Podržite nas!

ZO u Njemačkoj

22.01.2013 17:30

Predsjednik Vlade RH, Zoran Milanović je po izlasku iz katedrale, nakon Božićne mise, izjavio kako je za neke anglosaksonski model preliberalan pa će se u Hrvatskoj koristiti njemački model ZO. Za taj model, dr. Judith Reisman izjavljuje: "Kada se vrtićki odgajatelj može tuširati i sapunati s vašim djetetom protiv vaše volje i uz blagoslov obrazovnog sustava, nešto je strašno pošlo po krivu."

Noćna mora

izvor: http://www.drjudithreisman.com/archives/2010/09/legalized_child.html

Noćna mora svakog roditelja započela bi ovako – nazove vas „teta“ iz vrtića vaše četverogodišnje kćeri i kaže: „Dobar dan, samo smo htjeli da znate da je danas jedno starije dijete odvelo vašu kćer u „Intimni kutak“, i kad smo ih našli, on je već bio gol, skinuo gaćice vašoj kćeri i pipkao je“.

U nekim zapadnim zemljama razgovor bi se mogao nastaviti ovako: „Činilo se da je vaša kćer na  rubu suza i pred svom je djecom (koja su se do tada skupila oko nje) glasno rekla da ne želi „dirati njegov nabrekli pimpek“, tako da smo ga zamolili da prestane. Upozorili smo je o njezinom neprikladnom izboru riječi i kako je mogla povrijediti njegove osjećaje, raspravljali smo o tome kako je vaginalno dodirivanje ugodno, podsjetili smo je da joj je dozvoljeno reći „ne“ i pobrinuli se da oboje imaju pozitivnu predodžbu o sebi samima kad se istražuju. Druga djeca su se već bila skupila oko nje, tako da smo ovaj slučaj odmah iskoristili kao poticaj za pouku. Upozoravamo vas da biste trebali poraditi sa svojom kćeri – ona se jako ustručavala biti gola i odbijala je upustiti se u seksualnu igru prilagođenu njezinoj dobi kad se za to ukazala prilika“.

Biste li zvali policiju? Bi? Ali ne u Njemačkoj! Krajnja seksualizacija djece ubrzano se širi Europom – gdje spolni odgoj u nekim zemljama započinje već u predškolskoj dobi. Ovaj spolni odgoj nije ona verzija na koju Amerikanci tradicionalno misle, tj. ona koju karakterizira pouka o kontracepciji i objašnjavanje reproduktivnog sustava.

Spolni odgoj u Njemačkoj

Njemački obavezan kurikulum obuhvaća pjesmice koje vašeg predškolca pomažu učiti da se ne boji masturbirati. Uz to, u jednoj vladinoj brošuri (napokon opozvanoj i osuđenoj barem od nekih vodećih ljudi nakon što je godinama bila dostupna) očeve se potiče da vagini svojih kćeri daju miljenička imena poput „pica“ i da ne zanemaruju milovati vaginu i klitoris koji su iz nekog razloga zanemareni tijekom dnevne skrbi, što uzrokuje da kćer gubi seksualni ponos... Prema ovoj brošuri „podružnice Ministarstva obitelji njemačke vlade potiču roditelje da seksualno stimuliraju svoju djecu već u dobi od jedne do tri godine.“ Dvije knjižice od četrdesetak stranica naslovljene „Ljubav, tijelo i  igranje doktora“ Njemačkog federalnog centra za zdravstvenu prosvjetu (Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung – BzgA) namijenjene su roditeljima, prva je upućena djeci u dobi od jedne do tri godine, a druga djeci u dobi od četiri do šest godina (1).

