Podržite nas!

Zakon o životnom partnerstvu izigravanje je volje naroda!

24.01.2014 18:00

Građanska inicijativa „U ime obitelji“ poslala je pismo saborskim zastupnicima i svim medijima u vezi  prijedloga Zakona o životnom partnerstvu koji će se uskoro naći na Dnevnom redu 12. sjednice Hrvatskog sabora pod točkom 60.  U pismu se ističe: „ovim prijedlogom Zakona namjerava se uvesti „brak između osoba istog spola“, odnosno tzv. „životno partnerstvo“ koje je u svemu izjednačeno s brakom, samo što ne nosi taj naziv, a što predstavlja apsolutno kršenje volje birača iskazane na referendumu 1. prosinca 2013. godine te stvara nepovjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava!“ Posebno je nedopustivo što prijedlog zakona uvodi institut partnerske skrbi. „Samom analizom izraza stječe se dojam da se radi o „skrbi za partnera“, međutim, izraz „partnerska skrb“ zapravo se odnosi na skrb za djecu. Sadržajno, i roditeljska i partnerska skrb odgovaraju posvojenju, samo se rabi drukčiji naziv.“- ističe se u pismu Građanske inicijative „U Ime Obitelji“.

Pismo zastupnicima Građanske inicijative UIO prenosimo u cijelosti.


Poštovana gospođo saborska zastupnice,

 

Poštovani gospodine saborski zastupniče,

 

Vezano za točku 60. Dnevnog reda 12. sjednice Hrvatskog sabora, prijedlog Zakona o životnom partnerstvu (dalje u tekstu: Zakon) ukazujemo da postoje značajni razlozi zbog kojih nije ispravno glasovati za navedeni prijedlog Zakona.

 

Ovim pismom skrećemo pozornost na odredbe prijedloga Zakona kojima bi se, kada bi Zakon bio izglasan, bitno narušilo povjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava, a što bi ujedno dovelo do pravne nesigurnosti.

 

Naime, pregledom Prijedloga Zakona, ne može se ignorirati činjenica da se navedenim tekstom Zakona, zapravo, pokušava izjednačiti različite zajednice – brak i zajednicu istospolnih parova, što je pravno i životno neprihvatljivo.

 

U prvom redu valja istaknuti da usvajanje takvog Zakona svakako predstavlja ugrožavanje načela vladavine prava i nepoštivanje izričite volje birača potvrđene na referendumu koji je održan održao 1. prosinca 2013. godine. Na navedenom referendumu, 65,87 % birača se izjasnilo ZA to da se u Ustav RH unese odredba da brak predstavlja zajednicu žene i muškarca, te predmetnim referendumom narod ove zemlje pronosi širu vrijednosnu i pravnu poruku predstavnicima javne vlasti.

 

Međutim, ovim Zakonom uzima se naziv brojnih instituta iz obiteljskog prava i postupaka koji se faktično odnose na brak i bračne odnose, te se odnosi između istospolnih parova uređuju na identičan način, samo pod drugim nazivom. Tako se Zakonom o životnom partnerstvu uvode instituti:

 

 „sklapanja životnog partnerstva pred matičarom te davanje pristanka za sklapanje životnog partnerstva (čl. 7. Prijedloga Zakona); „tužbe radi utvrđenja postojanja ili nepostojanja životnog partnerstva“ (čl. 7. st. 3), „izbor prezimena, odnosno sporazumna izjava o prezimenu nakon sklopljenog životnog partnerstva (čl. 16.), „sklapanje životnog partnerstva pred matičarem i dva svjedoka“ (čl. 20. st. 1.), „prestanak životnog partnerstva poništajem ili raskidom“ (čl. 25. – 30. Zakona), „uvođenje registra životnog partnerstva i izvadak o sklopljenom životnom partnerstvu kojega izdaje matičar“ (čl. 20. st. 4.).

 

Svi navedeni instituti (nabrojana je samo nekolicina) pokazuju izravni pokušaj izjednačavanja braka s istospolnom zajednicom!  

