Podržite nas!

Zdrava spolnost - izazov vremena

28.01.2013 22:00


Prošle subote održan je simpozij u organizaciji sekcije mladih HKLD-a. Tema aktualna, predavači ugledni. Evo nekih izvadaka iz izuzetno zanimljivih predavanja:

- mr. sc. Tomislav Gojmerac, dr. med.: "Cjelovitost čovjeka, uključivši njegovu biološku, psihološku i socijalnu dimenziju koje se ni u kojem slučaju ne smiju promatrati odvojeno, jer u protivnom, to može dovesti do neželjenih posljedica."

- prof. dr. sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja: "Spolni stereotipi, ne samo da nisu štetni, već su dobri i prirodni."

- dr. sc. Marija Ćurlin: "Spolni dimorfizam, tj. razlike između građe muškog i ženskog mozga sve su više vidljivije i suvremenim medicinskim dijagnostičkim uređajima."

- prof. dr. sc. Ante Čorušić: "Kontracepcijski mentalitet i kultura smrti vlada u ginekologiji i društvu uopće."

- Kristina Pavlović, prof.: "Billingsova metoda je pouzdana (čak 99.5%), jednostavna, praktična i znanstveno dokazana što se učestalo prešućuje u medicinskoj struci."

-dr. sc. Stjepo Bartulica: "Rodna ideologija teži promijeniti uloge muškarca i žene, stvaranju kaosa u društvu i uništenju obitelji te smo se protiv nje dužni boriti svim sredstvima."

 

SIMPOZIJ SEKCIJE MLADIH Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD)

„ZDRAVA SPOLNOST – IZAZOV VREMENA“

 

U subotu, 26. siječnja 2013. godine održan je uspješan simpozij „Zdrava spolnost – izazov vremena“ u organizaciji Sekcije mladih Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD), a povodom dvadesete obljetnice osnutka Sekcije.

Simpozij su zajedno organizirali Marija Perić, dr. med., voditeljica Sekcije mladih i Lucija Murgić, dr. med. Simpozij je okupio šestoro kompetentnih predavača sa višegodišnim iskustvom iz ove tematike te je ponuđen uistinu kvalitetan i zanimljiv program, koji je honoriran od Hrvatske liječničke komore s 9 bodova za predavače i 7 bodova za slušače.

Na otvaranju simpozija, pozdrave su uputili dr Franjo Turalija, predsjednik HKLD-a te mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, koji je pozdravio preko osamdeset okupljenih sudionika, pohvalio aktualnost teme te zaželio uspješan rad simpoziju.

Program simpozija bio je podijeljen u dva bloka, a nakon svakog bloka održana je živa rasprava.

Prvo izlaganje u prvom bloku imao je mr. sc. Tomislav Gojmerac, dr. med., neuropedijatar iz Klinike za dječje bolesti Zagreb, u kojem je iznio suvremene spoznaje o razvoju mozga čime je detaljno potkrijepio integralni i paralelni razvoj djetetove psihe i tijela. Dobro poznavanje procesa neurokognitivnog, fiziološkog i motoričkog razvoja djeteta preduvijet je kvalitetnog odgoja, a time i programa spolnog odgoja. Naglasio je cjelovitost čovjeka, uključivši njegovu biološku, psihološku i socijalnu dimenziju koje se ni u kojem slučaju ne smiju promatrati odvojeno, jer u protivnom, to može dovesti do nepoželjnih posljedica. To najbolje potkrepljuje i definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije još iz 1946. godine, koja kaže: “Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“ (WHO, 1946.). Parafrazirao je Hipokrata koji je rekao da ako se želi postići zdravlje treba ga živjeti.