„Očevi ne posvećuju dovoljno pažnje klitorisu i vagini svoje kćeri. Njihovo milovanje rijetko se proteže na ova područja, a to je jedini način da djevojčice razviju osjećaj ponosa na svoj spol“, piše u knjižici koja se odnosi na dob od jedne do tri godine. Autori obrazlažu, „Dijete dodiruje sve dijelove tijela svoga oca, ponekad ga uzbuđujući. Otac bi trebao učiniti isto.“

Drugi proizvod ustanove BZgA je pjesmarica namijenjena četverogodišnjacima i nešto starijoj djeci gdje je uključeno nekoliko pjesama koje podupiru masturbaciju. Pjesmarica se zove „Nos, trbuh i guza“ (2) i uključuje pjesmu sa sljedećim tekstom: „Kada dodirujem svoje tijelo, otkrivam što imam. Imam vaginu jer sam djevojčica. Vagina nije samo za piškenje. Kada je dodirnem, osjećam ugodne trnce.“ (Ovo je preuzeto s LifeSiteNews stranice koja je imala dostupan prijevod (3) – ponavljamo, ova brošura je konačno povučena. Može se još nabaviti besplatno on-line na raznim web stranicama).

Pjesme se još mogu skinuti u pdf formatu na glavnoj vladinoj stranici vezanoj za spolni odgoj zajedno s nevjerojatnom igrom za predškolce do šest godina koja uključuje dlakavog plavog falusnog medu i vilu koja ga se boji dodirnuti jer bi se moglo dogoditi nešto loše. Bez brige – ona će ga dodirnuti.

Premda trenutačni njemački vodič za spolni odgoj predškolaca ne kaže izričito da bi obitelji trebale biti uključene u ove aktivnosti, on ipak identificira djecu kao seksualna bića i mučno je jasan u tome da djeci u dnevnoj skrbi ili vrtiću treba dozvoliti da eksperimentiraju sa seksom u kutku za lutke, da ih treba poticati da neograničeno masturbiraju – vjerojatno je previše čak i ograničenje „nasamo“ – te da od njih treba očekivati pitanja koja se u SAD  tradicionalno vežu za djecu predtinejdžerske dobi, osim u slučaju kad njihovi roditelji nad njima vrše „represiju“.

Službena vladina brošura ustanove BZgA tvrdi: „... ne smijemo ispustiti iz vida činjenicu da neka djeca u dobi između tri i šest godina nemaju slobodan odnos prema seksualnosti. Ovo se izražava nesigurnošću, inhibicijama i tjeskobom vezanom za golotinju i tjelesni kontakt. Skriveni razlozi mogu biti usađeni u obiteljskoj socijalizaciji. Djeca brzo shvaćaju da područje spolovila treba biti isključeno. Oni naslućuju prešućivanje kod svojih roditelja, čak i ako se to neverbalno komunicira. Djeca mogu odgovoriti potiskivanjem seksualnosti ili udovoljavanjem svojim seksualnim potrebama u tajnosti iz straha da budu otkriveni.“  

Misao je ovdje jasna. Ako se ne upuštate u poučavanje vrlo mlade djece o seksu, ili ako ignorirate njihova spolovila i ne dozvoljavate neograničenu masturbaciju, vi ste fundamentalistički represivni dinosaur. Vaše dijete će odrastati iskompleksirano. Čovjek se pita što je alternativa – divljenje prema i/ili dodirivanje dječjih spolovila? Nije li to pedofilija? Što se ovdje preporučuje?

Zašto roditelji ne poduzimaju ništa? Pokušali su, i saznali da su im ruke vezane jer je njihova vlada ratificirala Konvenciju o pravima djeteta, naizgled pozitivan amandman Ujedinjenih naroda koji se nažalost čini da oduzima prava roditelja i da vladama koje ga potpisuju daje zadnju riječ u predmetima koje se odnose na odgoj i obrazovanje djece. Kada roditelji pokušaju protestirati protiv ovoga, kaže im se da djeca imaju „pravo na obrazovanje“. Neki su u Njemačkoj radije išli u zatvor negoli podvrgnuli djecu ovom „pravu“.

