Podržite nas!

Ugrožava li Sinoda pravo roditelja na primarni odgoj svoje djece?

02.11.2015 23:15

Na hrvatskom katoličkom blogu Quo Vadis Croatia prenijeli su jučer vijest o tome da se u Završnom izvješću Sinode o obitelji roditeljima negira pravo da budu jedini odgajatelji svoje djece u pitanjima koja se tiču seksualnosti, što je suprotno nauku Katoličke Crkve. Vijest je najprije prenijela ugledna obiteljska udruga Voice of the Family i uvidom u sam tekst Relatio Finalis lako je potvrditi točnost ovih navoda. Međutim, treba napomenuti da se rečenicu koja roditeljima negira pravo da budu jedini odgajatelji djece na području seksualnosti treba isčitavati  unutar konteksta paragrafa 58. koji govori o spolnom odgoju u skladu s katoličkim vrijednostima o braku, ljubavi i spolnosti kao dijelu  pastoralne skrbi za mlade kako bi ih se pripremilo za odgovorne supružnike u braku koji Crkva smatra neraskidivim sakramentom te kako bi bili odgojeni upravo u onim vrijednostima koje im mogu pomoći da se snažno odupru onim izazovima današnjeg svijeta koji pridonose posvemašnjoj krizi braka i obitelji. Nažalost, s obzirom na neodređenost i nedorečenost jezika ovog dokumenta postoji opasnost da bi ga neke od moćnih organizacija poput UN-a, UNICEF-a ili neoliberalnih vlada i feminističkih i LGBT udruga mogle iskoristiti za svoje nimalo kršćanske ciljeve.

U spomenutom je paragrafu također problematična i rečenica u kojoj se spominje nepostojeća razlika između spola i roda: “Kršćanstvo objavljuje da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko i dao im svoj blagoslov da postanu jedno tijelo i prenose život (Postanak 1, 27-28; 2, 24) Razlike koje postoje među njima, dok su oboje jednaki u svom osobnom dostojanstvu, znak je dobrote Božjeg stvaranja. Prema kršćanskom načelu duša i tijelo, jednako kao i biološki spol (spol) i njegova društvena i kulturna uloga (rod), mogu se razlikovati, ali ne i odvojiti jedno od drugoga.“ https://press.vatican.va/content/salastampa/en/bollettino/pubblico/2015/10/24/0816/01825.html

 

Objava: 1. studeni, 2015.

Potkopava li Završno izvješće Sinode katolički nauk o pravima i dužnostima roditelja kao primarnih odgojitelja svoje djece?

257 sinodalnih otaca su dali svoj glas odobrenju paragrafa u Završnom izvješću Sinode o obiteljikoje negira pravo roditelja na izbor da budu jedini odgajatelji svoje djece u pitanjima koja se tiču seksualnosti.

Rečenica u 58. paragrafu dokumenta glasi:

Obitelj, zadržavajući svoju osnovno mjesto u obrazovanju (usp. Gravissimum educationis, 3), ne može biti jedino mjesto za podučavanje seksualnosti.

To je u izravnoj suprotnosti s naukom Katoličke Crkve prema kojem obitelj itekako može biti jedino mjesto za podučavanje seksualnost ako je to izbor samih roditelja.

U Familiaris Consortio papa Ivan Pavao II nas uči:

“Odgoj za ljubav kao sebedarje predstavlja također neophodnu pretpostavku za roditelje pozvane da svojoj djeci pruže jasan i delikatan spolni odgoj… Spolni odgoj – osnovno pravo i dužnost roditelja – mora se uvijek ostvarivati pod njihovim brižnim vodstvom i u kući i u odgojnim zavodima koje su oni izabrali i koje nadziru. U tom smislu Crkva se poziva na zakon supsidijarnosti, koji je škola dužna poštivati kada sudjeluje u spolnom odgoju tako da postupa u istom duhu koji prožima roditelje. “(Br. 37.)

Drugim riječima, roditelji mogu odabrati da obrazuju svoju djecu o spolnim pitanjima u potpunosti kod kuće, ili mogu uključiti mjesta školovanja ako to žele. Apsolutno je pogrešno tvrditi da obitelj “ne može biti jedino mjesto za podučavanje o seksualnosti“.

Postoji jasna odlučnost međunarodnih vodećih dužnosnika UN-a, kao i nekih od najmoćnijih svjetskih političara, da se roditelji spriječe u ostvarivanju njihovog neotuđivog prava u kontroliranju obrazovanja i formaciji svoje djece.

Unatoč činjenici da u članku 26. (3) Opće deklaracije o ljudskim pravima piše: “Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja koje će primjenjivati na svoju djecu“, moćna tijela kao što je Odbor UN-a za Konvenciju o pravima djeteta vrše pritisak na zemlje u razvoju, osobito afričke zemlje, kako bi djeca od 12 godina starosti imala pristup kontracepciji i pobačaju. Oni koriste lažni argument da pravo djeteta na zdravlje zahtijeva pravo da država legalizira pristup kontracepciji i pobačaju za djecu bez znanja roditelja.

Možemo dodati da UNESCO i Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO), zajedno sa snažnim Zapadnim zemljama i nevladinim organizacijama, promoviraju obrazovne programe koji su izrazito pornografski i ‘anti-life‘, te nastoje eliminirati ulogu roditelja kao primarnog odgojitelja i zaštitnika svoje djece.

Sloboda roditelja u ispunjavanju njihove uloge primarnih odgajatelja svoje djece o seksualnim pitanjima je ozbiljno ugrožena u cijelom svijetu zbog spolnog odgoja koji promiču agencija UN-a, IPPF i druga tijela, a Sinoda je to svojom nesmotrenošću dodatno pogoršala.

Kao katolici laici moramo zahtijevati da naša prava kao roditelja, i prava naše djece, budu prihvaćena i obranjena od strane naših biskupa.

Iako se to možda ne vidi jasno iz završnog teksta, sporna rečenica nudi dovoljno širok prolaz da sve zaiteresirane skupine uđu u obitelj s ciljem nametanja svoje agende. Bojim se da bi neodređenost i nedorečenost jezika ovog dokumenta moglo imati dalekosežne posljedice za obitelji.

Izvor: Quo Vadis Croatia

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.