Nakon dr Gojmerca, vrlo zanimljivo i konkretno predavanje je održala prof. dr. sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i ugledni psihijatar s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom i adolescentima. Posebno se usredotočila na psihoseksualni razvoj djeteta, gdje je nagasila kako svako dijete prolazi kroz određene faze  (oralna, analna, falusna, faza latencije, pubertet, adolescencija) čije je susljedno izmjenjivanje bitno da bi se dijete u potpunosti razvilo. U pojedinim fazama iz istoimenog centra dolazi najviše ugode, a te tjelesne senzacije pridonose razvijanju unutrašnjeg doživljaja sebe. Niti jedna faza razvoja se ne smije ubrzavati niti zaustavljati ili braniti i zato je jako bitno tko, što, koliko i kako će  se postupati s djetetom u određenoj fazi njegovog razvoja. Profesorica je posebno istaknula da spolni stereotipi, ne samo da nisu štetni, već su dobri i prirodni. Inače, prema opskurnoj dopunskoj literaturi u kurikulumu zdravstvenog odgoja, uklanjali bi se stereotipi već od druge godine života! Zaključila je da je za razvoj djeteta i njegove pravilne osobne identifikacije bitna uloga oba roditelja, i oca i majke. Društvo, omogućujući i štiteći zdravlje naravne obitelji  može pomoći djeci da postignu svoj biološki potencijal.

Mislite li da je ovo važna tema? Podržite nas na Facebooku ili na jedan od načina navedenih ovdje.

Zadnji predavač u prvom bloku, dr. sc. Marija Ćurlin, viši asistent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,  govorila je o plastičnosti razvoja mozga koja je očita već od  najranije dobi te razlozima naglog i nesmotrenog ponašanja adolescenata što je uvjetovano promjenama koje se zbivaju u njihovom mozgu pod utjecajem hormona. Veoma su bitni društveni utjecaji  te utjecaji od  strane autoriteta koje djeca upijaju vrlo brzo. Naglasila je i spolni dimorfizam, tj. razlike između građe muškog i ženskog mozga, koje su sve više vidljivije i suvremenim medicinskim dijagnostičkim uređajima.

Drugi blok je otvorio prof. dr. sc. Ante Čorušić, ginekolog, pročelnik Zavoda za ginekološku onkologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. On je u svom izlaganju većinom govorio o problematici  kontracepcije. Naime, kako je istaknuo, početkom 60-tih godina dvadesetog stoljeća, zagovornici kontracepcijske pilule inaugurirali su pilulu kao sredstvo koje će smanjiti tada velik broj pobačaja. Uistinu je pao broj pobačaja, no također je pao broj rođene djece što ima između ostalog i negativne demografske, društvene i kulturološke posljedice koje  u sadašnje vrijeme sve  više osjećamo. Stoga se može govoriti o kontracepcijskom mentalitetu i kulturi smrti koja vlada u ginekologiji i društvu uopće. Mnogi ginekolozi spolne stanice, zametak, pa i dijete gledaju kao na stvar ili igračku koja se po potrebi može kreirati, prekrajati, selektirati pa i terminirati, ovisno o željama naručitelja, što je zapravo krah jedne plemenite struke kao što je ginekologija, koja bi trebala biti čuvarica plodnosti i života. Dotaknuo se i medicinski potpomognute oplodnje, od koje je u Hrvatskoj začeto svega 1,5% sveukupno rođene djece, te to očito ne može biti način povećanja nataliteta. Konstatirajući da imamo preliberalan zakon o pobačaju spomenuo je pozitivan primjer Poljske, u kojoj je pobačaj dozvoljen samo za silovane žene i maloljetnice.

Komentirana je i izjava prof. dr. sc. Velimira Šimunića, ginekologa koji se bavi IVF postupcima, u posljednjem izdanju Liječničkih novina, da je problem što u Hrvatskoj hormonsku kontracepciju koristi samo 8% žena reproduktivne dobi. Očigledno je da u pozadini te konstatacije stoje i interesi pojedinih liječničkih lobija i farmaceutske industrije. Osim toga, dematirao je još jednu tvrdnju koja se neupućenima može podvaliti govoreći da pilula za dan poslije kao i spirala nisu abortivna sredstva, jer ona to jesu.