 

Ono, dakle, što proizlazi iz svega gore navedenog, ovim prijedlogom Zakona namjerava se uvesti „brak između osoba istog spola“, odnosno tzv. „životno partnerstvo“ koje je u svemu izjednačeno s brakom, samo što ne nosi taj naziv, a što predstavlja apsolutno kršenje volje birača iskazane na referendumu 1. prosinca 2013. godine te stvara nepovjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava!

 

Tko god, imalo dobre volje, sagledava cjelokupnu sliku netom provedenog prvog narodnog ustavotvornog referenduma u Republici Hrvatskoj, jasno mu je da su na provedenom referendumu birači poslali širu vrijednosnu poruku o zaštititi sadržaja braka, a ne samo njegovog naziva!

 

Nadalje, ovim prijedlogom Zakona zapravo u mnogočemu dolazi do izjednačavanja obitelji kao zajednice života osoba istog spola i obitelji kao pojma u Obiteljskom zakonu. Odredbom čl. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se uređenje obiteljskih odnosa temelji na načelima: 1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji, 2) zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, 3) primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.

 

Za istaknuti je, kao što je vidljivo iz navedenog čl. 2. Obiteljskog zakona, obitelj ne čine samo muškarac i žena, nego oni postaju obitelj tek kada dobiju trećeg člana – odnosno, dijete.

 

Međutim, odredbom čl. 2. Zakona o životnom partnerstvu, propisano je da je životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dvije osobe istog spola … pri čemu je evidentno da se navedenom odredbom izjednačava istospolnu zajednicu s obiteljskom zajednicom, a čime se ujedno i mijenja pojam obitelji iz Obiteljskog zakona, što je u potpunosti neprihvatljivo! Dakle, vjenčani muškarac i žena su bračni par, a osobe koje su sklopile životno partnerstvo su istospolni životni partneri, ali svakako nisu obitelj.

 

Također, navedenim prijedlogom Zakona omogućuju se jednaka prava registriranim i neregistriranima istospolnim parovima, a što je izvor velike pravne nesigurnosti.

 

Tako je odredbom čl. 1. prijedloga Zakona propisano: „Ovim Zakonom uređuje se životno partnerstvo, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u svezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravni učinci životnog partnerstva“.

 

Navedenim Zakonom uređuju se i prava djece, međutim, odredbom Zakona u kojoj je naveden predmet Zakona uopće se ne spominje uređenje odnosa s djecom, a što predstavlja značajan i svakako iznimno bitan dio Zakona.

 

Odredbe koje se odnose na uređivanje odnosa vezanih za djecu u suprotnosti su s Ustavom RH te brojnim drugim odredbama međunarodnog prava. Tako, primjerice, čl. 7. Povelje o pravima djeteta iz 1959. propisuje da Odgovornost za interese djeteta u prvom redu imaju roditelji, čl. 5. Konvencije o pravima djeteta propisuje „Države članice poštivat će odgovornost, prava i dužnosti roditelja...itd.“

 

Isto tako u čl. 40. st. 1. Zakona glasi: „ Životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja temeljem odluke suda, u skladu s odredbama posebnog zakona koji uređuje obiteljske odnose.“ – znači nad djetetom će roditeljsku skrb moći ostvarivati troje ljudi istodobno, odnosno, ako oba roditelja imaju životne partnere, čak i četvero. Navedeno svakako nije u interesu djeteta i ne pridonosi zaštiti ni dobrobiti djeteta.

 

Ono što je također nedopustivo radi zaštite djece, jest uvođenje instituta partnerske skrbi. Samom analizom izraza stječe se dojam da se radi o „skrbi za partnera“, međutim, izraz „partnerska skrb“ zapravo se odnosi na skrb za djecu. Sadržajno, i roditeljska i partnerska skrb odgovaraju posvojenju, samo se rabi drukčiji naziv.

 

S obzirom na sve navedeno, smatramo da je više nego očita namjera da se ovim putem izmanipulira volja građana izražena na referendumu, a što svakako dovodi do pravne nesigurnosti te slijedom toga apeliramo na saborske zastupnike da ne daju svoj glas za izglasavanje ovog prijedloga Zakona.

 

S poštovanjem,

 

Organizacijski odbor Građanske inicijative „U ime obitelji“

 

 Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!