Evo kako se BZgA suprotstavlja roditeljskim primjedbama na nametnuti kurikulum spolnog odgoja u vrtićima:

„Večernji susreti roditelja i odgajatelja s temom spolnog odgoja olakšavaju odgajateljski rad u  vrtiću. I ako roditelji katkada pokažu reakcije zadrške u vezi tog predmeta ili iskažu mišljenje da je njihovo dijete premlado za spolni odgoj, ove izjave ne treba prerano odbaciti, već treba iskoristiti priliku da se s roditeljima započne rasprava o važnosti dječje seksualnosti. Roditeljske nesigurnosti često prikrivaju pitanje da li je seksualno ponašanje njihova djeteta „normalno“. Večernji susreti roditelja i odgajatelja mogu se tako iskoristiti za propitivanje različitih roditeljskih pitanja, tjeskoba i nesigurnosti...“

Nije li to krasno? Ako mislite da nije prikladno da odgajatelj dozvoljava da drugo dijete odvodi vašeg vrtićarca u kutak za lutke za igranje doktora dok to gledaju druga djeca, to je zato što se potajno bojite da je vaš malac zastranio. Ne brinite – odgajatelji će vam pomoći da ubrzano prebrodite svoje vlastite probleme.

Ili ova rasprava o prikladnim granicama između odgajatelja i djeteta (obratite pažnju da je ovdje problem staromodni roditelj, a ne odgajatelj): „Majka se obraća odgajatelju: „Moje dijete mi je reklo da ste se jučer tuširali zajedno s djecom nakon što ste se šetali s njima po kiši, i da ste naizmjence sapunali jedni druge? Što je Vama?“

Pa ipak, naišli su na problem. Iz nekog razloga, sve više i više obitelji započinju izvlačiti ovu seksualno nedovoljno zainteresiranu djecu iz javnih škola i poučavati ih kod kuće. Hm, pitam se zašto?

Odgovor njemačkih vlasti? Njemačka je objavila da djeca školovana kod kuće čine paralelno društvo i da je kućno školovanje sada zabranjeno.

Osim na Facebooku, možete nas podržati uplatom na ŽR 2360000-1102338528 ili pozivom na broj 060 800 334 (3,00 kn iz fiksne ili 4,04 kn iz mobilne mreže + PDV)!

Spolni odgoj u Engleskoj

Članci protiv kućnog školovanja počeli su se iznenada pojavljivati u Ujedinjenom Kraljevstvu. Roditelji su gledali, čudili se, kako su prethodno prijateljski nastrojeni i radoznali mediji postali neprijazni. Članak za člankom srcedrapajućih optužaba za zlostavljanje u situacijama školovanja kod kuće – premda su djeca o kojima se pisalo podržavala prekršaje i inače bila poznata socijalnim službama, a ne „u skrovitosti zlostavljano i na brak prisiljeno dijete koje se školuje kod kuće“ koje se nastojalo iskrivljeno prikazati (4).

Budući da samo 38% roditelja školuje djecu kod kuće iz vjerskih razloga, a mnogo ih je vrlo liberalno, bilo im je teško nalijepiti etiketu „ekscentričnih vjerskih kultova“. No, mediji su ih nastavljali bombardirati koristeći u člancima što je više moguće zamjenicu „mi“,kao da je čitava zemlja bila sigurna da su školovatelji kod kuće jedno šašavo društvo koje treba biti strogo nadzirano. Propustili su istaknuti da ako su se zlostavljači skrivali iza školovanja kod kuće (kako su nastojali insinuirati) držeći djecu sakrivenu u potkrovlju ili slično, da ih onda sigurno ne bi izvodili i prijavljivali kod raznih agencija. Ili da bi takve zakonske odredbe mogle zakinuti zaista zlostavljanu djecu koju su već pokušavali nadzirati.

Pod takvim utjecajem, javno mnijenje se polako promijenilo. Odjednom, povedena je debata. Parlament je predložio zakon. Ovaj zakon uveo bi godinu dana obaveznog i od vlade propisanog spolnog odgoja (nametnutog čak i privatnim vjerskim školama) pa je u istom zakonu vladi dodijeljena moć da obori trenutni zakon o kućnom školovanju i da zaobiđe tradicionalne zaštite građana citiranjem sporazuma "o pravima djeteta".