U sljedećem je predavanju prof. Kristina Pavlović, izvršna direktorica Centra za prirodno planiranje obitelji, govorila o svijesti o plodnosti te o metodama prirodnog planiranja obitelji. Predstavila je Billingsovu ovulacijsku metodu kao jednu od najsuvremenijih metoda planiranja obitelji koja se temelji na znanju o plodnosti muškaraca i žene i na prepoznavanju plodnih i neplodnih razdoblja menstruacijskog ciklusa. Između ostalog, istaknula je da je Bilingsova metoda zapravo jedna od najuspješnijih metoda planiranja obitelji odnosno postizanja ili odgađanja začeča, koja ne zadire u ženski hormonski sustav, već štoviše, ženi pruža znanje o vlastitom tijelu i stvara uvjete za kvalitetno i cjelovito življenje bračne spolnosti. Osim toga je i pouzdana (čak 99.5%), jednostavna, praktična i znanstveno dokazana što se učestalo prešućuje u medicinskoj struci.

U zadnjem predavanju drugog bloka, doktor filozofije i viši asistent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. sc. Stjepo Bartulica govorio je o opasnostima gender ili spolne ideologije, koja teži redefiniranju ljudske naravi. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća američki sociolog Money uvodi pojam gender za definiranje identiteta osobe. Naime, rodna ideologija smatra da je potrebno razlikovati spol (engleski: sex) i rod (engleski: gender). Termin spol koristi se za sve one osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok rod označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem. Iz toga proizlazi da su odrasli muškarac i žena društvena konstrukcija i da se u stvarnosti ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu. Teoretičari rodne ideologije stoga zaključuju da se obiteljski odnosi (otac, majka, muž, žena) smatraju „rodno-specifičnima“ i da se kao takvi trebaju zamijeniti s „rodno-neutralnim“ terminima. Nadalje, rodna ideologija dio je četvrtog modula zdravstvenog odgoja koji je 2012. uveden u hrvatske osnovne i srednje škole. Predavač je istaknuo i sličnost marksizma i rodne ideologije u mnogim postavkama. S obzirom da ta ideologija teži promijeniti uloge muškarca i žene, stvaranju kaosa u društvu i uništenju obitelji  protiv nje smo se dužni boriti svim sredstvima. Spomenuo je i događaj s Nordijskim gender istitutom, koji je nakon komične emisije na norveškoj televiziji (primjer pozitivne borbe), raskrinkan i zatvoren 2011. godine, a prethodno je godinama dobivao milijune eura od nordijskih država za svoju pseudo-znanost.

Na kraju drugog bloka uslijedila je živa rasprava. Simpozij nisu mogle zaobići ni pitanja vezana uz spolni odgoj koji se prema programu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa uvodi u školski sustav RH. Predavači su potaknuli okupljene na aktivno djelovanje i borbu protiv nametnutog programa Zdravstvenog odgoja, jer nažalost u hrvatskoj demokraciji i naročito na sadašnju vlast, veći utjecaj imaju ekstremne manjinske grupe čiji članovi često niti nemaju svoje djece, nego roditelji velike većine hrvatske djece.

Namjera organizatora simpozija bila je prije svega educirati mlade liječnike i ostale zainteresirane o integralnom shvaćanju spolnosti jer je činjenica da se spolnost danas u medijima, javnosti, pa i u nastavnom programu medicinskih obrazovnih ustanova, promatra isključivo na površnoj, tjelesnoj, nagonskoj i biološkoj razini. Također je bila namjera dati svoj doprinos javnoj raspravi u pogledu programa spolnog odgoja te ukazati na mnoge njegove opasnosti, nedorečenosti i manjkavosti. I na kraju dati sudionicima kvalitetnu znanstveno utemeljenu informaciju i o prirodnim metodama planiranja obitelji te o očuvanju plodnosti.    

Marija Perić, dr. med.

Lucija Murgić, dr. med.

Jure Murgić, dr. med.