmišljenim pojmom, homofobije, počnu češće dodjeljivati djecu istospolnim parovima, nego parovima u braku.

U svemu tome, najviše, dakako, stradaju djeca.

Kako će se cijeli slučaj odvijati preostaje nam vidjeti, no s obzirom na sve smicalice Zakona, bez obzira na obećavajući početak, kraj se ne naslućuje takvim.

Nakon cjelokupne analize, pokazalo se da je krajnji cilj takvog zakona relativiziranje braka, bračne vjernosti, bračne ljubavi i razgrađivanje obitelji kao prirodne i temeljne društvene jedinice koju država i društvo štite i da se oprjeka braka i obitelji nameću kao društveno prihvatljive.