Ako ovaj zakon prođe, to znači da bi obitelji koje koje školuju svoju djecu kod kuće, bile prisiljene dopustiti lokalnim vlastima pristup u svoje domove, kao da su seksualni prijestupnici kojima je potreban nadzor. To bi omogućilo intervjuiranje mlade djece nasamo, bez prisutnosti roditelja. Ako djeca neće htjeti (ili neće moći) sudjelovati u intervjuu, bespomoćni roditelji neće moći spriječiti lokalne vlasti da ih prisilno vrate u tradicionalnu školu iz raznih, često nejasnih razloga. Građani Ujedinjenog Kraljevstva su protestirali, pruživši nezapamćeni odgovor na donošenje ovog zakona. O njemu se debatiralo ovog tjedna u Parlamentu. Još uvijek ima izgleda da će proći, premda se čini da su mu šanse ipak smanjene.

Članci protiv školovanja kod kuće počeli su se pojavljivati i u SAD. Tijekom zadnja dva mjeseca pojavili su se članci koji pokušavaju oslikati američke kućne školovatelje kao mnoštvo zaostalih nazadnjaka koji pretjerano štite svoju bljedoliku djecu i indoktriniraju ih da vode živote kao u nekom kultu. To je više nego smiješno jer je toliko daleko od stvarnosti – osobito ako se u obzir uzme raznolikost američkih kućnih školovatelja i njihove razloge za kućno obrazovanje (većina njih koristi alternativnu nastavnu metodu za dijete koje ne uči dobro u tradicionalnim razredima) – no pokazatelj je smjera kamo ide i Američko društvo.

Zaključak

U drugim zemljama, čini se da je obrazovanje kod kuće opcija koja se ukida, kako bi se omogućilo uvođenja spolnog odgoja pod okriljem države. To je stvar ravnoteže ovlasti. Ako je obrazovanje kod kuće opcija dozvoljena opcija, onda će ljudi dakako ispisivati djecu iz javne škole, ako je spolni odgoj sklon zlostavljanju, a škole će prema tome mijenjati stvari kako bi snubile djecu natrag. Međutim, ako kućno obrazovanje ima tako mnogo propisa da postaje druga javna škola opterećena zakonima i prestaje biti opcija, roditelji bilo kojeg političkog opredjeljenja neće više imati utjecaja.

SAD je potpisala Konvenciju o pravima djeteta dok je Clinton bio predsjednik, ali, hvala Bogu, nikad nije ratificirana. Mi smo posljednja zemlja Ujedinjenih naroda koja je uspjela izdržati protiv nje i stekla mogućnost proučiti učinke Konvencije na dobrobit djece provedene u drugim zemljama. Međutim, sigurno ne bi pomogla našoj djeci jer indirektno vodi ka zlostavljanju.

I situacija u Njemačkoj i situacija u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuju da Konvencija o pravima djeteta može biti zloupotrebljena s namjerom da se roditelje – koji su obično najenergičniji branitelji djeteta – učini bespomoćnima u borbi protiv zlostavljanja ili pogrešnog postupanja s djecom. Kada se vrtićki odgajatelj može tuširati i sapunati s vašim djetetom protiv vaše volje i uz blagoslov obrazovnog sustava, nešto je strašno pošlo po krivu.

 Poveznice:

(1) Radi se o brošurama autorice Ine-Marie Philipps pod izvornim naslovom Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 1. bis zum 3. Lebensjahr i Körper, Liebe, Doktorspiele. Ein Ratgeber für Eltern zur kindlichen Sexualentwicklung vom 4. bis zum 6. Lebensjahr. Köln: Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung, 2001. Brošure se mogu skinuti na adresama: http://www.kheck.info/quelltexte/koerper_liebe_doktorspiele_1-3.pdf i http://www.kheck.info/quelltexte/koerper_liebe_doktorspiele_4-6.pdf

(2) Originalni naslov pjesmarice glasi Nase, Bauch und Po, a opširniji opis CD-a može se vidjeti na http://www.bzga.de/infomaterialien/sexualaufklaerung/nase-bauch-und-po-cd/

(3) John-Henry Westen, „German government publication promotes incestuous pedophilia as healthy sex ed“ [30. srpnja 2007.], http://www.lifesitenews.com/news/archive//ldn/2007/jul/07073008  (4) Npr. Daniel Bates, „Home schooling 'could be a cover for child abuse and sexual exploitation' [ 20. siječnja 2009. ], http://www.dailymail.co.uk/news/article-1123182/Home-schooling-cover-child-abuse-sexual-exploitation.html#ixzz2Hax9qE1j